Podrška radnicima Poljoprerade u štrajku

Na 84. plenumu Filozofskog fakulteta izglasana je podrška radnicima Poljoprerade iz Hrvatskog Leskovca. Radnici Poljoprerade će sutra prosvjedovati točno u podne te pozivaju sve zainteresirane građane da im se pridruže. U nastavku pročitajte tekst podrške te intervju s radnikom Poljoprerade objavljen 27. travnja ove godine na stranicama Radničke borbe pod naslovom “Sve smo više za sve oštrije i radikalnije poteze”.

Studenti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, zajedno s ostalim studentima i građanima uključenim u rad plenuma i borbu za besplatno visokoškolsko obrazovanje, izražavaju svoju punu solidarnost i bezrezervnu potporu sindikalnim i prosvjednim aktivnostima radnika Poljoprerade. Radnici Poljoprerade su prisiljeni na borbu za ostvarivanje najtemeljnijih prava – isplatu zaostalih plaća, te zaštitu budućnosti firme – u kojoj se protivnička strana ne libi upotrijebiti niti zaštitare kako bi se onemogućila radnička kontrola nad tvornicom te radnicima zapriječio pristup. Samovolja, bahatost i neugasiva žeđ za profitom kod koje ljudi postaju samo trošak kojega se treba riješiti, svojstvena vlasnicima, nadopunjuje se potpunom socijalnom neosjetljivošću Vlade i svih državnih službi koje ustrajno šute, time indirektno pomažući one koji su bez treptaja spremni u interesu svojih zarada upropastiti ljudske živote. Nada za radnike Poljoprerade ne može ležati u očekivanju milosti vlasnika, a niti u očekivanju pomoći od državnih institucija, koje su već mnoštvo puta pokazale na čijoj su zapravo strani. Snaga radnika Poljoprerade leži u njima samima i njihovim sindikalnim aktivnostima, ali i savezništvu i suradnji sa stanovnicima Hrvatskog Leskovca, progresivnim studentima te ostalim radnicima diljem zemlje koji su također prisiljeni pokretati štrajkove i preuzimati tvornice. Naša zajednička borba, usmjerena i na ispunjavanje svih zahtjeva specifičnih za svako pojedino radno mjesto i na suštinsku promjenu trenutne ekonomske i socijalne politike, predstavlja jedino sigurno jamstvo izlaska iz trenutne situacije koja je za uvjerljivu većinu stanovništva u potpunosti neprihvatljiva.

plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu

“Sve smo više za sve oštrije i radikalnije poteze”
Intervju s radnicima Poljoprerade u štrajku

Zbog neisplate plaća i doprinosa, kao i nesigurne budućnosti firme, radnici Poljoprerade iz Hrvatskog Leskovca stupili su u štrajk, te uspostavili svoju kontrolu nad tvornicom. Međutim, nakon nešto više od tjedan dana zaštitari unajmljeni od strane kapitalista su izbacili radnike iz tvornice, te im zabranili pristup.

Netom nakon tog događaja, ispred tvornice okupirane odredima zaštitara, obavili smo razgovor s jednim od radnika aktivno uključenih u štrajk i preuzimanje tvornice.

RB: Možete li nam se predstaviti, opisati uvjete koji vladaju u tvornici u kojoj radite, te navesti osnovne razloge zbog kojih ste, zajedno s ostalim radnicima, stupili u štrajk?

Zdenko: Ja sam Zdenko Kornet, djelatnik zaposlen u tvornici stočne hrane i u ovoj tvornici radim 19 godina. U tih 19 godina, a to mogu i dokazati papirima, nisam imao niti jedan neopravdani izostanak. Uvijek sam radio za ovu firmu od koje sam živio i vjerovao da će od toga nešto biti, te othranjivao obitelj. Ali nažalost poslovanjem naše petorice vlasnika mi tonemo sve dublje i dublje – ne od prošlih mjesec dana, ne od prošle godine kada je ova recesija zahvatila državu- već unazad nekoliko godina. Sve do prošle godine mi smo primali plaću redovito, pa smo se tješili da će se situacija nekako riješiti. No, već unazad dvije godine nisu uplaćivani doprinosi. Od prošle godine, čini mi od osmog mjeseca, kokoši nisu dobivale hranu redovito. Firma je po mojim informacijama vrijedna nekih 25 milijuna kuna, a firma je zadužena, odnosno pod hipotekom, nekih 80 milijuna kuna. Mi smo do sada vjerovali da će biti nekakvih pomaka, da će se nešto riješiti. Nažalost, u zadnje smo se vrijeme uvjerili kako je njihova jedina opcija da se proda zemlja koju su uzeli pod dug, te da se firma ostavi u stanju u kakvom je. Svi su dosadašnji razgovori s direktorom bili lažna obećanja i niti jedno se nije obistinilo. Mi smo sada već na kraju četvrtog mjeseca i od Nove godine slušamo obećanja : „ isplatit će se zaostale plaće i ići ćemo na redoslijed isplate plaća koji vam je bio prije.“

RB: O koliko se neisplaćenih plaća radi u ovom trenutku?

Zdenko: Imamo jedan dio djelatnika koji i dalje nisu dobili plaću za prvi mjesec, a imamo i one koji još od Nove godine nisu dobili niti lipe. Moram reći da smo se za plaće za jedanaesti i dvanaesti mjesec izborili štrajkom koji je trajao od 25. 2. do 5. 3. Za to smo se izborili samo štrajkom – ne nekakvom njihovom dobrom voljom nego samo našim aktivnostima. Obavijestili smo sva ministarstva – poljoprivrede, pravosuđa, financija – podnijeli smo zahtjev za pokretanjem stečajnog postupka. Još uvijek nismo dobili povratnu informaciju niti obavijest o stečaju. Firma je u blokadi – firma je dužna doprinose, firma je dužna plaće. Mi u ovome trenutku još ne znamo što napraviti i razmišljamo o svim radikalnim potezima. Za sada smo ušli u štrajk i preuzeli tvornicu. U štrajku smo bili od 25.2 do 5.3. i zatim od 6.3. do sada, a preuzimanje tvornice je nastupilo pretprošlog petka. Međutim, uvijek smo tijekom trajanja štrajka i preuzimanja tvornice radili one nužne poslove koji su bili dogovoreni – puštali smo sirovinu i radili smjesu, hranili smo kokoši, te puštali vlasnika i direktora u tvornicu. Zadnje opcije su zatvaranje pruge Zagreb – Karlovac i štrajk glađu. Vjerujem da ćemo o tome zaključiti kroz dan – dva, ako ne i danas.

RB: Tokom današnjeg dana došlo je do komplikacija – zaštitari su vas izbacili iz tvornice?

Zdenko: Da. Zaštitari su sinoć upali u tvornicu i izbacili nas, radnike koji smo čuvali firmu. Sada nas više uopće ne puštaju unutra. Zaštitari ispunjavanju volju vlasnika i onemogućavaju nama kao djelatnicima da uđemo u krug tvornice i ispunimo ovaj nužni dio posla koji je bio dogovoren između direktora i sindikalnog odbora. Mi smo čuvali firmu da ne bi došlo do krađe i da ne bi došlo do oštećivanja. Sve ove dane smo imali dežurstva upravo zbog tih situacija i uvijek smo dolazili na razgovore sa vlasnicima i sa direktorom, pazili da se odvijaju svi nužni poslovi, da ne dolazi do ugibanja kokoši. Nažalost, nije bilo dovoljno sirovine i nismo imali s čime raditi. Mi smo omogućili nabavljanje hrane za kokoši, a oni su poslali državnog inspektora tek kada se ona nalazila u hranilicama, tek u subotu, i zbog toga nisu mogli vidjeti kakvo je bilo pravo stanje. Suočeni smo s tolikim podmetanjima i bojim se ekscesa. Pokušavamo smiriti jedni druge da ne dođe do nekih problematičnih situacija, ali ne će to još dugo moći trajati.

RB: Koji su vaši minimalni zahtjevi da izađete iz štrajka?

Zdenko: Tražimo isplatu plaća za prvi i drugi mjesec i dogovor, dakle ne direktno davanje, za isplatu doprinosa koji tokom dvije godine nisu isplaćeni, uz donošenje plana za oživljavanje firme i njezinu reorganizaciju. Uvijek smo za razgovor s njima, no kod njih su samo prazna obećanja iz dana u dan. Evo, danas su nam rekli da pričekamo do petka, da će u petak isplatiti plaću. To je za četiri dana, a u petak će nam reći da nemaju, da pričekamo…Tako su opet kupili deset dana mira. Na taj način nas lažu, no ne kroz protekla dva – tri tjedna, već od protekle godine. Od svih institucija na koje smo se žalili, od svih ministarstava, još uvijek nemamo nikakve povratne informacije. Iz dana i dan imamo sve manje strpljenja. Najviše smo razočarani u pravne institucije. Naš zakon je omogućio da firma koja posluje za vrijeme blokade – ne uplaćuje doprinose i ne isplaćuje plaće – može poslovati nekoliko godina. Gdje su ove institucije koje moraju kontrolirati, gdje su svi ti inspektori?

RB: Na koji način je odlučeno o preuzimanju tvornice i kako će se odlučivati o ostalim mjerama?

Zdenko: Prošlog četvrtka je održan sastanak između predstavnika sindikata i direktora, gdje su predstavnici uprave došli s papirom na kojem su napisali da im 40% ljudi više nije potrebno, bez ikakvog plana zbrinjavanja tih ljudi, niti uočavanja da velik dio tih ljudi mogu poslati u mirovinu. Nadamo se što skorijem kraju ovoga svega, a mi ćemo poduzimati sve radikalnije poteze kako će vrijeme prolaziti. O svim narednim potezima odlučujemo svi zajedno – na skupu svih radnika koji su u štrajku i odlučujemo konsenzusom. Nitko ne povlači samostalne poteze, već sve dogovore donosimo svi zajedno. Tako smo se dogovorili i o blokadi tvornice u kojoj smo puštali i vlasnike da uđu, no direktor nam se nažalost nije javljao. Kada smo preuzeli tvornicu uspostavili smo i dežurstva – popodnevne i noćne smjene, kako u tvornici, tako i na farmi. Mi smo čuvali ovu imovinu, no oni je nisu čuvali – oni su je pokrali i doveli nas u ovu situaciju.

RB: Radnici Jadranske pivovare su također preuzeli tvornicu, no oni su zabranili ulaz upravi. Mislite li da je to bio mudriji potez?

Zdenko: Vjerojatno je bio mudriji. Za sada smo u svemu što smo pokušavali imali ljudskosti i dobre namjere i još uvijek gledamo da ne idemo na one sasvim radikalne poteze. No mislim da smo pogriješili i da ih nismo smjeli pustiti na nikakav razgovor i nikakav dogovor unutra dokle god nisu donijeli ono što smo im napisali vani na porti i ono što smo im rekli u petak ujutro : dajte nam plaće, donesite novce, donesite plan za rješavanje ovih doprinosa i donesite program restrukturiranja ove firme. Sve smo više razočarani i sve smo više za sve oštrije i radikalnije poteze.

RB: Je li bilo izraza solidarnosti prema vašoj borbi od strane drugih radnika i drugih društvenih skupina?

Zdenko: Imali smo potporu nekoliko firmi, nažalost nemam točnu informaciju o kojima se radilo. Slali su nam peciva, slatkiše, dobivali smo za gablece, sokove…

Trenutno smo u suradnji s mještanima Hrvatskog Leskovca. Ja sam razgovarao s Mjesnim odborom i imamo punu podršku mještana. Imamo i dosta dobar odaziv i velik broj ljudi je rekao da će biti uz nas kada će doći do zatvaranja pruge. Sami će se mještani dignuti, ne samo vezano uz Poljopreradu, već vezano uz opću situaciju u državi i gradu.

RB: Čini li Vam se da u cijeloj zemlji dolazi do radikalizacije radničkog otpora, širenja štrajkova i preuzimanja tvornica?

Zdenko: Točno. Nažalost, bojimo se toga, ali mislimo da će nas dosta izaći na ulice i da ćemo na njima biti dosta radikalniji. Ovo je sada situacija gdje je otpor još lokalno raspršen po firmama. Ako se nešto uskoro ne dogodi, svi ćemo se ujediniti i izaći zajedno na ulice. Bit će nešto slično, ako ne i gore od onoga što je bilo u Grčkoj.

Koliko god se to sve medijski zataškavalo jako puno ljudi jedva preživljava, jako je puno ljudi gladno, jako puno ljudi ne može izdržati ovu situaciju.

RB: Složili biste se da treba više poduzeti u ujedinjavanju radničkih borbi i da se stvar još uvijek previše nalazi samo na lokalnom nivou.

Zdenko: Da, previše je na lokalnom nivou. Potrebno je da se svi udružimo i potrebno je daleko više sindikalnoj jedinstva. Trebamo to podići na viši nivo i izaći na ulice.

Vezani članci

  • 27. rujna 2024. Solidarnost kao uzajamna pomoć Ako se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
  • 23. rujna 2024. Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizam Na tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
  • 10. rujna 2024. Zapadni kanon i kontrakanon: nedostatak historijsko-materijalističke analize u književnoj kritici U tekstu se razmatraju manjkavosti zapadnog "kanona" i alternativnog "kontrakanona" u književnoj kritici i teoriji. I dok konzervativni branitelji uspostavljenog zapadnog kanona konstruiraju sakralni status za zaslužne ''genije'' i ''velikane", produbljujući larpurlartističke pretpostavke o tobožnjoj autonomiji umjetnosti obrisanoj od svakog traga politike, ni kontrakanonska kritika koja je nastala zamahom tzv. Nove Ljevice ne usmjerava se na političko-ekonomske dinamike, već prije svega na jezik i tekst. Unutar radikalne književne kritike (poststrukturalizma, feminističke kritike inspirirane Lacanom, postmarksističke kritike itsl.), posebno mjesto zauzimaju postkolonijalna kritika i na njoj utemeljene subalterne studije, jer preispituju uspostavu zapadnog kanona na leđima imperijalizma i kolonijalizma. Međutim, i postkolonijalna učenja su ustrajala na tomu da marksistička tumačenja ne mogu obuhvatiti korporealnost života na Istoku. Na tragu marksističkog književnog kritičara Aijaza Ahmada i teoretičara Viveka Chibbera, tekst stoga kritički propituje i postkolonijalni pristup Edwarda Saida (i drugih).
  • 5. rujna 2024. Nema većeg Nijemca od Antinijemca Autor analizira tzv. “antinjemačku” frakciju njemačko-austrijske ljevice, koja se iz povijesnih i političkih razloga snažno zalaže za podršku Izraelu, što ju odvaja od globalne ljevice koja uglavnom podržava borbu za slobodnu Palestinu. Ova frakcija smatra njemački nacionalizam i antisemitizam duboko ukorijenjenim problemima germanofonih društava, a u anticionizmu vidi rizik antisemitizma, te svoje proizraelsko stajalište opravdava kao nužno u kontekstu povijesne odgovornosti Njemačke za Holokaust. Takav stav izaziva sukobe na lijevoj sceni u Njemačkoj i Austriji, pri čemu antinjemački ljevičari druge ljevičarske skupine smatraju regresivnima zbog njihove podrške Palestini.
  • 25. kolovoza 2024. Oteta revolucija i prepreke emancipaciji: Iran na ivici Knjiga „Iran on the Brink: Rising of Workers and Threats of War‟ („Iran na ivici: radnička pobuna i prijetnje ratom‟), napisana u koautorstvu Andreasa Malma i Shore Esmailian, donisi historijski pregled Irana kroz klasnu analizu i globalnu geopolitiku. Konkretna analiza historijskih događaja i radikalno-demokratskih tradicija prije svega pokazuje kako se od Iranske revolucije 1979., kao najmasovnije revolucije i radničke borbe u svjetskoj povijesti, došlo do uspostavljanja Islamske republike te zaoštravanja odnosa SAD-a i Izraela s Iranom. Zauzimajući značajno mjesto u „palestinskom pitanju‟, odnosima s Libanom i Irakom, ova historija je značajna i radi razumijevanja suvremene situacije, te daje orijentire za internacionalnu ljevicu koja bi solidarnost s iranskim narodom gradila u pravcu emancipacije.
  • 23. kolovoza 2024. Izraelska kampanja protiv palestinskih stabala masline Autorica u ovome članku razmatra izraelsko sustavno uklanjanje palestinskih stabala masline, koje značajno utječe na palestinsku ekonomiju i kulturu. Masline su ključne za životne prihode mnogih obitelji te simbol otpora i kulturnog identiteta. Osim što se stabla uklanjaju, priječi se i ograničava njihova ponovna sadnja, što dodatno pogoršava ekonomsku nesigurnost naroda Palestine. Unatoč naporima da se maslinici obnove, dugotrajni rast ovih stabala otežava njihov oporavak.
  • 21. kolovoza 2024. Novi iracionalizam Tekst se bavi iracionalizmom u filozofiji, znanosti, historiji i ideologiji 19. i 20. stoljeća, pokazujući kako ova struja ima duboko reakcionaran i defetistički karakter. Iracionalizam u filozofiji i društvenoj teoriji nije slučajna pojava. György Lukács mu je u „Razaranju uma‟ pristupao kao sastavnom djelu mišljenja i djelovanja u uvjetima imperijalizma i kapitalističke ekspanzije. Bellamy Foster se na tom tragu osvrće na ključne figure moderne i suvremene filozofije iracionalizma, osvjetljujući njihovu reakcionarnu i apologetsku funkciju. Pored potiskivanja marksističke teorije i analize, te indirektne apologetike kapitalističkih društvenih odnosa, u ovim učenjima pod maskom radikalne kritike krije se mistifikacija tih odnosa i zakriva potreba za prevladavanjem kapitalizma. Autor se zalaže za racionalno orijentirani pristup, koji nosi potencijal za promjenom i ukidanjem sistema zasnovanog na eksploataciji, dominaciji, otuđenju, uništenju životnog prostora, iscrpljivanju prirodnih bogatstava i sveukupnom podrivanju opstanka čovječanstva.
  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve