Osmomartovski manifest „Za feministički otpis dugova“

Mi smo feminističke, internacionalističke i antikapitalističke aktivistkinje i aktivisti CADTM-a (Odbora za otpis nelegitimnih dugova) iz različitih dijelova svijeta. Povodom 8. marta, Međunarodnog dana borbe za prava žena, želimo istaknuti feminističke zahtjeve i borbu protiv duga koji je sredstvo dominacije i FINANCIJSKE KOLONIZACIJE naših domova, naših tijela i naših teritorija. Stoga objavljujemo ovaj manifest, koji je otvoren za sve koji ga žele podržati i širiti.

Dug ugnjetava ljude i na globalnom Jugu i na globalnom Sjeveru (bilo kroz politike strukturne prilagodbe bilo kroz štednju koju su nametnule međunarodne financijske institucije) i ima posebno razorne posljedice za žene*^[1](kao i za najranjivije skupine stanovništva) kao radnice, male proizvođačice, seljakinje, korisnice ciljanih usluga, osobe kojima je „delegirana“ rad brige, i dr.

Trenutna zdravstvena i ekonomska kriza samo je pogoršala životne uvjete u svijetu, produbljujući prekarnost, nejednakost, siromaštvo i razine zaduženosti radničkih klasa, ali i otežavajući nam zamisliti drukčije horizonte. Pod izlikom hitnosti suočavanja sa zdravstvenom krizom, globalni kontekst karakteriziraju dosad neviđene razine javnog duga, koje će se u nadolazećim godinama koristiti kao sredstvo ucjene kako bi se ljudima nametnule dodatne mjere štednje i privatizacije, s još katastrofalnijim posljedicama za žene*.

Kako bi se prioritizirala otplata NELEGITIMNIH JAVNIH DUGOVA, rezovi javne potrošnje po cijelom svijetu:

uskraćuju nam pravo na zdravlje, obrazovanje, stanovanje itd.

primoravaju nas da pribjegavamo privatnom zaduživanju, kao što su mikrokrediti za žene po malignim stopama kako bismo zadovoljili osnovne potrebe naših obitelji (hrana, lijekovi, stanarina itd.);

okivaju nas uz nasilna kućanstva, nasilje muškaraca te izravno napadaju našu emancipaciju.

perpetuiraju nevidljivost i devaluaciju rada brige i socijalne reprodukcije (koji se u velikoj mjeri nadaju kao odgovornost žena).

prisiljavaju nas da prihvaćamo sve prekarnije i sve mizernije plaćene poslove.

produbljuju dosadašnji model ekstraktivističke proizvodnje i razvoja, utemeljen na reprimarizaciji ekonomije radi zadobivanja strane valute, što dovodi do gubitka teritorijâ, veće nejednakosti i marginalizacije te sve veće prisutnosti transnacionalnih korporacija (TNC) zaštićenih sporazumima o slobodnoj trgovini. Borbu protiv ovih tvrtki, u obranu naših teritorija, kultura i načina života, uglavnom predvode žene.

itd.

Ovako funkcionira „sustav duga“ i ovako se financijska kolonizacija nameće našim kućanstvima. Na ovaj su način javni i privatni dug povezani i služe održavanju kapitalizma i patrijarhata.

MEĐUTIM, bez ovog besplatnog ili nedovoljno plaćenog rada koji obavljaju žene*, sistem se urušava! Ovaj kapitalistički, patrijarhalni sistem ima dugogodišnji neplaćeni društveni dug prema ženama. Tko o kome ovisi? Sistemu je potrebno da nastavimo raditi. Ako žene stanu, svijet staje… Obrćući ovu logiku, postavljamo pitanje: TKO KOME DUGUJE?

PONIŠTAVANJE JAVNIH DUGOVA zemalja Juga svim vjerovnicima: bilateralnim, multilateralnim i privatnim.

BORBA PROTIV PRIVATNOG DUGA i predlaganje ALTERNATIVA MIKROKREDITIRANJU kao što su ekonomije solidarnosti s kojima se već eksperimentira u određenim regijama svijeta i koje mogu hraniti naše imaginarije. Kratkoročno nam je potrebno poboljšanje uvjeta zaduživanja kod MIFI-ja (mikrokreditnih institucija), poput nulte kamatne stope, i njegovo ograničavanje donošenjem nacionalnih zakona.

Borba protiv trenutnog financijskog sustava kojim dominira manjina špekulanata koji žele povećati svoj profit, uspostavljanjem sustava zaduživanja za opće dobro.

Uspostavljanje FEMINISTIČKE REVIZIJE DUGA (koja bi trebala uključiti feminističku dimenziju, tj. uzeti u obzir neprepoznati doprinos žena ekonomiji i predložiti rješenja poput podruštvljenja brige, tj. uključivanja svih društvenih i ekonomskih aktera u te aktivnosti o kojima svi_e ovisimo), i u okviru te dimenzije, uključivanje revizije te istrage različitih oblika zlouporaba koje su počinile mikrofinancijske organizacije, gdje žene predstavljaju više od 80 posto osoba koje uzimaju zajmove.

Uspostavljanje NESEKSISTIČKOG/RODNOG OBRAZOVANJA i podizanje svijesti o diskriminaciji i nasilju nad ženama*, kao i o seksualnim i reproduktivnim pravima (kao što je pravo na pobačaj) te pravima žena općenito u svim sferama života.

DOKIDANJE RODNO UVJETOVANE DISTRIBUCIJE REPRODUKTIVNOG RADA.

Naš je trenutni feministički izazov radikalizirati procese borbe koje već gradimo iz perspektive pluraliteta subjekata i otpora trenutnom modelu. Moramo dokinuti ovakav način života temeljen na nepravdi i eksploataciji i krenuti prema novim načinima međusobnog povezivanja, fokusirajući se na održivost ljudskog života na Zemlji.