Lijeve emancipatorne prakse – što nas (ni)je naučila povijest feminističke borbe

Dok proces derogacije socijalne države i rezanja radničkih prava produbljuje klasne nejednakosti i potiče feminizaciju siromaštva, a sveprisutni liberalni feminizam problem vidi prvenstveno u neadekvatnoj implementaciji neoliberalnih politika, važno je prisjetiti se zanemarenih progresivnih praksi lijevog feminizma, odnosno njegova savezništva s radničkih pokretom u borbi protiv kapitalizma. Donosimo izvještaj s tribine „Lijeve emancipatorne prakse - što nas (ni)je naučila povijest feminističke borbe“ na kojoj su sudjelovale Jelena Tešija iz uredništva portala Libela i feminističkog kolektiva fAKTIV, Karolina Leaković, članica Socijaldemokratskog foruma žena SDP-a i Danijela Dolenec, predavačica na Fakultetu političkih znanosti, predsjednica uprave Instituta za političku ekologiju te članica platforme Zagreb je NAŠ!, uz moderaturu Jakova Kolaka. Tribina je nastala kao završni rad Jakova Kolaka u sklopu ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije 16/17 pod mentorstvom Andreje Gregorine, a u organizaciji Kluba studenata fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

Featured Video Play Icon


Kao jedan od glavnih razlog organiziranja tribine o lijevim emancipatornim praksama na prostoru Jugoslavije, moderator Jakov Kolak naveo je nedovoljnu zastupljenost sadržaja vezanih uz feminističke teorije i prakse u kurikulima sveučilišnih predmeta, odnosno neophodnost da se ukaže na probleme i ograničenja liberalnog feminizma kao globalno dominantnog feminističkog pravca koji svojim djelovanjem podržava strukturnu opresiju klasno deprivilegiranih članova/ica društva.
 
Osvrnuvši se na historijat lijevih emancipatornih feminističkih praksi na prostoru Jugoslavije, Jelena Tešija u svojem je izlaganju naglasak stavila na djelovanje i utjecaj Antifašističkog fronta žena (AFŽ) koji je ženama po prvi puta otvorio mogućnost sudjelovanja u političkom, društvenom i ekonomskom životu novoformirane države, odnosno na rad Saveza ženskih društava Hrvatske kao prve pravne nasljednice AFŽ-a u Hrvatskoj.
 
AFŽ, osnovan 6. – 7. prosinca 1942. godine u Bosanskom Petrovcu na Prvoj zemaljskoj konferenciji žena, a (samo)raspušten 1953. godine, imao je značajan utjecaj na živote žena u Jugoslaviji. U Narodno oslobodilačkoj borbi je prema procjenama sudjelovalo 2 milijuna žena dok je, na primjer, AFŽ Hrvatske na svojem početku brojio 250 000 aktivnih članica. Osim što su sudjelovale u ratnim akcijama i pomagale u organizaciji oslobođenih teritorija, članice AFŽ-a intenzivno su radile na povećanju udjela žena na tržištu rada, njihovoj političkoj participaciji, obrazovanju, socijalizaciji kućanskog rada, zdravstvenoj zaštiti, odnosno zaštiti reproduktivnih prava. Primjerice, nepismenost je žena 1931. godine iznosila oko 55%, a 1961. 29%; 1939. godine 27% žena bilo je radno aktivno u industriji,
Ustav FNRJ iz 1946. žene je proglasio ravnopravnima s muškarcima u svim područjima državnog, privrednog i društveno-političkog života te im garantirao univerzalni pristup obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti i skrbi za djecu
dok je 1948. godine taj postotak iznosio 47% – ovako visok udio žena na tržištu rada u zemljama Zapadne Europe dostignut je tek 20-tak, ponegdje i 30-tak godina kasnije; aktivno i pasivno pravo glasa žene su prvi puta dobile 1945. godine. Ustav FNRJ iz 1946. žene je proglasio ravnopravnima s muškarcima u svim područjima državnog, privrednog i društveno-političkog života (članak 24.) te im garantirao univerzalni pristup obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti i skrbi za djecu. Početkom pedesetih godina prošloga stoljeća donesen je zakon koji je legalizirao pobačaj iz medicinskih razloga, 1974. godine pravo na slobodu rađanja ženama je zagarantirano Ustavom, dok je 1978. u Hrvatskoj na snagu stupio, do danas aktualan, Zakon o zdravstvenim mjerama o ostvarivanju prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece koji je legalizirao abortus na zahtjev do desetog tjedna trudnoće.
 
Tešija je također ukazala da je period nakon ukidanja AFŽ-a i pojave drugovalnog feminizma krajem 70-ih godina još uvijek rijetko predmetom istraživačkog interesa historičarki, skrenuvši pozornost na programski kontinuitet političkog i društvenog djelovanja Saveza ženskih društava Hrvatske kao pravne nasljednice AFŽ-a – primjerice, na zahtjev za socijalizacijom neplaćenog kućanskog rada.
 
Nadovezujući se na primjedbu Jelene Tešije o kritici „socijalističkog patrijarhata“ drugovalnih (liberalnih i radikalnih) feministkinja koji je najavio obrat u pristupu „ženskom pitanju“, Karolina Leaković svoje je izlaganje započela referirajući na rad Chiare Bonfiglioli o konferenciji „Drugarica žena“ održanoj 1978. godine u Beogradu. Naime, francuske i talijanske sudionice konferencije već su tada teme rada, socijalnih usluga i političke participacije žena etiketirale kao „zastarjela“ feministička pitanja zagovarajući usmjeravanje borbe prema temama emancipacije ženskog tijela i rodno uvjetovanom nasilju.
 
Kako bi ukazala na važnost „zastarjelih“ pitanja, Leaković se u svojem izlaganju osvrnula na niz progresivnih rješenja marksistkinja koja su uključivala podruštvljenje neplaćenog kućanskog rada iz područja brige oko djece. Po završetku II. svjetskog rata članice AFŽ-a sustavno su se počele baviti zdravstvenom i socijalnom zaštitom djece te njihovim fizičkim, psihičkim i emocionalnim odgojem i razvojem. Posebno je istaknuta pluralnost funkcija predškolskog odgoja i obrazovanja u usporedbi s kapitalističkim zapadnim zemljama koje najčešće spominju svega jednu ili dvije funkcije. Tako se u tadašnjoj legislativi kao jedan od važnih zadataka predškolskog odgoja i obrazovanja navodi i omogućavanje majkama da sudjeluju u privrednom, kulturnom i društvenom životu, čime se emancipacija žena direktno povezuje s pitanjem socijalnih politika.
U 90-tima dolazi do procesa decentralizacije sustava obrazovanja i odgoja djece koji prelaze u jurisdikciju lokalne samouprave, što je rezultiralo današnjim razlikama u korištenju spomenutih servisa u pojedinim regijama
Tijekom 60-tih godina socijalne politike vezane uz djecu nisu bile dizajnirane samo da budu emancipatorne za djecu, nego i za roditelje. U istom se periodu kreće i u formiranje mreže jaslica i vrtića koji su se razlikovali ovisno o dobi djeteta i dužini njegova čuvanja: djeca do 3 godine starosti u jaslicama su mogla boraviti do 10 sati na dan, djeca do 12 godina starosti u obdaništima su mogla boraviti do 13 sati dnevno, djeca od 4 do 7 godina u zabavištima su mogla boraviti 3 do 4 sata dnevno, dok su djeca od 3 godine do polaska u školu mogla boraviti u vrtićima koji su imali i noćnu smjenu. Tijekom 60-tih uvodi se i obrazovanje za odgojiteljice, a mreža različitih institucija vezanih uz odgoj i obrazovanje djece razvija se u 70-tima zajedno s formiranjem samoupravnih zajednica. Međutim, istovremeno započinje i proces liberalizacije.
 
U 90-tima dolazi do procesa decentralizacije sustava obrazovanja i odgoja djece koji prelaze u jurisdikciju lokalne samouprave, što je rezultiralo današnjim razlikama u korištenju spomenutih servisa u pojedinim regijama (npr., u Brodsko-posavske županije svega je 13% djece obuhvaćeno nekim oblikom predškolskog programa).
 
Kako bi ukazala na promjenu smjera u promišljanju pitanja socijalne uloge države u javnom financiranju svima dostupnih servisa za djecu predškolske dobi, Leaković se na kraju izlaganja osvrnula na Zakon o dadiljama iz 2013. godine. Iako u konačnosti nije zaživio, Zakon je imao za cilj otvoriti vrata privatizaciji spomenute usluge, obrazovnu funkciju vrtića svesti na puko čuvanje djece, a žene ponovno ekonomski i društveno ograničiti na tradicionalne uloge.
 
Danijela Dolenec u svojem je izlaganju ukazala na socijalne i ekonomske programe različitih modela zapadnoeuropskih socijalnih država kao dio historijskog nasljeđa ljevice. Pored pozitivnih aspekata, poput dekomodifikacije i defamilijalizacije koje imaju za cilj ukidanje klasnih i statusnih razlika, upozorila je i na ograničenja kao što su utemeljenje socijalne države na kolonijalnim praksama, ekološka neodrživost, patrijarhalan ustroj, i nepripremljenost na novi odnos rada i kapitala u vrijeme razvoja novih tehnologija i s njima povezanog rapidnog nestanka radnih mjesta. Istaknula je i doprinos feminističke kritike tipologiji
Trend liberalizacije aktualan je za cijeli niz javnih usluga u Hrvatskoj – radi se o zaokretu prema institucionalizaciji konzervativnih politika koje privilegiraju samo određene vrste statusa i identiteta (npr. majke i branitelje)
socijalne države, upozorivši kako je uz dekomodifikaciju (smanjenje ekonomske ovisnosti pojedinca o tržištu rada) u analizu ciljeva socijalne države neophodno uključiti i defamilijalizaciju (socijalizaciju skrbi u kućanstvu), jer ovisnost o obitelji predstavlja ključni problem za žene u patrijarhalnim društvenim strukturama. Nadalje, skrenula je pozornost na trend liberalizacije cijelog niza javnih usluga u Hrvatskoj, odnosno na zaokret prema institucionalizaciji konzervativnih politika koje privilegiraju samo određene vrste statusa i identiteta (npr. majke i branitelje). Za kraj je predavanja Dolenec istaknula kako konzervativna dekomodifikacija ne dovodi do egalitarnih ishoda, pogotovo kada govorimo o ženama, jer država socijalnu reprodukciju ne vidi kao odgovornost cijeloga društva, nego teret prebacuje na obitelj kao primarnu reproduktivnu jedinicu.
 
Tijekom rasprave govornice su se dotakle načina i dosega političkog djelovanja žena danas. Karolina Leaković napomenula je kako unatoč 38% žena u SDP-u te postojanju Socijaldemokratskog foruma žena SDP-a od 1995. godine, pitanje emancipacije žena još uvijek nije sistemsko partijsko pitanje, odnosno feministička perspektiva nije integralni dio procesa stvaranja stranačke politike. Kao članica političke platforme koja potiče direktne oblike političke participacije, Danijela Dolenec primijetila je da žene u politici obavljaju veliku količinu nevidljivog rada, iako pritom nemaju dovoljno društvene podrške za svoj angažman, dok je Jelena Tešija naglasila važnost izvaninstitucionalnog feminističkog djelovanja, istaknuvši kao primjer feministički kolektiv fAKTIV koji svoju borbu za radna, socijalna i reproduktivna prava žena pozicionira unutar šireg antikapitalističkog pokreta.
 
Anita Prša i Andreja Gregorina


Pozivamo Vas na tribinu, “LIJEVE EMANCIPATORNE PRAKSE- što nas (ni)je naučila povijest feminističke borbe“, koja će se održati 24.05. u 19,00 u dvorani A na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.

 

Cilj tribine je ukazati na važnost feminističkih teorija i praksi, koje su tek sporadično zastupljene u kurikulumima sveučilišnih predmeta, te na taj način potaknuti diskusiju o ženskim/rodnim temama unutar fakulteta, ali i šire.

 

Tribina će dati pregled progresivnih feminističkih praksi na području Jugoslavije, s naglaskom na Hrvatsku, te će problematizirati temeljno polazište liberalnog feminizma koji uzroke nejednakosti pronalazi u neadekvatnoj implementaciji liberalnih politika unutar kapitalističkog društva bez da preispituje društveno-ekonomski kontekst, što u konačnici osnažuje strukturnu opresiju klasno deprivilegiranih žena. Današnja situacija u Hrvatskoj, u kojoj žene postaju sve ugroženiji segment društva, jasno ukazuje na probleme i ograničenja liberalnog pristupa.

 

Suočeni s konzervativnim strujama koje žele vratiti žene u privatnu sferu obitelji gdje bi bile „inkubatorice“ nacije i s neoliberalnim ekonomskim politikama koje ukidanjem socijalnih usluga i rezanjem radničkih prava guraju žene u prekarne pozicije na tržištu rada i siromaštvo, nužno je da tražimo drugačija rješenja.

 

Zato želimo potaknuti raspravu o zanemarenom historijatu crvenog feminizma u jugoslavenskom kontekstu, pritom stavljajući naglasak na antifašističku borbu, unutar koje su se žene prvi puta pozicionirale kao politički subjekt, te na raspravu o socijalnoj državi, koja je prvi puta stvorila mehanizme prebacivanja tereta neplaćenog kućanskog rada s leđa žene na cjelokupno društvo. Oba ova aspekta feminističke i radničke borbe temelj su ne samo borbe za žensku, nego uopće društvenu ravnopravnost, i nužan preduvjet svakog razgovora o problemu socijalne i ekonomske nejednakosti.

 

Na tribini govore:

 

1) Jelena Tešija, članica uredništva portala o rodu i politici Libela.org te članica feminističkog kolektiva fAKTIV

2) Mario Kikaš, glavni urednik časopisa RAD i član organizacije BRID

3) Karolina Leaković, politička aktivistkinja i vršiteljica dužnosti predsjednice Socijaldemokratskog foruma žena SDP-a

4) Danijela Dolenec, docentica na Odsjeku za komparativnu politiku Fakulteta političkih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu i predsjednica uprave Instituta za političku ekologiju

 

Moderirat će je Jakov Kolak

 

*Tribina je nastala kao završni rad Jakova Kolaka u sklopu ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije 16/17 pod mentorstvom Andreje Gregorine, a organizira je Klub studenata fakulteta političkih znanosti u suradnji s Centrom za ženske studije.

 

(Izvor)

 

Vezani članci

  • 15. ožujka 2016. Vida Tomšič na zaključnom plenarnom zasjedanju 5. kongresa SZDL Slovenije, 9. ožujka 1961. (Izvor: commons.wikimedia.org) O Vidi Tomšič, marksističkom feminizmu i djelovanju Autorica donosi kritiku članka Nanette Funk, koja obnovljeni interes za politički rad osoba poput Vide Tomšič (1913-1998) označava kao „reaktivnu formaciju“ spram neoliberalizma te akademski trend koji bi mogao „ugroziti reputaciju“ ženskih i rodnih studija u regiji. Bonfiglioli ukazuje da su navedeni stavovi tipičan pokušaj nasilnog kreiranja binarne distinkcije između ženske „volje za djelovanjem“[*] i socijalističke državne politike, tvrdeći kako je ostvarivanje ženskih prava unutar komunističkih partija i ženskih organizacija pod državnim socijalizmom uistinu bilo moguće. Nadalje, smatra kako je nužno smjestiti transnacionalni aktivizam Vide Tomšič u kontekst globalnog sustava antifašističkih, antikolonijalnih te internacionalističkih poslijeratnih mreža.
  • 31. prosinca 2016. Marija Šoljan-Bakarić u svojoj radnoj sobi, 1957. godine (fotografija je dio privatnog arhiva obitelji Šoljan-Bakarić). Žensko i klasno – zaboravljeni historijat U trenutku kada su feminističke borbe i diskusije najzad došle na dnevni red ljevice, otvara se i diskusija o feminističkom nasljeđu jugoslavenskog socijalizma i Narodnooslobodilačke borbe kojom je inauguriran. Tako je 29. prosinca u Sarajevu predstavljen zbornik Izgubljena revolucija: AFŽ između mita i zaborava, a mi donosimo tekst Andreje Gregorine iz zagrebačkog Centra za ženske studije, u kojemu adresira današnje potencijale AFŽ-ovske tradicije. Te je potencijale važno obnavljati danas, kaže Gregorina, kada se ženski pokret dominantno oslanja na liberalno-radikalnu tradiciju i brani autonomiju ženskog tijela, dočim se ugroženost žena materijalnim uvjetima društvene reprodukcije često zanemaruje.
  • 21. rujna 2016. Gustave Doré, „Vagabonds sur le pont d'Alcantara, a Tolède“. (izvor) Prema reartikulaciji otpora ekonomskom liberalizmu Aktualni politički trenutak nameće nam brojne teme, razumijevanjem kojih se stvaraju preduvjeti za uspješno emancipatorno političko organiziranje. Formiranje političkog polja u postsocijalističkoj Hrvatskoj, rast ekstremne desnice diljem Europe, odnos političke demokracije i ekonomskog liberalizma te struktura moći u Europskoj Uniji, neka su od pitanja koja smo otvorili u razgovoru s Danijelom Dolenec, docenticom na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti i predsjednicom Upravnog odbora Instituta za političku ekologiju.
  • 11. ožujka 2017. Crveni karanfili (izvor: ChadoNihi @ Pixabay prema Creative Commons licenci) Klasno cvijeće U osvrtu na revolucionarni historijat Osmog marta, autorica evaluira njegova suvremena obilježavanja koja više nego ikad moramo jasno pozicionirati kroz antikapitalističku optiku te ekonomski i politički angažman žena kako bismo nadišli/e liberalno konceptualiziranje oslobođenja žena oprimjereno individualnim uspjesima snažnih pojedinki. O socijalističkom nasljeđu obilježavanja Osmog marta te važnosti dugoročnih strategija obrane reproduktivnih i drugih prava piše Andreja Gregorina, koordinatorica obrazovnog programa Centra za ženske studije i članica feminističkog kolektiva FAKTIV.
  • 17. studenoga 2016. Novi odnos između radnika i poslodavaca, karikatura u švicarskim novinama iz 1896. godine (izvor). Zamor trećeputaškom socijaldemokracijom Praksa ideološkog razvodnjavanja dovela je socijaldemokratske stranke tzv. Trećeg puta do sve većeg oslanjanja na princip „biranja manjeg zla“. Dugogodišnji proces skretanja nominalne parlamentarne ljevice prema desnom centru rezultirao je gubljenjem političke vjerodostojnosti i trajne glasačke baze, suprotno očekivanjima stranačkog vodstva. S Karolinom Leaković, kandidatkinjom na predstojećim izborima za čelnu osobu Socijaldemokratske partije Hrvatske razgovarali smo, između ostaloga, o nužnoj transformaciji socijaldemokratskih političko-ekonomskih ciljeva, zahtjevima za snažnijim ideološkim pozicioniranjem te potrebi za suradnjom s izvanparlamentarnim lijevim snagama.
  • 13. svibnja 2017. „LEBANON HANOVER III“ (izvor: Rowena Waack @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci.) Zajedno protiv kapitalizma i patrijarhata Repozicioniranje feminističke borbe iz dominantno reformističkog polja (neo)liberalnog feminizma u revolucionarno polje lijevog feminizma od velike je važnosti za konsolidaciju ženskog pokreta, ali i promišljanje progresivnih strategija svih budućih antikapitalističkih platformi. S Petrom Odakom razgovarale smo o retradicionalizaciji rodnih odnosa, heteropatrijarhalnosti kapitalističkog sustava, zaboravu materijalističkog historijata crvenog feminizma te posljedicama marginalizacije njegova zahtjeva za klasnom solidarnošću, odnosno eksplanatornoj važnosti ovakvog pristupa za izgradnju širih savezništava u neoliberalnom društveno-ekonomskom kontekstu.
  • 14. lipnja 2017. Potonula crkva, Rosa Luxemburg Platz, Berlin, 2017., autori: NOVOFLOT (foto: AG) Feministička teologija kao borbena politička praksa Danas, u vrijeme snažnog kontrarevolucionarnog zamaha klerikalnih struktura i njima bliskih subpolitičkih pokreta, mapiranje emancipatornih potencijala različitih religioznih teorija i praksi od strateške je važnosti za promišljanje ekonomski i socijalno pravednijeg društva. Donosimo vam pregled razvoja feminističke teologije, jedne od teorija oslobođenja koja iz rodne perspektive kritizira religijske tekstove i historiju kršćanstva, a materijalističku analizu koristi kao alat za prokazivanje sprege crkvenih institucija i vladajućih struktura, pozivajući rodno, klasno i rasno deprivilegirane grupe na solidarnost u otporu sistemskom nasilju i u crkvi i u društvu. Rad Roberte Nikšić o feminističkoj teologiji nastao je u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Ankice Čakardić.
  • 8. ožujka 2017. Noćni marš - 8. mart,  2016. godine, Zagreb (Kristina Josić/Libela) Ne postoje teme koje otvaramo nakon revolucije U svjetlu nedavne odluke Ustavnog suda koji je „Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece“ proglasio zastarjelim, i time barem privremeno osujetio sve agresivnije pokušaje desnih konzervativnih struja da dokinu pravo na abortus u Hrvatskoj, kao i predstojećim prijedlozima novoga zakona, iznimno je važno raspravljati o političko-ekonomskom i društvenom kontekstu u kojem žene danas ostvaruju reproduktivna prava. S Vedranom Bibić razgovarali smo o klasnoj dimenziji ženske borbe i dostupnosti izborenih prava, nužnosti nadilaženja ograničenja koja postavlja liberalni feminizam te problemima feminističkih i ljevičarskih organizacija na našim prostorima.
  • 21. prosinca 2015. Fotografija knjige "Sociologija i samoupravljanje" preuzeta je sa stranice kupindo.com. Preispitivanje “egalitarnog sindroma” Josipa Županova Rad ukazuje na slabosti empirijskih uporišta i teorijskih postupaka na kojima se temelji utjecajna teza Josipa Županova o egalitarnom sindromu kao prepreci razvoju. Kontekstualizacija njegova djelovanja u kasne šezdesete godine propituje njegov kritički karakter, pokazujući kako su Županovljeve teze o homo oeconomicusu predstavljale dio protržišno orijentirane liberalne reformske struje. Konačno, Županovljeva teza o modernizaciji u Jugoslaviji kao “devijantnoj” naspram pretpostavke da sva društva konvergiraju prema kapitalističkom modelu razvoja, osporava se uvođenjem pristupa višestrukih moderniteta, prema kojem modernizacija nije linearna putanja prema hegemonijskom modelu, nego otvoren proces koji nužno poprima povijesno specifične oblike.
  • 1. ožujka 2017. Clara Zetkin, crtež Roberta Diedrichsa (izvor: Krückstock, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci). Za oslobođenje žena! Na Međunarodnom radničkom kongresu u Parizu, održanom od 14. do 20. srpnja 1889. godine, politička radnica njemačkog i međunarodnog radničkog pokreta Clara Zetkin, koja je od 1890. upravljala ženskim proleterskim pokretom u Njemačkoj, održala je značajan govor o odnosu ženskog rada i kapitala te specifičnosti ženske nadnice u kapitalističkom sustavu. Ukazavši da pitanje ženske emancipacije nije izolirano pitanje, ustvrdila je da ga je nužno promatrati u kontekstu šire društvene reprodukcije unutar koje i radnici i radnice dijele zajednički interes i istog neprijatelja. Prijevod ovog govora nastao je kao završni rad Barbare Šarić u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Andreje Gregorine.
  • 14. ožujka 2016.
    Featured Video Play Icon
    Noćni marš – 8. mart

    Priopćenje za medije   Organizacijski odbor Noćnog marša – 8. mart Utorak, 8.3.2016. Zagreb, Park kralja Petra Krešimira IV do Zrinjevca   „Feministička borba za prava žena ne dopušta predah, pogotovo ne sad kad su ponovno na meti sve otvorenijih napada seksualna i reproduktivna, radnička prava žena, a nasilje nad ženama i dalje je sveprisutno, […]

  • 26. siječnja 2017. „Bifurcated Girls“ iz posebnog izdanja Vanity Faira 6. lipnja 1903. godine (izvor: Infrogmation). Rod kao društvena temporalnost: Butler (i Marx) Autorica donosi neke od važnih teorijskih i analitičkih uvida za razumijevanje rodne i spolne opresije, ukazujući na vezu između temporalnosti i kapitalističke eksploatacije. Na primjeru analize performativnosti roda (Judith Butler), Arruzza ukazuje i na njezin temeljni propust. Butler temporalnosti pristupa na ahistorijskoj, apstraktnoj razini, oslanjajući se primarno na lingvistički pristup društvenim praksama, zanemarujući pritom materijalne i ekonomske aspekte potonjih. Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Jane Pamuković u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo dr. sc. Ankice Čakardić.
  • 27. listopada 2013. Snimke izlaganjâ: Tomislav Medak i Danijela Dolenec, 18.10.2013.

    Pogledajte snimke izlaganjâ Tomislava Medaka i Danijele Dolenec s konferencije CRS-a “Dileme ljevice: poteškoće, strategije, perspektive”. Medak se u svom izlaganju osvrnuo na strukturna ograničenja civilnog društva pri pokušajima bavljenja političkim radom na ljevici, dok je Dolenec govorila o potencijalu zajedničkih dobara kao principu socijalističkog guvernmentaliteta, kontrastirajući rad Elinor Ostrom i Branka Horvata. Tomislav Medak: […]

  • 31. prosinca 2016. Argentinska zastava, modificirana za potrebe prosvjeda (izvor: Rodrigo Paredes prema Creative Commons licenci). Nijedna manje Sve aktualniji napadi na ženska prava okupili su Europu na prosvjedima. Oni najmasovniji, održani u Poljskoj na „crni ponedjeljak“, 2.10.2016., istaknuli su probleme s kojima se žene suočavaju pri ugrožavanju njihovih reproduktivnih prava. Samo dva tjedna kasnije, 19.10. u Argentini su održani prosvjedi na „crnu srijedu“ povodom brutalnog ubojstva mlade Lucíje Pérez, no žene Argentine nisu propustile prepoznati ulogu kapitalističke agende u uzrocima njihovih problema. Ovaj put je izostala masovna solidarizacija iz Europe, pokazujući da naš internacionalizam teško prelazi kontinentalne granice. Kako bismo te granice bar nakratko premostili, preveli smo članak Luciane Zorzoli.
  • 31. prosinca 2016. Kućanski poslovi (izvor: Mario Mancuso prema Creative Commons licenci). Feminizam nije moralna policija U koautorstvu s Nicole Cox, Silvia Federici je prije četiri desetljeća pokrenula „kuhinjsku kontraofanzivu“ na patrijarhat i njegova kapitalistička uporišta. Tadašnje isticanje problema neplaćenog kućanskog rada otvorilo je novu perspektivu kritike te neizmjerno obogatilo repertoar teorijske i praktične ljevice. Danas, kada se žene nalaze na udaru autoritarnih kapitalističkih režima i dok društvo prolazi snažnu repatrijarhalizaciju, važno je ponovo eksplicirati kako se kapitalizam i patrijarhat uzajamno konstituiraju. Takva perspektiva, koja objedinjuje historije eksploatacije i opresije otvara priliku za artikuliranje novih emancipatornih politika. Zato smo s ovom feminističkom historičarkom i teoretičarkom razgovarali o feminističkoj teoriji te njezinoj društvenoj i političkoj ulozi.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve