Događanja 24. siječnja 2011.

Javna rasprava “Duh zakona: Strategija razvoja znanosti i obrazovanja kao javnog dobra”

Inicijativa Akademska solidarnost organizira javnu raspravu pod nazivom “Duh zakona: Strategija razvoja znanosti i obrazovanja kao javnog dobra” u u Klubu SC (Savska cesta 25) u četvrtak, 27. siječnja 2011., a početkom u 18 sati. Detaljnije o konceptu i sudionicima rasprave u nastavku.

Inicijativa AKADEMSKA SOLIDARNOST

poziva Vas na javnu raspravu

O DUHU ZAKONA:
STRATEGIJA RAZVOJA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA
KAO JAVNOG DOBRA

Rasprava će se održati u Klubu SC (Savska cesta 25, Zagreb)
u četvrtak, 27. siječnja 2011., s početkom u 18 sati

Uvodna izlaganja održat će

akademik Branko Despot
redoviti profesor na Odsjeku za filozofiju
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

akademik August Kovačec
professor emeritus Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

akademik Mislav Ježić
redoviti profesor na Odsjeku za indologiju i dalekoistočne studije
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

prof. dr. sc. Branko Jeren
redoviti profesor na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu,
bivši rektor Sveučilišta u Zagrebu i bivši ministar znanosti i tehnologije RH

prof. dr. sc. Ladislav Lazić
redoviti profesor na Metalurškom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

doc. dr. sc. Davor Babić
docent na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

Raspravu će moderirati

doc. dr. sc. Neven Jovanović
(Odsjek za klasičnu filologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu)

U listopadu 2010. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa objavilo je nacrte prijedloga Zakona o sveučilištu, Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o znanosti. Akademska je zajednica te nacrte oštro osudila i u cijelosti odbacila kao nepopravljive, smatrajući da će dovesti do propasti sustava znanosti i visokog obrazovanja kao javnog dobra. U očitovanjima pojedinaca, institucija i inicijativa koje su se usprotivile ovim zakonskim prijedlozima višekratno se ponavljalo da oni potiču daljnju komercijalizaciju znanosti i visokog obrazovanja, te uvode političku kontrolu nad znanošću i sveučilištem. Upozoreno je da, umjesto javno i racionalno isplanirane reforme sustava znanosti i visokog obrazovanja, reforme s jasnim polazištima i eksplicitnim ciljevima, nacrti osiguravaju prostor za “revolucionarno” podvrgavanje znanosti i visokog obrazovanja interesima kapitala i političkih struktura; iskustvo pokazuje da se iza tih interesa i struktura nerijetko kriju partikularni interesi kojima je strana koncepcija znanosti i visokog obrazovanja kao javnog dobra.

Sumnje akademske zajednice pojačao je način imenovanja i djelovanja radnih skupina i prosudbenih povjerenstava angažiranih oko izrade nacrta prijedloga zakona. Procedura izrade nacrta (čak i u tzv. drugoj fazi javne rasprave) odvija se netransparentno i gotovo konspirativno, protivno temeljnim demokratskim standardima i načelima. Isključivanje i ignoriranje zainteresiranih, izbjegavanje javne rasprave o ključnim pitanjima javnog dobra, svođenje te rasprave na formalnost, akademska zajednica smatra neprimjerenim i neprihvatljivim.

Upravo izostanak istinske javne rasprave o načelima pod kojima bi dotični zakoni trebali biti izrađeni, te o ciljevima i strategiji razvoja znanosti i visokog obrazovanja u Hrvatskoj – što bi trebalo biti preduvjet svake rasprave o pravnoj regulaciji problematike znanosti, visokog školstva i sveučilišta – povod su za organiziranje ove tribine. Izradu novih zakona o znanosti, visokom obrazovanju i sveučilištu, smatramo potrebnom, ali ako je utemeljena na javnoj raspravi o samim osnovama iz kojih će zakoni proizaći.

Na tribini želimo iz različitih perspektiva osvijestiti aktualnu situaciju znanosti i visokog obrazovanja u Hrvatskoj (imajući, dakako, u vidu europski i svjetski kontekst), artikulirati načela i stvoriti platformu za javnu raspravu o ovim pitanjima koja su važna za društvo u cjelini. Želimo otvoriti raspravu ne samo o aktualnim nacrtima prijedloga zakona i pitanjima koja su neposredno vezana uz to, nego i o samim pojmovima znanosti, obrazovanja i sveučilišta, o razlici između društvenih i humanističkih te prirodnih i tehničkih znanosti, o ciljevima i realizaciji tzv. bolonjske reforme, o statusu i pravima mladih znanstvenika i studenata, o odgovornosti članova akademske zajednice, kao i o Sveučilištu u Zagrebu, koje se očigledno nalazi na prijelomnoj točki.

Ukratko, želimo razgovarati ne samo o slovu nego i o duhu zakona koji bi trebali regulirati problematiku znanosti, visokog obrazovanja i sveučilišta u Hrvatskoj. Razgovor o strategiji razvoja znanosti i obrazovanja trenutačno implicira razvijanje strategije obrane znanosti i visokog obrazovanja od prijetnji utjelovljenih u aktualnim nacrtima prijedloga zakona.

Tagovi:
, ,

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.
Arhiva članaka

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve