Prava definicija „privatnog vlasništva“

"Elite se pribojavaju uništenja vlastite imovine, ali još više strahuju od uništenja društvenih odnosa koji čine privatno vlasništvo mogućim. Dakle, strepe od svijeta bez policije."

Policijska intervencija tijekom deložacije u Beogradu, 27. prosinca 2017. (izvor: Združena akcija „Krov nad glavom“)
Elite se pribojavaju uništenja vlastite imovine, ali još više strahuju od uništenja društvenih odnosa koji čine privatno vlasništvo mogućim. Dakle, strepe od svijeta bez policije.

Privatnim vlasništvom ne opisuje se naprosto odnos između vlasnika i predmeta. Radi se o društvenom odnosu – pravu na isključivanje – prožetom nasiljem. Ako uzmem hranu iz samoposluge, odvezem automobil iz autosalona ili se uselim u vašu gostinjsku sobu, a sve bez dopuštenja i plaćanja, te još važnije, bez kazne ili barem straha od kazne – hranu, automobile ili gostinjske sobe ne možemo nazivati privatnim vlasništvom. Bez provođenja zakona koji osigurava eksluzivno pravo ne postoji privatno vlasništvo, i stoga ono uvijek počiva na sili – drugim riječima, nema privatnog vlasništva bez nasilja.

 

Kapitalistička država brani pravo privatnog vlasništva. „Prvi i glavni zadatak svakog sustava vlasti,“ prema Adamu Smithu, „jest održavati pravdu: sprečavati članove društva da si međusobno zadiru u vlasništvo ili posegnu za onime što nije njihovo. Namjera je pritom omogućiti svakome sigurno i mirno posjedovanje vlastite imovine.“[1] Drugim riječima, pravda se nalazi u domeni vlasništva. Državna uporaba nasilja u svrhu osiguravanja imovinskih odnosa je način na koji kapitalizam brani ono što smatra pravednim. Govoriti o provođenju zakona znači govoriti o policiji. Dakle, vlasništvo je oblik policijskog nasilja. U Smithovo doba, riječ „policija“ odnosila se na proširenu vlast nad regulacijom trgovine i vlasništva. Odjeljak naslovljen „Policija“ u njegovim Predavanjima o jurisprudenciji (Lectures on Jurisprudence) objašnjava opće principe prava i upravljanja kao domenu policije. Prema Smithu, „predmeti bavljenja policije su dostupnost roba, javna sigurnost i čistoća.“[2] Konkretnije, „za sve regulacije koje se poduzmu s obzirom na razmjenu, trgovinu, agrikulturu i manufakture u zemlji, vrijedi da ih svrstavamo pod policiju.“[3] Poanta sve ove policije koja osigurava vlasništvo jest proizvesti „slobodu“ – slobodu od prisile, slobodu od nasilja, slobodu da se ostvari svoj puni potencijal. Naravno, ironija je u tome da je sloboda od prisile i nasilja, koju obećava kapitalizam, sloboda isporučena s kraja policijskog pendreka. „Nevidljiva ruka tržišta“ pričvršćena je uz jaku ruku zakona.

 

Privatno vlasništvo, uspostavljeno silom, transformiralo je svijet u kojem živimo. Pritom je posao policije bio i ostao patroliranje krajolicima privatnog vlasništva, osiguravajući granice i barijere, zidove i ograđene prostore. Vlasništvo bismo tako možda najbolje mogli razumjeti kao policijsku kategoriju. Policija hapsi one koji neovlašteno ulaze na tuđi posjed, deložira skvotere, i provodi evikciju nad kućevlasnicima koji zbog gubitka posla ne mogu otplaćivati rate kredita ili hipoteke. Zadiranje u privatno vlasništvo je prijetnja kapitalističkom poretku kojom se bavi policija.

 

Privatnom vlasništvu je potrebno nasilje. Uzmimo u obzir, primjerice, zakon o dosjelosti (tzv. skvoterska prava). Vlasnik nekretnine – kuće u predgrađu ili gradskog zemljišta ili seoskog pašnjaka – dužan je proglasiti i održavati ekskluzivno pravo vlasništva čitavim nizom postupaka – plaćanjem poreza, podizanjem ograda i znakova koji „zabranjuju ulaz“, slanjem obavijesti o iseljenju stanarima s nepodmirenim financijskim obvezama, održavanjem i adaptacijom stambenih prostora itd. Sve su to izvođenja aktualnog, ekskluzivnog prava. Ako vlasnik ne provodi ove postupke, netko bi to drugi mogao učiniti i tražiti da mu se prizna vlasništvo. I nasilje je među potrebnim izvedbama vlasništva. Statut opravdane upotrebe sile (Justifiable Use of Force Statute) koji je snazi u saveznoj državi Floridi, poznat i pod nazivom Stand Your Ground (Brani svoj posjed), nasilje ubraja u prava vezana uz vlasništvo. Ako osoba „opravdano strahuje od neposredne smrtne opasnosti ili ozbiljne tjelesne povrede,“ zakon im dopušta upotrebu smrtonosne sile, ali jedino ako je napadač „nezakonito i nasilno ušao u nastambu, rezidenciju ili zauzeto vozilo.“ Međutim, zakon zabranjuje upotrebu smrtonosnog nasilja u istim okolnostima ako napadač „ima pravo biti u nastambi, rezidenciji ili vozilu, ili je njihov zakoniti stanar, u svojstvu vlasnika, najmoprimca ili nositelja vlasničkog prava.“ Drugim riječima, što se tiče zakona, mjerodavnost države da odobri upotrebu nasilja postoji samo kao dio imovinskih odnosa. Ljudi nemaju nekvalificirano pravo oduzeti nekome život, ali vlasnici imovine imaju.

 

Imovinski odnosi su nasilni odnosi, a vlasništvo je oduvijek bilo rasizirana kategorija. Historijski gledano, zakon je pri polaganju prava na vlasništvo davao prednost bijelim ljudima. Uzmite, primjerice, u obzir povijest robovske ophodnje u Virdžinijama i Karolinama, čije bismo djelovanje trebali razumjeti kao obranu bijele boje kože kao ekskluzivnog prava na vlasništvo – koje je obuhvaćalo i živote Crnih ljudi. A što se dogodi kada se ugnjetavani pobune i krenu u nerede kako bi doveli u pitanje privilegije vlasništva i njegovu vezu s bijelom bojom kože? Naravno, elite se pribojavaju uništenja njihova vlasništva, ali još više strahuju od uništenja društvenih odnosa koji omogućuju privatno vlasništvo. Dakle, strepe od svijeta bez policije.

 

Bilješke:

[1] Smith, Adam, Lectures on Jurisprudence (Oxford University Press, 1978), 5.

[2] Ibid., 398.

[3] Ibid., 5.

Vezani članci

  • 30. svibnja 2020. Ne osuđujmo ustanke protiv umorstava koje vrši policija Ustanak potaknut umorstvom Georgea Floyda, Crnog muškarca iz Minneapolisa kojega je usred bijela dana ugušio bijeli policijski službenik Derek Chauvin širi se Sjedinjenim Američkim Državama, dok srednjostrujaškim medijima predvidljivo odzvanja refren o uništavanju privatnog vlasništva o kojem opetovano slušamo kada jednosmjerno nasilje odozgo dobije svoj odgovor odozdo. Površnom zgražanju nad pustošenjem i pljačkom tijekom pobune treba suprotstaviti podsjetnik na postojane mehanizme strukturnog rasizma te sistemske dimenzije pljački i opresija koje se provode nad radnom većinom, a posebice nad Crnim pripadnicima i pripadnicama radničke klase.
  • 8. siječnja 2021. Policija je omogućila hordi ekstremnih desničara da nasilno nagrne u zgradu Kongresa Pokušaj dijela Trumpove ekstremno desne baze da spriječi prebrojavanje elektoralnih glasova nasilnim upadom u zgradu Kongresa dočekan je s mlakom reakcijom policijskih snaga. Američki represivni aparat još je jednom pokazao da ne tretira na jednak način prosvjednike desnih i lijevih opcija.
  • 8. studenoga 2021. Abolicija smrtne kazne: a policija? Povijest britanskog kaznenog zakonodavstva, kao i put ka aboliciji smrtne kazne, prate filozofske debate i rasprave o praktičnim problemima. Neke od ključnih linija argumentacije u prilog ukidanju smrtne kazne ticale su se kažnjavanja nevinih ljudi, arbitrarnosti primjene smrtne kazne i korupcije koju ono polučuje, disproporcionalnosti ove kazne varijabilnim zločinima, problema ne/dobrobiti smrtne kazne po društvo u cjelini, problema tobožnjeg odvraćanja od zločina kao svrhe kažnjavanja itd. Različiti pristupi normativnih teorija kažnjavanja gravitiraju oko retribucionizma i njemu suprotstavljenog konzekvencijalizma, pa se stoga na ova pitanja daju i različiti odgovori. Sličan argumentacijski horizont otvara se i u raspravama o aboliciji zatvora i policije, koje se posebno razbuktavaju nakon ubojstva Georgea Floyda. Ovim se pitanjima bavi Abigail Thorn u video-eseju o smrtnoj kazni i aboliciji zatvora na svom kanalu Philosophy Tube.
  • 21. studenoga 2021. Nadzor i kazna u koloniji "Jednom kada prepoznamo da su odnosi policijskog nadzora dio društva koje želimo promijeniti, moramo izbjeći zamku da i sami postanemo poput policije ili stražara u zatvorima. Umjesto toga moramo graditi jake, organizirane zajednice, koje će moći rješavati probleme na suosjećajnije načine. Moć koja postoji u našim zajednicama i pokretima ne može se tek tako poništiti od nekog korumpiranog službenika, izmjenom zakona ili rezanjem budžeta."
  • 21. lipnja 2020. Martin Luther King znao je da nema ničega mirnog u nenasilju ako se provodi kako spada Daleko od srednjostrujaške aklamacije nenasilnog djelovanja svedenog na moralni nagovor, širenje utjecaja u postojećim institucijama i pristojne, pacifizirane prosvjede, Kingov zagovor nenasilja kao metode gnjevnog, ali staloženog suprotstavljanja sistemskom nasilju kroz kolektivnu direktnu akciju koja remeti normalno funkcioniranje društva, taktičke je prirode. Radikalna rekonstrukcija američkog društva na kakvoj je radio iziskivala je da se gnjev transformira u moć putem angažmana duljeg trajanja, umjesto da se opravdano, ali reaktivno troši u neredima.
  • 14. lipnja 2020. Trudeauov odgovor na rad policije i rasnu pravdu samo je prazna gesta Platitude centrističkih političara poput kanadskog premijera Justina Trudeaua i njihovo korištenje prilika za simboličku kooptaciju antirasističkih društvenih pokreta slaba su zamjena za strukturno adresiranje mehanizama i institucija koje potiču i održavaju rasizam, fenomen koji nikako nije ograničen na kontekst SAD-a.
  • 31. svibnja 2020. Pandemija je pravo vrijeme za smanjenje sredstava policiji Neprestano rasističko policijsko nasilje u SAD-u koje iznimno rijetko dobiva svoj sudski epilog, a potiče se i na institucionalnoj razini, u korelaciji je i s proračunskim sredstvima koja gradska vijeća izdvajaju za rad policije. Aktivistkinje i aktivisti u američkim gradovima zagovaraju i ostvaruju smanjenje policijskih snaga u prilog financiranju zdravstvene skrbi, stanovanja i ostalih resursa i usluga koje održavaju život.
  • 24. siječnja 2015. Zvuk policije
  • 28. prosinca 2014. Tko je ubio Erica Garnera?
  • 6. listopada 2009. Policija napala studente u Pittsburghu za vrijeme sastanka G-20
  • 29. studenoga 2022. Dekolonijalna feministička teorija nasilja Dok su civilizatorski feminizmi usredotočeni na ispravljanje neravnopravnosti u pozicijama muškaraca i žena, dodatno naturalizirajući ove konstrukte, dekolonijalni feminizam propituje društvenu proizvodnju i povijest ovih kategorija, nastalih na temelju kriminalizacije rasijaliziranih i kvir tijela, analizirajući orodnjenu opresiju kao strukturnu. Nasilje se ne misli kao muško, već kao orodnjeno, te kao integralni dio cjelokupne strukture nasilja, potčinjavanja, discipliniranja i eksploatacije. Tako i pristup nasilju nije karceralni, već gradi antikapitalističke analize i prakse zaštite, otvarajući time prostor za drugačije koncepte pravde, samoobranu zajednica, kontinuiranu edukaciju, ali i imaginaciju.
  • 27. rujna 2024. Solidarnost kao uzajamna pomoć Ako se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
  • 11. prosinca 2021. MeToo u popkulturnim reprezentacijama: lično bez politike Komparativna analiza prikaza seksualnog i orodnjenog nasilja u filmu Promising Young Woman i mini-seriji I May Destroy You nastoji ukazati na srodnost prve reprezentacije radikalnom feminizmu i na srodnost druge interpretacije intersekcionalnom feminizmu. Pretresajući neke od elemenata kulture silovanja i dotičući momente pristanka, prinude, seksualnog napada uz pomoć narkotika, bola, traume i drugih aspekata osjećajnosti, osvete zbog silovanja, retributivne, restorativne i transformativne pravde, te ukazujući na neraskidive veze orodnjene, rasijalizirane i drugih opresija s klasnom eksploatacijom, tekst zaključuje ukazivanjem na nedostatnost psihologiziranih popkulturnih reprezentacija nasilja. Za progresivnije prikaze potrebna je politika.
  • 4. prosinca 2011. Kognitivno mapiranje i kapitalizam u Žici: Baltimore kao svijet i reprezentacija

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve