Nova izjava za medije povodom “Stop školarine – SVEučilište SVIMA” 25.3.

Nedugo nakon najave prosvjeda 30. ožujka u nekom zapećku državne riznice naći će se 129.990.187,00 HRK za prvu godinu studija ovogodišnjih brucoša. Problem odgođen nije i problem riješen: studentski pritisak se mora nastaviti. 30. ožujka će javnost još jednom, svim podvalama unatoč, moći svjedočiti erupciji studentske rezolutnosti u borbi za slobodno sveučilište i istinski slobodno i pravedno društvo.

Kao i svaki put prije neke studentske akcije u protekle dvije godine, vlada se eto slučajno baš netom prije najavljena prosvjeda odlučuje javiti sa svojim planovima i ustupcima studentima za sljedeću akademsku godinu. Ovaj put je to uredba kojom se obavezuju brucošima dogodine platiti prvu godinu studija. Posve je jasno zašto se to čini i zašto baš sada – riječ je o smišljenu i manipulativnu pokušaju da se osujeti studentski i srednjoškolski prosvjed najavljen za 30. ožujka. No također je jasno da to vlastima, kao ni nikad dosada, neće uspjeti, kao što je jasno i to da vlasti tim potezom nisu ni izbliza ispunile studentske zahtjeve.

Podsjetimo se koji je studentski zahtjev: besplatno, tj. potpuno javno financirano, obrazovanje na svim razinama – preddiplomskoj, diplomskoj i postdiplomskoj. Očito je da vladin prijedlog to nije. Moglo bi se pomisliti – ta što sad ti više studenti hoće? Zar im nije dosta? No studenti ne ustraju uporno na svom zahtjevu zato što bi bili tvrdoglavi ili nerazumni. Oni na svom jasnom zahtjevu ustraju iz dva jednostavna razloga. Prvi je taj što je pravo na obrazovanje jedno od osnovnih ljudskih prava, zajamčeno među ostalim i hrvatskim ustavom. Pravima se ne licitira i prava nisu na prodaju, tim više kada o njima ovisi budućnost čitavog društva. Drugi je razlog taj što su studenti itekako svjesni da nas samo potpuno javno financirano obrazovanje, bez ikakvih iznimaka i ograda, približava cilju slobodnoga i emancipatornog obrazovanja koje je od ključnog značenja za budućnost cijele zemlje. Svaki model obrazovanja u kojem postoji bilo koji vid plaćanja nosi u sebi klicu daljnje komercijalizacije. A komercijalizacija koja u sustavu ostaje nakon najnovije vladine intervencije sve je samo ne klica.

Što je u cijeloj stvari nakon posljednjega poteza vlade problematično:
a) Iz proračuna će se financirati samo prva godina studija, no nije jasno po kojem modelu, niti je jasno kako će studij izgledati već nakon prvog semestra. Lako bi se moglo dogoditi da odmah nakon prvog semestra većina studenata opet plaća svoj studij i to čak i više nego što je to bilo dosad.
b) Ostalo je nejasno hoće li vlast i dogodine financirati diplomske studije (tj. 4. i 5. godinu studija), što je dosad činila pod jakim studentskim pritiskom.
c) Izvanredni studenti i postdiplomanti će i dalje plaćati svoj studij, pri čemu se prvom kategorijom može itekako manipulirati (primjerice povećavajući broj izvanrednih studenata na prvoj godini umjesto dosadašnjih redovnih studenata “za osobne potrebe” koji su plaćali svoj studij, čime bi se postiglo to da opet jednak broj studenata plaća samo što bi se nazivali drugim imenom).
d) Studenti ne zahtijevaju privremene uredbe koje se mogu opozvati istog trena kada popusti studentski pritisak. Studenti su jasno i glasno tražili izmjenu zakona ili ustava kojom bi se zabranio bilo kakav vid naplaćivanja u javnom (visokom) obrazovanju.

Nakon ovog zadnjeg vladina bacanja prašine u oči, samo posljednjeg takvog vatrogasnog poteza u nizu, u situaciji smo da će se budući student, a sadašnji maturant, upisati na fakultet očekujući besplatan studij, dok se vrlo lako može dogoditi da će već sljedeći semestar masno plaćati taj isti studij (ako si to uopće može priuštiti). Pritom im prije početka studija uvjeti studiranja neće uopće biti poznati, a visina školarina i cijena ECTS-bodova neće biti regulirana zakonom i svaki fakultet će ih moći dizati koliko god hoće, na što će mnogi biti i prisiljeni sve manjim državnim izdvajanjima za obrazovanje. Također treba reći da će na udaru za plaćanje biti upravo oni (“neuspješni”) studenti koji su zbog nedostatka financijskih sredstava prisiljeni uz studiranje raditi, što im onemogućava da se u potpunosti posvete studiju.

Manipulacije i zaplotnjačke igrarije vladajućih struktura nisu ni do koljena odlučnosti i ozbiljnosti studentskoga pokreta koji s prijezirom gleda na bijedne pokušaje vlasti kojima se pokušava još neko vrijeme zadržati u sedlu. Ogrezla u kaljuži ispraznoga politikanstva i brige za vlastite interese, vlast ne može prepoznati studente kao glasnike nove demokracije koji se bore ne za svoje sitne prizemne interese nego za budućnost cijeloga društva. 30. ožujka će javnost još jednom, svim podvalama unatoč, moći svjedočiti erupciji studentske rezolutnosti u borbi za slobodno sveučilište i istinski slobodno i pravedno društvo.

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve