Stručnost na temelju iskustva: sustav socijalne sigurnosti trebali bi osmišljavati tražitelji naknada

"Povjerenstvo koje je u potpunosti sačinjeno od osoba sa življenim iskustvom sustava socijalnih naknadi pokrenulo je radni plan kako bi preuredilo sustav socijalne sigurnosti."

Prosvjed Unite Communityja protiv univerzalne olakšice (universal credit), Norwich, UK, 24. svibnja 2018. godine (izvor: Roger Blackwell @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Povjerenstvo koje je u potpunosti sačinjeno od osoba sa življenim iskustvom sustava socijalnih naknadi pokrenulo je radni plan kako bi preuredilo sustav socijalne sigurnosti.



Povjerenstvo „stručnjaka_kinja temeljem iskustva“ inovativna je inicijativa financirana dobrovoljnim prilozima i pokrenuta u svrhe razvijanja alternative vladinoj agendi reforme socijalne skrbi. Vodi se idejom da one koji imaju življeno iskustvo sustava socijalnih naknadi valja pitati na koji ga način treba promijeniti.
 
Povjerenstvo, kojemu sam supredsjednica, zaprimilo je preko 1000 ideja korisnika socijalnih servisa i sada je iznijelo ključne prijedloge o kojima će se raspravljati do kraja rujna.
 
Jedna od ideja je zamjena univerzalne olakšice novim zajamčenim dostojanstvenim prihodom (guaranteed decent income, GDI) od barem 222 funti tjedno, koji bi bio i viši za osobe s invaliditetom, osobe s djecom i dugotrajno nezaposlene osobe.
 
Povjerenstvo također želi ukinuti postojeću naknadu za osobe s invaliditetom, kao i naknadu za osobnu neovisnost (personal independence payment, PIP), u prilog uvođenju „personalizirane naknade“, koja se procjenjuje s obzirom na socijalni model invaliditeta te uz uvažavanje tražitelja_ice kao stručnjaka za to na koje ih načine pogađa njihov invaliditet.
 
Ovo se povjerenstvo ističe po tome što odbacuje tradicionalni pristup razvoju politika, prema kojemu se istaknute proponente sluša češće od osoba koje imaju relevantno življeno iskustvo. Jedan takav slučaj je još jedno novo povjerenstvo za osobe s invaliditetom koje je nedavno osnovao Centar za socijalnu pravdu, trust mozgova koji je 2004. godine osnovao Iain Duncan Smith. Predvodi ga nekadašnji konzervativni političar lord Kevin Shinkwin, a u njegovim su redovima i barunica Tanni Grey-Thompson, bivša paraolimpijka, kao i predstavnici odvjetničkih kompanija Clifford Chance i Deloitte.
 
Naš pristup ne ovisi ni o trikovima ni o tokenizmu. Uvidi do kojih se dolazi putem življenog iskustva s naknadama, radom i invaliditetom od presudne su važnosti za ambiciozno razmišljanje kakvo je potrebno da bi se izgradio bolji sustav socijalnog osiguranja. Postavljanje tražitelja_ica naknada na vodeće pozicije izravno osporava nastojanja vlade za vladom da svjesnim omalovažavanjem osoba koje se oslanjaju na naknade opravda rezove socijalnih davanja.
 

Stručniji od plaćenih stručnjaka

Činjenica da su pristupi osjetljivom pitanju politika socijalnog osiguranja pod vodstvom samih tražitelja_ica toliko rijetki odražava brojne zablude i predrasude koje okružuju teme naknada i invaliditeta. Mitovi o generacijskom neradu i šesteroznamenkastim iznosima naknada uvelike su opovrgnuti od ranih godina koalicijske vlade, kada su retoriku protiv tražitelja_ica naknada namjerno raspirivali torijevski ministri i desničarski tisak. Sada također raste svijest o realnom i sve većem problemu siromaštva zaposlenih, s obzirom na to da više od polovine onih koji žive u siromaštvu čine osobe iz radničkih obitelji. Unatoč tome, mnogi su i dalje sumnjičavi prema ideji da su tražitelji_ice naknada sposobni kako razumjeti, tako i razviti složene prijedloge politika.
 
Međutim, od 2010. godine tražitelji_ice politizirani vlastitim iskustvima educiraju se po pitanju i najsitnijih pojedinosti i tehničkih detalja sustava socijalne sigurnosti, što je rezultiralo time da su mnogi_e od njih sada stručnije od plaćenih stručnjaka.
 
Tijekom posljednja dva desetljeća stvorena je politika socijalne sigurnosti koja služi interesima neoliberalne političke ekonomije, a po ogromnu ljudsku cijenu, jer su zanemarene potrebe i interesi osoba koje ovise o sustavu.
 
Pritom postoje mnogobrojni primjeri toga kako je reforma socijalne skrbi podbacila čak i prema torijevskim standardima. Na primjer, zamjena doplatka za uzdržavanje osoba s invaliditetom (disability living allowance, DLA) naknadom za osobnu neovisnost (PIP) trebala je uštedjeti 2 milijarde funti godišnje, ali je Ured za proračunsku odgovornost utvrdio da je umjesto toga državu koštala oko 1,5 milijardi funti više svake godine.
 
Pristup povjerenstva, pod vodstvom samih korisnika, predstavlja izazov temeljnim stavovima prema nezaposlenosti i invaliditetu na kojima se temelji torijevska reforma socijalne skrbi. Prema stajalištu konzervativaca, nezaposlenost je problem mentalnog zdravlja te nije za vjerovati vlastitim idejama tražitelja_ica o tome što mogu raditi, već je rješenje prisiliti ih da se zaposle. Stoga se za nezaposlenost okrivljuju negativne misli i ponašanje tražitelja_ica naknada, pri čemu se previđaju materijalni uvjeti kao što su nedostatak poslova, diskriminacija na radnom mjestu, bolest ili oštećenje. Ne postoje vjerodostojni dokazi koji podupiru opisano stajalište.
 
Međutim, postoje prilično uvjerljivi dokazi u prilog tome da stav vlade ne samo šteti ljudima, već može biti i kontraproduktivan u pogledu njihovog održivog zapošljavanja, posebice zapošljavanja onih koji su ionako u nepovoljnom položaju. Pa ipak, torijevci se drže tog stava, do te mjere da vraćaju stare uvjete i sankcije prije nego što je završila pandemija COVID-19.
 
U okviru neoliberalne misli, sustav socijalne sigurnosti pruža alat za discipliniranje ne samo nezaposlenih, već i radnika_ica. Kapitalisti snose troškove sredstava za one u najnepovoljnijem položaju kako bi izbjegli građanske nemire, ali bi ih se vrlo rado riješili i uvijek će činiti sve što je u njihovoj moći kako bi ih sveli na najmanju moguću mjeru kad god misle da bi se s time mogli nekažnjeno izvući. Ova ideologija znači da su tražitelji_ice naknada zadnji ljudi koje bi konzervativna vlada poželjela za stolom dok se odlučuje o ovim politikama – upravo je osporavanje ovakvog razmišljanja razlog zašto smatramo da tražitelji_ice trebaju biti u središtu svake odluke o budućnosti socijalne sigurnosti.




Ellen Clifford je aktivistkinja za prava osoba s invaliditetom, supredsjednica povjerenstva stručnjaka_kinja temeljem iskustva i autorica knjige The War on Disabled People: Capitalism, Welfare and the Making of a Human Catastrophe.




Vezani članci

  • 10. siječnja 2021. Kapitalizam uzrokuje izumiranje vrsta "Na nesreću za čovječanstvo i sve žive organizme na našoj planeti, živimo u kapitalističkom sistemu koji nije u stanju spriječiti gubitak bioraznolikosti. Kapitalizam uzrokuje gubitak vrsta ne samo neobuzdanim korištenjem fosilnih goriva, rezultirajućim zagađenjem te klimatskim promjenama, već i svojom halapljivošću za sirovinama poput drvene građe i poljoprivrednog zemljišta."
  • 9. siječnja 2021. Ljevica mora prestati vjerovati desnici da je pridobila radničku klasu "Već je 2016. godine bilo jasno da izbor Trumpa ne predstavlja proboj radničke klase, kako su ga mnogi najavljivali. Kako sam već demonstrirao s Aaronom Winterom, iako je Trump među onima s nižim primanjima prošao bolje od dva prethodna republikanska kandidata, njegov je uspjeh imao više veze s krajnjim neuspjehom Hillary Clinton. Dapače, Trumpova privlačnost bila je vrlo slična onoj Georgea W. Busha 2004. godine. Iako su obojica privukla one s nižim prihodima, više nego John McCain 2008. i Mitt Romney 2012. godine, glavnina glasova i dalje je došla iz tradicionalno republikanske populacije, tj. bogatijih bijelaca."
  • 8. siječnja 2021. Policija je omogućila hordi ekstremnih desničara da nasilno nagrne u zgradu Kongresa Pokušaj dijela Trumpove ekstremno desne baze da spriječi prebrojavanje elektoralnih glasova nasilnim upadom u zgradu Kongresa dočekan je s mlakom reakcijom policijskih snaga. Američki represivni aparat još je jednom pokazao da ne tretira na jednak način prosvjednike desnih i lijevih opcija.
  • 31. prosinca 2020. Kumek Filmski redatelj i performer Dario Juričan imao je krajem prošle godine premijeru novog dugometražnog dokumentarnog filma Kumek, o gradonačelniku Zagreba Milanu Bandiću. Međutim, redatelj nije uspio kapitalizirati ozbiljni četverogodišnji istraživački novinarski rad i prevesti ga u ambiciozniju političku analizu, zadržavajući repetitivni narativ na razini esencijalističkog moralnog prokazivanja, površnih generalizacija uz izlete u urbani rasizam i prijezira prema narodu koji je i sam navodno sklon korupciji te biranju vlastodržaca po svojoj mjeri i kada idu protiv njegovih interesa.
  • 31. prosinca 2020. Feminizam i transfobija Recentno jačanje transfobije u feminističkim i kvir prostorima očituje se u osnivanju trans-isključujućih organizacija ili preokretanjem politika postojećih u tom smjeru, kako bi se ucrtale granice između feminizma i LGB aktivizma u odnosu na trans organiziranje na međunarodnoj (LGB Alliance u Velikoj Britaniji s ograncima u Brazilu, Australiji, SAD-u...) i regionalnoj razini (Marks21, Lezbejska i gej solidarna mreža...). Transfobne politike nedavno je javno prigrlio i Centar za ženske studije u Zagrebu. Te se politike nastoje racionalizirati nizom pojednostavljenih tvrdnji koje apeliraju na „zdravi razum“ i opća uvjerenja, onkraj teorijskih i empirijskih uvida. Ovaj tekst nas u formi FAQ-a, s uvodnim osvrtom, vodi kroz diskurs i logiku kojima se ta racionalizacija odvija, a nastao je u kontekstu ad hoc antikapitalističke kvir inicijative feministkinja i feminista protiv transfobije.
  • 31. prosinca 2020. Klasa i identitet: ljubomržnja ili sukonstitucija? U osvrtu na nedavnu polemiku na književnoj sceni o klasi i autanju, autorica ukazuje na važnost daljnjeg razmatranja kompleksne uloge klasnog položaja u životnim odlukama. Strukturno određenje klase govori o tupoj, nepersonalnoj ekonomskoj prinudi ugrađenoj u kapitalističko društvo, ali ne objašnjava jednoznačno karakter pojedinke_ca. Iako povezana s identitetom, klasa se ne može mehanički derivirati iz identiteta, kao ni obratno.
  • 31. prosinca 2020. Nerazradivost seksualnosti u radikalnom feminizmu Organiziranje i iskustva seksualnih radnica_ka pomaknuti su na margine feminističkih solidarnosti i promišljanja kada im se pristupa s abolicionističkim zahtjevima koji dolaze iz radikalnog feminizma, a koji se s lakoćom, u redukcionizmu i banalnosti pristupa tim temama, stapaju s državnim i kapitalističkim interesima. Iz tih raspuklih (pa i gotovo iščezlih) savezništva moguće je izvući i raspetljati uglavnom zaobilaženu i potiskivanu povijest u rukavce koji će voditi u smjeru zakonodavstva, medicine ili rada, no koji će uvijek vraćati prema istim problemima i rupama koji sačinjavaju radikalnofeminističke politike i teorije. Tekst zahvaća crtice ove povijesti, ukazujući kako su se današnje rasprave o seksualnom radu oblikovale i na čemu se temelje.
  • 27. prosinca 2020. Ejblistički režimi u kapitalizmu Razmatrajući korporealnost ljudskog postojanja u kontekstu šireg razumijevanja rada socijalne reprodukcije koji održava i regenerira radnu snagu kao ključni element stvaranja profita, autorica iz historijsko-materijalističke perspektive ukazuje na koji se način u kapitalizmu tretiraju nenormativna tijela, s fokusom na osobe s invaliditetom.
  • 27. prosinca 2020. Neoliberalna država globalnog Juga (1): kako je kulturni nacionalizam pobijedio sekularni Prvi u nizu tekstova o globalnom Jugu nastao je kao bilješka za pripremu razgovora s teoretičarkom Radhikom Desai, koji se ove godine održao u sklopu Subversive festivala, a u njemu ćemo na primjeru Indije prikazati politički obrat između sekularnog i kulturnog nacionalizma, što je tema kojom se Desai bavila u svojim publikacijama u jeku dolaska na vlast BJP-a u Indiji i rasta Hindutve kao fundamentalističkog društvenog pokreta u Indiji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve