Otvoreno pismo plenuma Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Plenum je prije tjedan dana odlučio reagirati na provjerenu vijest da dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu, dr. sc. Damir Boras namjerava zabraniti zaposlenicima Fakulteta da budu mentori na besplatnom postdiplomskom studiju u Zadru. U ovom otvorenom pismu objašnjavamo razloge takve odluke i tražimo od Fakultetskog vijeća da na idućoj redovnoj sjednici u petak reagira i da se suprotstavi ovoj odluci čelnika naše sastavnice:

Otvoreno pismo plenuma Filozofskog fakulteta u Zagrebu povodom dekanove zabrane mentorstvâ na postdiplomskom studiju u Zadru

U okvirima sistemske komercijalizacije visokog obrazovanja koja se dodatno “oslobađa” novim prijedlozima zakonâ iz ovoga resora, vijest o besplatnom postdiplomskom studiju u Zadru zvučala je kao fikcija. U trenutku kada je ta ideja doživjela svoje birokratsko ostvarenje njena potpuna realizacija dovedena je u pitanje eksplicitnom zabranom akademskim radnicima Filozofskog fakulteta u Zagrebu da sudjeluju kao mentori budućim doktorantima iz humanističkih područja na ovom postdiplomskom studiju. Kao studenti spomenutog fakulteta i zagovaratelji potpuno javno financiranog obrazovanja, osjećamo se pozvanim reagirati na ovu ”naredbu” čelnika našeg fakulteta!

Naime, velik broj akademskih radnika s hrvatskih i europskih sveučilišta voljan je mentorski raditi pro bono sa studentima u cilju ostvarivanja doktorata za one koji zbog svoje ekonomske situacije ili socijalne pozicije nisu u mogućnosti nastaviti svoje obrazovanje nakon završenih diplomskih studija. Ono što iznenađuje je odluka čelnika najvećeg humanističkog učilišta u Hrvatskoj – Filozofskog fakulteta u Zagrebu – kojom se zabranjuje nastavnicima ovog fakulteta da sudjeluju kao mentori budućim doktorantima od kojih je velik dio završio diplomski studij na ovom fakultetu, ali si ne mogu priuštiti postdiplomski po astronomskim cijenama (šezdeset tisuća kuna košta cijeli studij) u Zagrebu. Naviknuti smo, u sličnim situacijama u procesu jasne (i javne) komercijalizacije obrazovanja, na pozivanje na zakonsku regulativu i konstantni nedostatak “javnih sredstava”. U slučaju odluke dekana Damir Borasa i takva argumentacija je izostala s obzirom da nema zakonskih ni financijskih prepreka u ostvarivanju takve (prve) praktične “primjene” hrvatske (tranzicijske) humanistike. Jedina ponuđena argumentacija je čisto tržišna i može se svesti na plasiranje okamenjenih i nedovoljno kritički prorađenih termina zdrave konkurencije i centara izvrsnosti. Zdravorazumski je našem čelniku da nitko ne može studirati “za badava” koristeći resurse našeg fakulteta, pri čemu bi resursi trebali biti akademski radnici koji po zakonu imaju pravo obavljati ovakvu djelatnost? Takvo nedvosmisleno pristajanje uz neoliberalne tendencije Filozofski fakultet svrstava na stranu onih kojima je znanje doista roba koju može platiti samo manjina. U ovom slučaju riječ je o velikom udarcu i na akademsku slobodu onih koji nisu voljni svoje znanje i znanje budućih doktoranata shvaćati kao konkurentsku robu na tržištu. Više je nego jasno iz javnih i privatnih poruka uprave našeg fakulteta da se i ovom odlukom (kao i ugovorima kojima se studenti obvezuju plaćati studiju ukoliko država ne izvrši svoje obveze) pokušava preko leđa akademskih radnika i studenata voditi “bitku” s državom koja sve manje sudjeluje javnim sredstvima u financiranju znanosti i visokog obrazovanja, što svoj vrhunac i konačno točku “otvaranja tržištu” dobiva novom zakonskom regulativom koja se od nedavno nalazi u javnoj raspravi.

I dok smo naviknuti na ovakva svrstavanja većine vodećih ljudi naše ustanove, ono što nas puno više iznenađuje jest pretvaranje dijela akademske zajednice u salonsku zajednicu redovnih kritičara sistema koji svoju kritiku skrivaju među četiri zida kabinetâ i predavaonica, ne usuđujući se u ovakvim trenucima dignuti glas protiv ugrožavanja vlastite slobode i produbljivanja ionako dubokih klasnih razlika u sektoru koji bi se svojim “planom i programom” trebao suprostaviti takvim tendencijama. Toliko puta zazivana “akademska solidarnost” i ovaj put će se svesti na dva-tri imena koji će u okvirima upravnih tijela (redovnih sluga čelnikâ i sistema) sastavnica Sveučilišta stati na stranu otpora odlukama koji pozivanjem na “zdravi razum” bivaju vođeni jedino logikom i principima tržišta. Mi ćemo i dalje, u praksi i teoriji, provoditi ideju solidarnosti očekujući od deklarativno solidarnih da naprave iskorak iz nametnutih okvira.

Stoga, vođeni idejom potpuno javnog financiranog obrazovanja i socijalne jednakosti, tražimo od Fakultetskog vijeća u Zagrebu da se suprotstavi ovakvom nedemokratskom i neakademskom pokušaju opstruiranja sudjelovanja profesorâ Filozofskog fakulteta na poslijediplomskom studiju humanistike na Sveučilištu u Zadru, što je (zasada) jedini pokušaj bar djelomičnog otvaranja najviših stupnjeva obrazovanja svima onima kojima je zbog ekonomskih razloga onemogućeno daljnje znanstveno usavršavanje. U suprotnom plenum Filozofskog fakulteta će razmotriti i druge mjere borbe protiv ovakve službene politike Fakulteta.

Plenum FFZG-a

Vezani članci

  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.
  • 17. prosinca 2024. Prikaz knjige “Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora” "Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora" publikacija je koja donosi važne doprinose podzastupljenih promišljanja povijesti i sadašnjosti Palestine i Izraela. Pored predgovora i jednog autorskog teksta, radi se o prijevodima iz različitih lijevih perspektiva – partijskih, sindikalnih i anarhističkih – koje se razvijaju na antiratnim, antinacionalističkim i antikolonijalnim principima, o historiji otpora te o razgradnji mitova o Izraelu kao tobože demokratskoj i pluralističkoj državi. Historija, politika i otpor su polja koja se segmentiraju u cjeline podnaslovljene: "Palestina", "Izrael", "Alternative i budućnosti", "Kvir Palestina", "Palestinski film" i "Pouke za nas" Od posebnog je značaja što se kroz nekoliko tekstova ne odustaje od utopijskih horizonata i prijedloga za budućnost.
  • 14. prosinca 2024. Tri strategije antifašizma globalnog Juga Nastavno na Paula Stubbsa, koji je izdvojio konferencije u Bandungu (1955.), Beogradu (1961.) i Havani (1966.) kao tekovine globalnog antifašizma, ovaj tekst nastoji elaborirati svaku od ovih konferencija kao primjer različitih strategija – „lokomotive Juga“, nesvrstanost i antikolonijalna borba – te mapirati njihove potencijale, uspjehe i kompromise u kontekstu suvremenih inicijativa kao što je BRICS.
  • 10. prosinca 2024. Showing up Film Showing Up (red. Kelly Reichardt, 2022.) prati, kako nam autor teksta pokazuje, klasne dimenzije proizvodnje umjetnosti. Budući da se njezina dominantna kritika kao i samo polje umjetnosti i dalje čvrsto drže potonulog broda ostajanja u granicama vlastite autonomije, rijetki su slučajevi, poput Reichardtina filma, u kojima se kritika pojavljuje tako elegantno utkana u glavni narativ. Prateći priču o skulptorici keramičkih figurica, film pokazuje kako je umjetničko polje duboko određeno materijalnim faktorima. Glavna protagonistica jedva krpa s krajem, nametnuti su joj brojni oblici skrbi o drugima, no pritom ostaje vjerna umjetničkom izrazu koji se ne pokazuje ni popularnim ni profitabilnim i, kao i svi koji stvaraju, dio je klasnog konflikta inherentnog umjetničkom polju u kapitalizmu. Na koncu, umjesto optimističke vjere u prevratničke mogućnosti umjetnosti, Reichardt kao da naznačava kako ozbiljnije političke posljedice neće doći iz same umjetnosti, za tako nešto potrebna je ozbiljna politika.
  • 4. prosinca 2024. Teatralizacija politike iza scene kapitala Prolazeći kroz nekoliko punktova u antici i Starom Rimu, autor pokazuje – i bliske i napete – veze kazališta i politike, pa ih preko prosvjetiteljskih čvorova raspetljava u Benjaminovoj i Brechtovoj kritici estetizacije politike. Historijski pregled, prije svega kroz filozofiju, uvod je u priču o primjeni glumačke vještine u politici u suvremenom kapitalističkom kontekstu, posebno kroz neofašističke i populističke figure. Međutim način na koji politika postaje spektakl i dramaturgija na kapitalističkoj periferiji ima svoje specifičnosti, stoga je i glumački opseg naizgled neuskladivih uloga širi. I dok se politički spektakl, oličen u glavnom režiseru i glumcu Aleksandru Vučiću, odvija po već poznatim scenarijima i partijsko-političkim smjenama optužbi i odgovornosti, ono što i dalje ostaje netaknuto jesu kapital i njegovi glavni predstavnici.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve