Budućnost demokracije u Europi i transformativna snaga zajedničkih dobara

Pogledajte snimku predavanja Uga Matteija, održanog u sklopu programa konferencije 8. Subversive festivala. Nakon izlaganja u kojem daje kratak povijesni i teorijski presjek zasada modernizma i procesa pretvaranja zajedničkih dobara u privatni kapital, Mattei ocrtava materijalna i ekološka ograničenja strategije predavanja prostora koje su aktivisti zauzeli, kao i zajedničkih dobara općenito, u javne ruke odnosno pod upravu političkim predstavnicima koji su podložni i uvjetovani izbornim ciklusima, da bi u raspravi s dvoje diskusanata, članova Europskog parlamenta Ska Keller (Zeleni) i Florenta Marcellesija (EQUO), poentirao predlažući kao međurješenje subverzivnu uporabu instituta privatnog vlasništva.

Featured Video Play Icon


[01:19:00]
 
“The public and the private are both equal from the point of view of being extractive and on working on selling as much as possible of the water as a commodity. Creating an institution of the commons means to create a structure that actually makes incentives to those that operate within its boards to reduce the amount of water we sell, not to sell as much as possible. And this really is something that you kind of cannot do if you have a mayor of the city that needs your millions that you made from the water to pay for his next campaign by actually giving some good pavementation to the streets or giving some kindergarten to the kids of a certain quarter where he wants to be elected. So you need to emancipate the institutions of the commons from the control of either the profit motive or the concentrated power motive. The only way to do that, to institutionalize that now that I can imagine is by a subversive use of private law. So if you can create an institutional setting that is generative rather than extractive, that factors in the long-term and the ecological and social use rather than the short-term and the profit motive, and then you make it a property structure. And you can actually be strong enough to have that happen (which I was not in Naples, but you know, someone might be able to do so somewhere else). Then, what can happen is that the next time your government is not the steward of the commons anymore, is not even campaigning for the commons anymore, it’s actually on the right wing and it’s neoliberal in a proud way, and decides that water should actually be on the market, because you need to make profits on water, and it’s gonna be more efficient to run it as a corporation for profit and all this crap that we hear all the time – the next time that happens, they will actually have to take it away – the property of the new entity – and they will be stuck with the institutions of the European Court of Human Rights that will say: “That’s private property, you cannot take it away unless there is a public interest and unless you pay a compensation and unless there is a law that allows you to do that.” Because, if it’s not private property, and it remains within the domain of the possibilities of the government to act, there is not even the need to show that there is any public necessity in order to privatize it and to go the other way around. So, what I’m trying to do is to make some of the institutions that are out there, that we inherited from modernity, to work in a counterhegemonic way. We talked about hegemony, I think we should also talk about counterhegemony if we want to get the full picture.”
Lokacija: Kino Europa, Zagreb, 21h, 16.5.2015.
 
Moderira: Vedran Horvat
 
Diskusanti: Ska Keller (Zeleni), Florent Marcellesi (EQUO)
 
Širom Europe posljednjih desetljeća raste pritisak na javna i zajednička dobra, kroz različite vrste aranžmana – privatizacije, eksproprijacije, koncesije, javno-privatna partnerstva – kojima se sužava javni prostor, smanjuje pristup resursima ili pogoršava kvaliteta javnih usluga. U najvećem broju tih slučajeva javni je interes indirektno ugrožen, javne ovlasti uzurpirane, a građani isključeni. Budući da takve odluke donose stranke koje logikom reprezentativne demokracije imaju legitimitet pregovarati o razvojnim i ekonomskim rješenjima, u velikom broju slučajeva izostaje kritički stav prema takvim tendencijama. Zbog nezadovoljstva takvim rješenjima koja ujedno imaju sve štetniji utjecaj na život građana, prava i njihov standard zbog rasta javnog duga, otplata kamata javnim novcem i plaćanja kompenzacija, sve više raste otpor prema takvim načinima upravljanja javnim resursima. Uzurpacija javnog i štete za javni interes postaju sve više konstanta ponašanja establišmenta koja izaziva valove protesta i stvaranje novih društvenih pokreta od kojih se mnogi okupljaju oko ideje očuvanja zajedničkog. Zajednička dobra i nove vizije pravednijih i participativnijih odnosa postaju pokretačka snaga i rezervoar novih društvenih projekata koji ne samo da žele očuvati pristup javnom već i stvaraju novu institucionalnu arhitekturu s tim ciljem. Utoliko ideja zajedničkih dobara postaje konstitutivna snaga društvenih pokreta prema kojoj gravitiraju zahtjevi za demokratizacijom političkog i ekonomskog života u Europi.
 
Ugo Mattei talijanski je odvjetnik i aktivist koji je sudjelovao u zauzimanju Teatro Vallea u Rimu, a djelovao je i kao pravni savjetnik za izradu statuta Fondazione Teatro Valle Bene Comune. U svojoj najnovijoj knjizi Beni Comuni. Un Manifesto daje teorijsku osnovu za aktualni val otpora u Italiji protiv neoliberalizma. Jedan od najboljih primjera njegove borbe za zajednička dobra uspješna je kampanja protiv privatizacije vode u Italiji, čiji je bio jedan od glavnih protagonista. Kampanja je kulminirala državnim referendumom na kojemu je više d 27 milijuna Talijana podržalo planove za priznavanje vode kao zajedničkog dobra. Školovao se na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Turinu, Pravnom fakultetu kalifornijskog sveučilišta Berkley, LSE-ovu Faculté Internationale de Droit Comparé u Strasburgu, a bio je i Fullbrightov stipendist. Kao izvanredni profesor i stručnjak predavao je na nekim od najznačajnijih sveučilišta, od Yalea i Cambridgea do Montpelliera i Macaua. Godine 1994. Mattei postaje prvi dobitnik Fromm Chaira iz međunarodnog prava na Pravnom fakultetu kalifornijskog sveučilišta Hastings. U svom radu kombinira izniman broj akademskih publikacija sa snažnom aktivističkom i političkom porukom o transformativnoj moći zajedničkih dobara (commonsa).
 
Franziska Maria „Ska“ Keller (rođena 22. studenog 1981.) njemačka je političarka i članica Europskog parlamenta iz stranke Savez ’90/Zeleni. Keller se specijalizirala za pitanja migracije i odnosa EU s Turskom. Studirala je studije islama, turske i židovske studije na Slobodnom sveučilištu u Berlinu. Od 2001. godine članica je mladeži Zelene stranke. Od 2005. do 2007. godine bila je glasnogovornica Federacije mladih zelenih Europe. Godine 2002. pridružila se njemačkoj stranci Zelenih. Radila je na državnom referendumu protiv novih rudnika ugljena u Brandenburgu. U siječnju 2014. pobijedila je na preliminarnim izborima unutar stranke Zelenih, kao i na sveeuropskim otvorenim preliminarnim izborima, zajedno s Joséom Bovéom, čime je postala jedna od vodećih kandidatkinja za europsku stranku Zelenih.
 
Florent Marcellesi (1979., Angers) francuski je političar i aktivist za okoliš sa sjedištem u Španjolskoj.
 
(Izvor)

Vezani članci

  • 31. prosinca 2019. Jugoslavija nije Galsko selo U javnim istupima kojima je cilj afirmacija antifašističkih vrijednosti i Narodnooslobodilačke borbe nerijetko imamo prilike čuti floskule koje prenaglašavaju posebnosti jugoslavenskog partizanskog pokreta. „Partizani su se oslobodili sami“ ili „Jugoslavija je bila jedina oslobođena država u okupiranoj Europi“ najčešće su formulacije ovakvih dezinformacija, a društvenim mrežama kruži i netočna karta koja ih potkrepljuje. Nasuprot takvim tvrdnjama, povijesna je činjenica da su domaći partizani mogli računati na solidarnost i konkretnu pomoć iz drugih zemalja i nikada nisu djelovali posve sami. Negacijom emancipatornih borbi širom svijeta ne činimo uslugu antirevizionističkim naporima u vlastitom dvorištu.
  • 31. prosinca 2019. O diferenciranom jedinstvu prirode i društva "Prije svega, nužno je da razumijemo na koji se način akumulacija kapitala historijski odvija kroz mrežu života, a ne na mreži života, kako se to uglavnom tumači. Priroda nije samo stvar, odnosno resurs ili, u slučaju ljudske prirode, izvor neplaćenog ili najamnog rada. Na djelu je puno aktivniji i dinamičniji proces. Kapitalizam prolazi kroz mrežu života i sudjeluje u stvaranju prirode, dok istovremeno mreža života prolazi kroz kapitalizam i oblikuje ga. Radi se o koprodukciji."
  • 31. prosinca 2019. Spašavanje klase od kulturnog zaokreta "Ako se cjelokupno društveno djelovanje fokusira na značenje, prijeti li materijalističkom razmatranju klase propast? Čini se da veliki broj, ako ne i većina društvenih teoretičarki i teoretičara smatra da je tome tako, te da su napustili strukturnu teoriju klase u prilog teoriji koja klasu predstavlja kao kulturni konstrukt. Ovaj rad pokazuje da je moguće prihvatiti temeljne uvide kulturnog zaokreta, istovremeno uvažavajući materijalističku teoriju klasne strukture i klasne formacije."
  • 31. prosinca 2019. Socijalni transferi na udaru fiskalnog konzervativizma U kontekstu jačanja privatizacijskih tendencija u sustavu primarne zdravstvene zaštite u Hrvatskoj i zemljama regije, donosimo intervju iz studenog 2017. godine s filozofom, aktivistom i članom kolektiva Gerusija, drugom i suborcem Ivanom Radenkovićem. Razgovarali smo o posljedicama komercijalizacije državnog apotekarskog sektora u Srbiji na dostupnost lijekova i farmaceutskih usluga te načinima na koje se restriktivna fiskalna politika srpskih vlada odrazila na sustav javnog zdravstva i ostalih socijalnih usluga.
  • 31. prosinca 2019. Seksualni rad nasuprot rada "Prepoznati seksualni rad kao rad za neke je liberalni čin koji se izjednačava s trgovanjem tijelima. Protivno takvoj, pogrešnoj ideji, Morgane Merteuil predlaže razmatranje seksualnog rada kao jednog aspekta reproduktivnog rada radne snage i uspostavlja poveznice koje ujedinjuju kapitalističku proizvodnju, eksploataciju najamnog rada i opresiju nad ženama. Ona zorno prikazuje kako je borba seksualnih radnica moćna poluga koja dovodi u pitanje rad u njegovoj cjelini, te kako represija putem seksualnog rada nije ništa drugo doli oruđe klasne dominacije u internacionalnoj (rasističkoj) podjeli rada i stigmatizaciji prostitutke, koje hrani patrijarhat." Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Ane Mrnarević u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 2019, uz mentorstvo dr. sc. Maje Solar.
  • 31. prosinca 2019. Foucault i revizija liberalizma "Foucaultova predavanja o liberalizmu i neoliberalizmu nisu teorijska slijepa ulica (poput njegovih ranijih eksperimentiranja s arheologijom znanja), dok nam produbljena historijska obrada, proizašla iz drugog vala recepcije, omogućuje da idemo onkraj samog Foucaulta, do ključnih pitanja za suvremenu ljevicu."
  • 31. prosinca 2019. Protiv recikliranja "Individualno recikliranje samo po sebi jednostavno nije dovoljno za spas planeta. Čak i najrevnosniji i najodgovorniji reciklatori, moderne Susan Spotlesses, suočavaju se sa strukturnim preprekama pri smanjivanju svojeg otpadnog otiska. Čak i ako smo svi Susan Spotlesses i sustavi za recikliranje rade besprijekorno, sredstva za proizvodnju američkog industrijskog kapitalizma i dalje će beskonačno generirati otpad koji će sudjelovati u procesu proizvodnje."
  • 31. prosinca 2019. Kurdsko pitanje nekada i danas "Politički kaos koji u posljednje vrijeme dominira Bliskim Istokom izražava se, između ostalog, i nasilnom reaktualizacijom kurdskog pitanja. Kako analizirati opseg kurdskih težnji za autonomijom, neovisnošću i jedinstvom u ovim novim uvjetima? Možemo li analizom zaključiti da ove težnje moraju podržati sve demokratske i progresivne snage u regiji i svijetu?"
  • 31. prosinca 2019. Ekosocijalizam ili klimatski barbarizam "U situaciji degradiranja osnovnih materijalnih preduvjeta za uspostavu održivog i pravednog postkapitalističkog društva, socijalistička ljevica mora redefinirati svoj odnos s prirodom i neljudskim životinjama, te u skladu s time i količinu, ali i sadržaj potrošnje. Istovremeno treba imati u vidu da je zahtjev za univerzalnošću različitih – radničkih, ekoloških, antiimperijalističkih, feminističkih, queer, antirasnih, antispecističkih – borbi otvorio politički prostor za osmišljavanje komunističke alternative kao jedinog pravog i održivog rješenja trenutne ekološke krize."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve