Budućnost demokracije u Europi i transformativna snaga zajedničkih dobara

Pogledajte snimku predavanja Uga Matteija, održanog u sklopu programa konferencije 8. Subversive festivala. Nakon izlaganja u kojem daje kratak povijesni i teorijski presjek zasada modernizma i procesa pretvaranja zajedničkih dobara u privatni kapital, Mattei ocrtava materijalna i ekološka ograničenja strategije predavanja prostora koje su aktivisti zauzeli, kao i zajedničkih dobara općenito, u javne ruke odnosno pod upravu političkim predstavnicima koji su podložni i uvjetovani izbornim ciklusima, da bi u raspravi s dvoje diskusanata, članova Europskog parlamenta Ska Keller (Zeleni) i Florenta Marcellesija (EQUO), poentirao predlažući kao međurješenje subverzivnu uporabu instituta privatnog vlasništva.

Featured Video Play Icon


[01:19:00]
 
“The public and the private are both equal from the point of view of being extractive and on working on selling as much as possible of the water as a commodity. Creating an institution of the commons means to create a structure that actually makes incentives to those that operate within its boards to reduce the amount of water we sell, not to sell as much as possible. And this really is something that you kind of cannot do if you have a mayor of the city that needs your millions that you made from the water to pay for his next campaign by actually giving some good pavementation to the streets or giving some kindergarten to the kids of a certain quarter where he wants to be elected. So you need to emancipate the institutions of the commons from the control of either the profit motive or the concentrated power motive. The only way to do that, to institutionalize that now that I can imagine is by a subversive use of private law. So if you can create an institutional setting that is generative rather than extractive, that factors in the long-term and the ecological and social use rather than the short-term and the profit motive, and then you make it a property structure. And you can actually be strong enough to have that happen (which I was not in Naples, but you know, someone might be able to do so somewhere else). Then, what can happen is that the next time your government is not the steward of the commons anymore, is not even campaigning for the commons anymore, it’s actually on the right wing and it’s neoliberal in a proud way, and decides that water should actually be on the market, because you need to make profits on water, and it’s gonna be more efficient to run it as a corporation for profit and all this crap that we hear all the time – the next time that happens, they will actually have to take it away – the property of the new entity – and they will be stuck with the institutions of the European Court of Human Rights that will say: “That’s private property, you cannot take it away unless there is a public interest and unless you pay a compensation and unless there is a law that allows you to do that.” Because, if it’s not private property, and it remains within the domain of the possibilities of the government to act, there is not even the need to show that there is any public necessity in order to privatize it and to go the other way around. So, what I’m trying to do is to make some of the institutions that are out there, that we inherited from modernity, to work in a counterhegemonic way. We talked about hegemony, I think we should also talk about counterhegemony if we want to get the full picture.”
Lokacija: Kino Europa, Zagreb, 21h, 16.5.2015.
 
Moderira: Vedran Horvat
 
Diskusanti: Ska Keller (Zeleni), Florent Marcellesi (EQUO)
 
Širom Europe posljednjih desetljeća raste pritisak na javna i zajednička dobra, kroz različite vrste aranžmana – privatizacije, eksproprijacije, koncesije, javno-privatna partnerstva – kojima se sužava javni prostor, smanjuje pristup resursima ili pogoršava kvaliteta javnih usluga. U najvećem broju tih slučajeva javni je interes indirektno ugrožen, javne ovlasti uzurpirane, a građani isključeni. Budući da takve odluke donose stranke koje logikom reprezentativne demokracije imaju legitimitet pregovarati o razvojnim i ekonomskim rješenjima, u velikom broju slučajeva izostaje kritički stav prema takvim tendencijama. Zbog nezadovoljstva takvim rješenjima koja ujedno imaju sve štetniji utjecaj na život građana, prava i njihov standard zbog rasta javnog duga, otplata kamata javnim novcem i plaćanja kompenzacija, sve više raste otpor prema takvim načinima upravljanja javnim resursima. Uzurpacija javnog i štete za javni interes postaju sve više konstanta ponašanja establišmenta koja izaziva valove protesta i stvaranje novih društvenih pokreta od kojih se mnogi okupljaju oko ideje očuvanja zajedničkog. Zajednička dobra i nove vizije pravednijih i participativnijih odnosa postaju pokretačka snaga i rezervoar novih društvenih projekata koji ne samo da žele očuvati pristup javnom već i stvaraju novu institucionalnu arhitekturu s tim ciljem. Utoliko ideja zajedničkih dobara postaje konstitutivna snaga društvenih pokreta prema kojoj gravitiraju zahtjevi za demokratizacijom političkog i ekonomskog života u Europi.
 
Ugo Mattei talijanski je odvjetnik i aktivist koji je sudjelovao u zauzimanju Teatro Vallea u Rimu, a djelovao je i kao pravni savjetnik za izradu statuta Fondazione Teatro Valle Bene Comune. U svojoj najnovijoj knjizi Beni Comuni. Un Manifesto daje teorijsku osnovu za aktualni val otpora u Italiji protiv neoliberalizma. Jedan od najboljih primjera njegove borbe za zajednička dobra uspješna je kampanja protiv privatizacije vode u Italiji, čiji je bio jedan od glavnih protagonista. Kampanja je kulminirala državnim referendumom na kojemu je više d 27 milijuna Talijana podržalo planove za priznavanje vode kao zajedničkog dobra. Školovao se na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Turinu, Pravnom fakultetu kalifornijskog sveučilišta Berkley, LSE-ovu Faculté Internationale de Droit Comparé u Strasburgu, a bio je i Fullbrightov stipendist. Kao izvanredni profesor i stručnjak predavao je na nekim od najznačajnijih sveučilišta, od Yalea i Cambridgea do Montpelliera i Macaua. Godine 1994. Mattei postaje prvi dobitnik Fromm Chaira iz međunarodnog prava na Pravnom fakultetu kalifornijskog sveučilišta Hastings. U svom radu kombinira izniman broj akademskih publikacija sa snažnom aktivističkom i političkom porukom o transformativnoj moći zajedničkih dobara (commonsa).
 
Franziska Maria „Ska“ Keller (rođena 22. studenog 1981.) njemačka je političarka i članica Europskog parlamenta iz stranke Savez ’90/Zeleni. Keller se specijalizirala za pitanja migracije i odnosa EU s Turskom. Studirala je studije islama, turske i židovske studije na Slobodnom sveučilištu u Berlinu. Od 2001. godine članica je mladeži Zelene stranke. Od 2005. do 2007. godine bila je glasnogovornica Federacije mladih zelenih Europe. Godine 2002. pridružila se njemačkoj stranci Zelenih. Radila je na državnom referendumu protiv novih rudnika ugljena u Brandenburgu. U siječnju 2014. pobijedila je na preliminarnim izborima unutar stranke Zelenih, kao i na sveeuropskim otvorenim preliminarnim izborima, zajedno s Joséom Bovéom, čime je postala jedna od vodećih kandidatkinja za europsku stranku Zelenih.
 
Florent Marcellesi (1979., Angers) francuski je političar i aktivist za okoliš sa sjedištem u Španjolskoj.
 
(Izvor)

Vezani članci

  • 8. kolovoza 2018. Šamar, letva, kamen, znanost, jezik
    Odgovor Snježani Kordić
    Donosimo nastavak polemike članova radne grupe koja je u sklopu regionalnog projekta „Jezici i nacionalizmi“ sudjelovala u sastavljanju Deklaracije o zajedničkom jeziku. O „znanstvenosti“ polazišta Deklaracije i (ne)političnosti njezine temeljne pozicije, pročitajte u odgovoru Borisa Budena na reagiranje Snježane Kordić na tekst u kojem autor spor oko jezika pozicionira unutar konkretnih političkih, historijskih i ideoloških procesa, a izvan konteksta tzv. znanstvenog polja.
  • 9. srpnja 2018. Prema kraju socijaliziranog zdravstva Prijedlogom Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koji je krajem lipnja Vlada uputila u saborsku proceduru, potiče se daljnji proces komercijalizacije i privatizacije javnog zdravstvenog sustava, započet početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Pročitajte razgovor s Anom Vračar, članicom BRID-ove istraživačke grupe za zdravstvo, o važnosti demokratizacije upravljanja zdravstvenim sustavom i urušavanju modela socijalne medicine, te posljedicama koje uvođenje koncesija u sustav primarne zdravstvene zaštite, pogoršanje radnih uvjeta u zdravstvenom sustavu i promišljanje istog izvan šireg socioekonomskog konteksta ima na stabilnost i kvalitetu javne zdravstvene zaštite.
  • 10. lipnja 2018. Prilog izučavanju klasa u Hrvatskoj Akademska prevlast ahistorijskih socioloških analiza političko-ekonomskih procesa, te njima suprotstavljeno pozivanje na historijsko-materijalistički, strukturalistički model klasne analize, iziskuju rekonceptualizaciju pojma klase kao dinamizirane društvene kategorije. O procesu formiranja buržoaskih frakcija te povezanom derogiranju društvenog vlasništva tijekom različitih faza tzv. tranzicije postsocijalističke Hrvatske, odnosno restauracije kapitalizma na prostoru SFRJ, piše Srećko Pulig.
  • 11. svibnja 2018. Nevidljiva ruka Facebooka Informacije o milijunima korisnika/ca koje se trenutno nalaze u posjedu Facebooka ne služe samo za izvlačenje profita uz pomoć sadržaja koji bi trebao biti u funkciji javnog interesa, već i otvaraju prostor za nedemokratske političke procese. O nedavnim događanjima vezanima uz poslovanje firme Cambridge Analytica, koja je podatke prikupljene putem Facebooka pretvorila u alat za mikrosegmentirano političko oglašavanje, piše Boris Postnikov, ukazujući na problematičnost ahistorijskih analiza socioekonomskih tema i nedostatnost prijedloga koji ne idu dalje od strože zakonske regulacije internetskih monopola.
  • 6. svibnja 2018. Odjeci Oktobra Diskusije o povijesnoj i političkoj važnosti Oktobra, koje su se prošle godine povodom obilježavanja stogodišnjice Velike sovjetske revolucije pojavile unutar znanstvenog i neakademskog polja, vidljivim su učinile ne samo metodološke probleme historiografije, nego i kontingentnost promišljanja važnih povijesnih događaja u širim javnim raspravama. Povjesničar Krešimir Zovak u tekstu se osvrće na problematičnost upotrebe dekontekstualizacije i komparacije kao alata u analizi povijesnih procesa te političke instrumentalizacije na taj način dobivenih rezultata.
  • 1. svibnja 2018. Podrijetlo Prvog maja Odluka o internacionalnom protestnom obilježavanju Prvog maja donesena je na osnivačkom kongresu Druge internacionale 1889. godine u trenutku jačanja reformističkih tendencija unutar socijaldemokratskog pokreta. Donosimo prijevod teksta iz 1894. godine u kojem Rosa Luxemburg, marksistička revolucionarka i teoretičarka političke ekonomije govori o podrijetlu međunarodnog praznika rada, borbi proletarijata za osmosatni radni dan i njegovoj ulozi u kontekstu šire klasne borbe.
  • 21. travnja 2018. Naizgled odvojeni svjetovi Skoro desetljeće od studentskih prosvjeda u borbi za javno financirano visoko obrazovanje i devet godina nakon prve blokade na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s istim ciljem, donosimo kratku historizaciju djelovanja tadašnjih institucionalnih aktera u visokoobrazovnom polju, sve do recentnije krize upravljanja najvećim hrvatskim Sveučilištem. Pročitajte tekst Igora Lasića o kontinuitetu liberalno-ekonomskog rastakanja visokog obrazovanja i sistemske demontaže akademske zajednice, koji traje sve do danas.
  • 14. travnja 2018. Kapital je društveni odnos Kapitalizam kao proizvodni, ali i društveno-vlasnički odnos, specifičan je historijski poredak koji odgovarajućim institucionalnim mehanizmima osigurava uvjete za vlastiti opstanak. O tome kako liberalna pravno-institucionalna aparatura formalizira, a potom i afirmira klasne, rodne i rasne razlike, o doprinosima luksemburgijanske kritike političke ekonomije suvremenim marksističkim feminističkim analizama, te o emancipatornim antikapitalističkim strategijama otpora koje nužno moraju uključivati i aspekt proizvodnje i aspekt reprodukcije, razgovarale/i smo s Ankicom Čakardić, docenticom na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
  • 12. travnja 2018. Totalitarizam. Povijest i aporije koncepta Prvi puta objavljena prije dvadeset godina, Traversova historizacija i kritika pojma totalitarizma nije izgubila na svojoj aktualnosti. Pokušavajući ukazati na polimorfni, elastični i uglavnom ambivalentni karakter koncepta, autor razlikuje devet osnovnih etapa u razvoju rasprave o totalitarizmu, precizno ocrtavajući stoljeće dugu genezu kontradikcija u kontekstu njegove recepcije i javne upotrebe. Objavljujemo integralni prijevod teksta Enza Traversa, čiji su dijelovi pročitani u emisiji Ogledi i rasprave na Trećem programu Hrvatskog radija.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve