Tribina

Jezik i nacionalizam

Lokacija: Kino Europa, Zagreb

Datum održavanja: 19.5.2017.

Organizacija: 10. Subversive festival „Europska ljevica protiv novog svjetskog (ne)reda“

Donosimo integralnu snimku okruglog stola „Jezik i nacionalizam“, održanog u sklopu 10. Subversive festivala, na kojem su sudjelovali Boris Buden, Tomislav Longinović, Snježana Kordić, Mate Kapović i Viktor Ivančić, uz moderaturu Katarine Peović Vuković. Povodom objave Deklaracije o zajedničkom jeziku krajem ožujka 2017., a potom i pratećeg niza reakcija i žučljivih rasprava koje su se otvorile na nekoliko različitih razina i fronti, okupljeni su sugovornicei otvorili diskusiju o porijeklu i ulozi nacionalnih standardnih jezika te njihovoj povezanosti s konceptom nacionalnih kapitalističkih država, ideološkoj instrumentalizaciji te nasilnom purizmu i cenzuri u jeziku, marginalizaciji vernakularâ, prevođenju kao društvenom odnosu, tj. praksi jezične heterogenizacije i hibridizacije, kao i o razini političnosti same Deklaracije te dosegu njezine intervencije u tkivo rastućeg antagonizma u državama regije.

Featured Video Play Icon

Okrugli stol: Jezik i nacionalizam

 

Kino Europa / petak, 19. svibnja 2017 / 19.00

 

Sudjeluju: Tomislav Longinović, Viktor Ivančić, Snježana Kordić, Boris Buden, Mate Kapović

 

Moderira: Katarina Peović Vuković

 

Da su nacionalni identiteti država koje su se osamostalile po raspadu Jugoslavije neobično krhki, jasno je svakome tko ima ikakva doticaja s ovim prostorima, a posebno njegovim građanima. Također temelj tih identiteta u prvom redu čine jasne distinkcije prema najbližim susjedima i vlastitim sugrađanima koji pripadaju ‘onoj drugoj’ južnoslavenskom naciji. Situacija je ponekad u tolikoj mjeri šizofrena, da se praktično jedini identitet svih tih nacionalnih zajednica iskazuje isključivo kroz negaciju. Kako je praktično riječ o istom narodu, koji se razlikuje isključivo po vjerskoj opredijeljenosti, a govori istim jezikom, nacionalistička politika prema jeziku od strane najviših akademskih institucija i profesionalne javnosti napravila je sve da južnoslavenske narode trajno udalji u jezičnom smislu. Budući da se takvo što logično ispostavilo kao nemoguće, skoro tri puna desetljeća svjedočimo nasilju nad jezikom i njegovoj izravnoj instrumentalizaciji koja za ključnu posljedicu ima nasilnu segregaciju djece u nacionalno miješanim sredinama i razvoj ozbiljne autocenzure kod izvornih govornika. O svemu tome pokušalo se razgovarati na nekoliko tribina održanih u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, koje su nakon dugog usuglašavanja i odbacivanja prvog prijedloga, uspjele iznjedriti deklaraciju o zajedničkom jeziku. Burna reakcija koja je potom uslijedila, praktično u sve četiri države istog jezika, s posebnim naglaskom na Hrvatsku, zapravo je potvrdila sve navode iz same deklaracije i ukazala na potrebu njezina donošenja. Na panelu ćemo stoga razgovarati o državnom odnosu prema jeziku, njegovoj politizacije i pitanju radi li se doista o jednom jeziku ili o više njih.

(Izvor)

 

Dijelovi predavanja prikazani su u mozaičnom pregledu programa vaninstitucionalnog političkog obrazovanja trinaeste epizode edukativno-mozaične emisije „Promjena okvira“, emitirane 26.5.2017. na TV Istra te uskoro dostupne na SkriptaTV.

29. svibnja 2017.
Tagovi:
, , , , , , ,

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu svjesnog njegova prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
Arhiva članaka