Ne osuđujmo ustanke protiv umorstava koje vrši policija

Ustanak potaknut umorstvom Georgea Floyda, crnog muškarca iz Minneapolisa kojega je usred bijela dana ugušio bijeli policijski službenik Derek Chauvin širi se Sjedinjenim Američkim Državama, dok srednjostrujaškim medijima predvidljivo odzvanja refren o uništavanju privatnog vlasništva o kojem opetovano slušamo kada jednosmjerno nasilje odozgo dobije svoj odgovor odozdo. Površnom zgražanju nad pustošenjem i pljačkom tijekom pobune treba suprotstaviti podsjetnik na postojane mehanizme strukturnog rasizma te sistemske dimenzije pljački i opresija koje se provode nad radnom većinom, a posebice nad crnim pripadnicima i pripadnicama radničke klase.

Prosvjednici ispred 3. policijske postaje u Minneapolisu u plamenu, 28. svibnja 2020. (izvor: Hungryogrephotos @ Flickr)
Ovotjedni ustanak motiviran umorstvom Georgea Floyda, kojeg je počinio policijski službenik iz Minneapolisa doveo je do predvidljivih poziva na osudu pljačke trgovina. Međutim, pravu otimačinu u našem društvu provodi vojska, policija, farmaceutske kompanije, privatni kapital, najmodavci, nekretninski špekulanti, i milijarderi, a ne prosvjednici protiv policijske brutalnosti.



Kada je policijski službenik iz Minneapolisa počinio umorstvo Georgea Floyda, pojedini su se mediji u ovoj zemlji okrenuli krucijalnim pitanjima koje je potrebno adresirati:
 
Trebamo li osuditi pljačku?
 
Da, trebali bismo osuditi pljačku globalnog Juga koju su izvršile vojske sa Zapada i multinacionalne korporacije. Trebali bismo strepiti od užasavajuće mogućnosti da će se cjepivo za Covid-19 učiniti nedostupnim, privatizirati i prodati za profit; kao i pljačke slabije razvijenih zemalja i ljudi s nedostatnim zdravstvenim osiguranjem.
 
Trebali bismo se boriti protiv pljačke blagajni slabije razvijenih zemalja odioznim kreditima i programima strukturne prilagodbe koje upravo pripremaju i nameću međunarodne institucije.
 
Zar nas ne bi trebala brinuti neka druga vrsta pljačke?
 
Bili bismo bezdušna čudovišta kada nas ne bi zabrinjavali predatorski kapitalisti koji otimaju domove i stambene zgrade. Trebali bismo se organizirati protiv nadolazećeg vala deložacija koji će udariti po našim zajednicama čim sudovi započnu s radom. Trebali bismo se boriti i protiv krađe stabilnih domova i škola; nepotrebnog uništavanja životâ zbog prioritiziranja stanarine nad hranom.
 
Brine nas što će čitave radničke zajednice biti gentrificirane, a zgrade u kojima žive zamijenjene stambenim prostorima za bogatije, bjelije obitelji, koje doprinose većim plijenom za najmodavce. Trebali bismo biti zgroženi time što policija pljačka beskućnička naselja, i zahtijevati da se sigurni slobodni domovi i sobe učine dostupnima beskućnicima.
 
Trebamo li brinuti zbog konkretne pljačke?!?
 
Naravno! Predviđa se da će privatni kapital zgrnuti bogatstvo na bankrotima poduzeća diljem zemlje; otpuštanjem radnika i radnica i haračenjem po njihovim mirovinama. Marimo za pokušaje da se, primjerice, opljačka Poštanska služba Sjedinjenih država, i unište nebrojeni stabilni, sindikalno zaštićeni poslovi i esencijalni javni servisi kako bi se demontiralo institucije u javnom vlasništvu te ih se pretvorilo u privatna poduzeća usmjerena na generiranje profita.
 
Revoltirani smo zbog kontinuirane pljačke lokalnih i državnih socijalnih programa koju provodi federalna Republikanska stranka željeći ih uništiti, kao i Demokratska stranka koja trenutno ima većinu u Kongresu i čije je rješenje ovog pitanja to da se bogatašima u saveznim državama, u kojima tradicionalno republikanci bolje prolaze na izborima, osigura ogromna porezna olakšica. Ogorčeni smo što će predstavnici koji tvrde da predstavljaju radništvo i potlačene rado dozvoliti rušenje njihova životnog standarda uz istovremeno izglasavanje poreznih olakšica bogatima.
 
Bez organiziranja moćnog radničkog otpora, doći će do konkretne pljačke javnog budžeta, u trenutku kada je klasa milijardera tijekom pandemije postala bogatija za 434 milijarde dolara.
 
No treba li nas brinuti pustošenje trgovina poput Targeta i Autozonea?
 
Riječ je o uništavanju vlasništva koje čine ljudi razbješnjeli time što je bijeli policijski službenik prekinuo život nedužnog crnog čovjeka. Hoćemo li, kao „bijeli umjerenjaci“ o kojima je govorio Martin Luther King, relativizirati antirasistički ustanak?
 
Trebamo li kriviti crne ljude radničke klase zbog izljeva bijesa prema vladi i ekonomiji koja je osmišljena kako bi ih ugnjetavala, eksploatirala i podčinjavala; tijekom pandemije za vrijeme koje im je kapitalizam gotovo onemogućio preživljavanje? Hoćemo li sudjelovati u ovoj ritualnoj osudi iako naši mediji dosljedno tretiraju identične postupke uništavanja vlasništva kada ih čine sportski navijači kao puku razuzdanost i zanesenost, a korporativnu pljačku radničkih zajednica kao uobičajenu pojavu?
 
Ne. George Floyd je bitan. Životi crnih ljudi su bitni. Sve dok ne uspijemo izgraditi pokret koji može poraziti rasizam i kapitalizam, sve dok se radni ljudi svih boja kože ne ujedine protiv kapitalista i njihovog represivnog aparata, dobro je povremeno iskoristiti malo proleterskog bijesa kako bi se šefove, vladine dužnosnike i policiju koja ih štiti podsjetilo da su životi crnih ljudi bitni.
 
Umjesto da brinete oko ovakvih pljački, radije svoju pozornost usmjerite na vojske, policiju, farmaceutske kompanije, vampire privatnog kapitala, najmodavce, nekretninske špekulante, i milijardere i zahtijevajte da se najvećem dijelu populacije vrati svijet koji im je oduzet.




Peter Gowan je istraživač iz Irske i administrator Democracy Collaborative’s Next System Projecta.




Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Vezani članci

  • 30. siječnja 2015. Naslijeđe Martina Luthera Kinga
  • 28. prosinca 2014. Tko je ubio Erica Garnera?
  • 7. rujna 2015. Odgovor na rezoluciju Demokratskog nacionalnog odbora
  • 24. siječnja 2015. Zvuk policije
  • 31. siječnja 2016. Kulturni materijalizam i politike identiteta Kako stvoriti univerzalni socijalistički projekt u kontekstu prioritiziranja „identitetskih politika“ danas je jedno od ključnih pitanja prilikom promišljanja lijevih progresivnih strategija otpora. Iz Up&Undergrounda 27/28 prenosimo prijevod teksta Richarda Seymoura o važnosti materijalizacije kulture i „identitetskih pitanja“ te neophodnosti da se u izgradnji univerzalnog političkog subjekta operacionalizira realno postojeća partikularna iskustva nepravde kao dio materijalnih procesa.
  • 19. prosinca 2018. Nova klasna politika: perspektiva protiv desnih i neoliberalnih pripovijesti Uspon desnog populizma dio europske ljevice prepoznao je i kao indikator vlastite slabosti i povijesne erozije značaja. Da ljevica nema monopol na artikulaciju socijalnog pitanja nije nova lekcija. No ono što je relativno novo jest da ga je ljevica posljednjih desetljeća u sve manjoj mjeri postavljala. Ovako glasi kritička dijagnoza autora poput francuskog sociologa Didiera Eribona. Objavljivanje njemačkog prijevoda njegove sociološko-autobiografske monografije Povratak u Reims inicirao je 2016. godine opsežne rasprave unutar njemačke ljevice. Mnogi su usvojili Eribonovu dijagnozu i plediraju za povratak klasnoj politici, dok drugi upozoravaju na opasnost rehabilitacije starog klasnog redukcionizma i olakog dezavuiranja desetljeća nastojanja oko rodnih i manjinskih pitanja. Formuliran unutar tih rasprava, pojam „Nove klasne politike“ teži integraciji klasnog i „identitetskih“ pitanja kao temelja obnove integrativne lijeve politike, koja se mora suprotstavljati i desnim i neoliberalnim narativima. Pročitajte prijevod teksta Sebastiana Friedricha.
  • 27. siječnja 2015. Političke organizacije različitog ideološkog predznaka i izgradnja paralelnih struktura u društvu
  • 17. svibnja 2015. Deset šokantnih činjenica o Baltimoreu
  • 4. prosinca 2011. Kognitivno mapiranje i kapitalizam u Žici: Baltimore kao svijet i reprezentacija
  • 31. prosinca 2017. Kozmopolitizam bez internacionalizma Eksploatacijski temelji ekonomskog liberalizma, maskirani u ideologiju slobode i garnirani odozdo nametnutim demokratskim vrijednostima neosporno ukazuju na ograničene emancipatorne dosege liberalnog projekta, kojeg zadnje desetljeće prate sve dublje klasne i društvene razlike. U historijskom trenutku u kojem je politički centar u rasulu, a populistička desnica još uvijek nema dovoljno jaku infrastrukturu, lijevi projekt ne smije propustiti momentum. Pročitajte intervju s Bhaskarom Sunkarom, glavnim urednikom i izdavačem socijalističkog magazina Jacobin.
  • 31. prosinca 2018. Lažna opreka između „socijalnih“ i „kulturnih“ pitanja Odbijajući razdvajanje između tzv. socijalnih i kulturnih pitanja, Benjamin Opratko u odgovoru Barbari Blahi iz Socijaldemokratske partije Austrije na ideju o potrebi mobiliziranja tihe lijeve većine suprotstavlja realnost nepostojanja takve većine te potrebu njezine dugoročne izgradnje kroz projekt koji će pristupati pitanjima rasizma i patrijarhata kao integralnom dijelu društvenih odnosa te otvoreno i neuvijeno proklamirati emancipaciju za sve.
  • 13. lipnja 2010. Ljetna škola – Slavoj Žižek: SOS Nasilje
  • 4. svibnja 2012. Rasizam ponovno ulazi u europski mainstream
  • 19. prosinca 2018. Mogu li žuti prsluci govoriti? Masovni prosvjedi posljednjih se tjedana kapilarno šire europskim centrom i periferijom kao sve glasniji izraz bunta i nagomilanog nezadovoljstva protiv nesmiljenih zaoštravanja neoliberalnih politika koje udaraju na golu egzistenciju. Pročitajte komentar pisca Édouarda Louisa, glasnog podržavatelja pokreta gilets jaunes (žuti prsluci), o medijskoj i političkoj diskvalifikaciji onih koji na ulicama demonstriraju da je klasna borba odozdo prijeko potrebna i još uvijek moguća.
  • 31. prosinca 2018. Što Trump nije Simplificirane teze koje Trumpov izbor za predsjednika pripisuju reakcionarnoj artikulaciji antioligarhijskog sentimenta radničke klase, kao i one koje, izjednačavajući ga s povijesnim fašizmom protiv kojega se treba boriti svim raspoloživim snagama, dovode do afirmacije prokapitalističkog političkog centra utjelovljenog u Demokratskoj stranci, pogrešno tumače trenutnu konjunkturu. U polemičkom komentaru na aktualne rasprave o karakteru Trumpove vladavine, Richard Seymour predlaže produktivniji smjer analize – razmatranje aspekata budućeg fašizma kroz ideju o Trumpu kao predfašistu.
  • 31. prosinca 2019. Spašavanje klase od kulturnog zaokreta "Ako se cjelokupno društveno djelovanje fokusira na značenje, prijeti li materijalističkom razmatranju klase propast? Čini se da veliki broj, ako ne i većina društvenih teoretičarki i teoretičara smatra da je tome tako, te da su napustili strukturnu teoriju klase u prilog teoriji koja klasu predstavlja kao kulturni konstrukt. Ovaj rad pokazuje da je moguće prihvatiti temeljne uvide kulturnog zaokreta, istovremeno uvažavajući materijalističku teoriju klasne strukture i klasne formacije."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve