Radnici hotela Sheraton u Stamfordu izborili sindikalno predstavljanje

Unatoč bjesomučnoj antisindikalnoj kampanji uprave, radnici_ce Sheratona u Stamfordu glasovali su za priključivanje sindikatu UNITE HERE.

U ledeno jutro 13. prosinca, oko 6 sati, rijeka radnica i radnika Sheratona u Stamfordu krenula je marširati. Njihov neuobičajeni entuzijazam odgovarao je jasnom cilju: taj će dan glasovati o pridruživanju sindikatu. Dvanaest sati kasnije, po završetku glasovanja, šezdeset i devet radnika bilo je ZA, a trideset i dvoje PROTIV. Radnice_i Sheratona pridružuju se sestrama i braći iz lokalne sindikalne podružnice UNITE HERE 217, koja predstavlja i radnike_ce Hiltona i Hyatta u istom gradu.

Hotelijerska radna snaga različitog podrijetla u Stamfordu u federalnoj državi Connecticut prolazi kroz drastične promjene. Nakon niza godina nepoštivanja, rasističkih zlostavljanja, bijednih plaća i pretjeranih troškova zdravstvene skrbi koja pokriva vrlo malo usluga, hotelsko radništvo organizira se kroz lokalnu podružnicu UNITE HERE 217. Stvari se mijenjaju: prvo je uspostavljen sindikat u Hyattu u Greenwichu, Connecticut, zatim u Hiltonu u Stamfordu, a sada se radnice_i Sheratona u Stamfordu pridružuju borbi i javno obznanjuju svoju namjeru da osnuju sindikat.

Radnice_i Sheratona osjećaju se obespravljeno otkad tamo rade. Neki su dani bolji od drugih, ali ljudi koji omogućuju poslovanje hotela nisu nikada imali osjećaj da se njihovo mišljenje uvažava, a kamoli poštuje. Zaposlenici su se obraćali Odjelu ljudskih resursa, tražeći pomoć u rješavanju problema na poslu, samo kako bi se uvjerili da Ljudski resursi rade po nalogu poslodavaca – a gotovo nikada štiteći interese samih radnika. Ljudi su kroz vlastito iskustvo shvatili pravu poruku vlasnika i uprave Sheratona: „Nastavi raditi, budi zahvalan što imaš posao, i šuti.“

Međutim, radništvo Sheratona nije ostalo tiho. Stvari su se polako krenule događati. Ogorčene spremačice došaptavale su se o velikom radnom opterećenju i bolovima u leđima. Konobari su komentirali da uprava ima sklonost favoriziranju. Recepcijsko osoblje zapitalo se kako je moguće da je uz toliku cijenu noćenja satnica ostala toliko niska. Glasine, preciznije tračevi, pomalo su se širili svim odjelima: „Zar nisu radnici u Hiltonu poduzeli nešto po tom pitanju?“ – „Čula sam da u Hyattu djeluje sindikat.“ – „Uprava je u strahu!“

Radnice_i su se nakon posla sastale u kafiću kako bi istresle svoje frustracije i popričale o poboljšanju svoje situacije. One najpredanije borbi svaki su dan odlazile u domove svojih kolega_ica, kako bi što više ljudi pridobile za sindikat. Cijela je operacija pod svaku cijenu morala ostati tajna zbog straha od toga da će uprava predvodnicima podijeliti otkaze. Formiran je odbor najrespektabilnijih radničkih čelnika i određen datum kada će se službeno „izaći u javnost“ te suočiti poslodavca s radničkim zahtjevima.

Radnice_i Sheratona i njihovi saveznici 19. studenog marširali su do hotela te zauzeli predvorje. Karina Mendoza, majka dvoje djece i radnica iz odjela domaćinstva, uručila je peticiju kojom se traži priznanje sindikata, dok su radnici na engleskom, španjolskom i kreolskom jeziku iznosili probleme s kojima se suočavaju na poslu i razloge zbog kojih trebaju sindikat. „Umorni smo od zlostavljanja i nepravdi. Želimo naša prava. I želimo poštovanje!“, izjavio je jedan radnik, praćen gromkim pljeskom.

Pristalice sindikata zatim su se okupili ispred hotela kako bi nastavili skup. Atmosfera je zabilježena kamerom. Važno je napomenuti da je događaju nazočio značajan broj izaslanika radnika Hiltona i Hyatta koji su izrazili svoju podršku, kao i članovi drugih sindikata koji su se došli solidarizirati.

Radna snaga Sheratona jedna je od najraznolikijih u gradu. Radnice_i dolaze s cijele zapadne polutke i šire: iz Dominikanske Republike, Kolumbije i Meksika, s Jamajke i Haitija, te iz Sjedinjenih Država. Ne samo da lokalna podružnica 217 ne zanemaruje specifičnosti radne snage, već je svjesno prihvatila višejezične i multinacionalne elemente koje radnici donose. Na sindikalnom barjaku stoji: „Jednakost za imigrante – žene – Crne radnike.“ Radnici znaju da moraju izgraditi jedinstvo ako žele zadržati snagu.

Previše je korporativnih političara – upravljati bi trebali radnici

Jedan od zabrinjavajućih aspekata nedavnog vala organiziranja bio je način na koji su sindikati doveli političare iz Demokratske stranke na skupove kako bi se obratili radnicama_ima i hotelskom rukovodstvu. Čak je i gradonačelnik Stamforda David Martin svratio te uputio nekoliko lijepih riječi, pozicionirajući se na stranu rada. Međutim, Martin već poznaje generalnog direktora Sheratona, Thomasa Carlosa, i sam upravlja jednim od najneegalitarnijih gradova u SAD-u. Gradonačenik koji dolazi iz svijeta biznisa dobar je prijatelj bogatim elitama – ne i radnicama_ima Sheratona čije glasove želi osigurati zbog osobne dobiti.

Sindikalni aktivisti u Sheratonu znaju da se njihova moć temelji na solidarnosti radnika_ca u hotelu i solidarnosti s ostalim hotelskim radnicima u gradu. Današnja je pobjeda odraz toga. Ova solidarnost odražava potrebu – klasni interes – da se sve radnice_i bore protiv poslodavaca. Sindikati izričito zabranjuju upravi da bude dio pregovaračke jedinice, jer je uprava u službi vlasnika. Iz sličnog razloga, korporativni političari poput Martina ne bi trebali biti dobrodošli u radničkom taboru: kao što Thomas Carlos upravlja hotelom u službi svojih imućnih gospodara, David Martin upravlja Stamfordom u interesu bogatih.

Poraz razbijača sindikata

Kako se glasovanje o uspostavi sindikata približilo, uprava Sheratona drastično je pojačala svoje antisindikalno djelovanje u pokušaju da u zadnji čas spriječi radnice_ke. Bojeći se da će im sindikalizirana i ohrabrena radna snaga smanjiti višemilijunsku dobit, uprava Sheratona angažirala je istu antisindikalnu konzultantsku tvrtku koju je unajmio Hilton ranije ove godine: Cruz i suradnici. Štoviše, istu ovu agenciju za suzbijanje sindikalnog djelovanja unajmio je Trump u pokušaju da spriječi sindikalizaciju čistačica u jednom od njegovih hotela. Profesionalni razbijači sindikata boravili su u Sheratonu za vrijeme trajanja kampanje.

Rukovodstvo Sheratona učinilo je sve kako bi sabotiralo moć, jedinstvo i odlučnost koje su radnici izgradili tijekom više mjeseci. Zaposlenici Sheratona bili su prisiljeni prisustvovati sastancima kao „zarobljena publika“ kako bi od oh-tako-dobronamjernih vlasnika doznali zašto sindikati nisu u interesu radnika – kao da je hotelska uprava ikada o njima i brinula. Obvezni antisindikalni sastanci kojima su radnici bili podvrgnuti trajali su satima, jednom čak i do pet sati. U drugom slučaju, bili su primorani nazočiti jednom od tih prisilnih sastanaka u 2 sata ujutro! Razbijači sindikata bili su na raspolaganju 24 sata dnevno, a tvrtka se nije libila koristiti ih kako bi zastrašivala radnike i sijala dezinformacije.

Također, uprava je pokušala upotrijebiti metodu mrkve i batine: pojedinim radnicama_ima obećana je povišica plaće ili druge povlastice glasaju li PROTIV, dok su o UNITE HERE 217 sustavno plasirane različite vrste laži kako bi se ostale radnike zastrašilo te ih odvratilo od glasovanja ZA sindikat. No uprkos svim tim perfidnim nastojanjima i korištenju skupocjenih resursa, uprava nije uspjela. Radnici hotela Sheraton u Stamfordu danas su nanijeli odlučan poraz upravi. Njihovo jedinstvo bilo je adut protiv rukovoditeljskih smicalica, strategija podjele i kampanje sijanja straha. Sada je vrijeme za slavlje. Na horizontu se pomaljaju i druge borbe, no radnici su dobili prvu bitku.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu.