Prava definicija „privatnog vlasništva“

"Elite se pribojavaju uništenja vlastite imovine, ali još više strahuju od uništenja društvenih odnosa koji čine privatno vlasništvo mogućim. Dakle, strepe od svijeta bez policije."

Policijska intervencija tijekom deložacije u Beogradu, 27. prosinca 2017. (izvor: Združena akcija „Krov nad glavom“)
Elite se pribojavaju uništenja vlastite imovine, ali još više strahuju od uništenja društvenih odnosa koji čine privatno vlasništvo mogućim. Dakle, strepe od svijeta bez policije.



Privatnim vlasništvom ne opisuje se naprosto odnos između vlasnika i predmeta. Radi se o društvenom odnosu – pravu na isključivanje – prožetom nasiljem. Ako uzmem hranu iz samoposluge, odvezem automobil iz autosalona ili se uselim u vašu gostinjsku sobu, a sve bez dopuštenja i plaćanja, te još važnije, bez kazne ili barem straha od kazne – hranu, automobile ili gostinjske sobe ne možemo nazivati privatnim vlasništvom. Bez provođenja zakona koji osigurava eksluzivno pravo ne postoji privatno vlasništvo, i stoga ono uvijek počiva na sili – drugim riječima, nema privatnog vlasništva bez nasilja.
 
Kapitalistička država brani pravo privatnog vlasništva. „Prvi i glavni zadatak svakog sustava vlasti,“ prema Adamu Smithu, „jest održavati pravdu: sprečavati članove društva da si međusobno zadiru u vlasništvo ili posegnu za onime što nije njihovo. Namjera je pritom omogućiti svakome sigurno i mirno posjedovanje vlastite imovine.“[1] Drugim riječima, pravda se nalazi u domeni vlasništva. Državna uporaba nasilja u svrhu osiguravanja imovinskih odnosa je način na koji kapitalizam brani ono što smatra pravednim. Govoriti o provođenju zakona znači govoriti o policiji. Dakle, vlasništvo je oblik policijskog nasilja. U Smithovo doba, riječ „policija“ odnosila se na proširenu vlast nad regulacijom trgovine i vlasništva. Odjeljak naslovljen „Policija“ u njegovim Predavanjima o jurisprudenciji (Lectures on Jurisprudence) objašnjava opće principe prava i upravljanja kao domenu policije. Prema Smithu, „predmeti bavljenja policije su dostupnost roba, javna sigurnost i čistoća.“[2] Konkretnije, „za sve regulacije koje se poduzmu s obzirom na razmjenu, trgovinu, agrikulturu i manufakture u zemlji, vrijedi da ih svrstavamo pod policiju.“[3] Poanta sve ove policije koja osigurava vlasništvo jest proizvesti „slobodu“ – slobodu od prisile, slobodu od nasilja, slobodu da se ostvari svoj puni potencijal. Naravno, ironija je u tome da je sloboda od prisile i nasilja, koju obećava kapitalizam, sloboda isporučena s kraja policijskog pendreka. „Nevidljiva ruka tržišta“ pričvršćena je uz jaku ruku zakona.
 
Privatno vlasništvo, uspostavljeno silom, transformiralo je svijet u kojem živimo. Pritom je posao policije bio i ostao patroliranje krajolicima privatnog vlasništva, osiguravajući granice i barijere, zidove i ograđene prostore. Vlasništvo bismo tako možda najbolje mogli razumjeti kao policijsku kategoriju. Policija hapsi one koji neovlašteno ulaze na tuđi posjed, deložira skvotere, i provodi evikciju nad kućevlasnicima koji zbog gubitka posla ne mogu otplaćivati rate kredita ili hipoteke. Zadiranje u privatno vlasništvo je prijetnja kapitalističkom poretku kojom se bavi policija.
 
Privatnom vlasništvu je potrebno nasilje. Uzmimo u obzir, primjerice, zakon o dosjelosti (tzv. skvoterska prava). Vlasnik nekretnine – kuće u predgrađu ili gradskog zemljišta ili seoskog pašnjaka – dužan je proglasiti i održavati ekskluzivno pravo vlasništva čitavim nizom postupaka – plaćanjem poreza, podizanjem ograda i znakova koji „zabranjuju ulaz“, slanjem obavijesti o iseljenju stanarima s nepodmirenim financijskim obvezama, održavanjem i adaptacijom stambenih prostora itd. Sve su to izvođenja aktualnog, ekskluzivnog prava. Ako vlasnik ne provodi ove postupke, netko bi to drugi mogao učiniti i tražiti da mu se prizna vlasništvo. I nasilje je među potrebnim izvedbama vlasništva. Statut opravdane upotrebe sile (Justifiable Use of Force Statute) koji je snazi u saveznoj državi Floridi, poznat i pod nazivom Stand Your Ground (Brani svoj posjed), nasilje ubraja u prava vezana uz vlasništvo. Ako osoba „opravdano strahuje od neposredne smrtne opasnosti ili ozbiljne tjelesne povrede,“ zakon im dopušta upotrebu smrtonosne sile, ali jedino ako je napadač „nezakonito i nasilno ušao u nastambu, rezidenciju ili zauzeto vozilo.“ Međutim, zakon zabranjuje upotrebu smrtonosnog nasilja u istim okolnostima ako napadač „ima pravo biti u nastambi, rezidenciji ili vozilu, ili je njihov zakoniti stanar, u svojstvu vlasnika, najmoprimca ili nositelja vlasničkog prava.“ Drugim riječima, što se tiče zakona, mjerodavnost države da odobri upotrebu nasilja postoji samo kao dio imovinskih odnosa. Ljudi nemaju nekvalificirano pravo oduzeti nekome život, ali vlasnici imovine imaju.
 
Imovinski odnosi su nasilni odnosi, a vlasništvo je oduvijek bilo rasizirana kategorija. Historijski gledano, zakon je pri polaganju prava na vlasništvo davao prednost bijelim ljudima. Uzmite, primjerice, u obzir povijest robovske ophodnje u Virdžinijama i Karolinama, čije bismo djelovanje trebali razumjeti kao obranu bijele boje kože kao ekskluzivnog prava na vlasništvo – koje je obuhvaćalo i živote Crnih ljudi. A što se dogodi kada se ugnjetavani pobune i krenu u nerede kako bi doveli u pitanje privilegije vlasništva i njegovu vezu s bijelom bojom kože? Naravno, elite se pribojavaju uništenja njihova vlasništva, ali još više strahuju od uništenja društvenih odnosa koji omogućuju privatno vlasništvo. Dakle, strepe od svijeta bez policije.
 





Bilješke:

[1] Smith, Adam, Lectures on Jurisprudence (Oxford University Press, 1978), 5.

[2] Ibid., 398.

[3] Ibid., 5.

Vezani članci

  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 29. ožujka 2022. Danska planira dati utočište Ukrajincima, a Sirijce poslati doma Olakšavanje integracije ukrajinskih izbjeglica u dansko društvo odvija se usporedno s pojačanim naporima da se sirijske izbjeglice trenutno nastanjene u Danskoj vrati u ratnu zonu, ukazujući na rasističku intonaciju migrantskih politika u Europi.
  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi Povodom četrdesetogodišnjice Krležine smrti, specijalno izdanje Jutarnjeg lista donosi intervju s Igorom Mandićem, koji ikonoklastički prebire po Krležinom liku i djelu još od zbirke Zbogom, dragi Krleža iz 1988. godine. Mandić denuncira Krležu upisujući mu ideološko inzistiranje na vulgarnoj koncepciji društveno angažirane uloge književnosti. Time se pridružuje „antitotalitarnim“ moralističkim čitanjima koja, zakrivena tobožnjom književnom ekspertizom, manje govore o književnosti, a više o perspektivama liberalne inteligencije.
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim Demontirajući mitove liberalnog pristupa umjetnosti, Katja Praznik u svojoj knjizi Art Work: Invisible Labour and the Legacy of Yugoslav Socialism mapira kulturno-umjetničku povijest socijalističke Jugoslavije iz vizure koja umjetnost prije svega promišlja kao područje rada. Kulturno-umjetnička proizvodnja u prvoj se dekadi u većoj mjeri odvija pod okriljem centralizirane države, potom kroz dvije dekade u decentraliziranom smjeru, a od 1970-ih se sve više liberalizira. Umjetnici_e radnici_e postaju socijalistički_e poduzetnici_e ─ sve prekarniji_e i sve manje zaposleni_e ─ a umjetnost se iz područja rada i društvene kulture seli u mitski univerzum individualiziranog stvaranja i slobode: barem za one koji si tu slobodu mogu priuštiti. U tom rastakanju socijalističkog modela kulture nemalu ulogu imala je i tzv. alternativna scena, koja je iz vlastitih srednjoklasnih ukotvljenosti zdušno prihvaćala liberalne kulturne reforme.
  • 23. prosinca 2021. Skoro dva štrajka u povijesti Hollywooda U moru štrajkova i drugih radničkih akcija diljem svijeta koje je dodatno potaknula pandemija COVID-19 i popratne fluktuacije u globalnim lancima opskrbe, odrazivši se u intenzifikaciji eksploatacije radne snage i pogoršanju radnih uvjeta, napose je indikativna namjera IATSE-a, jedinog preostalog sindikata koji okuplja filmske radnice i radnike ispod crte, da po prvi puta u više od stotinu godina postojanja pokrene štrajk. Iako je u konačnici postignut dogovor sa zapošljavateljima, uvid u strukturu glasovanja članstva ukazuje na ogromno tinjajuće nezadovoljstvo i akcijsku spremnost radnica i radnika, čemu je u ovoj industriji komparabilan tek posljednji masovni holivudski štrajk iz 1945. godine, koji je kulminirao Krvavim petkom.
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu“ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve