Javno priopćenje sekcije Sociologija prostora

Pročitajte javno priopćenje sociologa okupljenih u sekciji Sociologija prostora pri Hrvatskom sociološkom društvu kojim se daje potpora borbi za očuvanje javne pješačke zone u Varšavskoj ulici. “Slučaj Cvjetni prolaz može se promatrati i kao neravnopravan model nametnutog tzv. privatno-javnog interesa s minimumom javnog, a maksimumom privatnog interesa. Namijenjen je samo elitnom sloju stanovnika (novom društvenom sloju) kao ‘ključnim akterima ili nositeljima moći u urbanoj areni’. Može ga se prema postojećim teorijskim konceptima označiti i kao tip rekonstrukcije centra grada koju obilježava značajna uloga kapitala i investiranja, a zaboravlja interese građana.”

Ako se osvrnemo na trenutno stanje u procesu planiranja gradova u nas, pa tako i Zagreba očito je kako je planiranje postalo strogo tehnička djelatnost (samo arhitektonske, prometne i građevinske struke) dok su društveni aspekti planiranja ostali u drugom planu. Štoviše, moglo bi se reći da su gotovo potpuno izostavljeni iz procesa planiranja, te da se u njemu javljaju isključivo u obliku fraza ispražnjenih od značenja, koje najčešće služe da bi se opravdale intencije investitora. To znači i da su građani svjesno isključeni iz grada u kojem svakodnevno žive, te nemaju gotovo nikakav utjecaj na neposredno životno okruženje.

Javne rasprave nisu dovoljan mehanizam uključivanja javnosti, a njihov novi naziv ‘javni uvid’ objašnjava o čemu je zapravo riječ: javnost u vrlo kratkom roku ima mogućnost dobiti ‘uvid’ u ono što namjerava raditi netko tko nije ‘javnost’ (dakle, radi iz privatnog interesa). Nedovoljan utjecaj građana na razvoj neposrednog i šireg okruženja olakšava masovnu privatizaciju i komercijalizaciju prostora. Velik broj donedavnih javnih površina (parkova, obalnog pojasa, ruralnih krajolika, zelenih površina, šuma, igrališta, čak i trgova i dijelova ulica) privatiziran je ili smanjen u korist zadovoljavanja privatnih građevinskih, tj. poduzetničkih interesa. Tranzicijski kontekst društvenih promjena u prostoru doveo je do toga da se vrijednost prostora mjeri uglavnom postignutom cijenom po m2 te ga stoga određuje samo tržišna dimenzija. Ostale dimenzije prostora izgubile su na vrijednosti ili su ugrožene pa javna, povijesna, simbolička ili kulturna dimenzija postaju gotovo nevažne osim kada služe određenim privatnim interesima. To proizlazi iz necjelovitog pristupa prostornom planiranju u hrvatskom tranzicijskom kontekstu u kojem vodeću ulogu imaju političke i njima srodne stručne strukture društvene moći.

Smatramo da je pitanje javnog dobra i javnog interesa potrebno problematizirati, ali i štititi, danas kada se poduzimaju tako brojne mjere kojima je cilj da oni izgube značenje i važnost. Ovi su pojmovi za urbanu politiku grada Zagreba i donositelje odluka u njeno ime, čini se, posve izgubili na važnosti. Kako inače objasniti situaciju u zagrebačkom prostoru gdje smo svjedoci ‘poklanjanja’ dijela javnog prostora privatnom interesu?

Sociološka literatura, primjerice, definira ‘javno dobro kao takvo čija potrošnja ima kolektivno obilježje: potrošnja pojedinca ne smanjuje potrošnju drugih pojedinaca’ (Supek, 1987.). Upravo se u slučaju gradnje poslovno – stambenog kompleksa na zagrebačkom Cvjetnom trgu (Lifestyle centra, investitora T. Horvatinčića) radi o narušavanju javnih interesa i javnog dobra. Pješačka zona Varšavske ulice zbog gradnje podzemne garaže i ulaza u garažu izvan privatne parcele, ali u korist privatnog kompleksa, smanjuje se i dijelom ukida. Zbog projekta će se tako smanjiti ionako nedovoljna ukupna pješačka zona centra Zagreba te će se pretvoriti u prometnu ulicu.

Sve ovo utoliko više zabrinjava stoga što su središnja zagrebačka zona ili zagrebački donjogradski blokovi najatraktivniji dijelovi grada zbog višestrukih obilježja i kvaliteta, od povijesnih, spomeničkih, kulturnih i javnih do rezidencijalnih i parkovnih. Oni zaslužuju da se u njih ulaže jer trebaju rekonstrukciju i revitalizaciju da bi bili i dalje atraktivni, ali nikako ne zaslužuju destrukciju i ukidanje njihovog javnog interesa i obilježja.

Slučaj Cvjetni prolaz može se promatrati i kao neravnopravan model nametnutog tzv. privatno-javnog interesa s minimumom javnog, a maksimumom privatnog interesa. Namijenjen je samo elitnom sloju stanovnika (novom društvenom sloju) kao ‘ključnim akterima ili nositeljima moći u urbanoj areni’. Može ga se prema postojećim teorijskim konceptima označiti i kao tip rekonstrukcije centra grada koju obilježava značajna uloga kapitala i investiranja, a zaboravlja interese građana.

Zbog svega navedenoga tražimo očuvanje Varšavske ulice kao pješačke zone bez smanjivanja njene veličine u korist gradnje spomenutog kompleksa!