Zelena akademija / zimski seminar

Donosimo snimku jednodnevnog seminara "New Economic Thought, Policies and Practices for Green-Left Alliances" posvećenog promišljanju novih ekonomskih alternativa kao potencijalnih prostora suradnje zelenih i lijevih političkih pokreta širom Europe. Kroz tri panela i dva predavanja više od 60 participanata raspravljalo je o eurocentrizmu, mjerama štednje i demokratizaciji javnih usluga, socijalnoj državi, bezuvjetnom temeljnom dohotku, odrastu, samoupravljanju, zajedničkim dobrima, lijevim političkim snagama na europskoj (polu)periferiji i u Južnoj Americi, pitanju rada i duga, crpljenju prirodnih resursa, epistemičkim zajednicama te civilnom društvu kao ekonomskom subjektu.

Featured Video Play Icon


Seminar:
 

New Economic Thought, Policies and Practices for Green-Left Alliances


Discussion framework
 
Green Academy winter seminar aims to depart from analysis of current economic situation in Europe and present a landscape of current theoretical, political and practical alternatives which are being proposed, designed or developed by variety of European left and green actors.
 
With new era of austerity in Europe, prescribed role of states to negotiate between citizens and capital accumulation has been significantly weakened thus leading to suspension of democracy and erosion of trust which was basis for social contracts across Europe. Furthermore, it became evident that tensions between economy and society have been increased and that it is more and more difficult to manage them within national frameworks thus increasing tensions between the states themselves and leading to re-nationalisation of politics and aggressive competition. At the same time, whilst climate instability is increasing, in the peripheral economies traditional and novel extractivist practices and externalization of environmental costs are enhancing the rift between societies and environments that support them. Moreover, adverse transformation of economy that complies blindly with financial interests and it alienates it from the people and labour, leads to a new sort of economic constitutionalism, which has become a significant concern for a number of actors.
 
However, there are emerging initiatives at many levels across Europe that aim to introduce redistribution or reduce raging inequalities, as well as redress the seemingly unavoidable opposition between dignified life and environmental sustainability. From Universal Basic Income to immediate anti-austerity measures, from degrowth to green economy, from commoning to democratization of public services, there are different but not always connected and mutually supported proposals emerging across Europe. They aim to prevent the radical neoliberalisation of Europe that is emerging from new institutional arrangements like TTIP or TISA.
 
Recognising that both Nature and Labour are challenged by identical systemic forces that led us to the present deep multiple crisis we are also aware that the political framing of these answers requires at least some of mutual support and common understanding between the Greens and the Left.
 
Our overall exercise aims to identify the forces of gravitational pull that different alternative policies and proposals that currently co-exist on green-left spectrum possess, and to detect both interpretative and political convergences that can lead to a denser and more impactful cooperation among the respective actors, so as to enhance the achievability of their projects.
 
In our discussions, we would like to find out which qualities new economy needs to contain in order to secure dignity and restore ecological balance ¬while being emancipative from current system?
 
  • What are the main and original ingredients of the economic policy of new left? Which ideas, narratives and solutions can deliver success and reduce pressure on people and nature?

  • Which theoretical concepts can prove efficient in designing new economic policy?

  • What kind of political economy within the current restrictions can be emancipative ? How it can ensure reproduction of life?

  • How economy can become more generative rather than accumulative/exctractive?

  • How does it increase chances and conditions for reproduction of life?

  • How it relates to organisation of labour within time (working hours)?

  • How to prevent further devastating impacts of expropriation of the commons and bring commons back to the citizens?

  • How actors belonging to new left and green spectrum see future of economic relationships in Europe within the current constraints imposed by austerity and financialisation?
 
Our main objective is to outline most original and achievable ideas of the new economic thought and to bring them in dialogue or debate with similar or complementary ideas that exist at European and local level.
 
At the seminar we aim to host around 50 scholars, activists and researchers from the Balkans but also from different European countries to discuss about the different ideas that exist at the moment in green/left circles.



Introductory notes
 
  • Vedran Horvat (Croatia)
  • Danijela Dolenec (Croatia)
  • Jagoda Munić (Croatia)


Francine Mestrum (Belgium):
What about Monsanto? Reflections on the Future of Work, Transformative Social Protection and Systemic Change
 


Avenues of Alternative Economic Thought/Policy in Europe
 
Presentations by:  
  • Andreas Novy (Austria)
  • Zoltan Pogatsa (Hungary)
  • Vincent Liegey (Hungary/France)
  • Dražen Šimleša (Croatia)
Moderated by:  
  • Vladimir Cvijanović (Croatia)


Yann Moulier-Boutang (France):
Nature and Labour in Crisis of Capitalism – Which Way Forward?
 


Political Action: Examples from the EU Periphery
 
Presentations by:  
  • Yiannis Bournous (Greece)
  • Pablo Sanchez Centellas (Spain)
  • John Barry (Ireland)
  • Eugenia Pires (Portugal)
Moderated by:  
  • Tomislav Tomašević (Croatia)


New Politics for the Left
 
Presentations by:  
  • Daniel Chavez (Uruguay/Holland)
  • Lyda Fernanda Forero (Colombia)
  • Hilary Wainwright (UK)
  • Mislav Žitko (Croatia)
  • Jagoda Munić (Croatia)
Moderated by:  
  • Vedran Horvat (Croatia)




Program Zelene akademije podržava Heinrich Böll Stiftung.






Vezani članci

  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 29. ožujka 2022. Danska planira dati utočište Ukrajincima, a Sirijce poslati doma Olakšavanje integracije ukrajinskih izbjeglica u dansko društvo odvija se usporedno s pojačanim naporima da se sirijske izbjeglice trenutno nastanjene u Danskoj vrati u ratnu zonu, ukazujući na rasističku intonaciju migrantskih politika u Europi.
  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi Povodom četrdesetogodišnjice Krležine smrti, specijalno izdanje Jutarnjeg lista donosi intervju s Igorom Mandićem, koji ikonoklastički prebire po Krležinom liku i djelu još od zbirke Zbogom, dragi Krleža iz 1988. godine. Mandić denuncira Krležu upisujući mu ideološko inzistiranje na vulgarnoj koncepciji društveno angažirane uloge književnosti. Time se pridružuje „antitotalitarnim“ moralističkim čitanjima koja, zakrivena tobožnjom književnom ekspertizom, manje govore o književnosti, a više o perspektivama liberalne inteligencije.
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim Demontirajući mitove liberalnog pristupa umjetnosti, Katja Praznik u svojoj knjizi Art Work: Invisible Labour and the Legacy of Yugoslav Socialism mapira kulturno-umjetničku povijest socijalističke Jugoslavije iz vizure koja umjetnost prije svega promišlja kao područje rada. Kulturno-umjetnička proizvodnja u prvoj se dekadi u većoj mjeri odvija pod okriljem centralizirane države, potom kroz dvije dekade u decentraliziranom smjeru, a od 1970-ih se sve više liberalizira. Umjetnici_e radnici_e postaju socijalistički_e poduzetnici_e ─ sve prekarniji_e i sve manje zaposleni_e ─ a umjetnost se iz područja rada i društvene kulture seli u mitski univerzum individualiziranog stvaranja i slobode: barem za one koji si tu slobodu mogu priuštiti. U tom rastakanju socijalističkog modela kulture nemalu ulogu imala je i tzv. alternativna scena, koja je iz vlastitih srednjoklasnih ukotvljenosti zdušno prihvaćala liberalne kulturne reforme.
  • 23. prosinca 2021. Skoro dva štrajka u povijesti Hollywooda U moru štrajkova i drugih radničkih akcija diljem svijeta koje je dodatno potaknula pandemija COVID-19 i popratne fluktuacije u globalnim lancima opskrbe, odrazivši se u intenzifikaciji eksploatacije radne snage i pogoršanju radnih uvjeta, napose je indikativna namjera IATSE-a, jedinog preostalog sindikata koji okuplja filmske radnice i radnike ispod crte, da po prvi puta u više od stotinu godina postojanja pokrene štrajk. Iako je u konačnici postignut dogovor sa zapošljavateljima, uvid u strukturu glasovanja članstva ukazuje na ogromno tinjajuće nezadovoljstvo i akcijsku spremnost radnica i radnika, čemu je u ovoj industriji komparabilan tek posljednji masovni holivudski štrajk iz 1945. godine, koji je kulminirao Krvavim petkom.
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu“ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve