Graciela | Marisa Fassi 30. kolovoza 2020.

Mreža seksualnih radnica koju smo gradile spašava nas tijekom pandemije COVID-19

S engleskog prevela Karolina Hrga

Izvorno objavljeno 29. lipnja 2020. godine na openDemocracy.

Uslijed pandemije COVID-19, argentinska vlada je već u ožujku uvela strogu karantenu. S obzirom na propisane mjere, ali i samu narav zaraze, seksualnim radnicama je onemogućen nastavak rada. Dok država ovoj ionako ranjivoj skupini odbija pružiti pomoć, seksualne radnice i njihove obitelji preživljavaju zahvaljujući vlastitim organizacijskim naporima u obliku nacionalne mreže koju su pokrenule prije dvije godine.

Članice nacionalne mreže seksualnih radnica AMMAR Córdoba pripremaju pakete hrane. (izvor: Ammar Córdoba @ Facebook)
Ja sam seksualna radnica iz Argentine. Ne mogu raditi i nemam nikakvu podršku od države, ali naša grassroots mreža pomaže nam preživjeti. #HumansofCOVID19



Zovem se Graciela, 54 su mi godine, i živim u gradu Paraná u Argentini. Cijeli sam život seksualna radnica. Počela sam se time baviti s 23 godine kako bih pomogla svojoj obitelji u teškoj ekonomskoj situaciji. Uspjela sam ne samo pomoći obitelji, već i platiti dadilju, biti sama svoja šefica te odlučivati o vlastitom radnom vremenu. Potom sam odlučila da na ovaj način želim zarađivati za život.
 
Premda radim cijeli život, ne mogu dobiti mirovinu ni socijalno osiguranje. To je nepravedno.
 
Trenutno smo usred globalne pandemije, a ja više nego ikada prije osjećam koliko su prekarni i loši naši životni uvjeti. Argentina je zbog pandemije COVID-19 ušla u obaveznu karantenu 20. ožujka. Moj je život time u potpunosti preokrenut. Uopće ne mogu raditi.
 
Moje četvero djece, dvoje unučadi i ja u stanju smo posvemašnje nestašice, ali čini se da naši životi nisu bitni. Svi smo neformalni radnici i radnice te smo uglavnom plaćeni na crno, tako da trenutno nemamo prihoda.
 
Moj posao seksualne radnice donosi polovinu obiteljskih prihoda. Ovih dana nemamo ni osnovne stvari. Nemamo čime kupiti hranu.
 
Nikada nisam radila u bordelima. Oduvijek preferiram raditi na ulici, prvenstveno zato što smo ondje dio zajednice u kojoj postoji temeljni kodeks uzajamne brige i poštovanja.
 
Izgubila sam svaki kontakt sa svojim klijentima. Poznajem neke seksualne radnice koje su se počele baviti seksualnim radom online, ali ja na svom mobitelu nemam internet. Zovem neke klijente, ali ne postoji način da naplatim rad jer nemam bankovni račun. Dakle, ne mogu se baviti virtualnim seksom i naplatiti ga.
 
Najviše me plaši neizvjesnost – koliko će ovo dugo trajati? Nitko ne zna.
 
Država je oduvijek koristila sitne prekršaje kao ispriku da nas zatvori, zlostavlja, siluje i puni svoje korumpirane džepove našim novcem. Neprestano smo na udaru nasilja, ali policija od toga odvraća pogled.
 
Seksualni rad postoji od pamtivijeka, ali seksualne radnice nemaju niti prava niti društveno priznanje. Država je pružila ekonomsku podršku neformalnim i nezavisnim radnicima i radnicama, ali seksualne radnice nisu dobile ništa.
 
Neprestano smo prisiljene izlagati se riziku, ali nemamo nikakve socijalne beneficije, nikakvu sigurnost ni državnu zaštitu. Ne možemo se registrirati pri Ministarstvu rada, plaćati poreze i uplaćivati socijalno osiguranje jer, prema državi, naša profesija ne postoji.
 
Ovo nepriznavanje našeg rada znači da je naš život iznimno prekaran. Sada shvaćamo koliko nam je važno naše zdravlje. Kao seksualne radnice nemamo drugog izbora: moramo otići u javnu bolnicu koja nema adekvatne resurse, a čim saznaju kako zarađujemo za život, bivamo izložene stigmatizaciji, maltretiranju i nasilju. Maltretiranje je tim gore za ženu mojih godina.
 
Ovih dana seksualne radnice preživljavaju zahvaljujući komunalnim bankama hrane. Neprestano tražimo hranu i donacije. Svakodnevno preživljavanje izrazito je teško.
 

„Životi seksualnih radnica također su bitni“

Spašava nas naša mreža podrške. Prije dvije godine pokrenule smo nacionalnu mrežu seksualnih radnica AMMAR Córdoba, zajedno s kolegicama iz Rosaria, Chaca i Neuquéna.
 
Tijekom pandemije koristimo se internetom kako bismo se povezale s kolegicama iz drugih dijelova Argentine, kao i Brazila i Čilea.
 
To je veliki izazov. Međutim, ova mreža nas je spasila tijekom karantene. Organizirale smo kampanje prikupljanja sredstava kako bismo osigurale hranu i ekonomsku podršku. AMMAR Córdoba pokrenula je kampanju pod nazivom „Životi seksualnih radnica također su bitni“.
 
Donacije su razdijeljene unutar mreže, kako bi se nabavilo hranu i toaletne potrepštine za seksualne radnice. Također smo prikupile novac kako bismo pružile podršku više od 300 obitelji seksualnih radnica diljem zemlje i pomogle petnaest grassroots organizacija.
 
Moramo nastaviti s grassroots strategijama. Moramo tražiti naša radnička prava i zahtijevati stvarni pristup pravdi.
 
Zahvaljujući mreži spoznala sam da moj rad nije ilegalan, da imam prava i da postoje zakoni protiv policijskog nasilja. Naučila sam kako se obraniti i kako izbjeći seksualno izrabljivanje.
 
Najbitnije od svega, spoznala sam da sam dio društva.
 
[Izjavu je preuzela Marisa Fassi]
 
Argentina se 20. ožujka našla u obaveznoj karanteni. Ograničenja su uklonjena u mnogim područjima, ali karantena je u Buenos Airesu produljena do kraja lipnja. Država je najavila različite socijalne mjere kako bi ublažila učinke pandemije, uključujući jednokratne izvanredne isplate umirovljenicima i umirovljenicama, neformalnim radnicima i radnicama, kao i radnicima i radnicama s niskim primanjima. Također je pojačala pomoć bankama hrane i nametnula gornje cjenovne granice za osnovne namirnice i toaletne potrepštine. Otpuštanja su zabranjena na 60 dana, počevši s 31. ožujkom. Država je također najavila da će osigurati pomoć malim i srednjim poduzećima u ukupnoj vrijednosti od 5 milijardi američkih dolara, uključujući pomoć u namirivanju plaća zaposlenika i zaposlenica.




Tagovi:
, , , , , , , , , , , , , , , , ,

Vezani članci

  • 31. prosinca 2019. Seksualni rad nasuprot rada "Prepoznati seksualni rad kao rad za neke je liberalni čin koji se izjednačava s trgovanjem tijelima. Protivno takvoj, pogrešnoj ideji, Morgane Merteuil predlaže razmatranje seksualnog rada kao jednog aspekta reproduktivnog rada radne snage i uspostavlja poveznice koje ujedinjuju kapitalističku proizvodnju, eksploataciju najamnog rada i opresiju nad ženama. Ona zorno prikazuje kako je borba seksualnih radnica moćna poluga koja dovodi u pitanje rad u njegovoj cjelini, te kako represija putem seksualnog rada nije ništa drugo doli oruđe klasne dominacije u internacionalnoj (rasističkoj) podjeli rada i stigmatizaciji prostitutke, koje hrani patrijarhat." Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Ane Mrnarević u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 2019, uz mentorstvo dr. sc. Maje Solar.
  • 27. siječnja 2015. Političke organizacije različitog ideološkog predznaka i izgradnja paralelnih struktura u društvu
  • 16. kolovoza 2020. J.K. Rowling i bjelačka supremacistička historija „biološkog spola“ Slavna spisateljica J.K. Rowling već godinama koristi svoju platformu u svrhu transfobne agitacije, a sve pod krinkom tobožnjeg feminizma i znanstvene utemeljenosti „biološkog spola“. Iako se rasprava o njezinoj hobističkoj netrpeljivosti može činiti irelevantnom, riječ je o idejama koje, osim što imaju dalekosežne posljedice po sigurnost, kvalitetu života i dostojanstvo transrodnih osoba, svoje korijene vuku iz viktorijanskog znanstvenog rasizma, seksizma i homofobije. U tekstu se ukazuje na isprepletenost evolucionističke i eugeničke misli 19. stoljeća sa suvremenim „rodno kritičkim feminizmom“.
  • 31. prosinca 2018. Borba za jednakost trans osoba mora biti prepoznata kao klasna borba Predrasude prema trans osobama, prisutne ne samo u široj javnosti nego i na desnom i dijelu lijevog političkog spektra, manifestiraju se na različite načine – od otežavanja pristupa pojedinim segmentima svakodnevnog života do ideološkog negiranja progresivnog potencijala cjelokupnom trans pokretu. Pročitajte prijevod teksta Shon Faye, britanske umjetnice i članice trans zajednice, o poteškoćama s kojima se trans osobe susreću prilikom potrage za zaposlenjem i adekvatnom zdravstvenom zaštitom, klasnoj uvjetovanosti bavljenja seksualnim radom i izloženosti nasilju na radnom mjestu, te važnosti prepoznavanja zahtjeva trans pokreta kao dijela radničke borbe, a ne projekta srednjoklasnog liberalizma.
  • 25. srpnja 2014. Američki koledž sport i sindikalno udruživanje igrača
  • 6. rujna 2020. Striptizete su radnice koje imaju moć sindikalnog udruživanja Pogrešna klasifikacija striptizeta i stripera, vozača i vozačica Ubera i Lyfta, instruktora_ica joge, plesača_ica, seksualnih radnica i seksualnih radnika i radnika_ca zaposlenih na sličnim poslovima kao nezavisnih izvođača_ica, a ne kao zaposlenika_ca ne samo da učvršćuje mogućnosti zapošljavatelja da uskraćuju inače obavezne beneficije (zdravstveno i mirovinsko osiguranje, plaćena bolovanja, plaćeni prekovremeni rad) već ne štiti radnice i radnike ni od uvriježenih maltretiranja, diskriminiranja i bahatih kršenja njihovih prava. Status radnica i radnika sa sobom povlači i pravo na sindikalno organizirani otpor u borbi za ostvarenje zakonski zajamčenih radnih i drugih prava.
  • 30. listopada 2015. Neizvjesna sudbina sve rasprostranjenijih oblika solidarne ekonomije u Grčkoj
  • 4. lipnja 2020. Covid-19 i njegove metafore IV Kako su se mjere ublažavanja pandemije korona virusa odrazile na različite aspekte svakodnevice pročitajte u refleksijama o manifestacijama nasilja, šovinizma te prekarnih radnih i životnih uvjeta na (post)karantenskoj mizansceni kapitalističko-patrijarhalne realnosti, i novim, ali postojano kontradiktornim parametrima privremeno prekinutih ili izmještenih praksi društvenosti, preživljavanja, reartikulacije, solidarnosti i otpora.
  • 1. ožujka 2018. Dok se svaka kuharica ne politizuje Dovođenje u pitanje eksplanatorne moći historijsko-materijalističke analize eksploatacije žena nije samo udaljilo feminističku borbu od socioekonomskih pitanja, nego i otvorilo put aproprijaciji progresivnih dosega socijalističkog i marksističkog feminizma. Iz 9. broja časopisa Stvar prenosimo tekst u kojem Maja Solar analizira položaj žena u carističkoj Rusiji i nakon Oktobra, ukazujući na važnost promišljanja „ženskog pitanja“ kao dijela klasne borbe i emancipatornih dosega revolucionarnog nasljeđa u području socijalnih, ekonomskih i političkih prava, koja su danas ponovo pod direktnim udarom kapitala.
  • 19. travnja 2016. Dom je negdje drugdje Izostanak adekvatne socijalne potpore za ranjive skupine u društvu rezultat je oslanjanja socijalnih politika na održivost i pouzdanost struktura nuklearne obitelji koja je dominantno izgrađena prema heteronormativnom modelu. Ekonomsko nasilje koje trpe LGBTIQ+ osobe nije sustavno mišljeno u klasnim odrednicama, što samo naglašava potrebu za povezivanjem klasne i LGBTIQ+ borbe te ukazuje na važnost daljnjeg promišljanja posljedica koje iz toga proizlaze, poput nezaposlenosti i beskućništva LGBTIQ+ osoba, naročito mladih.
  • 31. prosinca 2016. Feminizam nije moralna policija U koautorstvu s Nicole Cox, Silvia Federici je prije četiri desetljeća pokrenula „kuhinjsku kontraofanzivu“ na patrijarhat i njegova kapitalistička uporišta. Tadašnje isticanje problema neplaćenog kućanskog rada otvorilo je novu perspektivu kritike te neizmjerno obogatilo repertoar teorijske i praktične ljevice. Danas, kada se žene nalaze na udaru autoritarnih kapitalističkih režima i dok društvo prolazi snažnu repatrijarhalizaciju, važno je ponovo eksplicirati kako se kapitalizam i patrijarhat uzajamno konstituiraju. Takva perspektiva, koja objedinjuje historije eksploatacije i opresije otvara priliku za artikuliranje novih emancipatornih politika. Zato smo s ovom feminističkom historičarkom i teoretičarkom razgovarali o feminističkoj teoriji te njezinoj društvenoj i političkoj ulozi.
  • 31. srpnja 2020. Iza leđa korone: rad, kuća i vrijeme Višak vremena za dokolicu, prividno nataložen u kućanstvima tijekom pandemije korona virusa, zakriva diferencijaciju rada po klasnim, rodnim i rasnim linijama, što autorica razmatra na podlozi teorije socijalne reprodukcije. Uz intenzifikaciju kućanskog, javnog odnosno komodificiranog orodnjenog reproduktivnog rada, na pretpostavljeni stambeni prostor eksternaliziran je i dio proizvodnog rada, bez adresiranja svih njegovih materijalnih dimenzija i pojačano prekarne izvedbe, dok je istovremeno veliki broj radnica i radnika van kućanstava nastavio obavljati onaj rad koji je neophodan za svakodnevno namirivanje potreba društva.
  • 11. svibnja 2015. Još jednom o kućanskom radu
  • 31. siječnja 2016. Kulturni materijalizam i politike identiteta Kako stvoriti univerzalni socijalistički projekt u kontekstu prioritiziranja „identitetskih politika“ danas je jedno od ključnih pitanja prilikom promišljanja lijevih progresivnih strategija otpora. Iz Up&Undergrounda 27/28 prenosimo prijevod teksta Richarda Seymoura o važnosti materijalizacije kulture i „identitetskih pitanja“ te neophodnosti da se u izgradnji univerzalnog političkog subjekta operacionalizira realno postojeća partikularna iskustva nepravde kao dio materijalnih procesa.
  • 31. prosinca 2018. O mizoginiji, mizandriji, pornografiji i drugim kapitalističkim demonima Redatelj Bruce LaBruce koji se često predstavlja kao kvir alternativa srednjostrujaškoj pornografskoj industriji, u svojem se posljednjem filmu paradigmatski i sam okreće mejnstrimiziranju porno-hetero-normativnosti uz ozbiljnu dozu lezbofobije i transfobije. Predstavljajući pornografiju radikalnom i subverzivnom posve zanemaruje njezino uklapanje u kapitalističke odnose proizvodnje, kao i vlastitu konverziju od avangardnog, ljevici sklonog autora, do liberalnog redatelja gej pornografije. Donosimo vam kritički osvrt Dušana Maljkovića na film „Mizandristkinje“.
  • 26. prosinca 2017. Od socijalne države do socijalne majke U interesu kapitala i nacionalnih država, populacijske politike sve više posežu za instant socijalnim mjerama i jačanjem uloge obitelji i porodice, restrikcijama u području reproduktivnog zdravlja, te radu migrantkinja i migranata u komodificiranoj sferi društvene reprodukcije. O raznim načinima proizvodnje i oblicima zasnovanosti režimâ materinstva, njihovim ulogama u proizvodnji rodno uvjetovane prekarnosti u vrijeme krize kapitalizma i konzervativnog napada na reproduktivna prava te neophodnosti socijalizacije polja reprodukcije, razgovarale/i smo s Anom Vilenicom, historičarkom i teoretičarkom umjetnosti iz Beograda te istraživačicom na London South Bank Universityju.
  • 26. siječnja 2017. Rod kao društvena temporalnost: Butler (i Marx) Autorica donosi neke od važnih teorijskih i analitičkih uvida za razumijevanje rodne i spolne opresije, ukazujući na vezu između temporalnosti i kapitalističke eksploatacije. Na primjeru analize performativnosti roda (Judith Butler), Arruzza ukazuje i na njezin temeljni propust. Butler temporalnosti pristupa na ahistorijskoj, apstraktnoj razini, oslanjajući se primarno na lingvistički pristup društvenim praksama, zanemarujući pritom materijalne i ekonomske aspekte potonjih. Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Jane Pamuković u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo dr. sc. Ankice Čakardić.
  • 31. prosinca 2016. Solidarnost u prostorima nevidljivosti Dominantna javna percepcija o temama kojima se bavi LGBTIQ+ pokret dovela je do njihove redukcije na problematiku ljudskih prava, uz često prenaglašavanje prvih dvaju identiteta koje ovaj akronim označava. Unatoč proklamiranim najboljim namjerama liberalnog mainstreama, takva „borba“ za prava LGBTIQ+ osoba zapravo rezultira održavanjem nevidljivosti redovnih i svakodnevnih poteškoća ove populacije i prateće uloge društvenih institucija, primjerice obitelji, u njihovom perpetuiranju. S Ninom Čolović, iz LGBTIQ inicijative „AUT“, razgovarali smo o tim redovnim i svakodnevnim problemima koje LGBTIQ+ osobe doživljavaju isključivanjem iz obitelji i posljedičnom društvenom marginalizacijom.
  • 31. srpnja 2019. Tko su ultrakonzervativci? Djelovanje ultrakonzervativnih inicijativa, udruga i stranaka u Hrvatskoj, ali i diljem Europe i svijeta, govori nam da se ne radi o vjerskim organizacijama, već o sve snažnijim elementima dobro umreženih političkih pokreta čiji štetni, protusocijalni i antidemokratski programi udaraju po najslabijim društvenim grupama. Sa stranice društvenog kolektiva za demokraciju i socijalizam ISKRA prenosimo FAQ o ultrakonzervativcima.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 3. veljače 2017. Solidarne prakse kao baza ljevice Paralelne strukture sve se češće javljaju kao strategija lijevih organizacija i pokreta za sidrenje u društvenom polju. Budući da odgovaraju na potrebe za nečime što u postojećim strukturama nedostaje te ih dopunjavaju, podrazumijeva se da one donose neku novu vrijednost. S druge strane, inzistiranje na paralelnim strukturama ponekad prati i zahtjev za udaljavanjem od tradicionalnih obrazaca, čime se zapada u opasnost da se, ionako erodirane, institucije socijalne države i dalje oslabljuju. O primjerima praksi te ulozi paralelnih struktura u izgradnji lijevih pokreta i organizacija razgovarali smo s Jovicom Lončarom iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju.
  • 2. siječnja 2016. Propala strategija Donosimo analizu političkog puta Syrize od izbora 25. siječnja, do pred Tsiprasovo raspuštanje vlade 20. kolovoza i novih izbora 20. rujna 2015., na kojima Syriza osvaja skoro apsolutnu većinu i ponovno formira vladu koja se sukladno sporazumu s „institucijama“ ograničila na administriranje mjera štednje: „Radi se o poznatom obrascu nemoćnih političara i vlada koje se skrivaju iza EU tehnokrata, čija se otuđenost od realnih društvenih interesa može mjeriti jedino s njihovim tvrdnjama kako nisu u poziciji osigurati te interese zbog istih onih institucija za koje se tako grčevito drže. To da je Tsiprasu pošlo za rukom provesti jedan od najdrskijih zaokreta ikad viđen na radikalnoj ljevici odražava nepostojanje društvene baze za autentičnu alternativu.“
  • 3. svibnja 2015. Trojka, grexit ili plan B?
  • 8. ožujka 2013. Žene plaćaju krizu
Arhiva članaka

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve