Kako kapitalizam ubija romantiku

Kapitalistički uvjeti igraju veliku ulogu u našim ljubavnim, prijateljskim i drugim intimnim vezama. Nekoliko istraživanja u Britaniji pokazalo je kako je glavna sfera oko koje se vrte partnerski problemi – novac. Financijski stres i prekomjerni rad ujedno su i ograničenja zbog kojih mnogi ne mogu napustiti nasilne i neispunjavajuće veze. I dok terapije mogu samo olakšati neke nedaće u vezama, brojne probleme koji stvaraju društveni pritisci nijedna terapija ne rješava. Dok se rješenja ovakvih problema u datom kontekstu svode na „više vremena i više novca“, oslobođenje seksualnosti i održavanje veza mogu svoj potencijal izraziti samo u nekom drugačijem društvu koje je usmjereno na potrebe ljudi.

Ljubavni lokoti na Mesarskom mostu u Ljubljani, Slovenija, 4. lipnja 2017. godine (izvor: Alex Berger @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Problemi u vezi obično se smatraju privatnima – no, od financijskog stresa do prekomjernog rada, pritisci uzrokovani kapitalizmom također mogu ispreturati naše ljubavne živote.

Seks i veze naveliko se obrađuju na terapiji. Bilo da je riječ o sukobu s partnerom ili bračnim drugom, odlučivanju o tome hoćete li ostati u vezi ili ne, boli i zbunjenosti nakon prekida ili razvoda, frustracijama vezanima uz dejtanje i samački život, ili pitanjima povezanima sa seksualnošću, terapija može pružiti intiman i relativno objektivan prostor za stjecanje uvida i učenje vještina.

 

Problem je u tome što se seksualni i romantični odnosi ne odvijaju u vakuumu. Izlazimo s ljudima, spavamo s njima, prekidamo, vjenčavamo se, razvodimo, razmnožavamo i komuniciramo u društvenim i ekonomskim uvjetima u kojima se nalazimo. Terapijske tehnike kao što su „ja“ izjave, inventura vrijednosti i vještina DEAR MAN mogu olakšati snalaženje u vezama, no kada su intimni odnosi u pitanju, kapitalizam nad nama i dalje vrši pritisak na bezbroj načina. Stoga ne možemo naprosto terapijom riješiti svoje probleme u vezi koji podliježu našem društvenom kontekstu.

 

Kao što sam već pisala u Tribuneu, kapitalizam život čini mnogo stresnijim no što bi trebao biti. Većina ljudi muku muči u društvu u kojem troškovi života nezaustavljivo rastu, i većina neprestano radi kako bi platila osnovne životne potrepštine. Nedostaje nam i vremena i novca, a te udvojene oskudice mogu uzrokovati ozbiljne probleme u seksu i vezama.

 

U istraživanju iz 2009. godine, objavljenom u glasilu Family Relations, istraživači su otkrili da „bračni drugovi ocjenjuju sukobe [vezano za novac] kao intenzivnije i značajnije od drugih tema sukoba: trajali su dulje, češće su se doticali problema o kojima se ranije raspravljalo i bili su od veće aktualne i dugoročne važnosti za odnose parova“. Još u veljači 2022. Independent je izvijestio o britanskom istraživanju koje je pokazalo da gotovo dvije trećine ljudi koji priznaju da se svađaju s partnerom to čine zbog novca. Trećina ih je priznala da od partnera skrivaju financijske tajne, poput ušteđevine ili dugova – dokaz moći kojom financijski stres može potkopati osnove dobrog upravljanja odnosima, poput komunikacije i otvorenosti. Još je teže ukloniti pitanje financijskog stresa iz romantičnog odnosa kada je taj stres pogoršan, kao što to često i biva, prekomjernim radom.

 

Pitanje nedostatka vremena postaje još izraženije kada se radi o bilo kakvoj vrsti nemonogamne veze – otvorenoj vezi, swinganju, poliamoriji. Sve veći broj terapeuta promovira se kao seksualno pozitivno, nudeći specijalizirano znanje o ovim stilovima života i predlažući ih kao osnažujuće alternative statusu quo. Jednom me, prije nekoliko godina, terapeutkinja pitala bih li razmotrila otvorenu vezu kao alternativu nesretnoj vezi u kojoj sam osjećala da sam zaglibila. Nasmijala sam joj se. „Otkud mi vremena?”

 

Financijski čimbenici također mogu utjecati na to koliko brzo neka veza napreduje. Vrtoglavi troškovi najma često natjeraju mlađe parove da zajedno usele prije nego što su zapravo spremni na to: samo u Londonu podstanari se suočavaju s rekordnim najamninama usred krize troškova života, dok su u rujnu 2021. stanarine izvan Londona bile u najbržem porastu od 2008. godine, a useljavanje s partnerom često se može činiti kao način da se to ublaži. Financijski čimbenici potom sprečavaju ljude da napuste veze u kojima više nisu sretni, a da zlostavljačke veze ni ne spominjemo. Terapeuti se često nađu u situaciji da klijentima pomažu pronaći sigurnost u situacijama interpersonalnog nasilja – no kako da klijenti za sebe donesu sigurne odluke kada su im raspoložive opcije zlostavljanje ili beskućništvo?

 

Tu je i samački život. Kao što spisateljica Anne Helen Peterson primjećuje, nemogućnost podjele troškova stanovanja, režija, kućanskih potrepština i ostalih izdataka stavlja samce u financijski nepovoljniji položaj u usporedbi s parovima. U Sjedinjenim Državama samci plaćaju više poreza, a brak je jedan od rijetkih pouzdanih načina da dobijete dobro zdravstveno osiguranje. U jednom istraživanju iz 2010. godine koje Peterson navodi, procjenjuje se da će neudana žena s godišnjom plaćom od 40 000 dolara tijekom svog života platiti gotovo pola milijuna dolara više od udane žene s istom plaćom. S obzirom na takve opcije, zašto ne biste ostali u lošoj vezi?

 

Rješenja ovakvih problema općenito se svode na više novca i više vremena. Primjerice, jedan od mnogih mogućih posrednih učinaka financijskog stresa i prekomjernog rada su promjene libida. Godine 2017., gradić Övertorneå u Švedskoj iznio je ideju o plaćenom dopustu za seks kao odgovor na sve višu prosječnu dob stanovništva – iako je ta ideja očigledno luckasta, zapravo ukazuje na vrstu materijalnog pristupa koji bi mogao imati pozitivan učinak na veze. Realističnija interpretacija mogla bi imati oblik četverodnevnog tjedna bez smanjenja plaće, što bi pojedincima ostavilo više vremena za opuštanje i njegovanje kako fizičkih, tako i emocionalnih elemenata njihovih veza. Da bismo malo ublažili financijski pritisak na romantične odnose, naprosto su nam potrebne veće plaće.

 

Kakve god odnose imali – i to ne samo romantične, već i s prijateljima i članovima obitelji – kapitalistički uvjeti imaju ulogu u našoj sposobnosti da ih održavamo i njegujemo, otimajući nam vrijeme i nagrađujući nas plaćom koja je jedva dovoljna da preživimo. To ne znači da socijalizam može riješiti sve romantične probleme – no postoje očite prednosti izgradnje svijeta koji cijeni slobodu i dobrobit svih više od bogatstva nekolicine.

Colette Shade je kolumnistica Tribunea. Spisateljica je i psihoterapeutkinja koja živi u Baltimoreu.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.

Vezani članci

  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve