Peticija i okrugli stol: “Optužnica za međunarodni terorizam protiv šestoro anarhista – politički proces par ekselans”

17. veljače 2010. na Višem sudu u Beogradu započinje suđenje beogradskoj šestorki – Sanji Dojkić (19), Tadeju Kurepi (24), Nikoli Mitroviću (29), Ivanu Saviću (25), Ratiboru Trivuncu (28) i Ivanu Vuloviću (24) – anarhistima optuženima za čin međunarodnog terorizma. O okolnostima slučaja i implikacijama procesa pročitajte u tekstu peticije Akcije za slobodno društvo i pogledajte na snimci okruglog stola održanog u Medija centru u Beogradu 10. prosinca 2009. na kojem su govorili Vesna Rakić-Vodinelić, Ljubiša Rajić, Zoran Petakov, Zaga Golubović, Goran Despotović, Dragomir Olujić-Oluja, Ljubomir Živkov, Borka Pavićević i Želimir Žilnik.




link na peticiju

Peticija

Predsjedniku Republike Srbije,
gospodinu Borisu Tadiću

Narodnoj skupštini Republike Srbije,
n/r predsjednici Narodne Skupštine, gospođi Slavici Đukić Dejanović

Vladi Republike Srbije,
n/r predsjedniku Vlade, gospodinu Mirku Cvetkoviću

Delegaciji Europske komisije u Republici Srbiji,
n/r šefu Delegacije, gospodinu Vincentu Degertu

Uredu Vijeća Europe u Beogradu,
n/r šefu Ureda, gospodinu Constantinu Yerocostopoulosu

Peticija

SLOBODA ZA ŠESTERO POLITIČKIH ZATVORENIKA U SRBIJI!



Zahtijevamo odbacivanje optužnice podignute protiv Sanje Dojkić (19), Tadeja Kurepe (24), Nikole Mitrovića (29), Ivana Savića (25), Ratibora Trivunca (28) i Ivana Vulovića (24), odnosno njihovo oslobođenje.

Ovih šestero mladih građanskih aktivista i sindikalaca iz Beograda nalazi se u pritvoru od rujna 2009. godine, pod optužbom za “djelo međunarodnog terorizma”, za koje je, prema Krivičnom zakonu Republike Srbije, predviđena kazna od tri do petnaest godina zatvora. Suđenje započinje 17. veljače 2010.

Obrazloženje

I.


3. i 4. rujna 2009. godine policija je u Beogradu uhitila šestero građana pod sumnjom da su 25. kolovoza 2009. bacili dva “Molotovljeva koktela” na zgradu grčkog veleposlanstva u Beogradu, koja su izazvala neznatnu materijalnu štetu na prozorskom okviru i dijelu prozorskog stakla Veleposlanstva. Radi se o mladim građanskim aktivistima i sindikalcima Sanji Dojkić (19), Tadeju Kurepi (24), Nikoli Mitroviću (29), Ivanu Saviću (25), Ratiboru Trivuncu (28) i Ivanu Vuloviću (24).

Odgovornost za ovo djelo preuzela je javnosti dotad nepoznata grupa “Crni Ilija”, s obrazloženjem kako je time željela skrenuti pozornost na slučaj grčkoga aktivista Theodorisa Iliopoulosa, koji je u to vrijeme štrajkao glađu u zatvoru.

Iako su privedeni pod sumnjom za “izazivanje opće opasnosti”, već nakon 24 sata je djelo za koje su uhićenici osumnjičeni prekvalificirano u “djelo međunarodnog terorizma”, čime se bacanje dvije pivske boce napunjene benzinom izjednačilo s djelom koje je u Krivičnom zakonu Republike Srbije svrstano zajedno s genocidom, zločinom protiv čovječnosti, ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva, organiziranjem i poticanjem na izvršenje genocida i ratnih zločina, te agresivnim ratom.

Osumnjičenicima je određen pritvor od mjesec dana, koji je potom dva puta produžavan, tako da se (krajem siječnja) u pritvoru nalaze već gotovo pet mjeseci.

Početkom studenoga 2009. godine podignuta je konačna optužnica protiv pritvorenika, i to za djelo međunarodnog terorizma, za koje je, prema Krivičnom zakonu Republike Srbije, predviđena kazna od tri do petnaest godina zatvora.

Krajem siječnja 2010. objavljeno je da suđenje počinje na Višem sudu u Beogradu 17. veljače 2010.

II.

Slučaj navedenih šestero zatočenika sporan je u više aspekata.

Čak i ako ostavimo po strani to da njihova krivnja nije dokazana, višekratno produženje pritvora i njegovo dosadašnje trajanje su svakako neopravdani i pretjerani, jer se nipošto ne radi o opasnim kriminalcima, niti bi oni na bilo koji način mogli utjecati na daljnji tijek postupka. Koliko nam je poznato, posjete u pritvoru su vrlo reducirane, a Tadej Kurepa je čak premlaćen od strane kriminalaca s kojima je smješten u zajedničku ćeliju.

Također je neopravdana i pretjerana kvalifikacija inkriminiranog djela kao “djela međunarodnog terorizma”. Iz dotične se akcije dade iščitati da je izvršena bez namjere da se izazovu ljudske žrtve, a počinjena materijalna šteta bila je neznatna, procijenjena na 18 eura. Grčko veleposlanstvo je javno iskazalo stav da ovaj incident smatra minornim, te da nije prouzročio prestanak ili ometanje njegova rada.
No, pravosudni organi smatraju da je to djelo, kao “djelo međunarodnog terorizma”, u istoj kategoriji s genocidom, zločinom protiv čovječnosti, ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva, organiziranjem i poticanjem na izvršenje genocida i ratnih zločina, te agresivnim ratom.

S druge strane, tijekom nemira koji su izbili u Beogradu povodom proglašenja nezavisnosti Kosova ne samo da su od strane razularenih demonstranata bila napadnuta veleposlanstva Hrvatske, Njemačke i Kanade nego je također provaljeno u zgradu veleposlanstva Sjedinjenih Američkih Država, koje je potom zapaljeno, a jedan od napadača je tom prilikom izgubio život. Optužnica je podignuta samo protiv jedne osobe, i to gotovo godinu i pol nakon počinjenog djela. Djelo je kvalificirano kao “izazivanje opće opasnosti”, a optuženik se brani sa slobode.

Bez obzira na ulogu šestero zatočenika u bacanju “Molotovljevih koktela” na grčko veleposlanstvo, apsurdno je da je kudikamo teže djelo, s golemom materijalnom štetom i ljudskom žrtvom, bilo kvalificirano kao lakše u odnosu na ono koje je rezultiralo tek manjom materijalnom štetom, a i tretman osumnjičenika/optuženika se dramatično razlikuje.

Osim što se radi o primjeni dvostrukih standarda i očiglednoj diskriminaciji, time se također šalje pogrešna poruka nasilnicima koji nastupaju s nacionalističkih i fašističkih pozicija – da mogu nekažnjeno širiti govor mržnje i divljati, jer se policijski i pravosudni organi zapravo bave “remetilačkim elementima” na ljevici, a desničarskim snagama pristupaju benevolentno.

Naposljetku, želimo istaknuti da su u ovom postupku grubo prekršeni etički principi slobode, jednakosti, pravednosti i presumpcije nedužnosti, koji se konkretiziraju u relevantnim međunarodno priznatim dokumentima kao što su Opća deklaracija o ljudskim pravima i Europska konvencija o ljudskim pravima.

S obzirom na to da su neki od uhićenika dosad javno djelovali kao borci za radnička prava, beskompromisni kritičari sprege krupnog kapitala i oficijelne politike, te nacionalističkih i fašističkih tendencija u društvu, postoje snažne indicije da se ovdje radi o političkom procesu, što je nedopustivo svugdje, pa tako i u tzv. tranzicijskim zemljama koje se nalaze pred zadaćom izgrađivanja i/ili konsolidiranja demokracije, civilnoga društva i mehanizama zaštite ljudskih prava. Ako su dosadašnje javno djelovanje uhićenih građana i njihova pripadnost određenoj političkoj grupaciji razlog poduzimanja ovako drastičnih mjera, onda se ovdje doista radi o ograničavanju građanskih i političkih sloboda, odnosno obračunu s istinskom političkom opozicijom, a šestero mladih aktivista i sindikalaca može se smatrati političkim zatvorenicima.

III.

Imajući u vidu gore navedene činjenice, kao i to da je početak suđenja prema teškoj i nepravednoj optužnici najavljen za 17. veljače 2010., pridružujemo se brojnim protestima koji su po ovom pitanju organizirani u Srbiji i širom Europe i svijeta, te zahtijevamo odbacivanje optužnice podignute protiv Sanje Dojkić, Tadeja Kurepe, Nikole Mitrovića, Ivana Savića, Ratibora Trivunca i Ivana Vulovića, odnosno njihovo oslobođenje.

Upućujemo ovaj zahtjev gore navedenim institucijama i pojedincima, želeći im skrenuti pozornost na činjenice i implikacije ovog slučaja, te apelirajući na njih da poduzmu sve što je u njihovoj moći da se izneseni zahtjev ispuni.

Vezani članci

  • 10. listopada 2019. Rosa Luxemburg i Clara Zetkin – Politička suradnja kao revolucionarna praksa Zajednička borba Luxemburg i Zetkin za revolucionarnu poziciju i ciljeve socijalističkog pokreta, a protiv revizionizma u njemačkom i međunarodnom radničkom pokretu, najuočljivija kroz kritiku oportunističkih praksi socijaldemokratskih partija s kraja 19. i početka 20. stoljeća, trajala je više od dva desetljeća. Zbog česte razdvojenosti, represije sustava i zdravstvenih tegoba, dvije su revolucionarke svoje prijateljstvo održavale putem pisama, čija analiza ukazuje na dodirne točke i intenzitet njihove suradnje.
  • 30. rujna 2019. Paradoks neplaćenog umjetničkog rada: ljubav u ritmu eksploatacije Na tragu naturalizacije kućanskog rada i umjetnost se percipira kao „rad iz ljubavi“. Narativi koji svode umjetnost na emanaciju individualnog kreativnog genija, prikrivajući njezin status kao rada u navodno autonomnom umjetničkom polju, sprečavaju, odnosno otežavaju borbu umjetnica i umjetnika za bolje uvjete rada, te ih prepuštaju prekarnim, potplaćenim i neplaćenim pseudopoduzetničkim aranžmanima.
  • 31. kolovoza 2019. Ulančavanje umetničkih i političkih borbi u međuraću U okviru šireg ilegalnog i legalnog djelovanja revolucionarnog pokreta, a u dodiru sa zenitističkim i nadrealističkim praksama te sve dostupnijom marksističkom literaturom, u međuratnoj Jugoslaviji dolazi do proliferacije progresivnih umjetničkih udruženja, među kojima se isticala i beogradska grupa Život. Njihove strategije i taktike preuzimanja ključnih umjetničkih institucija toga vremena bile su i nakon rata strukturno važne za daljnji razvoj umjetničke scene, a danas su dio revizionističkog zaborava.
  • 7. kolovoza 2019. Spomenik nacionalističkoj pomirbi Revizionističkim konceptom narodne, odnosno nacionalne pomirbe nastoji se prekrojiti povijest zemalja s iskustvom građanskog rata. Bilo da je riječ o SAD-u, Rusiji, Španjolskoj ili zemljama bivše Jugoslavije, primjena ovog načela je neumoljiva. U Sloveniji, gdje je ideja narodne pomirbe dobila zalet u liberalno-disidentskim krugovima osamdesetih, partizanske borce odnedavno se „Spomenikom žrtvama svih ratova“ komemorira zajedno s fašističkim kolaboracionistima protiv kojih su se borili, po ključu „nije bitno jesmo li komunisti ili nacionalisti, sve dok je nacija na prvom mjestu“.
  • 31. srpnja 2019. Skvotiranje je deo stambenog pokreta Teorijska i politička razmatranja praksi skvotiranja moraju uzeti u obzir sve veći broj ljudi koji ostaje bez krova nad glavom zbog nemogućnosti otplate stambenih kredita, preniskih plaća te vrtoglavog rasta cijena najma, kao i historijske borbe za stanovanje te organiziranje u lokalnim zajednicama. Izostanak adekvatne socijalne raspodjele stambenog prostora i sve učestalije deložacijske prijetnje u Srbiji su pokrenule val recentnih borbi koje ukazuju na važnost uspostavljanja saveza militantnih i drugih oblika skvoterskih praksi te politički snažnog stambenog pokreta.
  • 31. srpnja 2019. Igra prijestolja i Khaleesi od liberala Jesu li kraljevi i kraljice češće bili nositelji emancipatornih ili retrogradnih tendencija? Jesu li usporedbe između Daenerys Targaryen i današnjih političkih liderica nakon dramatičnog završetka Igre prijestolja izgubile ili dobile na težini? Pozivajući se na karakteristike feudalnih vlastodržaca iz stvarne povijesti, James Crossley, profesor na Sveučilištu u Twickenhamu koji se bavi temama politike i religije, ističe kako je kraj serije barem u historijsko-političkom smislu očekivan, a bijes dijela obožavatelja neopravdan.
  • 31. srpnja 2019. Tko su ultrakonzervativci? Djelovanje ultrakonzervativnih inicijativa, udruga i stranaka u Hrvatskoj, ali i diljem Europe i svijeta, govori nam da se ne radi o vjerskim organizacijama, već o sve snažnijim elementima dobro umreženih političkih pokreta čiji štetni, protusocijalni i antidemokratski programi udaraju po najslabijim društvenim grupama. Sa stranice društvenog kolektiva za demokraciju i socijalizam ISKRA prenosimo FAQ o ultrakonzervativcima.
  • 30. srpnja 2019. Spiritualnost kapitalizma Iako new age spiritualnom šminkom zakriva društvene koordinate kapitalizma kao sustava proizvodnje fokusiranog na oplođivanje novca, njegove tehnike i prakse korespondiraju potrebi da se pojedinačno nosimo s nestalnošću i prolaznošću u razvijenom kapitalizmu, odnosno napustimo ideju o trajnom vezivanju uz stvari i ljude uime vježbanja spremnosti za neprestane promjene i odricanja.
  • 19. srpnja 2019. Na braniku kluba, kvarta i antifašizma Solidarnost s lokalnom zajednicom, napadački nogomet, rezultatski usponi i padovi, politički angažman i podrška vjernih ultrasa Bukanerosa, sukobi s upravom – sve ovo dio je svakodnevnice španjolskog drugoligaša Raya Vallecana, jednog od simbola antisistemske borbe u sportu, koji uskoro kreće u novu sezonu. Koegzistencija progresivnih vrijednosti, navijača i kluba nastalog usred siromašnog madridskog kvarta Vallecasa u vrijeme revolucionarnih previranja, opetovano apostrofira da su borbe i inicijative van terena barem jednako bitne kao i nadmetanje igrača na njemu.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve