Deirdre Fulton
10. svibnja 2015.
Protivnici frackinga u pravu – studija pronašla toksične kemikalije u vodi za piće
Crpljenje plina i nafte metodom tzv. frackinga iz geoloških formacija škriljevca izrazito je rasprostranjeno u SAD-u, u kojem se 67 posto plina i 43 posto nafte proizvodi na taj način. Naftne i plinske korporacije već dulji niz godina pokušavaju uvesti fracking i u druge zemlje. Pritom se susreću s različitim stupnjem uspjeha koji prvenstveno ovisi o snazi pokreta koji se protivi toj opasnoj metodi. Da su protivnici frackinga u pravu pokazuje i nova znanstvena studija o utjecaju kemikalija koje se koriste u sklopu te metode na pitku vodu stanovništva koje živi na područjima gdje se ona primjenjuje.
Nova znanstvena studija stavlja pred nas pitanje: Hoće li problem čvrstoće bušotina postati “Ahilova peta industrije frackinga“?
U vodi za piće u kućanstvima Pennsylvanije pronađena je toksična kemikalija koju se koristi pri kontroverznoj praksi crpljenja plina poznatoj pod nazivom fracking (tj. hidrauličko frakturiranje), objavljeno je u ponedjeljak 4. svibnja u znanstvenom članku u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS).
Kako prenosi list Pittsburgh Post-Gazette, kemikalija 2-butoksietanol ili 2BE, za koju je dokazano da uzrokuje tumore u glodavaca, pojavila se u kućanstvima kao “bijela pjena” za koju je jedan od istraživača rekao da nalikuje “sapunici za pranje suđa”.
U toj se znanstvenoj studiji, koja je u časopisu PNAS objavljena pod nazivom ‘Procjena incidenata kontaminacije zaliha podzemnih voda uslijed crpljenja plina iz škriljevca Marcelus’, tvrdi da je tekućina koja se koristi pri crpljenju plina pobjegla iz uske vertikalne bušotine pri početku bušenja te da se potom poprečno pomicala uz neposredne dubinske pukotine i tako završila u podzemnom vodonosniku iz kojeg se kućanstva opskrbljuju pitkom vodom.
“Ovo je prva studija koja daje potpuni prikaz toga kako su organski spojevi koji se koriste pri crpljenju plina iz škriljevca otkriveni u izvorima vode u kućanstvima”, rekla je geologinja Susan Brantley sa Sveučilišta Penn State, jedna od autorica studije.
Dodatno je pojasnila u izjavi za internetski portal Lancaster Online: “Ovo je prvi dokumentirani i objavljeni prikaz načina na koji toksični spojevi istječu iz nezatvorenih bušotina u plinskim škriljevcima i prolaze velike udaljenosti” te završavaju u zalihama vode za piće.
To znači da, kao što je Andy Rowell objasnio u objavi na blogu Oil Change International, “znanstvenici smatraju da do zagađenja dolazi zbog manjka čvrstoće u bušotini u onom njenom dijelu u kojem prolazi kroz podzemni vodonosnik, a ne zbog samog procesa frackinga koji se odvija na većim dubinama.”
Rowell je tome dodao sljedeće:
“Ako je tome tako, to opravdava zabrinutost lokalnih zajednica od SAD-a do Velike Britanije zbog toga što industrija frackinga često mora bušiti kroz vodonosnike pitke vode kako bi dosegla plin ili naftu iz škriljevca.”
“A mnogi ljudi vjeruju da bi problem čvrstoće bušotine mogao biti Ahilova peta industrije frackinga.”
Na Twitteru su okolišne grupe i aktivisti rekli da ova vijest potvrđuje ono što su protivnici frackinga već znali – da je ta praksa crpljenja loša za javno zdravlje i lokalne ekosustave.
Samo mjesec dana ranije, istraživači su u Pennsylvaniji zabilježili da je koncentracija radona – radioaktivnog i kancerogenog plina – u domaćinstvima i poslovnim zgradama koje se nalaze u blizini mjesta na kojima se vrši fracking dramatično porasla tijekom posljednjeg desetljeća.
S engleskog preveo Damjan Rajačić
Fotografija je preuzeta sa stranice Common Dreams (Foto: Chesapeake Climate/flickr/cc) i prilagođena formi ikone.
