Izjava za medije 30. travnja 2009. – 11. dan blokade

Od samoga početka akcije ni najviše državne instance nisu mogle odoljeti napasti da studentsko dizanje glasa protiv socijalno destruktivne politike koju iste te instance vode iskoriste za uvježbavanje poze vlastite tobožnje demokratske zrelosti. Deklarativno nam se atestira pravo na protest, ali samo kao praznu kazališnu gestu i performans. Od samoga se početka osporava relevantnost i razumljivost artikulaciji političkog i društvenog cilja kojemu protest treba priskrbiti vidljivost. Ono što nam se poručuje jest: imate pravo dizati glas, ali vaše glasanje neće imati status suvisloga govora. Druga stvar koja je od presudne važnosti za vladajuće birokrate jest da protest bude kratak i bez osjetnih posljedica po daljnje funkcioniranje administrativnog aparata kojime upravljaju.

Da je tomu doista tako pokazuje sve otvorenije spominjanje „represivnih mjera“ protiv onih koji su počinili grijeh i demokratsko pravo na protest shvatili ozbiljno. Iza kulisa i službene fasade demokratske dobrohotnosti stvari su još kudikamo eksplicitnije, a pritisci na studente, asistente i profesore bliži razini otvorenoga psihološkog rata. Poručujemo da se nećemo dati zastrašiti tim igricama, niti ćemo dopustiti da bilo koji od naših kolega bude razapet i demonstrativno žrtvovan jer je ustao u ime svih. Logika demonstrativnoga javnog kažnjavanja ima dugu povijest kao sredstvo pacifikacije i zastrašivanja širokih slojeva. Njezina je svrha ušutkati one koji bi se mogli usuditi ustati u obranu javnih interesa, a protiv interesa elita. Jedan aspekt ove akcije je i podsjetnik na činjenicu da povijest otpora protiv tih strategija ušutkivanja teče paralelno s ovom prvom. U slučaju da nakon svršetka ove akcije netko od naših kolega ili solidarnih profesora bude šikaniran i kažnjavan zbog svojega angažmana, nećemo se libiti krenuti u daljne akcije solidarnosti. Ako smo i slabiji u ovoj priči, nećemo pristati na svođenje na apsolutnu nemoć.

U medijima se množe glasine o padu potpore našoj akciji. Mediji stvarnost podvrgavaju specifičnoj temporalnosti senzacija i spektakla pa ne čudi ako je ustrajnost nešto za što im ponekad nedostaju kategorije. Ako su i proizvođači vijesti do određene mjere i zasićeni ovom akcijom, dosad prebrojenih trideset tisuća peticijom iskazanih glasova potpore svjedoče o tome da šira javnost o ovome pitanju možda ima drugačije stavove od nekih bučnijih predstavnika medija.

Pozdravljamo studente dvadeset fakulteta u Hrvatskoj koji se u ovome trenutku nalaze u blokadi. Na nama je da ustrajemo u obrani prava na obrazovanje i nakon što mediji izgube interes jer im više ne pružamo dovoljno uzbudljivih novih slika. Pozdravljamo odluku Vijeća Filozofskog fakulteta o daljnjoj potpori studentskoj inicijativi. Protivno plasiranim glasinama, studenti i profesori nepodijeljeno nastavljaju zajedničku borbu.

Također, izražavamo svoju bezrezervnu podršku radnicima koji ovih dana ponovno kreću u aktivniju borbu za svoja prava.

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.