Neoliberalizam, migrantkinje i komodifikacija brige

Statistički podaci jasno ukazuju da je europsko tržište rada strogo rodno i rasno uvjetovano. Istovremeno s rastom nezaposlenosti među muškarcima, ona je među ženama u padu. Međutim, ovi naizgled suprotni učinci krize ne ukazuju na privilegirani položaj radnica, već na proces ubrzane feminizacije migracija, kao rezultat porasta potražnje za radnom snagom u tradicionalno „ženskim“ poljima kućanskog rada i rada brige. Autorica objašnjava što nam sudbina migrantkinja može reći o sve lošijem položaju radništva u cjelini. Sara R. Farris održat će 7. svibnja u 19h u kinu Europa predavanje pod naslovom „U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma“, u sklopu ovogodišnjeg 12. Subversive festivala.

Prizor iz video-uratka Domestic Workers Nederland (Cleaners Union/FNV Bondgenoten) o kućanskim radnicama pod naslovom "I will not ask anything about you, you will not ask anything about me", snimljenog u kazalištu Zeebelt u listopadu 2011. godine (izvor).
U ovome ću tekstu nastojati adresirati tri pitanja: Što podrazumijevamo pod „neoliberalizmom“? Kako konkretizirati i odgovoriti na odnose između različitih institucionalnih domena, u ovom slučaju, politike migracija i brige? Koje su implikacije trenutnog ekonomskog i kulturnog restrukturiranja za aktivističke projekte te feminističku politiku i kritiku?
 
Razmotrit ću ova pitanja teorijskim uokviravanjem učinaka aktualne ekonomske krize na rad migrantkinja, neovisno o tome poimamo li je kao krizu neoliberalnog projekta kao takvog ili ne.[1] Dostupni podaci i izvješća o utjecaju krize na migrantske radnike pokazuju da je nezaposlenost u Europi porasla, posebice među muškarcima. S druge strane, čini se da migrantkinje nisu samo slabije pogođene krizom, već su njihove stope zaposlenosti u nekim zemljama čak i porasle.[2]
 
Tvrdim da je ovaj diferencirani utjecaj na muški i ženski migrantski rad indikativan za jedan od najvažnijih učinaka koje neoliberalizam ima na ženski rad: komodifikaciju sektora brige i kućanskih usluga te njegovu konstrukciju kao orođenog i „rasiziranog“ tržišta rada. U analizi ovog fenomena, pokušat ću pokazati na koji se način neoliberalizam podudara sa specifičnim procesom
„Rezervna armija rada“ označava višak radne populacije nezaposlenih i podzaposlenih, čije je postojanje „nužan proizvod“ kapitalističke akumulacije i čija konstantna reprodukcija služi održavanju niskih nadnica
feminizacije međunarodnih migracija i „konstrukcije“ ženskog migrantskog rada. Jedinstvene značajke ovog procesa jasno je razotkrila trenutna kriza.
 
Kako bih adresirala ova pitanja, najprije ću se usredotočiti na specifičan način na koji je neoliberalno restrukturiranje „oblikovalo“ ženski migrantski rad. Pristupit ću tome kroz kratku historijsko-teorijsku rekonstrukciju, povezujući uspon neoliberalizma s pojavom ženskih međunarodnih migracija te specifičnim položajem tih migracija na europskom tržištu rada. Potom ću analizirati kako trenutna ekonomska kriza neoliberalizma otkriva jedinstvenu političku i ekonomsku ulogu migrantkinja u suvremenoj Europi.
 
Većina istraživača smatra da je neoliberalizam započeo u ranim sedamdesetima. Naftna kriza iz 1973. godine označava kraj perioda „uklopljenog liberalizma“[3] te inauguraciju neoliberalne „faze“ kao nove političke doktrine, ali i načina organizacije rada, koji se također naziva postfordizmom. Pogoršanje ekonomske situacije prouzročeno naftnom krizom iz 1973. na specifičan je način utjecalo na priljev međunarodne imigracije u Europu. Padom potražnje za nekvalificiranom radnom snagom u teškoj industriji – potražnjom koja je u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata dovela milijune (uglavnom) muških migrantskih radnika u Europu – ukinuti su sustavi koji su podržavali gastarbajtere, a nezaposlenost migranata drastično je porasla. U ovoj historijskoj i političko-ekonomskoj konjunkturi, rad migranata – kao poseban segment radne snage, povezan s globalizacijom tržišta rada – analiziran je kroz kategoriju „rezervne armije“.[4]
 
„Rezervna armija rada“ označava višak radne populacije nezaposlenih i podzaposlenih, čije je postojanje „nužan proizvod“ kapitalističke akumulacije i čija konstantna reprodukcija služi održavanju niskih nadnica. Dok u razdobljima ekonomskog rasta i niskih stopa nezaposlenosti poslodavci obično profitiraju od radnika migranata, u periodima pada ekonomske aktivnosti ili stagnacije ti su isti radnici sve više osuđeni na nezaposlenost i često bivaju žrtvenim jarcima loše ekonomske situacije. Teoretičari migracija stoga su pomoću analitičke kategorije „rezervne armije“ pokušali dešifrirati i ekonomske i političke procese konstrukcije migrantskih radnika kao nove globalne klase izvlaštenih.
 
Kriza iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća otkrila je političku i ekonomsku krhkost, odnosno „potrošnu prirodu“ migrantskog rada. Migranti zaposleni u fordističkoj industrijskoj proizvodnji zapravo su prvi izgubili svoja radna mjesta kada je došlo do pada ekonomske aktivnosti 1970-ih. Ipak, kriza sedamdesetih godina – za koju se može smatrati da je razriješena neoliberalizmom – bila je uglavnom kriza rada za muške migrante. Radnice migrantkinje u to vrijeme još nisu bile značajnije prisutne na tržištu rada.
Potražnja za radnom snagom u kućanskom sektoru i sektoru brige toliko je porasla tijekom posljednjih deset godina da se sada smatra glavnim razlogom feminizacije migracija
Upravo su tih godina počele stupati na scenu međunarodnih migracija, najprije kao supruge ili članice obitelji koje su se pridružile onima koji su se nastanili u europskim zemljama, a od osamdesetih godina sve više kao samostalne ekonomske migrantkinje.[5]
 
Od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, broj žena koje migriraju porastao je toliko da polovicu trenutne migrantske populacije u zapadnom svijetu čine žene. Primjerice, u dvadeset i sedam država članica Europske unije žene čine nešto više od pola migrantske populacije.[6] Međutim, velik broj radnica migrantkinja na europskom tržištu rada uglavnom je zaposleno u jednoj grani ekonomije: sektoru brige i kućanskom sektoru.[7] To je povezano s jednom od najizraženijih posljedica neoliberalizma; komodifikacijom rada brige i kućanskog ili reproduktivnog rada te njihovom konstrukcijom kao izrazito orođenih i rasiziranih tržišta rada. Potonji fenomen rezultat je paralelnih elemenata nastalih uslijed transformacija koje su europske ekonomije provele pod neoliberalizmom u posljednjih trideset godina: porasta „nacionalne“ aktivnosti žena (nerijetko osporavan termin) i stopa zaposlenosti od 1960-ih nadalje; pada nataliteta i rastućeg broja starijih osoba; te progresivnog povlačenja države iz rashoda u javnim ili dostupnim servisima brige. Potražnja za radnom snagom u kućanskom sektoru i sektoru brige toliko je porasla tijekom posljednjih deset godina da se sada smatra glavnim razlogom feminizacije migracija.
 
Svjetska financijska kriza od 2007. do 2012. stoga je prva globalna kriza kapitalizma nakon Drugog svjetskog rata koja nam omogućuje da predložimo analizu „rodnih dimenzija“ učinaka pada ekonomske aktivnosti na migrantski rad. Kao što sam već spomenula, raspoloživi podaci o učincima globalne financijske krize na dosadašnje zapošljavanje radnika migranata ukazuju na to da migrantkinje trenutno predstavljaju iznimku od „pravila“ prema kojem pad ekonomske aktivnosti prvenstveno utječe na radnike migrante.[8] Međutim, nedavne publikacije koje su naglasile takvu iznimku uglavnom su se ograničile na njezino opisivanje kao rezultata činjenice da su, za razliku od migranata, migrantkinje uglavnom zaposlene u sektorima manje pogođenima krizom i koji su tijekom njene prve tri godine bilježili čak i trend rasta. Iako još nije moguće jasno sagledati situaciju, koja se razlikuje od zemlje do zemlje i unutar svake podgrupe šireg kućanskog sektora i sektora brige, ili predvidjeti što će se dogoditi u bliskoj budućnosti, željela bih napomenuti da ova trenutna „iznimka“ odražava jednu od najvažnijih konfiguracija orođene dimenzije samog neoliberalizma.
Radnice u kućanstvu od „strateške su važnosti“ za „optimalno funkcioniranje profesionalnih kućanstava vodećih globaliziranih sektora u gradovima.“
Kako bismo to razumjeli, potrebno je analizirati transformacije kućanskog rada i rada brige te razmotriti specifičnost njihove prirode.
 
Moj provizorni pristup tim problemima, o kojem sam detaljnije raspravljala u drugim tekstovima[9], jest da radnice migrantkinje zaposlene u kućanskom sektoru i sektoru brige, za razliku od migrantskih radnika, ne čine rezervnu armiju rada. To je posljedica same prirode komodificirane brige i kućankog rada kao ekonomskih grana koje su izrazito neprikladne za relokaciju; za koje je izgledno da će rasti zbog jačanja potražnje među stanovništvom koje ubrzano stari; i koje su zbog svoje izražene „afektivne“ komponente teže zamjenjive i manje podložne automatizaciji. Kao što Saskia Sassen naglašava, radnice u kućanstvu od „strateške su važnosti“ za „optimalno funkcioniranje profesionalnih kućanstava vodećih globaliziranih sektora u gradovima.“[10] Upravo ova „strateška važnost“ oblikuje fond radnica migrantkinja kao „redovitu“, a ne „rezervnu“ armiju rada.
 
Međutim, očiglednu „manju podložnost“ migrantkinja nezaposlenosti tijekom nedavne krize ne bi trebalo tumačiti kao ohrabrujuću pojavu kojom se ukazuje na poboljšanje položaja žena na tržištu rada. Neka inicijalna istraživanja zapravo upućuju na to da se trenutni otpor nezaposlenosti u tim sektorima u prosjeku odvija nauštrb radnih uvjeta i visine nadnica, uz porast različitih oblika neformalnog rada i ilegalnih migracija.
 
U zaključku, željela bih sugerirati da je ovaj posljednji element povezan s jednim od glavnih aspekata neoliberalizma: naime, činjenicom da je feminizacija tržišta rada u posljednjih 30 godina bila popraćena generalizacijom lošijih uvjeta rada, koji su povijesno bili karakteristični upravo za ženski rad. Kritički pregled ovog raspona trendova trebao bi biti u središtu suvremene agende feminističke analize i politike.






Bilješke:

[1] G. Dumenil i D. Levy, The Crisis of Neoliberalism, (Cambridge: Harvard University Press, 2011); H. Overbeek i B. van Apeldoorn, Neoliberalism in Crisis, (London: Palgrave, 2011).

[2] I. Awad, The Global Economic Crisis and Migrant Workers: Impact and Response, (Geneva: International Labor Office, International Migration Programme, 2009); J. Dumont i J. Garson, The Crisis and its Impact on Migration and Migrant Employment, (Barcelona: European Institute of the Mediterranean, 2010). Dostupno na: http://www.iemed.org/anuari/2010/aarticles/Dumont_Garson_Migration_en.pdf; OECD International Migration Outlook, (Paris: OECD Publishing, 2012).

[3] David Harvey, A Brief History of Neoliberalism, (Oxford: Oxford University Press, 2005).

[4] S. Castles i G. Kosack, Immigrant Workers and Class Structure in Western Europe, (Oxford: Oxford University Press, 1973); M. Castells, “Immigrant Workers and Class Struggles in Advanced Capitalism: The Western European Experience,” Politics and Society 5.1 (1975): 33–66.

[5] S. R. Farris, “Interregional Migration: The Challenge for Gender and Development,” Development. Society for International Development Journal 53.1 (2010): 98-104.

[6] E. Kofman i dr., Gender and International Migration in Europe: Employment, Welfare, and Politics, (London: Routledge, 2000); M. Schiff, The International Migration of Women, (London: Palgrave-World Bank, 2007).

[7] Treba napomenuti da je seksualna industrija još jedan sektor u kojem su migrantkinje u velikoj mjeri prekomjerno zastupljene. Vidi: Elizabeth Bernstein, Temporarily Yours: Intimacy, Authenticity, and the Commerce of Sex, (Chicago: University of Chicago Press, 2007); i Rutvica Andrijasevic, Migration, Agency, and Citizenship in Sex Trafficking, (London: Routledge, 2010).

[8] OECD 2012.

[9] Vidi S. R. Farris, “Femonationalism and the ‘Regular’ Army of Called Migrant Women,” History of the Present 2.2(2012): 184-199; i S. R. Farris, “‘The Migrant Woman Exception’: Understanding the Gender Dimensions of the Impact of the Global Economic Crisis on Migrant Labor in Western Europe,” u pripremi, 2013.

[10] Saskia Sassen, “Two Stops in Today’s New Global Geographies. Shaping Novel Labor Supplies and Employment Regimes,” American Behavioral Scientist 52.3(2008): 465.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Vezani članci

  • 31. siječnja 2016. Imigranti su ključan element radničke klase U razgovoru o migracijama Sandro Mezzadra sa Sveučilišta u Bologni promatra iste kao društveni pokret s posebnim naglaskom na subjektivnom stremljenju za boljim životom, razlažući kako su zapravo prodiruće silnice kapitala te koje stubokom mijenjaju uvjete života i rada na prostoru Europe. Govori i o Dublinskom protokolu – režimu azila u okvirima implementacije Schengenskog sporazuma, te o jačanju rasizma koje podcrtava potrebu za kolektivnim europskim odgovorom na spomenute probleme.
  • 9. kolovoza 2012. Pogled na makroekonomsku pozadinu migracija
  • 4. svibnja 2019.
    Featured Video Play Icon
    Što je teorija socijalne reprodukcije?
    Ususret dvama predavanjima Tithi Bhattacharyje na ovogodišnjem 12. Subversive festivalu, donosimo prijevod kratkog intervjua u kojem pojašnjava što je teorija socijalne reprodukcije i tko proizvodi radnu snagu u kapitalizmu, upućujući nas na nužnost nadilaženja istraživačkog fokusa na obitelj te uključivanja šireg antisistemskog otpora kako u teorijsko tako u praktično feminističko djelovanje.
  • 14. travnja 2018. Kapital je društveni odnos Kapitalizam kao proizvodni, ali i društveno-vlasnički odnos, specifičan je historijski poredak koji odgovarajućim institucionalnim mehanizmima osigurava uvjete za vlastiti opstanak. O tome kako liberalna pravno-institucionalna aparatura formalizira, a potom i afirmira klasne, rodne i rasne razlike, o doprinosima luksemburgijanske kritike političke ekonomije suvremenim marksističkim feminističkim analizama, te o emancipatornim antikapitalističkim strategijama otpora koje nužno moraju uključivati i aspekt proizvodnje i aspekt reprodukcije, razgovarale/i smo s Ankicom Čakardić, docenticom na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
  • 31. prosinca 2018. Socijalna reprodukcija: izvor života u kapitalizmu Kapitalistički status quo, odnosno mogućnost nastavka globalne proizvodnje i akumulacije kapitala inherentno je vezana uz oblike discipliniranja reproduktivne sfere. U periodima ekonomskih kriza kapital pojačano spušta cijenu nadnice te prebacuje troškove egzistencije na produktivni, a osobito reproduktivni rad, temeljni resurs te „historijski i analitički preduvjet kapitalističkog načina proizvodnje“.
  • 24. srpnja 2013. Nepodnošljiva lakoća društvene reprodukcije
  • 26. studenoga 2018. Starija generacija – dežurni krivci Nakon raspada Jugoslavije, s početkom deindustrijalizacije, masovni odlazak u prijevremene mirovine korišten je kao mjera za ublažavanje mogućnosti širokih socijalnih prosvjeda. Istovremeno su mnoge starije osobe na prostoru Istočne Njemačke i Poljske, poglavito žene, prihvatile opciju prijevremenog umirovljenja kako bi uslijed propadanja sustava javnih vrtića pomogle svojoj djeci u skrbi o unučadi. Uslijed sve jačih neoliberalnih pritisaka na socijalnu državu, danas se umirovljenike općenito prikazuje kao teret društva, a one koji su odabrali opciju prijevremenog umirovljenja optužuje da je njihova lijenost i nesmotrenost dovela do neodrživosti javnog mirovinskog sustava. O medijskoj hajci na stariju generaciju u Sloveniji i realnim koordinatama problematike mirovinskog sustava pročitajte više u prijevodu teksta Lilijane Burcar.
  • 17. siječnja 2016. Fotografija je preuzeta s Flickr računa Jamesa Cohena po Attribution 2.0 Generic licenci Bezuvjetni temeljni dohodak – radikalni potencijal reformističkog zahtjeva U prvom dijelu razgovora o bezuvjetnom temeljnom dohotku s političkom znanstvenicom Wandom Vrasti, autorica i njezina sugovornica analiziraju i problematiziraju različite aspekte BTD-a kao konkretne politike, ali i misaonog okvira, odnosno utopističkog projekta: "Konkretna provokacija BTD-a leži u sljedećem: ako se kapitalizam u svojoj biti temelji na eksproprijaciji određene klase ljudi od apsolutno svega što posjeduju ne bi li ih se dovelo u položaj u kojem mogu preživjeti isključivo prodajući svoje radno vrijeme, BTD taj odnos želi izokrenuti. Želi prekinuti vezu između rada i ekonomske potrebe, pružiti svim ljudima temeljne uvjete za život i to bezuvjetno, a zatim neka potrebe, stvarni interesi (strasti) i demokratska razmjena odlučuju kakav je rad društvu potreban."
  • 31. prosinca 2018. Solidarnost na institucionalnoj vjetrometini Donosimo vam kratak etnografski rad o iskustvu agencijskog čišćenja. Autorica je čistila jednu njemačku drogeriju u Zagrebu tokom dva mjeseca početkom 2018. godine. Kroz prikaz svakodnevice agencijskih čistačica, rad ukazuje na sustavna ograničenja koja priječe uspostavljanje radničke solidarnosti. Tekst je nastao kao završni rad u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 17/18, uz mentorstvo Karoline Leaković.
  • 15. ožujka 2016. Biti zdrav i biti zaposlen,
    i biti zaposlen a biti zdrav
    "Akumulacija kapitala ujedno je značila akumulaciju mizerije i produljenje agonije napornog i potplaćenog rada. U psihosocijalnom kontekstu, pomak u strukturi radnih odnosa doveo je do mentalne degradacije čovjeka, što ujedno znači i promjenu percepcije rada, koji se sve češće doživljava kao robijanje sa svrhom namirenja osnovnih egzistencijalnih potreba. Životni vijek čovjeka pretvoren je u radni vijek, a slobodno vrijeme u potpunosti je podređeno ostvarenju primarnih potreba."
  • 1. ožujka 2018. Dok se svaka kuharica ne politizuje Dovođenje u pitanje eksplanatorne moći historijsko-materijalističke analize eksploatacije žena nije samo udaljilo feminističku borbu od socioekonomskih pitanja, nego i otvorilo put aproprijaciji progresivnih dosega socijalističkog i marksističkog feminizma. Iz 9. broja časopisa Stvar prenosimo tekst u kojem Maja Solar analizira položaj žena u carističkoj Rusiji i nakon Oktobra, ukazujući na važnost promišljanja „ženskog pitanja“ kao dijela klasne borbe i emancipatornih dosega revolucionarnog nasljeđa u području socijalnih, ekonomskih i političkih prava, koja su danas ponovo pod direktnim udarom kapitala.
  • 11. svibnja 2015. Još jednom o kućanskom radu
  • 31. prosinca 2018. Feministička internacionala: Preuzimanje i prevrednovanje štrajka Štrajk, kao jedan od radikalnih instrumenata radničke borbe, danas je sveden na reformističke akcije sindikalno organizirane radne snage koja od države i kapitala pokušava ispregovarati sektorske ustupke za svoje članove_ice. Međunarodni štrajk žena, koji je prvi puta organiziran 8. marta 2017. godine, progovara o ženskoj borbi kao klasnoj borbi, uključujući u pokret različite radničke realnosti, one nezaposlenih i trans osoba, migranata i kućanica, žena koje trpe nasilje i domorodačkog stanovništva kojem je oteta zemlja zbog štetnih ekoloških projekata. Na koji način revolucionirati prakse feminističkog pokreta temeljem borbe protiv rodne i kolonijalne podjele rada koje su ključne za kapitalističku eksploataciju, pročitajte u tekstu Verónice Gago.
  • 13. ožujka 2013. Uzroci rodnih razlika u plaćama
  • 8. ožujka 2017. Ne postoje teme koje otvaramo nakon revolucije U svjetlu nedavne odluke Ustavnog suda koji je „Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece“ proglasio zastarjelim, i time barem privremeno osujetio sve agresivnije pokušaje desnih konzervativnih struja da dokinu pravo na abortus u Hrvatskoj, kao i predstojećim prijedlozima novoga zakona, iznimno je važno raspravljati o političko-ekonomskom i društvenom kontekstu u kojem žene danas ostvaruju reproduktivna prava. S Vedranom Bibić razgovarali smo o klasnoj dimenziji ženske borbe i dostupnosti izborenih prava, nužnosti nadilaženja ograničenja koja postavlja liberalni feminizam te problemima feminističkih i ljevičarskih organizacija na našim prostorima.
  • 31. prosinca 2018. Borba za jednakost trans osoba mora biti prepoznata kao klasna borba Predrasude prema trans osobama, prisutne ne samo u široj javnosti nego i na desnom i dijelu lijevog političkog spektra, manifestiraju se na različite načine – od otežavanja pristupa pojedinim segmentima svakodnevnog života do ideološkog negiranja progresivnog potencijala cjelokupnom trans pokretu. Pročitajte prijevod teksta Shon Faye, britanske umjetnice i članice trans zajednice, o poteškoćama s kojima se trans osobe susreću prilikom potrage za zaposlenjem i adekvatnom zdravstvenom zaštitom, klasnoj uvjetovanosti bavljenja seksualnim radom i izloženosti nasilju na radnom mjestu, te važnosti prepoznavanja zahtjeva trans pokreta kao dijela radničke borbe, a ne projekta srednjoklasnog liberalizma.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve