Srećko Horvat: “Kako je ‘prvoborac besplatne škole’ tražio svoju ostavku”

Primorac koji poziva samoga sebe na ostavku neodoljivo podsjeća na jednu nezaboravnu epizodu iz Argentine. Toliko nevjerojatnu da se čovjek zapita je li uopće istinita. Kada su Argentinci u prosincu 2001. godine izašli na ulice protestirajući protiv postojeće vlade, a posebice protiv ministra gospodarstva Cavalla, gomila se skupila oko njegove zgrade tražeći njegovu ostavku. On je, međutim, pobjegao noseći svoju vlastitu masku, prodavanu u dućanima s maskama kako bi mu se ljudi mogli podrugivati noseći njegovu masku.

Primorac se također pokušao spasiti sličnim trikom autoreferencijalnosti, noseći masku samoga sebe (odnosno ministra čija se ostavka traži). Ironija je cijele te bizarne scene u ovome: u jednom je trenu u Hrvatskoj 20-ak fakulteta bilo pod blokadom, znači tisuće i tisuće studenata, a Primorac je konačno posustao pred samo 20-ak studenata. I to može značiti samo jedno: dok je zaobilazna strategija vlasti dosad bila manje-više uspješna, direktna konfrontacija vlasti sa studentima pokazala se kao pravi debakl.

Premda mnogi vjeruju da se studentska pobuna u Hrvatskoj, pošto je samo Filozofski fakultet u Zagrebu još ostao pod blokadom, iscrpila, u posljednjih se nekoliko dana zbio neočekivan obrat koji je samo potvrdio ono što su studenti od samog početka opetovano isticali.

Najprije Ivo Sanader, potvrđujući da obrazovanje smatra efemernim ili „tehničkim“ pitanjem (ono čime se bavi statistika), na zasjedanju Sabora nije znao odgovoriti koliko iznose studentske školarine, koliko studenata mora plaćati studij i koliko su smanjene prosvjetarske plaće, a umjesto konkretna odgovora SDP ovim je zastupnicima čestitao na „sjajno lošim rezultatima na izborima“.

Jasno, premijer je doista bio u pravu. SDP je na izborima zaradio manje glasova od HDZ-a. Međutim, ono što su mnogi pritom smetnuli s uma jest jeftina demagogija kojom je Sanader jednostavno izignorirao pitanje o studentskim školarinama te ga sveo na osnovnoškolska prepucavanja po uzoru na legendarni argument „Moj je tata veći od tvoga“. Ili, u njegovoj verziji: „Mi smo na izborima dobili više glasova od vas, koga uopće briga kolike su školarine!“, uz dodatak: „Ionako ćemo ih mi i dalje određivati.“

Potpis “uz modifikaciju”

Time je zapravo samo ponovio stav kojega se drži njegova vlada od samog početka studentskih prosvjeda diljem Hrvatske – a to je stalno ignoriranje studentskih zahtjeva. Pa ipak, samo dan poslije Sanaderov je ministar, misleći da je stvar riješena i da napokon može odgovoriti na studentsku provokaciju „Traži se ministar Primorac u zemlji znanja?“, odlučio izići iz sigurna okrilja predstavničke demokracije i pojavio se u eteru „stojedinice“. Međutim, pri izlasku iz studija sačekali su ga studenti koji su tražili da potpiše peticiju za besplatno školstvo, što je ovaj na njihovo iznenađenje i učinio, ali je do svog potpisa dodao – „uz modifikaciju“. Dok je još potpisivao peticiju, studenti su ga počeli pozivati na ostavku, a on je u jednom trenu, očito posve hipnotiziran taktom i melodijom studenata, i sam počeo tražiti vlastitu ostavku, uzvikujući „ostavka, ostavka“. (Tko ne vjeruje može na www.restarted.hr pogledati video.)

Studenti su Primorca, naviknuta na predstavničku demokraciju u kojoj se zahtjevi građana stalno ignoriraju, a tek prividno razmatraju i stavljaju u kesicu obećanja svake četiri godine, zapravo doveli pred gotov čin direktne demokracije. „Prvoborac besplatnog obrazovanja“ (naziv kojim se i sam ponosi) stoga se više nije mogao sakriti iza vlastite maske, makar je pokušao iskoristiti taktiku samih prosvjednika (i s njima pljeskao na poziv za vlastitom ostavkom). Istovremeno, na plenumu Filozofskog fakulteta u Zagrebu objavljena je informacija da je jedan stariji gospodin, koji je donedavno svaki dan bio na fakultetu, a sada je u bolnici, već dvanaesti dan u štrajku glađu, koji namjerava prekinuti tek kada Primorac podnese ostavku. Studenti su jednoglasno odlučili da će gospodina zamoliti da prekine štrajk glađu, s argumentom da Primorac nije vrijedan tog čina. No da se Primorac slučajno našao pred iscrpljenim štrajkašem glađu, vjerojatno bi mu uzvratio da je i sam svjestan kako mora dati ostavku, ali bi unatoč tome nastavio dalje kao da se ništa nije ni dogodilo. „Čak i ako doživite koji zvižduk, ako je to u interesu obrazovanja, to je sjajno“, rekao je Primorac na „stojedinici“.

Privid normalizacije

I tu se zapravo otkriva istina studentske pobune. Od samog početka, vlast se ponaša kao da se apsolutno ništa nije ni dogodilo (tek nekoliko „zvižduka“). Čak i nakon mjesec dana od početka prosvjeda, resorno ministarstvo pokušava odati privid „normalizacije“, kao da se sve vratilo na staro. U tu je svrhu (posve neuspješno) organizirana nastava na alternativnim lokacijama, a dva su fakulteta otišla čak toliko daleko da primijene silu. Najprije se voditelj Hrvatskih studija Zvonimir Čuljak doslovno popišao na „autonomiju sveučilišta“ (koja jamči da se na prostoru fakulteta neće pojaviti policija ili neka slična primjena sile) tako što je na studente poslao zaštitare s njemačkim ovčarima, a prije nekoliko dana i zadarsko je sveučilište primijenilo sličnu metodu. Osim zaštitara, ono je otišlo korak dalje i promijenilo bravu fakulteta, a na ulazu u zgradu studenti su bili legitimirani.

Dakle, dok s jedne strane ministarstvo nastoji odati privid normalizacije, s druge strane imamo niz slučajeva kršenja temeljnih ljudskih prava i autonomije sveučilišta. I dok je posljednja nada vlasti bila da će se konačno ugasiti i blokada Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Sanader i njegov „prvoborac besplatnog obrazovanja“ na kraju su pokazali da su studenti cijelo vrijeme bili u pravu. Dapače, tijekom mjesec dana blokada diljem Hrvatske nitko nije tražio ostavku ministra, a sada je – kada se činilo da je sve konačno gotovo – sam ministar tražio ostavku od samoga sebe.

Srećko Horvat

Vezani članci

  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao političko-simboličko priznanje i čin kolektivnog sjećanja na prerano preminulog druga i prijatelja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ni grupama, nego svim organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Na taj način „nagrada“ usmjerava pažnju na povijesno-politički kontekst kontinuirane okupacije i podjarmljivanja palestinskog naroda te na genocid koji traje već više od dvije godine. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se koncentriraju odnosi eksploatacije, eksproprijacije, represije i ekološkog uništenja. Upravo zato organizirane propalestinske borbe protiv genocida predstavljaju jedan od rijetkih izvora nade za suvremeni antikapitalistički pokret. Riječ je o kolektivnoj, antiimperijalističkoj borbi koja se oslanja na širok spektar taktika – od direktnih akcija i blokada do sabotaža – i koja se jasno razlikuje od humanitarističkog, građansko-moralnog aktivizma, pukog zgražanja ili identitetskog poistovjećivanja. Masovni prosvjedi pritom djeluju kao protuteža i institucionalnoj šutnji i ulozi akademije u izravnom ili neizravnom legitimiraju genocida. Spominjanje socijalističke Jugoslavije i njezine podrške palestinskoj državnosti u ovom se kontekstu navodi kao primjer povijesnog kontinuiteta progresivnih borbi protiv kolonijalizma i kapitalizma.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i hrvatskog popularnog pjevača Marka Perkovića. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč eksplicitnoj privrženosti nacizmu, nakon njegova sloma zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost, unatoč ideološkoj bliskosti ustaštvu, morao osvajati postupno. U oba slučaja ključnu ulogu ima jezik, odnosno tehnike višestrukog šifriranja i „dvostruke konotacije“. No dok je heideggerijanska terminološka ezoterija služila prikrivanju ideoloških kodova i mimikriji unutar režima cenzure, suvremeni hrvatski novogovor djeluje ogoljenije: dvostruka konotacija više ne skriva, nego signalizira i normalizira neslužbenu prihvatljivost post- i neofašističkih sadržaja.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.
  • 30. studenoga 2025. Srbi i Hrvati kroz etnonacionalizme umjesto kroz revoluciju Od sloma socijalističke države i restauracije kapitalizma, politički prostor Hrvatske obilježava široko rasprostranjena averzija prema jugoslavenstvu, a osobito prema idejama hrvatsko-srpske suradnje. Ta se atmosfera oblikuje u dominaciju šovinističkog, ekskluzivnog nacionalizma, koji autor razlikuje od nekada prevladavajućeg inkluzivnog nacionalizma na ovim prostorima. Prateći povijesni razvoj tih dvaju tipova nacionalizma te složene odnose Srba i Hrvata tijekom 19. i 20. stoljeća, autor pokazuje da su se antagonizmi, ali i suradnja i drugarstvo, odvijali u dugom razdoblju u kojem je inkluzivni nacionalizam često bio dominantan. Iako današnje neoliberalno doba potvrđuje prevlast isključivog nacionalizma, autor ne zagovara povratak “boljeg” nacionalizma, već poziva na povratak klasnoj borbi i potpuno odbacivanje nacionalizma kao okvira emancipacije.
  • 22. studenoga 2025. Dezerterstvo i antiratna prakse moderne: skica za povijest jedne umjetnosti I. DIO: Međuraće Antiratne i dezerterske umjetničke prakse otkrivaju se kao estetski i politički odgovor na rat, represiju i imperijalne pritiske koji oblikuju moderno doba. Kroz primjer ciriške dade te analizu jugoslavenskih avangardi, autorica trasira drukčiju, angažiranu genealogiju umjetnosti otpora, onu koja nastaje iz materijalnih uvjeta krize, mobilizacije i borbe za autonomiju.
  • 4. studenoga 2025. Anakrono doba Živimo u prijelaznom razdoblju iz neoliberalne epohe kapitalizma u nešto još neodređeno, a smjer tog razvoja i dalje je teško jasno sagledati. Ipak, oblikuju se procjene o tome kako bi se politika, ekonomija i tehnologija mogle konsolidirati. Umjesto utopijskih vizija, dominantni pokušaji razumijevanja sadašnjosti i predviđanja budućnosti sve se više okreću prošlosti. Autor tvrdi da zajednički obrazac tih pristupa predstavlja anakronizam te izdvaja tri politička simptoma koji mu pribjegavaju: tehnofeudalizam, krizu maskuliniteta i eskalaciju nacionalizama. Anakronizam se pritom ne vrednuje moralno, nego analizira kao trend u političkim promišljanjima suvremenosti.
  • 31. listopada 2025. Filozofski pod kaznom Autorica donosi osvrt na okrugli stol kojeg je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu organizirao Plenum FFZG-a, kao odgovor na nedavne odluke Uprave i dekana koji su studentsko djelovanje okarakterizirali kao „simboličko nasilje“. Povod za razgovor bila je odluka o suspenziji troje studenata zbog opstrukcije sjednice na kojoj se raspravljalo o uvođenju participacija za apsolventsku godinu. Rasprava je Odluku smjestila u širi kontekst borbe protiv strukturnog nasilja u obrazovanju, propitujući granice akademske autonomije, legitimnosti otpora i mogućnosti stvarne solidarnosti unutar akademske i šire zajednice.
  • 15. listopada 2025. Zvezdane staze kao ultimativna fantazija kapitalističke modernosti Kao nominalno postkapitalistička utopija, „Zvjezdane staze” reproduciraju temeljne koordinate kapitalističke modernosti: eksproprijaciju, ekspanziju, nacionalnu državu, liberalni individualizam, rasizam i kolonijalni imaginarij. Pretpostavljajući „unapređenje” i kraj historije, budućnost se prikazuje kao nastavak sadašnjosti —liberalna vizura tehno-optimističnog narativa o modernosti. Autorica zaključuje kako kapitalizam neće biti prevladan samo onda kada se ukine eksploatacija, već je jednako nužno prevladati i proizvodni sistem i njegove ne-ekonomske uvjete.
  • 1. listopada 2025. Očitovanje Plenuma oko donošenja Odluke o participacijama

    Na jučerašnjoj sjednici Fakultetskog vijeća (29. rujna) izglasana je Odluka o participacijama prema kojoj su studenti koji trenutno ponovno upisuju posljednju godinu diplomskog studija oslobođeni plaćanja 75% obračunate školarine. Iako donesena Odluka nije ispunila naš zahtjev za potpunim oslobađanjem plaćanja participacija u izvannominalnoj godini, prihvatili smo ju kako bi studenti_ce mogli biti na vrijeme upisani te na taj način zadržati svoja prava. Smatramo ključnim osvrnuti se još jednom na studentsku borbu i situaciju na Fakultetu zadnjih osam mjeseci. Prije svega, želimo unaprijed doskočiti narativu o tome da se ovakva Odluka donijela jer su studenti i uprava “napokon sjeli za stol” […]

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve