Jezik i nacionalizam

Donosimo integralnu snimku okruglog stola „Jezik i nacionalizam“, održanog u sklopu 10. Subversive festivala, na kojem su sudjelovali Boris Buden, Tomislav Longinović, Snježana Kordić, Mate Kapović i Viktor Ivančić, uz moderaturu Katarine Peović Vuković. Povodom objave Deklaracije o zajedničkom jeziku krajem ožujka 2017., a potom i pratećeg niza reakcija i žučljivih rasprava koje su se otvorile na nekoliko različitih razina i fronti, okupljeni su sugovornicei otvorili diskusiju o porijeklu i ulozi nacionalnih standardnih jezika te njihovoj povezanosti s konceptom nacionalnih kapitalističkih država, ideološkoj instrumentalizaciji te nasilnom purizmu i cenzuri u jeziku, marginalizaciji vernakularâ, prevođenju kao društvenom odnosu, tj. praksi jezične heterogenizacije i hibridizacije, kao i o razini političnosti same Deklaracije te dosegu njezine intervencije u tkivo rastućeg antagonizma u državama regije.

Featured Video Play Icon


Okrugli stol: Jezik i nacionalizam

 

Kino Europa / petak, 19. svibnja 2017 / 19.00

 

Sudjeluju: Tomislav Longinović, Viktor Ivančić, Snježana Kordić, Boris Buden, Mate Kapović

 

Moderira: Katarina Peović Vuković

 

Da su nacionalni identiteti država koje su se osamostalile po raspadu Jugoslavije neobično krhki, jasno je svakome tko ima ikakva doticaja s ovim prostorima, a posebno njegovim građanima. Također temelj tih identiteta u prvom redu čine jasne distinkcije prema najbližim susjedima i vlastitim sugrađanima koji pripadaju ‘onoj drugoj’ južnoslavenskom naciji. Situacija je ponekad u tolikoj mjeri šizofrena, da se praktično jedini identitet svih tih nacionalnih zajednica iskazuje isključivo kroz negaciju. Kako je praktično riječ o istom narodu, koji se razlikuje isključivo po vjerskoj opredijeljenosti, a govori istim jezikom, nacionalistička politika prema jeziku od strane najviših akademskih institucija i profesionalne javnosti napravila je sve da južnoslavenske narode trajno udalji u jezičnom smislu. Budući da se takvo što logično ispostavilo kao nemoguće, skoro tri puna desetljeća svjedočimo nasilju nad jezikom i njegovoj izravnoj instrumentalizaciji koja za ključnu posljedicu ima nasilnu segregaciju djece u nacionalno miješanim sredinama i razvoj ozbiljne autocenzure kod izvornih govornika. O svemu tome pokušalo se razgovarati na nekoliko tribina održanih u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, koje su nakon dugog usuglašavanja i odbacivanja prvog prijedloga, uspjele iznjedriti deklaraciju o zajedničkom jeziku. Burna reakcija koja je potom uslijedila, praktično u sve četiri države istog jezika, s posebnim naglaskom na Hrvatsku, zapravo je potvrdila sve navode iz same deklaracije i ukazala na potrebu njezina donošenja. Na panelu ćemo stoga razgovarati o državnom odnosu prema jeziku, njegovoj politizacije i pitanju radi li se doista o jednom jeziku ili o više njih.

(Izvor)

 







Dijelovi predavanja prikazani su u mozaičnom pregledu programa vaninstitucionalnog političkog obrazovanja trinaeste epizode edukativno-mozaične emisije „Promjena okvira“, emitirane 26.5.2017. na TV Istra te uskoro dostupne na SkriptaTV.

Vezani članci

  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.
  • 31. prosinca 2018. Lekcije jugoslavenskih samoupravnih praksi Jačanje tržišne ekonomije u Jugoslaviji 60-ih produbljuje razlike između proizvođača i onih koji organiziraju proizvodnju, sve jasnije ukazujući na kontradikcije samoupravnog modela te upitne dosege radničke participacije i političke emancipacije. O povijesti Jugoslavije kao projekta državnog kapitalizma, problemima kolektivizacijskih i industrijalizacijskih modela razvoja zemlje, potrebi razlikovanja dviju vrsta radničkog samoupravljanja (odozdo i odozgo) te dezintegracijskom učinku svjetskog tržišta na realno postojeće samoupravne prakse razgovarale smo s historičarom Vladimirom Unkovskim-Koricom.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve