Indijska urbana i ruralna radnička klasa u siječnju kreće u dvodnevni nacionalni štrajk

Gradeći širok otpor neoliberalnim politikama indijske vlade, seljačke organizacije pozvale su na nacionalni štrajk, koji će koincidirati s dvodnevnim općim štrajkom sindikata. U rujnu ove godine, 10 sindikalnih središnjica i nezavisnih federacija pozvalo je na stupanje u nacionalni štrajk 8. siječnja 2019. godine.

U utorak, 18. prosinca, All India Kisan Sabha (AIKS), sindikat seljaka povezan s Komunističkom partijom Indije (marksisti), pozvao je na održavanje dvodnevne Garmin Bharat Bandh (blokade ruralne Indije) 8. i 9. siječnja 2019. „Blokada ruralne Indije, uz štrajk sindikata, ujedinit će seljake i radnike u borbi protiv prokorporativnog i protunarodnog režima Stranke Bharatiya Janata (BJP).“, poručio je u izjavi za Peoples Dispatch Ashok Dhawaleu, predsjednik AIKS-a.

Poziv na štrajk podržala je Bhumi Adhikar Sabha, platforma različitih narodnih organizacija koje zahtijevaju obradivu zemlju za siromašne seljake.

Oprost dugova seljacima i dodjeljivanje zemlje siromašnim seljacima dva su osnovna zahtjeva koje postavlja AIKS. Dhawale napominje da će blokada biti usmjerena i protiv sve učestalijih taktika polarizacije na osnovu religije, koje koristi desno orijentirana vlada na čelu s premijerom Narendrom Modijem.

„Narod ove zemlje oduprijet će se korupciji, komunalizmu [polarizaciji na osnovi religije] i korporatizaciji, kojima su obilježene politike vlade BJP-a. Svjedočili smo porazu BJP-a u Madhyi Pradeshu, Chhattisgarhu i Rajasthanu, nakon što su se seljaci i radnici ujedinili u borbi za svoja prava,“ rekao je Dhawale, naglašavajući da će u narednim danima narodni pokret ojačati.

Indiju trenutno pogađa agrarna i ekonomska kriza, obilježena kontinuiranom erozijom seljačkih i radničkih prava. Pogođeno je više od 50 posto populacije, što obuhvaća seljake i poljodjelske radnike u državnom poljoprivrednom sektoru, no podrška vlade bila je zanemariva. Prema Nacionalnom birou za evidenciju protuzakonitih radnji (National Crime Records Bureau, NCRB), gotovo 48 104 seljaka i poljodjelskih radnika počinilo je samoubojstvo između 2013. i 2016. godine. Kriza se samo pogoršava uslijed vladinih politika koje podržavaju korporatizaciju poljoprivrede i nasilnu akviziciju zemlje od strane privatnih kompanija.

Renomirani novinar Palagummi Sainath u svojem je članku istaknuo da „Indijska agrarna kriza nadilazi granice poljoprivrednog sektora. Radi se o društvenoj krizi. Možda čak i civilizacijskoj krizi, jer se vjerojatno najveći kontingent sitnih seljaka i radnika na planeti bori za očuvanje egzistencije.“

U proteklih je godinu dana došlo do triju velikih seljačkih mobilizacija, u kolovozu, listopadu i studenom. Više od pola milijuna mobiliziranih seljaka prosvjedovalo je u indijskom glavnom gradu, tražeći obustavu neoliberalnih i protuseljačkih politika vlade.

„Vlada odbija otpisati dugove siromašnih seljaka, dok istovremeno otpisuje dugove bogatim korporacijama. Ovo je vlada koja radi za korporacije, a mi želimo narodnu vladu“, izjavio je Dhawale.

Na nedavnom maršu seljaka, održanom 29. i 30. studenog, zahtijevalo se posebno zasjedanje parlamenta u svrhu rasprave o agrarnoj krizi te izvještaju Državne poljoprivredne komisije (National Commission on Farmers) iz 2006. godine. Izvještaj preporuča državni otkup usjeva po najnižoj subvencioniranoj cijeni (minimum support price, MSP) koja iznosi 50 posto više od pune cijene potrebne za proizvodnju i redistribuciju viška poljoprivredne zemlje iznad gornje posjedovne granice bezemljašima.

Otkako je konzervativna Hindu vlada BJP-a preuzela vlast 2014. godine, došlo je do niza pokušaja razvodnjavanja radnog prava pod egidom „do lakšeg poslovanja“. Sindikati su upozorili da će kontinuirano derogiranje radničkih prava naići na ozbiljan otpor. U studenom 2017. godine, više od 300 000 radnika iz različitih sindikata (izuzev Bharatiya Mazdoor Sangh (BMS), sindikata bliskog vlasti) organiziralo je Mahapadav, zahtijevajući od vlade prekid napada na prava radničke klase i zaustavljanje neoliberalnih politika.

Najavljujući opći nacionalni štrajk, radnička konvencija održana 28. studenog 2018. godine iznijela je deklaraciju od 12 točaka, koja uključuje zahtjev za strogim provođenjem svih temeljnih radničkih zakona i oštre kaznene mjere za njihovo kršenje, zahtjev za općim socijalnim osiguranjem za sve radnike, minimalnu plaću 18 000 Rs mjesečno uz provođenje indeksacije, obustavu neulaganja u centralna i državna poduzeća u javnom sektoru i stopiranje njihove strateške prodaje, prekid zapošljavanja preko ugovora na određeno vrijeme u trajnim radnim aranžmanima, jednaku plaću za jednak rad, hitne mjere obustave rasta cijena kroz univerzalizaciju sustava javne distribucije te zauzdavanje nezaposlenosti kroz konkretne mjere za radnu generaciju.