Podrška radnicima Poljoprerade u štrajku

Na 84. plenumu Filozofskog fakulteta izglasana je podrška radnicima Poljoprerade iz Hrvatskog Leskovca. Radnici Poljoprerade će sutra prosvjedovati točno u podne te pozivaju sve zainteresirane građane da im se pridruže. U nastavku pročitajte tekst podrške te intervju s radnikom Poljoprerade objavljen 27. travnja ove godine na stranicama Radničke borbe pod naslovom “Sve smo više za sve oštrije i radikalnije poteze”.


Studenti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, zajedno s ostalim studentima i građanima uključenim u rad plenuma i borbu za besplatno visokoškolsko obrazovanje, izražavaju svoju punu solidarnost i bezrezervnu potporu sindikalnim i prosvjednim aktivnostima radnika Poljoprerade. Radnici Poljoprerade su prisiljeni na borbu za ostvarivanje najtemeljnijih prava – isplatu zaostalih plaća, te zaštitu budućnosti firme – u kojoj se protivnička strana ne libi upotrijebiti niti zaštitare kako bi se onemogućila radnička kontrola nad tvornicom te radnicima zapriječio pristup. Samovolja, bahatost i neugasiva žeđ za profitom kod koje ljudi postaju samo trošak kojega se treba riješiti, svojstvena vlasnicima, nadopunjuje se potpunom socijalnom neosjetljivošću Vlade i svih državnih službi koje ustrajno šute, time indirektno pomažući one koji su bez treptaja spremni u interesu svojih zarada upropastiti ljudske živote. Nada za radnike Poljoprerade ne može ležati u očekivanju milosti vlasnika, a niti u očekivanju pomoći od državnih institucija, koje su već mnoštvo puta pokazale na čijoj su zapravo strani. Snaga radnika Poljoprerade leži u njima samima i njihovim sindikalnim aktivnostima, ali i savezništvu i suradnji sa stanovnicima Hrvatskog Leskovca, progresivnim studentima te ostalim radnicima diljem zemlje koji su također prisiljeni pokretati štrajkove i preuzimati tvornice. Naša zajednička borba, usmjerena i na ispunjavanje svih zahtjeva specifičnih za svako pojedino radno mjesto i na suštinsku promjenu trenutne ekonomske i socijalne politike, predstavlja jedino sigurno jamstvo izlaska iz trenutne situacije koja je za uvjerljivu većinu stanovništva u potpunosti neprihvatljiva.

plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu



“Sve smo više za sve oštrije i radikalnije poteze”
Intervju s radnicima Poljoprerade u štrajku


Zbog neisplate plaća i doprinosa, kao i nesigurne budućnosti firme, radnici Poljoprerade iz Hrvatskog Leskovca stupili su u štrajk, te uspostavili svoju kontrolu nad tvornicom. Međutim, nakon nešto više od tjedan dana zaštitari unajmljeni od strane kapitalista su izbacili radnike iz tvornice, te im zabranili pristup.

Netom nakon tog događaja, ispred tvornice okupirane odredima zaštitara, obavili smo razgovor s jednim od radnika aktivno uključenih u štrajk i preuzimanje tvornice.


RB: Možete li nam se predstaviti, opisati uvjete koji vladaju u tvornici u kojoj radite, te navesti osnovne razloge zbog kojih ste, zajedno s ostalim radnicima, stupili u štrajk?

Zdenko: Ja sam Zdenko Kornet, djelatnik zaposlen u tvornici stočne hrane i u ovoj tvornici radim 19 godina. U tih 19 godina, a to mogu i dokazati papirima, nisam imao niti jedan neopravdani izostanak. Uvijek sam radio za ovu firmu od koje sam živio i vjerovao da će od toga nešto biti, te othranjivao obitelj. Ali nažalost poslovanjem naše petorice vlasnika mi tonemo sve dublje i dublje – ne od prošlih mjesec dana, ne od prošle godine kada je ova recesija zahvatila državu- već unazad nekoliko godina. Sve do prošle godine mi smo primali plaću redovito, pa smo se tješili da će se situacija nekako riješiti. No, već unazad dvije godine nisu uplaćivani doprinosi. Od prošle godine, čini mi od osmog mjeseca, kokoši nisu dobivale hranu redovito. Firma je po mojim informacijama vrijedna nekih 25 milijuna kuna, a firma je zadužena, odnosno pod hipotekom, nekih 80 milijuna kuna. Mi smo do sada vjerovali da će biti nekakvih pomaka, da će se nešto riješiti. Nažalost, u zadnje smo se vrijeme uvjerili kako je njihova jedina opcija da se proda zemlja koju su uzeli pod dug, te da se firma ostavi u stanju u kakvom je. Svi su dosadašnji razgovori s direktorom bili lažna obećanja i niti jedno se nije obistinilo. Mi smo sada već na kraju četvrtog mjeseca i od Nove godine slušamo obećanja : „ isplatit će se zaostale plaće i ići ćemo na redoslijed isplate plaća koji vam je bio prije.“


RB: O koliko se neisplaćenih plaća radi u ovom trenutku?

Zdenko: Imamo jedan dio djelatnika koji i dalje nisu dobili plaću za prvi mjesec, a imamo i one koji još od Nove godine nisu dobili niti lipe. Moram reći da smo se za plaće za jedanaesti i dvanaesti mjesec izborili štrajkom koji je trajao od 25. 2. do 5. 3. Za to smo se izborili samo štrajkom – ne nekakvom njihovom dobrom voljom nego samo našim aktivnostima. Obavijestili smo sva ministarstva – poljoprivrede, pravosuđa, financija – podnijeli smo zahtjev za pokretanjem stečajnog postupka. Još uvijek nismo dobili povratnu informaciju niti obavijest o stečaju. Firma je u blokadi – firma je dužna doprinose, firma je dužna plaće. Mi u ovome trenutku još ne znamo što napraviti i razmišljamo o svim radikalnim potezima. Za sada smo ušli u štrajk i preuzeli tvornicu. U štrajku smo bili od 25.2 do 5.3. i zatim od 6.3. do sada, a preuzimanje tvornice je nastupilo pretprošlog petka. Međutim, uvijek smo tijekom trajanja štrajka i preuzimanja tvornice radili one nužne poslove koji su bili dogovoreni – puštali smo sirovinu i radili smjesu, hranili smo kokoši, te puštali vlasnika i direktora u tvornicu. Zadnje opcije su zatvaranje pruge Zagreb – Karlovac i štrajk glađu. Vjerujem da ćemo o tome zaključiti kroz dan – dva, ako ne i danas.


RB: Tokom današnjeg dana došlo je do komplikacija – zaštitari su vas izbacili iz tvornice?

Zdenko: Da. Zaštitari su sinoć upali u tvornicu i izbacili nas, radnike koji smo čuvali firmu. Sada nas više uopće ne puštaju unutra. Zaštitari ispunjavanju volju vlasnika i onemogućavaju nama kao djelatnicima da uđemo u krug tvornice i ispunimo ovaj nužni dio posla koji je bio dogovoren između direktora i sindikalnog odbora. Mi smo čuvali firmu da ne bi došlo do krađe i da ne bi došlo do oštećivanja. Sve ove dane smo imali dežurstva upravo zbog tih situacija i uvijek smo dolazili na razgovore sa vlasnicima i sa direktorom, pazili da se odvijaju svi nužni poslovi, da ne dolazi do ugibanja kokoši. Nažalost, nije bilo dovoljno sirovine i nismo imali s čime raditi. Mi smo omogućili nabavljanje hrane za kokoši, a oni su poslali državnog inspektora tek kada se ona nalazila u hranilicama, tek u subotu, i zbog toga nisu mogli vidjeti kakvo je bilo pravo stanje. Suočeni smo s tolikim podmetanjima i bojim se ekscesa. Pokušavamo smiriti jedni druge da ne dođe do nekih problematičnih situacija, ali ne će to još dugo moći trajati.


RB: Koji su vaši minimalni zahtjevi da izađete iz štrajka?

Zdenko: Tražimo isplatu plaća za prvi i drugi mjesec i dogovor, dakle ne direktno davanje, za isplatu doprinosa koji tokom dvije godine nisu isplaćeni, uz donošenje plana za oživljavanje firme i njezinu reorganizaciju. Uvijek smo za razgovor s njima, no kod njih su samo prazna obećanja iz dana u dan. Evo, danas su nam rekli da pričekamo do petka, da će u petak isplatiti plaću. To je za četiri dana, a u petak će nam reći da nemaju, da pričekamo…Tako su opet kupili deset dana mira. Na taj način nas lažu, no ne kroz protekla dva – tri tjedna, već od protekle godine. Od svih institucija na koje smo se žalili, od svih ministarstava, još uvijek nemamo nikakve povratne informacije. Iz dana i dan imamo sve manje strpljenja. Najviše smo razočarani u pravne institucije. Naš zakon je omogućio da firma koja posluje za vrijeme blokade – ne uplaćuje doprinose i ne isplaćuje plaće – može poslovati nekoliko godina. Gdje su ove institucije koje moraju kontrolirati, gdje su svi ti inspektori?


RB: Na koji način je odlučeno o preuzimanju tvornice i kako će se odlučivati o ostalim mjerama?

Zdenko: Prošlog četvrtka je održan sastanak između predstavnika sindikata i direktora, gdje su predstavnici uprave došli s papirom na kojem su napisali da im 40% ljudi više nije potrebno, bez ikakvog plana zbrinjavanja tih ljudi, niti uočavanja da velik dio tih ljudi mogu poslati u mirovinu. Nadamo se što skorijem kraju ovoga svega, a mi ćemo poduzimati sve radikalnije poteze kako će vrijeme prolaziti. O svim narednim potezima odlučujemo svi zajedno – na skupu svih radnika koji su u štrajku i odlučujemo konsenzusom. Nitko ne povlači samostalne poteze, već sve dogovore donosimo svi zajedno. Tako smo se dogovorili i o blokadi tvornice u kojoj smo puštali i vlasnike da uđu, no direktor nam se nažalost nije javljao. Kada smo preuzeli tvornicu uspostavili smo i dežurstva – popodnevne i noćne smjene, kako u tvornici, tako i na farmi. Mi smo čuvali ovu imovinu, no oni je nisu čuvali – oni su je pokrali i doveli nas u ovu situaciju.


RB: Radnici Jadranske pivovare su također preuzeli tvornicu, no oni su zabranili ulaz upravi. Mislite li da je to bio mudriji potez?

Zdenko: Vjerojatno je bio mudriji. Za sada smo u svemu što smo pokušavali imali ljudskosti i dobre namjere i još uvijek gledamo da ne idemo na one sasvim radikalne poteze. No mislim da smo pogriješili i da ih nismo smjeli pustiti na nikakav razgovor i nikakav dogovor unutra dokle god nisu donijeli ono što smo im napisali vani na porti i ono što smo im rekli u petak ujutro : dajte nam plaće, donesite novce, donesite plan za rješavanje ovih doprinosa i donesite program restrukturiranja ove firme. Sve smo više razočarani i sve smo više za sve oštrije i radikalnije poteze.


RB: Je li bilo izraza solidarnosti prema vašoj borbi od strane drugih radnika i drugih društvenih skupina?

Zdenko: Imali smo potporu nekoliko firmi, nažalost nemam točnu informaciju o kojima se radilo. Slali su nam peciva, slatkiše, dobivali smo za gablece, sokove…

Trenutno smo u suradnji s mještanima Hrvatskog Leskovca. Ja sam razgovarao s Mjesnim odborom i imamo punu podršku mještana. Imamo i dosta dobar odaziv i velik broj ljudi je rekao da će biti uz nas kada će doći do zatvaranja pruge. Sami će se mještani dignuti, ne samo vezano uz Poljopreradu, već vezano uz opću situaciju u državi i gradu.


RB: Čini li Vam se da u cijeloj zemlji dolazi do radikalizacije radničkog otpora, širenja štrajkova i preuzimanja tvornica?

Zdenko: Točno. Nažalost, bojimo se toga, ali mislimo da će nas dosta izaći na ulice i da ćemo na njima biti dosta radikalniji. Ovo je sada situacija gdje je otpor još lokalno raspršen po firmama. Ako se nešto uskoro ne dogodi, svi ćemo se ujediniti i izaći zajedno na ulice. Bit će nešto slično, ako ne i gore od onoga što je bilo u Grčkoj.

Koliko god se to sve medijski zataškavalo jako puno ljudi jedva preživljava, jako je puno ljudi gladno, jako puno ljudi ne može izdržati ovu situaciju.


RB: Složili biste se da treba više poduzeti u ujedinjavanju radničkih borbi i da se stvar još uvijek previše nalazi samo na lokalnom nivou.

Zdenko: Da, previše je na lokalnom nivou. Potrebno je da se svi udružimo i potrebno je daleko više sindikalnoj jedinstva. Trebamo to podići na viši nivo i izaći na ulice.

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve