Radnici hotela Sheraton u Stamfordu izborili sindikalno predstavljanje

Sindikat UNITE HERE okuplja 270 000 radnica_ka koji rade u uslužnoj industriji Sjeverne Amerike. Krajem 2018. godine radnici hotela Sheraton u Stamfordu odlučili su se, unatoč svim antisindikalnim pritiscima, priključiti podružnici ovog sindikata kako bi osiguralie bolje radne uvjete. Pročitajte prijevod teksta Bena Fredericksa koji donosi priču o njihovoj borbi.

Članovi sindikata UNITE-HERE marširaju San Franciscom Prvog maja 2017., noseći transparent na kojem stoji "Sve rase - Sve religije - Svi imigranti". (izvor: Pax Ahimsa Gethen @ Wikipedia prema Creative Commons licenci).

Unatoč bjesomučnoj antisindikalnoj kampanji uprave, radnici_ce Sheratona u Stamfordu glasovali su za priključivanje sindikatu UNITE HERE.





U ledeno jutro 13. prosinca, oko 6 sati, rijeka radnica i radnika Sheratona u Stamfordu krenula je marširati. Njihov neuobičajeni entuzijazam odgovarao je jasnom cilju: taj će dan glasovati o pridruživanju sindikatu. Dvanaest sati kasnije, po završetku glasovanja, šezdeset i devet radnika bilo je ZA, a trideset i dvoje PROTIV. Radnice_i Sheratona pridružuju se sestrama i braći iz lokalne sindikalne podružnice UNITE HERE 217, koja predstavlja i radnike_ce Hiltona i Hyatta u istom gradu.

Hotelijerska radna snaga različitog podrijetla u Stamfordu u federalnoj državi Connecticut prolazi kroz drastične promjene. Nakon niza godina nepoštivanja, rasističkih zlostavljanja, bijednih plaća i pretjeranih troškova zdravstvene skrbi koja pokriva vrlo malo usluga, hotelsko radništvo organizira se kroz lokalnu podružnicu UNITE HERE 217. Stvari se mijenjaju: prvo je uspostavljen sindikat u Hyattu u Greenwichu, Connecticut, zatim u Hiltonu u Stamfordu, a sada se radnice_i Sheratona u Stamfordu pridružuju borbi i javno obznanjuju svoju namjeru da osnuju sindikat.

Radnice_i Sheratona osjećaju se obespravljeno otkad tamo rade. Neki su dani bolji od drugih, ali ljudi koji omogućuju poslovanje hotela nisu nikada imali osjećaj da se njihovo mišljenje uvažava, a kamoli poštuje. Zaposlenici su se obraćali Odjelu ljudskih resursa, tražeći pomoć u rješavanju problema na poslu, samo kako bi se uvjerili da Ljudski resursi rade po nalogu poslodavaca – a gotovo nikada štiteći interese samih radnika. Ljudi su kroz vlastito iskustvo shvatili pravu poruku vlasnika i uprave Sheratona: „Nastavi raditi, budi zahvalan što imaš posao, i šuti.“

Međutim, radništvo Sheratona nije ostalo tiho. Stvari su se polako krenule događati. Ogorčene spremačice došaptavale su se o velikom radnom opterećenju i bolovima u leđima. Konobari su komentirali da uprava ima sklonost favoriziranju. Recepcijsko osoblje zapitalo se kako je moguće da je uz toliku cijenu noćenja satnica ostala toliko niska. Glasine, preciznije tračevi, pomalo su se širili svim odjelima: „Zar nisu radnici u Hiltonu poduzeli nešto po tom pitanju?“ – „Čula sam da u Hyattu djeluje sindikat.“ – „Uprava je u strahu!“

Radnice_i su se nakon posla sastale u kafiću kako bi istresle svoje frustracije i popričale o poboljšanju svoje situacije. One najpredanije borbi svaki su dan odlazile u domove svojih kolega_ica, kako bi što više ljudi pridobile za sindikat. Cijela je operacija pod svaku cijenu morala ostati tajna zbog straha od toga da će uprava predvodnicima podijeliti otkaze. Formiran je odbor najrespektabilnijih radničkih čelnika i određen datum kada će se službeno „izaći u javnost“ te suočiti poslodavca s radničkim zahtjevima.

Radnice_i Sheratona i njihovi saveznici 19. studenog marširali su do hotela te zauzeli predvorje. Karina Mendoza, majka dvoje djece i radnica iz odjela domaćinstva, uručila je peticiju kojom se traži priznanje sindikata, dok su radnici na engleskom, španjolskom i kreolskom jeziku iznosili probleme s kojima se suočavaju na poslu i razloge zbog kojih trebaju sindikat. „Umorni smo od zlostavljanja i nepravdi. Želimo naša prava. I želimo poštovanje!“, izjavio je jedan radnik, praćen gromkim pljeskom.

Pristalice sindikata zatim su se okupili ispred hotela kako bi nastavili skup. Atmosfera je zabilježena kamerom. Važno je napomenuti da je događaju nazočio značajan broj izaslanika radnika Hiltona i Hyatta koji su izrazili svoju podršku, kao i članovi drugih sindikata koji su se došli solidarizirati.

Radna snaga Sheratona jedna je od najraznolikijih u gradu. Radnice_i dolaze s cijele zapadne polutke i šire: iz Dominikanske Republike, Kolumbije i Meksika, s Jamajke i Haitija, te iz Sjedinjenih Država. Ne samo da lokalna podružnica 217 ne zanemaruje specifičnosti radne snage, već je svjesno prihvatila višejezične i multinacionalne elemente koje radnici donose. Na sindikalnom barjaku stoji: „Jednakost za imigrante – žene – Crne radnike.“ Radnici znaju da moraju izgraditi jedinstvo ako žele zadržati snagu.

Previše je korporativnih političara – upravljati bi trebali radnici

Jedan od zabrinjavajućih aspekata nedavnog vala organiziranja bio je način na koji su sindikati doveli političare iz Demokratske stranke na skupove kako bi se obratili radnicama_ima i hotelskom rukovodstvu. Čak je i gradonačelnik Stamforda David Martin svratio te uputio nekoliko lijepih riječi, pozicionirajući se na stranu rada. Međutim, Martin već poznaje generalnog direktora Sheratona, Thomasa Carlosa, i sam upravlja jednim od najneegalitarnijih gradova u SAD-u. Gradonačenik koji dolazi iz svijeta biznisa dobar je prijatelj bogatim elitama – ne i radnicama_ima Sheratona čije glasove želi osigurati zbog osobne dobiti.

Sindikalni aktivisti u Sheratonu znaju da se njihova moć temelji na solidarnosti radnika_ca u hotelu i solidarnosti s ostalim hotelskim radnicima u gradu. Današnja je pobjeda odraz toga. Ova solidarnost odražava potrebu – klasni interes – da se sve radnice_i bore protiv poslodavaca. Sindikati izričito zabranjuju upravi da bude dio pregovaračke jedinice, jer je uprava u službi vlasnika. Iz sličnog razloga, korporativni političari poput Martina ne bi trebali biti dobrodošli u radničkom taboru: kao što Thomas Carlos upravlja hotelom u službi svojih imućnih gospodara, David Martin upravlja Stamfordom u interesu bogatih.

Poraz razbijača sindikata

Kako se glasovanje o uspostavi sindikata približilo, uprava Sheratona drastično je pojačala svoje antisindikalno djelovanje u pokušaju da u zadnji čas spriječi radnice_ke. Bojeći se da će im sindikalizirana i ohrabrena radna snaga smanjiti višemilijunsku dobit, uprava Sheratona angažirala je istu antisindikalnu konzultantsku tvrtku koju je unajmio Hilton ranije ove godine: Cruz i suradnici. Štoviše, istu ovu agenciju za suzbijanje sindikalnog djelovanja unajmio je Trump u pokušaju da spriječi sindikalizaciju čistačica u jednom od njegovih hotela. Profesionalni razbijači sindikata boravili su u Sheratonu za vrijeme trajanja kampanje.

Rukovodstvo Sheratona učinilo je sve kako bi sabotiralo moć, jedinstvo i odlučnost koje su radnici izgradili tijekom više mjeseci. Zaposlenici Sheratona bili su prisiljeni prisustvovati sastancima kao „zarobljena publika“ kako bi od oh-tako-dobronamjernih vlasnika doznali zašto sindikati nisu u interesu radnika – kao da je hotelska uprava ikada o njima i brinula. Obvezni antisindikalni sastanci kojima su radnici bili podvrgnuti trajali su satima, jednom čak i do pet sati. U drugom slučaju, bili su primorani nazočiti jednom od tih prisilnih sastanaka u 2 sata ujutro! Razbijači sindikata bili su na raspolaganju 24 sata dnevno, a tvrtka se nije libila koristiti ih kako bi zastrašivala radnike i sijala dezinformacije.

Također, uprava je pokušala upotrijebiti metodu mrkve i batine: pojedinim radnicama_ima obećana je povišica plaće ili druge povlastice glasaju li PROTIV, dok su o UNITE HERE 217 sustavno plasirane različite vrste laži kako bi se ostale radnike zastrašilo te ih odvratilo od glasovanja ZA sindikat. No uprkos svim tim perfidnim nastojanjima i korištenju skupocjenih resursa, uprava nije uspjela. Radnici hotela Sheraton u Stamfordu danas su nanijeli odlučan poraz upravi. Njihovo jedinstvo bilo je adut protiv rukovoditeljskih smicalica, strategija podjele i kampanje sijanja straha. Sada je vrijeme za slavlje. Na horizontu se pomaljaju i druge borbe, no radnici su dobili prvu bitku.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu.

Vezani članci

  • 31. siječnja 2016. Imigranti su ključan element radničke klase U razgovoru o migracijama Sandro Mezzadra sa Sveučilišta u Bologni promatra iste kao društveni pokret s posebnim naglaskom na subjektivnom stremljenju za boljim životom, razlažući kako su zapravo prodiruće silnice kapitala te koje stubokom mijenjaju uvjete života i rada na prostoru Europe. Govori i o Dublinskom protokolu – režimu azila u okvirima implementacije Schengenskog sporazuma, te o jačanju rasizma koje podcrtava potrebu za kolektivnim europskim odgovorom na spomenute probleme.
  • 25. srpnja 2014. Američki koledž sport i sindikalno udruživanje igrača
  • 31. prosinca 2017. Hegemonija i kolektivno djelovanje Historijski, kao i suvremeni razlozi izostanka kontinuiteta snažnog, organiziranog i politički artikuliranog radništva, neprestano otvaraju niz prijepora oko utjecaja vladajuće ideologije na radnički pristanak na eksploataciju. Donosimo prijevod teksta u kojem Tibor Rutar ukazuje na stranputice proizašle iz Althusserove interpretacije Gramscijeva koncepta hegemonije, koju do danas nastavljaju brojni utjecajni postmarksistički i postkolonijalni teoretičari. Autor radi jasan zaokret prema materijalističkom čitanju Gramscija, koje ideologiju i pristanak temelji u interesima eksploatiranih, ocrtavajući zablude kulturalističke optike i njezine oslonjenosti na totalitarizirajući učinak ideologije kao razloga za izostanak revolucionarnog subjekta promjene.
  • 14. svibnja 2015. Kako govore subalterni? "Postoje neki aspekti naše ljudske prirode koji nisu kulturalno konstruirani: kultura ih oblikuje, ali ona ih ne stvara. Moje je stajalište da unatoč tome što postoje ogromne kulturalne razlike među ljudima na Istoku i na Zapadu, postoji i temeljni skup briga koje ljudi dijele, neovisno o tome jesu li rođeni u Egiptu, ili u Indiji, ili u Manchesteru, ili u New Yorku. Nije ih mnogo, no možemo navesti barem dvije ili tri: briga za vlastitu fizičku dobrobit; po svoj prilici i zabrinutost za određen stupanj autonomije i samoodređenja; briga za one prakse koje se izravno tiču vašeg blagostanja. Toga nema previše, no začudili biste se koliko vas daleko može odvesti u objašnjavanju iznimno važnih povijesnih transformacija."
  • 31. prosinca 2017.
    Featured Video Play Icon
    Ekonomska kriza – tri alternativna pogleda
    Donosimo snimku i izvještaj s panela o ekonomskoj krizi na kojem se razgovaralo o trenutnim ekonomskim odnosima snaga u Europi i njihovim političkim dimenzijama, različitim odgovorima na krizu i mogućnostima koje se u takvoj situaciji nadaju za ljevicu. Kroz raspravu je dominiralo suprotstavljanje dviju teza o uzrocima krize: radi li se o krizi profitabilnosti ili financijskoj krizi. Panel je održan 16. svibnja 2017. godine u sklopu Subversive Foruma 10. Subversive festivala, a na njemu su, uz moderaturu Domagoja Mihaljevića, sudjelovali Joachim Becker, Zoltán Pogátsa i Costas Lapavitsas. Dosad objavljene snimke s prethodnih Subversive festivala potražite na playlisti.
  • 31. prosinca 2011. Bez izlaženja na ulice neće se ništa promijeniti
  • 30. srpnja 2011. Europski radnički pokret – opasnosti i izazovi
  • 27. svibnja 2011. Europsko radništvo: ideološko nasljeđe društvenog ugovora
  • 9. srpnja 2011. Europska unija, neizvjesni rad i fleksigurnost
  • 21. studenoga 2012. Graditi progresivna savezništva
  • 17. prosinca 2016. Živo tkivo solidarnosti Posljednje desetljeće Jugoslavije obilježili su, mahom samoorganizirani, radnički štrajkovi – njih preko 5 000. No u vrijeme transformacije društveno-ekonomskog sustava smanjuje se radnička prosvjedna aktivnost. Rat i politički pritisci te prijetnje i napadi na sindikalne čelnike služili su kao osigurači za nesmetanu privatizaciju. Međutim, za razliku od Hrvatske gdje je sindikalna aktivnost u stalnom opadanju, u zemljama kapitalističkog centra stvaraju se novi organizacijski oblici i otvaraju nove fronte sindikalnih borbi. O njihovim političkim potencijalima, pogotovo u odnosu spram socijaldemokratskih aktera, razgovarali smo s Marinom Ivandić iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju.
  • 31. listopada 2016. Izgradnja širokih koalicija Globalno već tri desetljeća suočen s trendom depolitizacije kroz festivalizaciju i karnevalizaciju, a u Hrvatskoj opterećen liberalnim nasljeđem institucionalnog usmjerenja svoje borbe još od 1990-ih, LGBTIQ+ pokret permanentno se nalazi pred izazovom politizacije svojeg djelovanja. U Hrvatskoj, već godinama najjasnije političke poruke šalju se sa zagrebačke Povorke ponosa, koja je postala tradicionalno okupljalište LGBTIQ+ osoba i njihovih drugarica i drugova s ljevice. O dosadašnjoj razvojnoj putanji LGBTIQ+ pokreta te njegovim trenutnim tendencijama i suradnjama razgovarali smo s Jelenom Miloš iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju.
  • 3. veljače 2017. Solidarne prakse kao baza ljevice Paralelne strukture sve se češće javljaju kao strategija lijevih organizacija i pokreta za sidrenje u društvenom polju. Budući da odgovaraju na potrebe za nečime što u postojećim strukturama nedostaje te ih dopunjavaju, podrazumijeva se da one donose neku novu vrijednost. S druge strane, inzistiranje na paralelnim strukturama ponekad prati i zahtjev za udaljavanjem od tradicionalnih obrazaca, čime se zapada u opasnost da se, ionako erodirane, institucije socijalne države i dalje oslabljuju. O primjerima praksi te ulozi paralelnih struktura u izgradnji lijevih pokreta i organizacija razgovarali smo s Jovicom Lončarom iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju.
  • 31. prosinca 2017.
    Featured Video Play Icon
    Kako do neorganiziranih i podorganiziranih – panel
    Tijekom trećega dana konferencije „For Labour Rights! Trans-National Solidarity, Common Goods and Perspectives of Organizing“, u organizaciji Rosa Luxemburg Stiftung SEE, održana je panel rasprava „Reaching the Un- and Under-Organized“ sa sudionicima Goranom Lukićem iz Delavske svetovalnice (SLO), Sinišom Miličićem iz Regionalnog industrijskog sindikata (HR), Samom Nelsonom iz organizacije Jobs With Justice (SAD) i Florianom Wildeom iz RLS centrale u Berlinu. Izlagači su iznosili iskustva iznalaženja novih, proaktivnih oblika organizacije radništva, dok je cilj rasprave bio ponuditi odgovore na pitanja koja su otvorena prethodnih dana u uvodnim predavanjima i radionicama. Donosimo integralnu snimku i tekstualni sažetak rasprave. Preostale snimke s konferencije pogledajte na playlisti.
  • 29. prosinca 2017.
    Featured Video Play Icon
    Kako do neorganiziranih i podorganiziranih – Florian Wilde (RLS)
    Krajem listopada ove godine u Beogradu je održana konferencija „For Labour Rights! Trans-National Solidarity, Common Goods and Perspectives of Organizing“, u organizaciji Rosa Luxemburg Stiftung SEE. Donosimo integralnu snimku i tekstualni sažetak prvog od tri uvodna predavanja na konferenciji „Reaching the Un- and Under-Organized“ Floriana Wildea, radnika berlinskog ureda RLS-a u području sindikalnog organiziranja. Integriravši višegodišnje iskustvo djelovanja u društvenim pokretima i sindikatima te stranci Die Linke, Wilde je obrazložio neke od glavnih problema radničkog organiziranja te iznio prijedloge protustrategija i uloge lijevih političkih aktera u obnovi radničkog pokreta. Preostale snimke s konferencije pogledajte na playlisti.
  • 1. listopada 2012. Osporavanje tržištâ rada
  • 19. prosinca 2018. Nova klasna politika: perspektiva protiv desnih i neoliberalnih pripovijesti Uspon desnog populizma dio europske ljevice prepoznao je i kao indikator vlastite slabosti i povijesne erozije značaja. Da ljevica nema monopol na artikulaciju socijalnog pitanja nije nova lekcija. No ono što je relativno novo jest da ga je ljevica posljednjih desetljeća u sve manjoj mjeri postavljala. Ovako glasi kritička dijagnoza autora poput francuskog sociologa Didiera Eribona. Objavljivanje njemačkog prijevoda njegove sociološko-autobiografske monografije Povratak u Reims inicirao je 2016. godine opsežne rasprave unutar njemačke ljevice. Mnogi su usvojili Eribonovu dijagnozu i plediraju za povratak klasnoj politici, dok drugi upozoravaju na opasnost rehabilitacije starog klasnog redukcionizma i olakog dezavuiranja desetljeća nastojanja oko rodnih i manjinskih pitanja. Formuliran unutar tih rasprava, pojam „Nove klasne politike“ teži integraciji klasnog i „identitetskih“ pitanja kao temelja obnove integrativne lijeve politike, koja se mora suprotstavljati i desnim i neoliberalnim narativima. Pročitajte prijevod teksta Sebastiana Friedricha.
  • 31. prosinca 2018.
    Featured Video Play Icon
    Društveni razvoj ekonomskih ideja
    Ekonomija se u javnom i akademskom diskursu (samo)prezentira kao objektivna znanstvena disciplina koja, zahvaljujući svojoj neutralnosti i apstraktnosti, predstavlja neophodni alat za donošenje političkih odluka. Toni Prug svoje je izlaganje temeljio na tezi kako razvoj ekonomske misli ukazuje na njenu uvjetovanost društvenim i političkim kontekstom – ortodoksna, odnosno neoklasična ekonomija, kao srednja struja suvremene ekonomske misli, utemeljena je na aksiomima koji ne podliježu znanstvenoj verifikaciji, a njezina samoproglašena „nepolitičnost“ sredstvo je za legitimaciju kapitalističkog načina proizvodnje, akumulacije i distribucije viška vrijednosti. Predavač je stavio posebni naglasak na ahistorijski i nekritički prikaz prevladavajućih ekonomskih ideja u udžbenicima ekonomije, te ulogu institucija u podržavanju razvoja ekonomske misli. Pogledajte snimku i pročitajte pregled predavanja održanog na Ekonomskom fakultetu u sklopu kolegija „Politička ekonomija rasta“.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve