Borba se nastavlja

Prije stotinu godina (15. siječnja 1919.), nakon radničkog ustanka u Berlinu, protofašistički Dobrovoljački odredi (tzv. Freikorps), uz potporu socijaldemokratske vlade na čelu s Friedrichom Ebertom, pogubile su Rosu Luxemburg i Karla Liebknechta, osnivače revolucionarne Spartakističke lige i Komunističke partije Njemačke. Pročitajte prijevod dvaju pisama koja je Rosa Luxemburg uputila dugogodišnjoj suborkinji Clari Zetkin nakon izlaska iz zatvora u studenom 1918. i za vrijeme trajanja Spartakističkog ustanka u siječnju 1919., problematizirajući pitanje agitacije među ženama u sklopu novoosnovanog časopisa Rote Fahne (Crvena zastava), glasila Spartakističke lige i Komunističke partije Njemačke te razmjenjujući s njom razmišljanja o političkim prilikama u novoosnovanoj Komunističkoj partiji Njemačke.

Clara Zetkin (lijevo) i Rosa Luxemburg na putu za Kongres SPD-a, Magdeburg, 1910. godina (izvor: Wikipedia)
1.
 
Clari Zetkin[1]
Moja adresa: Berlin, Hotel Moltke
18. studenog 1918.
 
Najdraža, u sveopćoj žurbi, tek nekoliko rečenica. Otkako sam sišla s vlaka[2] nisam stigla otići kući. Sve do jučer sam bila zaokupljena poslovima oko Rote Fahne (Crvene zastave). Hoće li izaći – ili neće? Neizvjesnost je trajala od ranoga jutra do kasno u noć. Moraš biti strpljiva s časopisom, u tehničkom smislu nije još dosegao visoku razinu, ali nema zbora da ćemo do toga postepeno doći. No, prije svega me zanima tvoje mišljenje o sadržaju.
 
Mislim da ćemo se u potpunosti složiti, i to me usrećuje. S tobom sam u svim svojim mislima, svim svojim srcem. Kada bih te barem mogla posjetiti, makar na jedan dan! No, i to će se dogoditi, čim vlakovi ponovo počnu voziti. U međuvremenu, uzvrati mi barem kratkim pismom. Čeznutljivo očekujem tvoj članak – [neka bude] što sažetiji![3] Nemoj na njemu predugo raditi. Želimo da se tvoje ime čim prije pojavi [u našem časopisu]. Možda bi mogla napisati nekoliko redaka o ženama[4], to je u ovome trenutku od velike važnosti, a od nas se ovdje u to nitko ne razumije.[5]
 
Najdraža, u žurbi, tisuću pozdrava i zagrljaja. Tvoja RL




2.
 
Clari Zetkin
[Berlin], 11. siječanj [1919.]
 
Najdraža Clara,
 
Danas sam primila tvoje iscrpno pismo te konačno pronašla vremena da ga pročitam u miru i tišini, i što je još nevjerojatnije, odgovorim na njega. Nemoguće je opisati moj, odnosno naš način života proteklih tjedana; metež i nemir, neprestane promjene mjesta boravka, nepregledni izvještaji ispunjeni upozorenjima, a između svega toga, konstantna napetost oko rada, kongresâ, itd. Doslovno nisam uspjela pronaći vremena da ti pišem. Doma sam tek povremeno, noću, na nekoliko sati. Možda večeras uspijem dovršiti ovo pismo. Međutim, doista ne znam kako započeti jer ti imam toliko toga za reći.
 
Dakle, za početak, što se tiče nesudjelovanja na izborima[6]: strahovito precjenjuješ razmjer i posljedice ove odluke. Ne postoje „Rühle-iti“ i Rühle nipošto nije bio „vođa“ na kongresu. Naš je „poraz“ bio tek trijumf prilično djetinjastog, poludomišljenog, jednodimenzionalnog radikalizma. No tako je bilo samo na početku kongresa. U nastavku smo uspjeli popraviti narušenu dinamiku između nas (centralnog vodstva) i delegata_kinja, naime, kada sam se u svojem izvještaju nakratko osvrnula na pitanje sudjelovanja u izborima, reakcije su već bile poprilično drugačije nego na početku sastanka.
 
Ne zaboravi da su „spartakisti“ uglavnom dio nove generacije, oslobođene zatupljujućih tradicija „velike, stare, pouzdane partije.“ – I to treba promatrati iz pozitivnog, kao i negativnog aspekta. Svi smo jednoglasno odlučili ne raditi veliki problem oko ovog pitanja i ne uzimati ga previše k srcu. U stvarnosti će pitanje Narodne skupštine [i izbora u nju] biti gurnuto u pozadinu olujom događanja, i ako se situacija nastavi razvijati u dosadašnjem smjeru, postat će krajnje upitno hoće li doći do izborâ i uspostave Narodne skupštine.
 
Tvoja prosudba o ovom pitanju (i pod time mislim na [ono što smatraš] tragičnom prirodom ove odluke) uvelike se razlikuje od naše, jer, za razliku od nas, nažalost trenutno nemaš uvid u detalje, i štoviše, nemaš uvid u konkretnu situaciju, za što je potrebno iskustvo neposrednog opažanja. Kada sam pročitala tvoje pismo i tvoj telegram o pitanju izbora, moj je prvi impuls bio da ti pošaljem telegram: Dođi ovamo, što brže možeš. Sigurna sam da bi ti jednotjedni boravak ovdje, i neposredno sudjelovanje u našim aktivnostima i dogovorima, bili dovoljni da s nama u potpunosti usuglasiš svoje misli.
 
Međutim, sada se osjećam dužna povući upravo napisano: pričekaj radije prije nego li se ovamo zaputiš, da se situacija barem malo smiri. Život u aktualnim previranjima i svakodnevne opasnosti, neprekidne promjene mjesta boravka, napetosti i jurnjave, nisu za tebe, pogotovo stoga što uopće ne bi bilo mogućnosti za rad, pa čak ni za propisne konzultacije.[7] Nadam se da će se situacija za tjedan ili više dana sama razjasniti na ovaj ili onaj način te da će neometano djelovanje ponovo postati moguće. Tada bi tvoje preseljenje predstavljalo početak sustavne suradnje, tijekom koje bi međusobni dogovor i obostrano razumijevanje došli sami po sebi.
 
Nota bene: Nismo primili nijednog „Borchardtijanca“[8] u organizaciju. Upravo suprotno, Borchardt je izbačen iz „Internacionalnih komunista“[9], što je ustvari učinjeno na naš zahtjev. „Komunisti“ u najvećoj mjeri dolaze iz Hamburga i Bremena. Ovakvo pripajanje [Erwerbung] nedvojbeno će donijeti i neke otegotne okolnosti, no svakako je riječ o pitanju od sekundarne važnosti, koje je potrebno prevazići i koje ćemo izgladiti kako pokret bude napredovao. – Naš se pokret u cijelosti odlično razvija, i to diljem Njemačke. Raskid s USPD-om postao je neizbježan iz političkih razloga, jer čak i ako se radi o istim ljudima iz Gothe[10], situacija je postala sasvim drugačija.
 
Ozbiljne političke krize koje smo iskusili u Berlinu u protekla dva tjedna ili čak duže, zapriječile su put sustavnom organizacijskom radu na obrazovanju naših novih članova_ica, no istovremeno su bile velika škola za mase. Naposljetku, povijest treba prihvatiti takvu kakva jest, bez obzira na to kojim smjerom ide. – Činjenica da primaš Rote Fahne toliko neredovito je strašna! Pobrinut ću se da ti ga osobno pošaljem svaki dan. – Borbe u Berlinu trenutno se nastavljaju.[11] Mnogi od naših hrabrih drugova su pali. Uhapšeni su Meyer, Ledebour, i (nažalost, vrlo vjerojatno) Leo [Jogiches].
 
Moram završiti za danas.
 
Grlim te tisuću puta, tvoja R.




Bilješke:

[1] Clara Zetkin (1857-1933), njemačka revolucionarka i dugogodišnja suborkinja Rose Luxemburg, članica Socijaldemokratske partije Njemačke i Druge internacionale od njezinih početaka (http://slobodnifilozofski.com/2017/03/za-oslobodenje-zena.html). Više od dvadeset godina bila je urednica SPD-ovog časopisa Die Gleichheit (Jednakost) posvećenog politizaciji žena, te idejna voditeljica međunarodnog socijalističkog ženskog pokreta krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Nakon izbijanja Prvog svjetskog rata i SPD-ovog pristajanja uz nacionalnu buržoaziju, postaje članica Spartakističke lige i Komunističke partije Njemačke, a potom i članica Treće internacionale (autorica je prve rezolucije Kominterne o borbi protiv fašizma http://slobodnifilozofski.com/2018/08/dok-kapitalizma-fasizma.html). (op. prev. AG)

[2] Luxemburg je puštena iz zatvora u Breslau 8. studenog 1918. Vratila se u Berlin vlakom 10. studenog.

[3] Zahtjev za kratkoćom članka koji Rosa Luxemburg upućuje Clari Zetkin proizlazi iz nedostupnosti papira neophodnog za izdavanje časopisa Rote Fahne s kojim je uredništvo bilo suočeno nakon njegova pokretanja 9. studenog 1918. (op. prev. AG)

[4] Članak Clare Zetkin objavljen je u Rote Fahne 22. studenog 1918. pod naslovom „Revolucija – zahvaljujući ženama“.

[5] U pismu koje je 24. studenog 1918. uputila Clari Zetkin, Luxemburg detaljnije razrađuje pitanje agitacije među ženama, naglašavajući njegovu važnost u vrijeme revolucionarnih previranja. Luxemburg predlaže Zetkin, koja u tom trenutku uređuje dodatak vezan uz tzv. žensko pitanje u Leipziger Volkszeitungu, glasilu USPD-a (Nezavisna socijaldemokratska partija Njemačke), da preuzme uređivanje dnevnog dodatka časopisu Rote Fahne, odnosno tjednog ili dvotjednog zasebnog časopisa s temama posvećenima položaju žena. (op. prev. AG)

[6] Na osnivačkom kongresu KPD-a (njemački inicijali za Komunističku partiju Njemačke), 30. prosinca 1918 – 1. siječnja 1919., usvojena je rezolucija o nesudjelovanju u izborima za Narodnu skupštinu, suprotno stajalištima Luxemburg, Karla Liebknechta, i ostalih predstavnika centralnog vodstva. Rezoluciju je predstavio i inicirao Otto Rühle.

[7] Zetkin je u tom trenutku bolesna i živi u Stuttgartu, no iskazuje želju pridružiti se Luxemburg u Berlinu. Luxemburg je u pismu od 24. studenog 1918. odgovara od putovanja, ukazujući na njezino fizičko stanje i potencijalno po život opasno putovanje vlakom. (op. prev. AG)

[8] Referira se na Juliana Borchardta.

[9] U studenom 1918. ljevičarske skupine, prije svega iz Hamburga i Bremena, kao i skupina iz Dresdena, usvojile su naziv „Internacionalni komunisti“. Pridružile su se KPD-u na njegovu osnivačkom kongresu.

[10] USPD održao je osnivački kongres u Gothi 6-8. ožujka 1917.

[11] 4. siječnja 1919. godine, vlada SPD-a razriješila je Emila Eichhorna s dužnosti šefa berlinske policije. Eichhorn je pripadao lijevom krilu USPD-a. Revolucionarni radnici_ce i vojnici reagirali su na to masovnim okupljanjem u Berlinu, te početkom naoružavanja za pobunu na koju su u velikoj mjeri bili nepripremljeni. Ustanak je ubrzo slomljen. 15. siječnja, nekoliko dana nakon ovog poraza, kontrarevolucionarne, protofašističke militarističke skupine (takozvani Dobrovoljački odredi, ili Freikorps) locirale su Luxemburg i Karla Liebknechta te ih uhapsile i smaknule.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu.

Vezani članci

  • 31. prosinca 2018. Prilično velika iznimka: Kako se preuzima kormilo – O komunističkoj dosljednosti Rose Luxemburg Marksistička revolucionarka i teoretičarka Rosa Luxemburg, suosnivačica Poljske socijaldemokratske partije i dugogodišnja istaknuta članica Socijaldemokratske partije Njemačke, prvenstveno je zapamćena kao oštra politička polemičarka i borkinja protiv reformističkih tendencija unutar Druge internacionale te autorica Akumulacije kapitala, studije o ekonomskim korijenima imperijalizma, pri čemu se često zaboravlja kako se radi o vrsnoj pamfletistici, satiričarki i odličnoj stilistici. Luxemburg u svojim publicističkim radovima o različitim društveno relevantnim temama, poput političkog dosega književnosti ili političke participacije žena, progovara ne samo s nevjerojatnom argumentativnom jasnoćom nego i poetski ritmičnim i izbrušenim rečenicama. Pročitajte prijevod pogovora Dietmara Datha knjizi izabranih spisa i govora Rose Luxemburg koju je izdavačka kuća Reclam izdala krajem godine, povodom obilježavanja stogodišnjice brutalnog ubojstva Rose Luxemburg.
  • 14. travnja 2018. Kapital je društveni odnos Kapitalizam kao proizvodni, ali i društveno-vlasnički odnos, specifičan je historijski poredak koji odgovarajućim institucionalnim mehanizmima osigurava uvjete za vlastiti opstanak. O tome kako liberalna pravno-institucionalna aparatura formalizira, a potom i afirmira klasne, rodne i rasne razlike, o doprinosima luksemburgijanske kritike političke ekonomije suvremenim marksističkim feminističkim analizama, te o emancipatornim antikapitalističkim strategijama otpora koje nužno moraju uključivati i aspekt proizvodnje i aspekt reprodukcije, razgovarale/i smo s Ankicom Čakardić, docenticom na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
  • 24. kolovoza 2018. Dok je kapitalizma, bit će i fašizma Historijska povezanost fašizama i krize kapitalističkog načina proizvodnje, te antifašističkog pokreta i međunarodne borbe radništva, rijetko se spominje u raspravama o jačanju suvremenih ekstremno desnih političkih opcija. Donosimo tekst Andreje Gregorine o komunističkom nasljeđu antifašističke borbe kroz teorijski i praktični rad revolucionarke i marksističke feministkinje Clare Zetkin, autorice prve plauzibilne analize o borbi protiv fašizma koju je Kominterna u formi rezolucije usvojila 1923. godine. U narednom tekstu, autorica će se osvrnuti na političko djelovanje Giuseppine Martinuzzi, istarske revolucionarke i članice talijanske socijalističke i komunističke partije, s naglaskom na razdoblje jačanja talijanskog fašističkog pokreta.
  • 27. prosinca 2017. Pet funti godišnje Povijesna aproprijacija borbe za žensko pravo glasa od strane buržoaskih feminističkih pokreta, do danas uspješno marginalizira doprinose lijevih feministkinja sufražetskom pokretu, a pritom i dimenziju egalitarnosti u kojoj se ogledaju ograničenja liberalne pozicije, koja uspjehom naziva činjenicu da je aktivno i pasivno pravo glasa bilo izboreno za ograničen broj privilegiranih žena. Andreja Gregorina, voditeljica marksističko-feminističkog kružoka FEMATIK, u okviru kojega se promišljala ova tema, ukazuje na demarkacije u polju političke participacije i subjektivacije žena te na važnost socijalističke agende kao zaloga radikalizaciji feminističke borbe.
  • 1. ožujka 2018. Dok se svaka kuharica ne politizuje Dovođenje u pitanje eksplanatorne moći historijsko-materijalističke analize eksploatacije žena nije samo udaljilo feminističku borbu od socioekonomskih pitanja, nego i otvorilo put aproprijaciji progresivnih dosega socijalističkog i marksističkog feminizma. Iz 9. broja časopisa Stvar prenosimo tekst u kojem Maja Solar analizira položaj žena u carističkoj Rusiji i nakon Oktobra, ukazujući na važnost promišljanja „ženskog pitanja“ kao dijela klasne borbe i emancipatornih dosega revolucionarnog nasljeđa u području socijalnih, ekonomskih i političkih prava, koja su danas ponovo pod direktnim udarom kapitala.
  • 1. ožujka 2017. Za oslobođenje žena! Na Međunarodnom radničkom kongresu u Parizu, održanom od 14. do 20. srpnja 1889. godine, politička radnica njemačkog i međunarodnog radničkog pokreta Clara Zetkin, koja je od 1890. upravljala ženskim proleterskim pokretom u Njemačkoj, održala je značajan govor o odnosu ženskog rada i kapitala te specifičnosti ženske nadnice u kapitalističkom sustavu. Ukazavši da pitanje ženske emancipacije nije izolirano pitanje, ustvrdila je da ga je nužno promatrati u kontekstu šire društvene reprodukcije unutar koje i radnici i radnice dijele zajednički interes i istog neprijatelja. Prijevod ovog govora nastao je kao završni rad Barbare Šarić u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Andreje Gregorine.
  • 15. rujna 2018. Klasna borba, a ne klasna suradnja O važnosti teorijskog i pedagoškog rada za revolucionarnu praksu čitajte u tekstu o životu i djelovanju istarske revolucionarke Giuseppine Martinuzzi, članice Komunističke partije Italije i političke sekretarke Ženske komunističke grupe iz Trsta u razdoblju jačanja fašizma i revolucionarnog radničkog pokreta u Istri i Italiji. Tekst Andreje Gregorine nadovezuje se na nedavno objavljeni članak o borbi njemačke marksistkinje Clare Zetkin protiv fašizma, imperijalizma i kapitalizma nakon Prvog svjetskog rata.
  • 31. prosinca 2017. Ženski rad i sindikalne organizacije Marksistička teoretičarka i revolucionarka Clara Zetkin uređivala je „Die Gleichheit“, časopis za žene Socijaldemokratske partije Njemačke, od 1892. pa sve do 1917. kada je smijenjena od strane reformističkog vodstva. Osim što je historijsko-materijalističkim tumačenjem socijalne i ekonomske podređenosti žena politički mobilizirao mnoge radnice, časopis je odigrao i važnu ulogu u oblikovanju partijskih i sindikalnih politika vezanih uz tzv. žensko pitanje. Donosimo tekst iz 1893. u kojem Zetkin ukazuje na posljedice povećane prisutnosti sindikalno neorganizirane ženske radne snage u kapitalizmu te partijske i sindikalne drugove oštro upozorava na važnost koju radnice kao nezaobilazne suborkinje u klasnoj borbi imaju za trajnost revolucije. Prijevod ovog teksta nastao je kao završni rad Barbare Šarić u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Andreje Gregorine.
  • 3. prosinca 2013. “AFŽ: Nasljeđe i granice emancipacije”
  • 31. prosinca 2016. Žensko i klasno – zaboravljeni historijat U trenutku kada su feminističke borbe i diskusije najzad došle na dnevni red ljevice, otvara se i diskusija o feminističkom nasljeđu jugoslavenskog socijalizma i Narodnooslobodilačke borbe kojom je inauguriran. Tako je 29. prosinca u Sarajevu predstavljen zbornik Izgubljena revolucija: AFŽ između mita i zaborava, a mi donosimo tekst Andreje Gregorine iz zagrebačkog Centra za ženske studije, u kojemu adresira današnje potencijale AFŽ-ovske tradicije. Te je potencijale važno obnavljati danas, kaže Gregorina, kada se ženski pokret dominantno oslanja na liberalno-radikalnu tradiciju i brani autonomiju ženskog tijela, dočim se ugroženost žena materijalnim uvjetima društvene reprodukcije često zanemaruje.
  • 11. ožujka 2017. Klasno cvijeće U osvrtu na revolucionarni historijat Osmog marta, autorica evaluira njegova suvremena obilježavanja koja više nego ikad moramo jasno pozicionirati kroz antikapitalističku optiku te ekonomski i politički angažman žena kako bismo nadišli/e liberalno konceptualiziranje oslobođenja žena oprimjereno individualnim uspjesima snažnih pojedinki. O socijalističkom nasljeđu obilježavanja Osmog marta te važnosti dugoročnih strategija obrane reproduktivnih i drugih prava piše Andreja Gregorina, koordinatorica obrazovnog programa Centra za ženske studije i članica feminističkog kolektiva FAKTIV.
  • 20. rujna 2017. Politička dimenzija reproduktivne sfere Historijsko-materijalistički pristup koji temu reproduktivnih prava politizira unutar neoliberalnog socio-ekonomskog okvira, a kao temeljno polje borbe prepoznaje sferu šire društvene reprodukcije, odnosno kapitalističkog sustava akumulacije, marginaliziran je unutar feminističkih strategija otpora koje argumentacijsku liniju grade na reaktivnim liberalno-legislativnim zahtjevima i konzervativnom zagovaranju autonomije ženskog tijela. O pravu na abortus i pravu na roditeljstvo kao ekonomskim kategorijama, posljedicama institucionalizacije socijalnih zahtjeva desnih subpolitičkih subjekata, režimima roda unutar kapitalizma, klasnim mobilizacijskim potencijalima LGBTIQ+ aktivizma, te o borbi za reproduktivno zdravlje kao dijelu šireg socijalističkog projekta razgovarale_i smo s Mijom Gonan, feminističkom i queer aktivistkinjom i teoretičarkom.
  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji, statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva ovisni o materijalnoj podlozi na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Socijalna reprodukcija: izvor života u kapitalizmu Kapitalistički status quo, odnosno mogućnost nastavka akumulacije i oplodnje kapitala inherentno je vezana uz oblike discipliniranja reproduktivne sfere. Stoga je u postsocijalističkom prostoru prisutno ponovno utvrđivanje umjetne podjela života na sfere produktivnog i reproduktivnog omogućava poimanje reprodukcije radne snage i prirodnih resursa kao besplatne i jeftine.
  • 13. svibnja 2017. Zajedno protiv kapitalizma i patrijarhata Repozicioniranje feminističke borbe iz dominantno reformističkog polja (neo)liberalnog feminizma u revolucionarno polje lijevog feminizma od velike je važnosti za konsolidaciju ženskog pokreta, ali i promišljanje progresivnih strategija svih budućih antikapitalističkih platformi. S Petrom Odakom razgovarale smo o retradicionalizaciji rodnih odnosa, heteropatrijarhalnosti kapitalističkog sustava, zaboravu materijalističkog historijata crvenog feminizma te posljedicama marginalizacije njegova zahtjeva za klasnom solidarnošću, odnosno eksplanatornoj važnosti ovakvog pristupa za izgradnju širih savezništava u neoliberalnom društveno-ekonomskom kontekstu.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve