Tko treba plaćati školarine?

Na prvom je programu HRT-a 21.4.2009. emitirana emisija Otvoreno na temu školarina, naslovljena “Tko treba plaćati školarine?”. U emisiji su gostovali državni tajnik R. Fuchs, rektor Zagrebačkog sveučilišta A. Bjeliš, prodekan Filozofskog fakulteta D. Boras, profesori s Filozofskog M. Kapović i Ž. Puhovski, T. Čengić iz HSZ-a te K. Doolan s Instituta za društvena istraživanja.

Pogledajte cijelu emisiju ovdje.

Pred kraj emisije, emitiran je telefonski razgovor s dekanom Filozofskog fakulteta, Miljenkom Jurkovićem, koji je kazao kako na njegovom fakultetu nema niti će biti politike, da su studentski prosvjedi legitimni, te da studenti moraju prosvjedovati demokratski.

Na izjavu novinarke da studenti ne znaju komu i gdje idu studentske školarine, dekan Miljenko Jurković odgovorio je da svi djelatnici i studenti Filozofskog imaju uvid u te informacije ukoliko se informiraju – pogotovo jer su financijski rezultat za 2008. i financijski plan za 2009. nekoliko tjedana ranije prihvaćeni na sjednici Fakultetskog Vijeća i uručeni svakom studentskom predstavniku u ruke. Prilažemo ovdje financijska izvješća (prihodi i rashodi) koja dekan navodi kako bi zainteresirani studenti Filozofskog fakulteta imali uvid u to gdje idu njihove školarine. (Školarine nigdje nisu eksplicitno navedene kao stavka, pretpostavljamo da one čine većinski dio stavke “vlastiti prihodi”.) Čini se da određeni iznos iz sveukupnih školarina ide na pokrivanje jednog dijela velikog broja vrsta rashoda. To je potvrdio i dekan u emisiji Otvoreno govoreći kako su školarine nužne za potpuno funkcioniranje fakulteta te da pokrivaju troškove kao što su terenska nastava, časopisi i knjige za knjižnicu, materijalni troškovi odsjekâ, nastavu vanjskih suradnika, te na koncu i račune za vodu i grijanje. Ono što u cijeloj priči ostaje nejasno je točan iznos sredstava prikupljenih od školarina (izdvojen od preširoke stavke „vlastiti prihodi“) te njegov udio u ukupnom financiranju djelatnosti Fakulteta. Bez preciznih financijskih podataka ovoga tipa, nemoguće formulirati ikakve precizne strategije reforme obrazovanja. Da ne bi bilo zabune, sličan se prigovor može uputiti i Ministarstvu s obzirom da udio subvencija iz državnog proračuna za redovne studije unutar tzv. „lump suma“ također nije jasno i nedvosmisleno iskazan.

A koliko bi koštala dodatna izdvajanja koje traže studenti za visoko školstvo kako bi se ono učinilo besplatnim svima? Business.hr prenosi da bivši ministar za znanost i obrazovanje, Gvozden Flego, tvrdi da bi se besplatno visoko obrazovanje moglo osigurati svima uz ulaganje dodatnih pola milijarde kuna, što bi značilo povećanje proračunskih izdvajanja za visoko školstvo za svega 14,2 posto. Na tvrdnju Ministarstva da ono ionako financira većinu troškova visokog školstva, dok fakulteti prihode od studentskih školarina troše na razne stvari, od „dodatka na plaću do putovanja na Copacabanu“, Flego odgovara da većina vlastitih prihoda odlazi na materijalne troškove fakulteta, koje su dekani prisiljeni plaćati od školarina jer ne dobivaju dovoljno novca od Ministarstva.

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve