Studentski zbor čvrsto ostaje pod nadzorom “stožerne stranke”

Glavna zadaća Studentskog zbora oduvijek je bila osigurati pacifikaciju i pokornost studenata HDZ-u. Niti jedni izbori nisu prošli bez optužbi za lažiranje, a predsjednici su često bili članovi HDZ-a.

Predsjednik sa stranačkom iksicom

Glavna zadaća Studentskog zbora oduvijek je bila osigurati pacifikaciju i pokornost studenata HDZ-u. Niti jedni izbori nisu prošli bez optužbi za lažiranje, a predsjednici su često bili članovi HDZ-a

Sve se promijenilo da se ne bi promijenilo ništa: na mjestu predsjednika Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu 25. ožujka jednog HDZ-ovca zamijenio je drugi. Novi je predsjednik student Medicinskog fakulteta Danko Relić, a kao prvi potez novopečeno je vodstvo uputilo, zajedno s više zavičajnih udruga, poziv na – ni manje ni više – nepriznavanje nove Vlade Federacije BiH. Pritom je taj apel, koji na prvi pogled ne spada u redovnu djelatnost institucije koja bi trebala štititi prava studenata, potpisan mimo znanja Skupštine Zbora.

Relića je izabrala Skupština čiji članovi su birani na izborima održanim 5. i 6. svibnja prošle godine, tijekom kojih su studenti okupljeni u inicijativu Song (Studenti organizirano nadgledaju glasanje) zabilježili i izbornom povjerenstvu prijavili 71 slučaj kršenja izbornih propisa na 15 fakulteta, od fizičkog protjerivanja promatrača, uvjeravanja studenata pored samih glasačkih kutija koga trebaju birati, dijeljenja popisa s imenima “poželjnih” kandidata, pa do nestanka glasačkih kutija s biračkih mjesta. Dio prigovora nadležna sveučilišna tijela su odbacila, a na dio, tvrde nezadovoljni studenti, odgovor nikada nije došao.

Obraćanje rektoru Aleksi Bjelišu i ministru znanosti Radovanu Fuchsu prošlo je bez uspjeha, pa je zbog toga, kao i zbog sumnji u malverzacije s izbornim materijalom koji je osam mjeseci stajao pohranjen bez nadzora i objave rezultata, pedesetak studenata više zagrebačkih fakulteta spriječilo 18. ožujka fizičkim upadom u dvoranu Rektorata prvi pokušaj konstituiranja SZ-a, a kao svoj sljedeći korak najavljuju podnošenje tužbe Upravnom sudu.

SZ je osnovan 1996, a glavna zadaća oduvijek mu je bila osigurati pacifikaciju i pokornost studentske populacije HDZ-u. Niti jedni izbori unutar Zbora nisu prošli bez optužbi za lažiranje, a dužnost predsjednika često su vršili aktivni članovi HDZ-a, poput Mislava Baneka koji je bio i predsjednik stranačke mladeži, dok ga prošle godine nije naslijedila premijerkina miljenica Martina Banić, zatim Darija Škegre ili dosadašnjeg čelnika SZ-a Ivana Bote.

Kao pravi HDZ-ovi pretorijanci, vođe SZ-a pljuvali su svaku nepoćudnu studentsku akciju, poput blokada fakulteta tijekom kojih se Bota na izvanrednim presicama umiljato uslikavao prvo s ministrom znanostiDraganom Primorcem, a potom i Fuchsom. Najzloglasniji član ove družine ipak ostaje Petar Bezjak, koji je 2003. godine studente pozivao da glasuju protiv lijeve koalicije, a koji je konačno odletio nakon što je u zatvoru posjetio ratnog zločinca Mirka Norca taman kada je u Zagreb dolazila Carla del Ponte.

Vlasti su, pak, odanost šefova SZ-a kupovale prepuštanjem da samovoljno raspolažu višemilijunskim proračunima. U Bezjakovo doba mastilo se večerama u Sheratonu i raspojasano putovalo po Južnoj Africi, a Index.hr je pred dvije godine objavio da je Tomislav Čengić, tadašnji šef riječkog Zbora, zajedno s Fuchsovim sinom na trošak SZ-a tulumario jugoistočnom Azijom. Na mobitele se, pak, troši više od stotinu tisuća proračunskih kuna, a s obzirom na to da su vrlo aktivne upravo udruge studenata iz BiH, 2010. godine je, primjerice, najviše novca od svih studentskih medija dobio list hercegovačkih studenata “Moj kamen”.

Sve u svemu, ne čudi da se i na listi Studenti zajedno, koja je pobijedila na prošlogodišnjim izborima, nalazi više članova HDZ-a. Studentski zbor, jasno je, čvrsto ostaje pod nadzorom stožerne stranke hrvatskog naroda, a mladi kabadahije i dalje imaju gdje vježbati klijentelizam, korupciju i proceduralne vratolomije, što im – vidjeli smo – ide odlično.

Jerko Bakotin
Objavljeno u Novostima 2. travnja 2011.

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve