Radnici hotela Sheraton u Stamfordu izborili sindikalno predstavljanje

Sindikat UNITE HERE okuplja 270 000 radnica_ka koji rade u uslužnoj industriji Sjeverne Amerike. Krajem 2018. godine radnici hotela Sheraton u Stamfordu odlučili su se, unatoč svim antisindikalnim pritiscima, priključiti podružnici ovog sindikata kako bi osiguralie bolje radne uvjete. Pročitajte prijevod teksta Bena Fredericksa koji donosi priču o njihovoj borbi.

Članovi sindikata UNITE-HERE marširaju San Franciscom Prvog maja 2017., noseći transparent na kojem stoji "Sve rase - Sve religije - Svi imigranti". (izvor: Pax Ahimsa Gethen @ Wikipedia prema Creative Commons licenci).

Unatoč bjesomučnoj anti-sindikalnoj kampanji od strane uprave, radnici Stamford Sheratona glasovali su za pridruživanje UNITE-HERE.





U ledeno jutro 13. prosinca, oko 6 sati, masa radnika Stamford Sheratona počela je hodati. Njihov neuobičajeni entuzijazam odgovarao je jasnom cilju: to je dan kada glasuju za pridruživanje sindikatu.

Dvanaest sati kasnije, do zatvaranja glasačkih mjesta, šezdeset devet radnika glasovalo je ZA, tridesetdvoje PROTIV. Sheratonski radnici pridružuju se sestrama i braći iz UNITE-HERE local 217, koji predstavljaju radnike Hiltona i Hyatta u istom gradu.

Raznolika radna snaga u Stamfordu u Connecticutu doživljava dramatične promjene. Nakon godina nepoštovanja, rasističkih zlostavljanja, plaća siromaha i pretjeranih troškova zdravstvene skrbi koji pokrivaju vrlo malo usluga, hotelski se radnici organiziraju s UNITE HERE local 217. Stvari se mijenjaju: prvo je Hyatt osnovao sindikat u Greenwichu, CT, zatim se Hilton Stamford, te sada radnici Sheraton Stamforda, pridružio borbi i javno pokazali svoj sindikalni naboj.

Dokle god sezalo sjećanje Sheratonovih radnika, osjećali su da su bez prava na glas. Neki su dani bili bolji od drugih, no ljudi koji su radili u tom hotelu i koji su omogućili da hotel posluje, nikada nisu imali osjećaj da ih se sluša, a kamoli poštuje. Zaposlenici su se obratili Odjelu ljudskih resursa kako bi potražili pomoć u rješavanju problema na poslu, a samo da bi saznali da HR radi po nalogu vlastodržaca – a rijetko je to ono što je radnicima zaista potrebno. Ljudi su kroz iskustvo iskusili pravu poruku vlasnika i uprave Sheratona: „Nastavi raditi, budi zahvalna/an što imaš posao, i šuti.“

Ali radnici u Sheratonu nisu ostali tihi. Počelo je polako. Domaćini su šaputali ogorčeno zbog velikog opterećenja i bolova u leđima. Poslužitelji banketa dali su primjedbu na sklonost menadžmenta favoriziranju. Osoblje na recepciji pitalo se kako je moguće da je uz toliku cijenu noćenja satnica ostala mala. I glasine, tračevi, počeli su se lagano širiti svim odjeljenjima: „Nisu li Hiltonovi radnici nešto radili?“ – „Čuo sam da Hyatt ima sindikat.“ – „Menadžment je prestrašen!“

Radnici su se nakon posla susreli u baru kako bi istresli svoje frustracije i popričali o lakšim temama. Oni koji su se najviše zalagali za borbu, dan za danom odlazili su u domove svojih kolega, kako bi pridobili što više ljudi za sindikat. Cijela operacija morala je ostati tajna pod svaku cijenu zbog straha od menadžmenta i dijeljenja otkaza sindikalnim vođama. Formiran je odbor najuglednijih radnika-vođa te je bio određen datum kada će službeno „izaći u javnost“ i suočiti menadžment sa zahtjevima radnika.

19. studenoga, radnici i pristaše Sheratona marširali su do hotela i zauzeli predvorje. Karina Mendoza, majka dvoje djece i radnica iz Odjela za održavanje, dostavila je molbu za priznanje sindikata, a radnici su svjedočili na engleskom, španjolskom i kreolskom jeziku o problemima s kojima se suočavaju na poslu i zašto im je potreban sindikat. „Umorni smo od zlostavljanja i nepravdi. Želimo da nam se priznaju beneficije. I želimo poštovanje!“, izjavio je jedan radnik, ispraćen glasnim pljeskom.

Poslije su se sindikalni aktivisti okupili ispred hotela kako bi nastavili skup. Atmosfera je zabilježena kamerom. Važno je napomenuti da je prisutno značajno izaslanstvo radnika Hiltona i Hyatta kako bi dali svoju podršku, kao i članovi drugih sindikata koji su se došli solidarizirati s kolegama.

Radna snaga Sheratona jedna je od najraznolikijih u gradu, a radnici dolaze s cijele zapadne polutke i šire: Dominikanska Republika, Kolumbija i Meksiko, kao i Jamajka, Haiti i Sjedinjene Države. Local 217, daleko od toga da ignorira osobitosti radne snage, svjesno je prihvatio višejezične i multinacionalne elemente koje radnici donose sa sobom. Zastavica sindikata glasi: „Jednakost za imigrante – žene – crne radnice.“ Radnici znaju da, da bi bili jaki, moraju izgraditi jedinstvo.

Dosta s korporativnim političarima – radnici bi trebali upravljati

Jedan od zabrinjavajućih aspekata nedavne potrebe za ujedinjenjem bio je način na koji su sindikati doveli političare iz Demokratske stranke na skupove kako bi se obratili radnicima i hotelskim šefovima. Čak je i gradonačelnik Stamforda David Martin svratio da kaže nekoliko lijepih riječi, pozicionirajući se kao radnik. Ipak, Martin već poznaje generalnog direktora Sheratona, Thomasa Carlosa, i sam upravlja jednim od najnejednakijeg gradova u SAD-u. Gradonačenik s pozadinom iz svijeta biznisa dobar je prijatelj bogatih elita – ne radnika Sheratona čije glasove želi osigurati, zbog osobne dobiti.

Sindikalni aktivisti Sheratona znaju da se njihova moć temelji na solidarnosti radnika u hotelu i solidarnosti s ostalim hotelskim radnicima u gradu. Današnja pobjeda je odraz toga. Ta solidarnost odražava potrebu – klasni interes – da se svi radnici bore protiv poslodavaca. Sindikati izričito zabranjuju upravljačkoj strukturi da bude dio pregovaračke jedinice, jer je menadžment u službi vlasnika. Iz sličnog razloga, korporativni političari poput Martina ne bi trebali biti dobrodošli u radničkom kampu: dok Thomas Carlos upravlja hotelom u službi svojih imućnih gospodara, David Martin vodi Stamford po volji bogatašâ.

Uništeni protivnici sindikata

Kako su se bližili sindikalni izbori, šefovi Sheratona drastično su pojačali svoje napore u borbi protiv sindikata u pokušaju da u zadnji čas spriječe radnike. Bojeći se da će im sada sindikalna i ohrabrena radna snaga smanjiti višemilijunsku dobit, uprava Sheratona angažirala je istu anti-sindikalnu konzultantsku tvrtku koju je Hilton unajmio ranije ove godine: Cruz i suradnici. Ta agencija za suzbijanje sindikalnog djelovanja bila je tvrtka koju je Trump unajmio u pokušaju da spriječi domaćice da se udruže u jednom od njegovih hotela. Profesionalni sindikalni busteri boravili su u Sheratonu za vrijeme trajanja kampanje.

Rukovodioci Sheratona učinili su sve što su mogli kako bi sabotirali moć, jedinstvo i odlučnost koju su radnici izgradili tijekom više mjeseci. Zaposleni u Sheratonu bili su prisiljeni prisustvovati sastancima kao „zarobljena publika“ kako bi čuli od oh-tako-dobronamjerne vlasnike zašto sindikati nisu u interesu radnika – kao da je hotelski menadžment uopće ikad brinuo o radnicima. Obvezni antisindikalni sastanci kojima su radnici bili podvrgnuti trajali su i po pet sati – zabilježen je jedan takav slučaj. U drugom slučaju, radnici su bili prisiljeni na jedan od tih prisilnih sjedećih sastanaka doći u 2 sata ujutro! „Razbijači sindikata“ bili su na raspolaganju 24 sata dnevno, a tvrtka ih koristi kako bi zlostavljala i sijala dezinformacije.

Također, uprava je pokušala upotrijebiti metodu mrkve i batine: nekim radnicima obećana je povišica plaće ili druge povlastice ako su spremni glasati PROTIV, dok su razne vrste laži o UNITE HERE 217 sustavno plasirane kako bi uplašile radnike i odbile ih od glasanja ZA sindikat. No uprkos svim tim perfidnim nastojanjima i korištenju skupih resursa, uprava nije uspjela. Danas su radnici Sheraton Stamforda nanijeli ogroman poraz upravi. Jedinstvo radnika bio je adut protiv rukovoditeljskih smicalica, strategiziranja razdora i sijanja straha. Sada je vrijeme za slavlje. Na horizontu se pomalja još borbi, no radnici su dobili prvu bitku.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu.

Vezani članci

  • 31. siječnja 2016. Imigranti su ključan element radničke klase U razgovoru o migracijama Sandro Mezzadra sa Sveučilišta u Bologni promatra iste kao društveni pokret s posebnim naglaskom na subjektivnom stremljenju za boljim životom, razlažući kako su zapravo prodiruće silnice kapitala te koje stubokom mijenjaju uvjete života i rada na prostoru Europe. Govori i o Dublinskom protokolu - režimu azila u okvirima implementacije Schengenskog sporazuma, te o jačanju rasizma koje podcrtava potrebu za kolektivnim europskim odgovorom na spomenute probleme.
  • 25. srpnja 2014. Američki koledž sport i sindikalno udruživanje igrača
  • 31. prosinca 2017. Hegemonija i kolektivno djelovanje Historijski, kao i suvremeni razlozi izostanka kontinuiteta snažnog, organiziranog i politički artikuliranog radništva, neprestano otvaraju niz prijepora oko utjecaja vladajuće ideologije na radnički pristanak na eksploataciju. Donosimo prijevod teksta u kojem Tibor Rutar ukazuje na stranputice proizašle iz Althusserove interpretacije Gramscijeva koncepta hegemonije, koju do danas nastavljaju brojni utjecajni postmarksistički i postkolonijalni teoretičari. Autor radi jasan zaokret prema materijalističkom čitanju Gramscija, koje ideologiju i pristanak temelji u interesima eksploatiranih, ocrtavajući zablude kulturalističke optike i njezine oslonjenosti na totalitarizirajući učinak ideologije kao razloga za izostanak revolucionarnog subjekta promjene.
  • 14. svibnja 2015. Kako govore subalterni? "Postoje neki aspekti naše ljudske prirode koji nisu kulturalno konstruirani: kultura ih oblikuje, ali ona ih ne stvara. Moje je stajalište da unatoč tome što postoje ogromne kulturalne razlike među ljudima na Istoku i na Zapadu, postoji i temeljni skup briga koje ljudi dijele, neovisno o tome jesu li rođeni u Egiptu, ili u Indiji, ili u Manchesteru, ili u New Yorku. Nije ih mnogo, no možemo navesti barem dvije ili tri: briga za vlastitu fizičku dobrobit; po svoj prilici i zabrinutost za određen stupanj autonomije i samoodređenja; briga za one prakse koje se izravno tiču vašeg blagostanja. Toga nema previše, no začudili biste se koliko vas daleko može odvesti u objašnjavanju iznimno važnih povijesnih transformacija."
  • 31. prosinca 2017.
    Featured Video Play Icon
    Ekonomska kriza – tri alternativna pogleda
    Donosimo snimku i izvještaj s panela o ekonomskoj krizi na kojem se razgovaralo o trenutnim ekonomskim odnosima snaga u Europi i njihovim političkim dimenzijama, različitim odgovorima na krizu i mogućnostima koje se u takvoj situaciji nadaju za ljevicu. Kroz raspravu je dominiralo suprotstavljanje dviju teza o uzrocima krize: radi li se o krizi profitabilnosti ili financijskoj krizi. Panel je održan 16. svibnja 2017. godine u sklopu Subversive Foruma 10. Subversive festivala, a na njemu su, uz moderaturu Domagoja Mihaljevića, sudjelovali Joachim Becker, Zoltán Pogátsa i Costas Lapavitsas. Dosad objavljene snimke s prethodnih Subversive festivala potražite na playlisti.
  • 31. prosinca 2011. Bez izlaženja na ulice neće se ništa promijeniti
  • 30. srpnja 2011. Europski radnički pokret – opasnosti i izazovi
  • 27. svibnja 2011. Europsko radništvo: ideološko nasljeđe društvenog ugovora
  • 9. srpnja 2011. Europska unija, neizvjesni rad i fleksigurnost
  • 21. studenoga 2012. Graditi progresivna savezništva
  • 17. prosinca 2016. Živo tkivo solidarnosti Posljednje desetljeće Jugoslavije obilježili su, mahom samoorganizirani, radnički štrajkovi – njih preko 5 000. No u vrijeme transformacije društveno-ekonomskog sustava smanjuje se radnička prosvjedna aktivnost. Rat i politički pritisci te prijetnje i napadi na sindikalne čelnike služili su kao osigurači za nesmetanu privatizaciju. Međutim, za razliku od Hrvatske gdje je sindikalna aktivnost u stalnom opadanju, u zemljama kapitalističkog centra stvaraju se novi organizacijski oblici i otvaraju nove fronte sindikalnih borbi. O njihovim političkim potencijalima, pogotovo u odnosu spram socijaldemokratskih aktera, razgovarali smo s Marinom Ivandić iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju.
  • 31. listopada 2016. Izgradnja širokih koalicija Globalno već tri desetljeća suočen s trendom depolitizacije kroz festivalizaciju i karnevalizaciju, a u Hrvatskoj opterećen liberalnim nasljeđem institucionalnog usmjerenja svoje borbe još od 1990-ih, LGBTIQ+ pokret permanentno se nalazi pred izazovom politizacije svojeg djelovanja. U Hrvatskoj, već godinama najjasnije političke poruke šalju se sa zagrebačke Povorke ponosa, koja je postala tradicionalno okupljalište LGBTIQ+ osoba i njihovih drugarica i drugova s ljevice. O dosadašnjoj razvojnoj putanji LGBTIQ+ pokreta te njegovim trenutnim tendencijama i suradnjama razgovarali smo s Jelenom Miloš iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju.
  • 3. veljače 2017. Solidarne prakse kao baza ljevice Paralelne strukture sve se češće javljaju kao strategija lijevih organizacija i pokreta za sidrenje u društvenom polju. Budući da odgovaraju na potrebe za nečime što u postojećim strukturama nedostaje te ih dopunjavaju, podrazumijeva se da one donose neku novu vrijednost. S druge strane, inzistiranje na paralelnim strukturama ponekad prati i zahtjev za udaljavanjem od tradicionalnih obrazaca, čime se zapada u opasnost da se, ionako erodirane, institucije socijalne države i dalje oslabljuju. O primjerima praksi te ulozi paralelnih struktura u izgradnji lijevih pokreta i organizacija razgovarali smo s Jovicom Lončarom iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju.
  • 31. prosinca 2017.
    Featured Video Play Icon
    Kako do neorganiziranih i podorganiziranih – panel
    Tijekom trećega dana konferencije „For Labour Rights! Trans-National Solidarity, Common Goods and Perspectives of Organizing“, u organizaciji Rosa Luxemburg Stiftung SEE, održana je panel rasprava „Reaching the Un- and Under-Organized“ sa sudionicima Goranom Lukićem iz Delavske svetovalnice (SLO), Sinišom Miličićem iz Regionalnog industrijskog sindikata (HR), Samom Nelsonom iz organizacije Jobs With Justice (SAD) i Florianom Wildeom iz RLS centrale u Berlinu. Izlagači su iznosili iskustva iznalaženja novih, proaktivnih oblika organizacije radništva, dok je cilj rasprave bio ponuditi odgovore na pitanja koja su otvorena prethodnih dana u uvodnim predavanjima i radionicama. Donosimo integralnu snimku i tekstualni sažetak rasprave. Preostale snimke s konferencije pogledajte na playlisti.
  • 29. prosinca 2017.
    Featured Video Play Icon
    Kako do neorganiziranih i podorganiziranih – Florian Wilde (RLS)
    Krajem listopada ove godine u Beogradu je održana konferencija „For Labour Rights! Trans-National Solidarity, Common Goods and Perspectives of Organizing“, u organizaciji Rosa Luxemburg Stiftung SEE. Donosimo integralnu snimku i tekstualni sažetak prvog od tri uvodna predavanja na konferenciji „Reaching the Un- and Under-Organized“ Floriana Wildea, radnika berlinskog ureda RLS-a u području sindikalnog organiziranja. Integriravši višegodišnje iskustvo djelovanja u društvenim pokretima i sindikatima te stranci Die Linke, Wilde je obrazložio neke od glavnih problema radničkog organiziranja te iznio prijedloge protustrategija i uloge lijevih političkih aktera u obnovi radničkog pokreta. Preostale snimke s konferencije pogledajte na playlisti.
  • 1. listopada 2012. Osporavanje tržištâ rada
  • 19. prosinca 2018. Nova klasna politika: perspektiva protiv desnih i neoliberalnih pripovijesti Uspon desnog populizma dio europske ljevice prepoznao je i kao indikator vlastite slabosti i povijesne erozije značaja. Da ljevica nema monopol na artikulaciju socijalnog pitanja nije nova lekcija. No ono što je relativno novo jest da ga je ljevica posljednjih desetljeća u sve manjoj mjeri postavljala. Ovako glasi kritička dijagnoza autora poput francuskog sociologa Didiera Eribona. Objavljivanje njemačkog prijevoda njegove sociološko-autobiografske monografije Povratak u Reims inicirao je 2016. godine opsežne rasprave unutar njemačke ljevice. Mnogi su usvojili Eribonovu dijagnozu i plediraju za povratak klasnoj politici, dok drugi upozoravaju na opasnost rehabilitacije starog klasnog redukcionizma i olakog dezavuiranja desetljeća nastojanja oko rodnih i manjinskih pitanja. Formuliran unutar tih rasprava, pojam „Nove klasne politike“ teži integraciji klasnog i „identitetskih“ pitanja kao temelja obnove integrativne lijeve politike, koja se mora suprotstavljati i desnim i neoliberalnim narativima. Pročitajte prijevod teksta Sebastiana Friedricha.
  • 31. prosinca 2018.
    Featured Video Play Icon
    Društveni razvoj ekonomskih ideja
    Ekonomija se u javnom i akademskom diskursu (samo)prezentira kao objektivna znanstvena disciplina koja, zahvaljujući svojoj neutralnosti i apstraktnosti, predstavlja neophodni alat za donošenje političkih odluka. Toni Prug svoje je izlaganje temeljio na tezi kako razvoj ekonomske misli ukazuje na njenu uvjetovanost društvenim i političkim kontekstom – ortodoksna, odnosno neoklasična ekonomija, kao srednja struja suvremene ekonomske misli, utemeljena je na aksiomima koji ne podliježu znanstvenoj verifikaciji, a njezina samoproglašena „nepolitičnost“ sredstvo je za legitimaciju kapitalističkog načina proizvodnje, akumulacije i distribucije viška vrijednosti. Predavač je stavio posebni naglasak na ahistorijski i nekritički prikaz prevladavajućih ekonomskih ideja u udžbenicima ekonomije, te ulogu institucija u podržavanju razvoja ekonomske misli. Pogledajte snimku i pročitajte pregled predavanja održanog na Ekonomskom fakultetu u sklopu kolegija „Politička ekonomija rasta“.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve