Budućnost demokracije u Europi i transformativna snaga zajedničkih dobara

Pogledajte snimku predavanja Uga Matteija, održanog u sklopu programa konferencije 8. Subversive festivala. Nakon izlaganja u kojem daje kratak povijesni i teorijski presjek zasada modernizma i procesa pretvaranja zajedničkih dobara u privatni kapital, Mattei ocrtava materijalna i ekološka ograničenja strategije predavanja prostora koje su aktivisti zauzeli, kao i zajedničkih dobara općenito, u javne ruke odnosno pod upravu političkim predstavnicima koji su podložni i uvjetovani izbornim ciklusima, da bi u raspravi s dvoje diskusanata, članova Europskog parlamenta Ska Keller (Zeleni) i Florenta Marcellesija (EQUO), poentirao predlažući kao međurješenje subverzivnu uporabu instituta privatnog vlasništva.

Featured Video Play Icon


[01:19:00]
 
“The public and the private are both equal from the point of view of being extractive and on working on selling as much as possible of the water as a commodity. Creating an institution of the commons means to create a structure that actually makes incentives to those that operate within its boards to reduce the amount of water we sell, not to sell as much as possible. And this really is something that you kind of cannot do if you have a mayor of the city that needs your millions that you made from the water to pay for his next campaign by actually giving some good pavementation to the streets or giving some kindergarten to the kids of a certain quarter where he wants to be elected. So you need to emancipate the institutions of the commons from the control of either the profit motive or the concentrated power motive. The only way to do that, to institutionalize that now that I can imagine is by a subversive use of private law. So if you can create an institutional setting that is generative rather than extractive, that factors in the long-term and the ecological and social use rather than the short-term and the profit motive, and then you make it a property structure. And you can actually be strong enough to have that happen (which I was not in Naples, but you know, someone might be able to do so somewhere else). Then, what can happen is that the next time your government is not the steward of the commons anymore, is not even campaigning for the commons anymore, it’s actually on the right wing and it’s neoliberal in a proud way, and decides that water should actually be on the market, because you need to make profits on water, and it’s gonna be more efficient to run it as a corporation for profit and all this crap that we hear all the time – the next time that happens, they will actually have to take it away – the property of the new entity – and they will be stuck with the institutions of the European Court of Human Rights that will say: “That’s private property, you cannot take it away unless there is a public interest and unless you pay a compensation and unless there is a law that allows you to do that.” Because, if it’s not private property, and it remains within the domain of the possibilities of the government to act, there is not even the need to show that there is any public necessity in order to privatize it and to go the other way around. So, what I’m trying to do is to make some of the institutions that are out there, that we inherited from modernity, to work in a counterhegemonic way. We talked about hegemony, I think we should also talk about counterhegemony if we want to get the full picture.”
Lokacija: Kino Europa, Zagreb, 21h, 16.5.2015.
 
Moderira: Vedran Horvat
 
Diskusanti: Ska Keller (Zeleni), Florent Marcellesi (EQUO)
 
Širom Europe posljednjih desetljeća raste pritisak na javna i zajednička dobra, kroz različite vrste aranžmana – privatizacije, eksproprijacije, koncesije, javno-privatna partnerstva – kojima se sužava javni prostor, smanjuje pristup resursima ili pogoršava kvaliteta javnih usluga. U najvećem broju tih slučajeva javni je interes indirektno ugrožen, javne ovlasti uzurpirane, a građani isključeni. Budući da takve odluke donose stranke koje logikom reprezentativne demokracije imaju legitimitet pregovarati o razvojnim i ekonomskim rješenjima, u velikom broju slučajeva izostaje kritički stav prema takvim tendencijama. Zbog nezadovoljstva takvim rješenjima koja ujedno imaju sve štetniji utjecaj na život građana, prava i njihov standard zbog rasta javnog duga, otplata kamata javnim novcem i plaćanja kompenzacija, sve više raste otpor prema takvim načinima upravljanja javnim resursima. Uzurpacija javnog i štete za javni interes postaju sve više konstanta ponašanja establišmenta koja izaziva valove protesta i stvaranje novih društvenih pokreta od kojih se mnogi okupljaju oko ideje očuvanja zajedničkog. Zajednička dobra i nove vizije pravednijih i participativnijih odnosa postaju pokretačka snaga i rezervoar novih društvenih projekata koji ne samo da žele očuvati pristup javnom već i stvaraju novu institucionalnu arhitekturu s tim ciljem. Utoliko ideja zajedničkih dobara postaje konstitutivna snaga društvenih pokreta prema kojoj gravitiraju zahtjevi za demokratizacijom političkog i ekonomskog života u Europi.
 
Ugo Mattei talijanski je odvjetnik i aktivist koji je sudjelovao u zauzimanju Teatro Vallea u Rimu, a djelovao je i kao pravni savjetnik za izradu statuta Fondazione Teatro Valle Bene Comune. U svojoj najnovijoj knjizi Beni Comuni. Un Manifesto daje teorijsku osnovu za aktualni val otpora u Italiji protiv neoliberalizma. Jedan od najboljih primjera njegove borbe za zajednička dobra uspješna je kampanja protiv privatizacije vode u Italiji, čiji je bio jedan od glavnih protagonista. Kampanja je kulminirala državnim referendumom na kojemu je više d 27 milijuna Talijana podržalo planove za priznavanje vode kao zajedničkog dobra. Školovao se na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Turinu, Pravnom fakultetu kalifornijskog sveučilišta Berkley, LSE-ovu Faculté Internationale de Droit Comparé u Strasburgu, a bio je i Fullbrightov stipendist. Kao izvanredni profesor i stručnjak predavao je na nekim od najznačajnijih sveučilišta, od Yalea i Cambridgea do Montpelliera i Macaua. Godine 1994. Mattei postaje prvi dobitnik Fromm Chaira iz međunarodnog prava na Pravnom fakultetu kalifornijskog sveučilišta Hastings. U svom radu kombinira izniman broj akademskih publikacija sa snažnom aktivističkom i političkom porukom o transformativnoj moći zajedničkih dobara (commonsa).
 
Franziska Maria „Ska“ Keller (rođena 22. studenog 1981.) njemačka je političarka i članica Europskog parlamenta iz stranke Savez ’90/Zeleni. Keller se specijalizirala za pitanja migracije i odnosa EU s Turskom. Studirala je studije islama, turske i židovske studije na Slobodnom sveučilištu u Berlinu. Od 2001. godine članica je mladeži Zelene stranke. Od 2005. do 2007. godine bila je glasnogovornica Federacije mladih zelenih Europe. Godine 2002. pridružila se njemačkoj stranci Zelenih. Radila je na državnom referendumu protiv novih rudnika ugljena u Brandenburgu. U siječnju 2014. pobijedila je na preliminarnim izborima unutar stranke Zelenih, kao i na sveeuropskim otvorenim preliminarnim izborima, zajedno s Joséom Bovéom, čime je postala jedna od vodećih kandidatkinja za europsku stranku Zelenih.
 
Florent Marcellesi (1979., Angers) francuski je političar i aktivist za okoliš sa sjedištem u Španjolskoj.
 
(Izvor)

Vezani članci

  • 10. siječnja 2018. Detalj murala iz kompleksa Tepantitla u Teotihuacanu, Meksiko. Crtež prikazuje igrača s loptom kojemu iz usta izlazi svitak koji simbolizira govor, cca. 2. stoljeće (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci) Reagiranje na tekst Borisa Budena povodom Deklaracije o zajedničkom jeziku Lingvistkinja i autorica knjige Jezik i nacionalizam (2010.) te članica radne grupe koja je u sklopu regionalnog projekta „Jezici i nacionalizmi“ sudjelovala u sastavljanju Deklaracije o zajedničkom jeziku, Snježana Kordić, obratila nam se s reagiranjem na tekst Borisa Budena „Padaj (jezična) silo i nepravdo! Produktivni paradoks Deklaracije o zajedničkom jeziku“, koji smo na našim stranicama objavili 28. prosinca 2017. godine. Njezino reagiranje prenosimo u cijelosti, bez korekcija i intervencija.
  • 31. prosinca 2017. Crtež Inesse Armand, Aleksandre Kollontai, Rose Luxemburg i Clare Zetkin koji je poslužio kao promotivni vizual za tribinu „Oktobarska revolucija iz rodne perspektive“. Autori vizuala: Dominik Brandibur i Leopold Rupnik Feminizam, revolucija, akademija Da je proizvodnja politiziranog vaninstitucionalnog znanja moguća, ali i prijeko potrebna, pokazao je i veliki interes za prvu iz ciklusa tribina koje organiziraju akterice i akteri okupljene/i oko Inicijative za feministički Filozofski, naslova „Oktobarska revolucija iz rodne perspektive“, na kojoj je bilo riječi o kompleksnoj ulozi žena te njihovu doprinosu revolucionarnoj borbi za vrijeme i nakon Oktobra. Autorica reflektira o uzajamnosti koncepata roda i klase u kontekstu socijalističkog projekta, gotovo nepostojećoj politizaciji akademskog djelovanja te drugim relevantnim pitanjima za širu teorijsko-aktivističku feminističku scenu, koja su se otvorila tijekom tribine i rasprave.
  • 31. prosinca 2017. Hells Kitchen and Sebastopol, Jacob Riis
(izvor) Razmišljati skromno „Danas bi svi trebali imati pravo živjeti u špilji. Libertarijanci mahnito zagovaraju više slumova, tvrdeći da regulacije dižu cijene i ograničavaju izbor. Umjereni zagovaraju snižavanje legalne minimalne veličine stana kako bi gradovi mogli riješiti stambenu krizu ‘mikro-jedinicama’. Granica između stanovanja koje je dostupno i stanovanja koje je jeftino jer je gotovo nenastanjivo postaje sve tanja. Pobornici slobodnog tržišta barem imaju hrabrosti za svoja uvjerenja kada se potegne ovo pitanje – pustimo da kapitalizam ljudima pruži domove koji su u skladu s njihovim siromaštvom.“
  • 31. prosinca 2017. Štrajk radnika/ca industrije brze hrane u Minneapolisu, 14. travnja 2016. godine (izvor: Fibonacci Blue prema Creative Commons licenci). Napojnice radnicima, ne šefovima „Poslodavci koji upošljavaju radnike koji rade za napojnice među najgorim su prekršiteljima zakona o minimalnoj plaći, pogotovo zbog isplaćivanja substandardnih nadnica koje ovise o napojnicama. Sve dok radnici uspijevaju napojnicama dogurati do pune minimalne plaće, poslodavci mogu plaćati radnike koji rade za napojnice i do samo 2,13 dolara po satu.“
  • 31. prosinca 2017. Kameno sivilo (izvor). Posljednji put o pesimizmu Ako realno sagledamo moć globalnog kapitala, aktualne klimatske promjene, postojane slabosti globalne ljevice, sve poraze na terenu, nerazumijevanje između aktivista/kinja i teoretičara/ki, izostanak dugotrajnih strategija i jakih političkih subjekata te mobilizacije odozdo – pesimizam je možda i jedino što nam preostaje, barem kao polazna točka. Pročitajte prijevod teksta glavne urednice časopisa Salvage, Rosie Warren.
  • 31. prosinca 2017. Grob Antonija Gramscija u Rimu (izvor: Sebastian Baryli @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci) Hegemonija i kolektivno djelovanje "Djelovanje hegemonije, s jedne strane, i puko povremeno kolektivno djelovanje, s druge, možemo tumačiti kroz materijalističku optiku, pozivanjem na interese i svakodnevna činjenična iskustva ljudi. To ne znači da negiramo ideološko-kulturne faktore, koji uvijek posreduju interese i iskustva, nego da ih vezujemo uz materijalnu osnovu, iz koje oni proizlaze i djeluju. To znači da kulturalistička alternativa, koja zaobilazi ili aktivno negira materijalne interese, te koja autonomizira ideološko-kulturne faktore, nije prikladna."
  • 31. prosinca 2017. Glas sa megafona (izvor: Gabriel Saldana prema Creative Commons licenci). Socijaldemokracija je dobra, ali nedovoljno dobra „U najmanju ruku trebamo zahtijevati ekonomiju u kojoj različitim oblicima vlasništva (tvrtkama u vlasništvu radnika, kao i fizičkim monopolima i financijskim institucijama u državnom vlasništvu) koordinira regulirano tržište – ekonomiju koja omogućuje demokratsko upravljanje društvom. U nedemokratskoj kapitalističkoj ekonomiji menadžeri zapošljavaju i otpuštaju radnike; u demokratskoj socijalističkoj ekonomiji radnici bi bili ti koji bi zapošljavali menadžere nužne za izgradnju zadovoljne i produktivne tvrtke.“
  • 31. prosinca 2017. Clara Zetkin, Friedrich Engels i August Bebel za vrijeme III. kongresa Druge internacionale u Zürichu 1893. godine (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto, prilagođeno i podrezano kao dio javne domene). Ženski rad i sindikalne organizacije Marksistička teoretičarka i revolucionarka Clara Zetkin uređivala je „Die Gleichheit“, časopis za žene Socijaldemokratske partije Njemačke, od 1892. pa sve do 1917. kada je smijenjena od strane reformističkog vodstva. Osim što je historijsko-materijalističkim tumačenjem socijalne i ekonomske podređenosti žena politički mobilizirao mnoge radnice, časopis je odigrao i važnu ulogu u oblikovanju partijskih i sindikalnih politika vezanih uz tzv. žensko pitanje. Donosimo tekst iz 1893. u kojem Zetkin ukazuje na posljedice povećane prisutnosti sindikalno neorganizirane ženske radne snage u kapitalizmu te partijske i sindikalne drugove oštro upozorava na važnost koju radnice kao nezaobilazne suborkinje u klasnoj borbi imaju za trajnost revolucije. Prijevod ovog teksta nastao je kao završni rad Barbare Šarić u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Andreje Gregorine.
  • 31. prosinca 2017. Spomenik na mjestu krvavog prosvjeda za osmosatni radni dan, održanog tijekom niza radničkih pobuna 1886. u Chicagu. Prosvjed je održan 4. svibnja 1886. na trgu Haymarket, kao reakcija na ubojstva dvojice radnika od strane policije protekloga dana. (izvor: Chicago Crime Scenes @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci). Borba za slobodno vrijeme Najveći njemački sindikat, IG Metall, u rujnu ove godine pokrenuo je kampanju za skraćivanje radnog tjedna s 35 na 26 sati i tom akcijom na lijevu agendu vratio borbu za slobodno vrijeme radničke klase. Autorica članka Miya Tokumitsu argumentira u korist ove borbe, ukratko iznosi njezinu internacionalnu povijest te daje presjek trenutnog stanja na ljevici i nudi prijedloge za njezine daljnje korake potrebne za postizanje ovog bitnog cilja.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve