Video kampanja “Pozor – ZOR: Novi Zakon o radu mora pasti!”

Ženska fronta za radna i socijalna prava u suradnji sa Skriptom TV putem video kampanje “Pozor – ZOR: Novi Zakon o radu mora pasti!” nastavlja upozoravati i informirati javnost o negativnim tendencijama novog Zakona o radu koji je upućen u saborsku proceduru unatoč žestokom protivljenju svih sindikalnih središnjica. Osim izostanka argumentirane javne rasprave o Zakonu koji će direktno utjecati na život sadašnjeg i budućeg radništva, ni Ministarstvo ni Vlada nisu ponudili niti jedno relevantno istraživanje koje ide u korist ovakvoj deregulaciji i fleksibilizaciji radnog zakonodavstva.

Kroz kratke video klipove naši sindikalisti i sindikalistkinje te aktivisti i aktivistkinje progovaraju o dodatnoj prekarizaciji radne snage, ukidanju rada na određeno, jačanju agencijskog rada, kolapsu mirovinskog sustava uslijed negativnih promjena radnog zakonodavstva, diskriminaciji na temelju trudnoće.

U prvih šest video klipova kampanje Pozor – ZOR! svoje NE Zakonu o radu poručili su:
Ankica Čakardić (BRID), Marijana Antunović (B.a.B.e.), Bojan Nonković (BRID), Marina Gruban (PPDIV), Jasna A. Petrović (SUH), Jagoda Milidrag Šmid (SSSH), Mario Iveković (Novi sindikat), Domagoj Ferdebar (Sindikat graditeljstva Hrvatske), Katarina Perković (Koordinacija žena HURS-a), Ena Knežević (CESI), Dean Duda (profesor FFZG-a), Natalija Jagić (LGBTIQ inicijativa Filozofskog fakulteta “AUT”) i Danijel Leš (Sekcija mladih SSSH).

1. Četvrta smjena radi besplatno

    Ankica Čakardić (Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju) i Marijana Antunović (B.a.B.e.): Kao što je to slučaj u svim primjerima neoliberalizacije društva, bilo da je riječ o zemljama centra ili periferije, negativne posljedice politike neoliberalizacije koje se provode reformama radnog zakonodavstva najteže pogađaju žensko radništvo, majke i trudnice te dodatno pogađaju ekonomsku i socijalnu sigurnost kućanstava o kojima tradicionalno mahom skrbe žene.



2. Nesiguran život na određeno

    Bojan Nonković (Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju) i Marina Gruban (Sindikat zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske): Agencijski rad dodatno osnažuje nesigurne oblike rada jer privremeno zapošljavanje nije zakonom pojmovno određeno ili ograničeno na izvanredne slučajeve povećanog opsega rada, određene sezonske poslove, slučajeve zamjene privremeno odsutnog radnika/ice, čime je otvoren prostor za privremeno zapošljavanje na uobičajenim redovnim radnim mjestima. Rad na određeno treba biti jasno reguliran i kontroliran posredstvom efikasnih inspekcija te adekvatno kažnjen ukoliko ga poslodavac zloupotrebljava. Ovaj tip rada, koji je posljednjih godina postao pravilo, novim legislativama čini radna mjesta nesigurnima, cijenu rada nižom te produbljuje rodnu diskriminaciju na tržištu rada.



3. Kolaps mirovinskog sustava

    Jasna A. Petrović (predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske) i Jagoda Milidrag Šmid (Savez samostalnih sindikata Hrvatske): inzistiranje na povećanju dobi umirovljenja na 67 godina nije prihvatljivo iz više razloga. U vezi takve temeljne promjene nije postignut društveni konsenzus te za to nema utemeljenih analiza niti opravdanja. Isto stajalište zauzimaju i umirovljeničke udruge koje su posebno upozorile na činjenicu da je očekivana životna dob hrvatskih građana, osobito broj godina zdravog života po umirovljenju, još uvijek daleko niže od europskog prosjeka, osobito za žene (tri godine manje!). Također, potrebno je uzeti u obzir da velik broj žena zbog prihvaćanja nesigurnih radnih mjesta i dugogodišnjeg rada na određeno, ali i zbog preopterećenosti besplatnim njegovateljskim radom, ne može ostvariti uvjete za punu mirovinu. Konačno, hrvatski mirovinski model, koji podrazumijeva uvođenje drugog stupa u vremenu krize i stagnacije, zapravo je model Svjetske banke koji je, pod ucjenom ishođenja kredita i potpora međunarodnih financijskih institucija, prihvaćen samo u bivšim europskim socijalističkim zemljama i praktički je nepoznat Zapadnoj Europi, gdje su modeli drugog stupa u pravilu dobrovoljni.



4. Smrt sindikalnog povjerenika
Mario Iveković (predsjednik Novog sindikata) i Domagoj Ferdebar (Sindikat graditeljstva Hrvatske): otvaranje novih radnih mjesta treba biti posljedica gospodarskog rasta i stabilnosti tržišta, a ne smanjivanja troškova rada nauštrb sigurnosti radnika i radnica. Naposljetku, temeljni cilj i logika Zakona o radu jest zaštita odnosa između poslodavca i radnika; otvaranje novih radnih mjesta treba biti rezultat aktivnih politika zapošljavanja, a ne prilagođenih zakonskih odredbi. Da bi sindikalni povjerenik ili povjerenica mogli nesmetano obavljati svoju ulogu, moraju imati sigurnost da neće dobiti otkaz, niti na bilo koji drugi način biti stavljen u nepovoljniji položaj od drugih radnika i radnica zbog zauzimanja za radnike i radnice te pregovaranja s poslodavcem. Novi ZOR, međutim, nastavlja praksu starog, što znači da odredbe vezane uz zaštitu povjerenika i povjerenica nisu dovoljno jasne, što, logikom stvari, sindikalnim povjerenicima i povjerenicama onemogućava obavljanje njihove uloge.



5. Otkaz trudnicama

    Katarina Perković (Koordinacija žena HURS-a) i (Ena Knežević, Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje CESI): prema izvješću Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2012. godinu, neproduživanje ugovora o radu čini čak 34,1 posto slučajeva spolne diskriminacije s kojom se susreću žene na tržištu rada. Od 176 ispitanica koje su se našle u situaciji u kojoj im nije produžen ugovor o radu, njih 63,6 posto smatra kako im je poslodavac uskratio produženje ugovora o radu jer su zatrudnjele ili koristile rodiljna prava.



6. Historijsko nazadovanje

    Profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu Dean Duda iznosi tri osnovna razloga zbog kojih se protiv novom ZOR-u, Natalija Jagić, studentica i članica LGBTIQ inicijative Filozofskog fakulteta “AUT” govori da su i lezbijke, homoseksualne i biseksualne osobe također radnici na koje negativne reforme jednako utječu, a predsjednik Sekcije mladih SSSH-a Danijel Leš naglašava kako ovakav Zakon o radu neće dovesti do većeg broja zaposlenih, već je budućnost mladih radnika na burzi rada.



7. Povećanje profita nauštrb radništva

    Mladen Novosel, predsjednik SSSH-a, objašnjava kako novi Zakon o radu neće povećati mogućnost novog zapošljavanja ili konkurentnost hrvatskog gospodarstva, već će poslužiti isključivo povećanju profita poslodavaca nauštrb radnika i radnica. Ivana Živković, članica inicijative Za rad spremne, govori o tome da će novi Zakon o radu dodatno otežati već dovoljno težak položaj mladih žena na tržištu rada, a Marijana Jozić iz Sekcije mladih SSSH-a podsjeća da se Zakon o radu ne događa nekom drugom, već cjelokupnom društvu bez izuzetaka.

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve