Nijedna više

Prije mjesec dana [u listopadu, op.prev.] žene u Argentini izašle su sa svojih radnih mjesta kako bi zahtijevale ukidanje nasilja, pravedne plaće i puna reproduktivna prava.

Prije mjesec dana [u listopadu, op.prev.], jaka je kiša natopila čitavu Argentinu. Međutim, vrijeme nije spriječilo stotine tisuća žena odjevenih u crno koje su u sklopu generalnog štrajka marširale protiv nasilja patrijarhata.

„Štrajkamo“, rekle su organizatorice po završetku marša. „Mi, kućanice, radnice u službenoj i neslužbenoj ekonomiji, učiteljice, zadrugarke, akademske radnice, radnice, nezaposlene, novinarke, aktivistkinje, umjetnice, majke i kćeri, sluškinje… mi smo žene, trans osobe, lezbijke.“

Jednosatna nacionalna industrijska akcija, nakon koje je slijedio masovni ulični prosvjed, organizirana je kao odgovor na rastuće nasilje prema ženama. Korištenjem hashtagova #niunamenos, #paronacionaldemujeres i #vivasnosqueremos — „nijedna više“, „opći štrajk žena“, „želimo živjeti“ – akcija je isplanirana u manje od šest dana kao odgovor na brutalno ubojstvo Lucíje Pérez, tinejdžerice koja je bila drogirana, silovana i mučena te, na kraju, ubijena u primorskom gradu Mar del Plata.

Samo tijekom prošlog mjeseca [listopada, op.prev.], u Argentini su ubijene dvadeset i tri žene, što očito pokazuje blagi porast rodno uvjetovanog nasilja. No, pokret želi adresirati ovaj problem izvan uskih granica provedbe zakona. Prva masovna akcija protiv rodno uvjetovanih zločina održana je u lipnju 2015. godine, kada su organizatorice objavile popis zahtjeva usmjerenih prema državi i građanstvu, osmišljenih za suočavanje s patrijarhatom na svim razinama.

Argentina ima dugu povijest feminističkog aktivizma. Ovaj novi val proizlazi prvenstveno iz Encuentro Nacional de Mujeres,, koji se održava jednom godišnje od 1986. godine u gradovima koji se izmjenjuju te u organizaciji samoorganiziranih radnih grupa. Ti sastanci iznjedrili su nove inicijative, uključujući nacionalnu kampanju za legalizaciju pobačaja koja je započela 2003. godine.

Kampanja okuplja više od 350 organizacija u borbi za legalan, siguran i besplatan pobačaj u javnim bolnicama – esencijalan zahtjev u zemlji u kojoj svaki drugi dan jedna žena umre od posljedica nezakonito provedenog pobačaja. Političke stranke i Kongres još uvijek odbijaju raspravljati o tom problemu.

Štoviše, pokret osuđuje vladu predsjednika Mauricija Macrija koja se orijentirala na sprovođenje mjera štednje, kao i seksizam ugrađen u tržište rada i državu. Politički i pravosudni sustav Argentine podređuje ženska pitanja vodstvu u kojem dominiraju muškarci. „Ljubičasta plima“, nazvana po boji odjeće koju nose prosvjednice/i na ulici, želi razmontirati način na koji je izgrađena društvena i državna agenda, prizivajući rješenja koja se bave i pitanjima širima od rodno uvjetovanog nasilja.

Aspekt ovih marševa o kojem se manje raspravljalo jest, primjerice, taj što sudionice postavljaju mnoge zahtjeve vezane uz rad. Argentinske žene – poput žena svugdje u svijetu – imaju veće stope nezaposlenosti i neformalne zaposlenosti, te obavljaju 76% neplaćenog kućanskog rada.

Prema službenim statistikama o zaposlenosti u zemlji, žene u prosjeku tjedno rade dva sata više, a zarađuju 27% manje od muškaraca.

Zahtjevi štrajka uključili su veće i ravnomjerne plaće, ukidanje prekarnog i neformalnog rada, duže porodiljne dopuste koji uključuju očeve, organiziranu dječju njegu na radnim mjestima i djelotvorno sankcioniranje slučajeva zlostavljanja, nasilja i diskriminacije na radnom mjestu.

Organizatorice su predstavile svoje zahtjeve vladi, međutim prepoznaju problem i u službenom argentinskom radničkom pokretu. Sindikalno vodstvo trenutno pokušava ugušiti prosvjede protiv nove vlade i podupire odluku Vrhovnog suda koja sazivanje štrajka dopušta jedino državno ovjerenim sindikatima. Ovo pravilo ne samo da oduzima mogućnost poduzimanja akcije obustave rada nesindikaliziranim i outsourceanim radnicima – najveći dio kojih čine upravo žene – već radnicima nalaže i da traže dozvolu sindikalnog vodstva prije bilo kakvog djelovanja, što znatno umanjuje moć radnika koji se ne nalaze na izvršnim pozicijama.

Sudskom odlukom donesenom u lipnju, akcije napuštanja radnog mjesta – koje u zemlji imaju dugu tradiciju – učinilo bi se maltene ilegalnima. Politička motivacija za donošenje odluke posljedica je nezavisnih industrijskih akcija koje su organizirane protiv rastućeg broja otpuštenih radnika nakon Macrijeve pobjede na izborima.

Kao rezultat presude, Ministarstvo rada potaknulo je pravni progon lijevih i nezavisnih sindikalnih vođa, istovremeno uspostavljajući „grupu za dijalog“ s potpuno muškim vodstvom Općeg radničkog saveza (GCL) – glavne sindikalne federacije u Argentini. Uz to, grupa je najavila da će zatražiti smjernice od katoličke hijerarhije, jačajući patrijarhalni konzervativizam u državi i radničkom pokretu.

Ljubičasta plima bori se protiv rastuće mizoginije i mjera štednje u zemlji. Žene koje su sudjelovale u jednodnevnom štrajku suprotstavile su se sindikalnom monopolu nad štrajkačkim taktikama, kontroli muškaraca nad sindikalnim vodstvom i agendi radničkog pokreta kojom dominiraju muškarci. Nadajmo se da je 19. listopada tek početak.

Luciana Zorzoli doktorirala je društvene znanosti na Sveučilištu u Buenos Airesu te završila postdoktorski studij kao CONICET-ova istraživačica na Institutu za istraživanje humanističkih i društvenih znanosti (IdIHCS, Argentina), s fokusom na sindikalnim strukturama prostora Južnog konusa. Trenutno je korisnica Fulbrightove stipendije na Institutu za studije Latinske Amerike Sveučilišta Columbia.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2016. godinu.