Kratka povijest Jordana Petersona

"Poruka Jordana Petersona je jednostavna: „zlo“ je inherentno ljudskoj vrsti, a dominacija određenih ljudi nad drugima biološki je utemeljena."

Jordan Peterson u razgovoru s polaznicima i polaznicama Student Action Summita u organizaciji Turning Point USA, Palm Beach County Convention Center, West Palm Beach, Florida, 20. prosinca 2018. (izvor: Gage Skidmore @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Poruka Jordana Petersona je jednostavna: „zlo“ je inherentno ljudskoj vrsti, a dominacija određenih ljudi nad drugima biološki je utemeljena.



U početku bijahu jastozi. Potom nasta muškarac. A muškarac, kao i muškarci-jastozi prije njega, bijaše snažniji od žene, kojoj se svidješe samo najsnažniji među muškarcima. Potom postade Bog. Bog zatim umre. Potom nasta ideologija. Milijuni pomriješe. A onda se dogodi Jordan Peterson.
 
U početku, dječak Jordan Peterson odlazi u crkvu. Tamo je Bog. Tinejdžer Jordan Peterson napušta Boga i postaje član „umjereno socijalističke“ političke stranke. Tamo je ideologija. Nitko nije umro, ali skupina privlači gubitnike: ljude bez poslova i obitelji, motivirane isključivo gorčinom prema bogatima. Peterson otkriva da su ljudi – odnosno, „Homo sapiensi“, kako ih ponekad naziva – zli, a ideologija je još gora i omogućava ljudima da sakriju svoju inherentnu zloću od sebe samih. Pod „ideologijom“ Peterson podrazumijeva staljinizam i nacizam, kao i marksizam, u koji ubraja i postmodernizam. Sve ideologije teže koncentracijskom kampu/gulagu, jedinstvenom entitetu u Petersonovom svijetu, gdje nije uvijek jednostavno razlučiti između aktivista za transrodna prava, Pol Pota, Derridae, i Hitlera.
 
Nakon promašenog koketiranja s politikom, mladić Jordan Peterson započinje studij psihologije. Lišen svojih prijašnjih uvjerenja, osjeća se anksiozno i opsjedaju ga apokaliptične noćne more. Jedne pijane noći slika Isusa na križu. Potom otkriva rad Carla Junga, čiji opis drevnih sustava vjerovanja koji čine most prema svijetu psihe rezoniraju s njegovim iskustvima. Peterson opisuje svoj susret s Jungovim radom u osobnim, a ne profesionalnim terminima – negdje između terapije i religijske epifanije.
 
Jung se udaljio od Freuda svojim inzistiranjem na postojanju „kolektivnog nesvjesnog“, psihičkog supstrata koji sadrži riznicu mitoloških arhetipa koje svi dijelimo, i koji su stariji i dublji od onoga što naziva „osobnim nesvjesnim“. Čitati Junga znači kročiti u ovaj mordorliki svijet vilenjaka, čarobnjaka, vještica, alkemičara, i zmajeva koji čuvaju brda zlata. Radi se o svijetu u kojem se neki od muškaraca koji na Redditu grozničavo objavljuju postove na dretvama posvećenima Petersonu, u estetičkom smislu vjerojatno osjećaju kao kod kuće.
 
Poput Junga, Peterson garnira svoje tekstove terminima kao što su pad, truljenje, istrošenost, poništenje, degeneracija, dekadencija. Red prijeti biti progutan kaosom, staro novim, maskulino femininim, uobičajeno čudnim, poznato nepoznatim. U Rajskom vrtu čuči zmija, avioni su se zabili u nebodere blizance, a žene uvijek varaju svoje muževe. Jung komunicira svoje ideje u registru nepokolebljive teatralnosti prikladnom njegovim spektakularnim pejzažima prekrivenima sumaglicom, dok Peterson barata kako platitudama, tako i sumpornim ognjem. Bezdani zijevaju, praznine zjape, praiskonska čudovišta reže, ali njegovo zazivanje plamenih paklenih dubina često skreće u svakodnevicu; pakleni plameni jezici ližu ostatke našiljene olovke na vašem neurednom radnom stolu. Čitati Petersona je poput gledanja Lohengrina kojega izvode Muppeti.
 
Peterson će se spremno ograditi od svojih smionijih proklamacija brzopletim uvjeravanjem kako će rubovi poretka uvijek biti zamrljani kaosom, ali ma koliko to izbjegavao jasno izreći, tvrdi da su Zapadne navike, tradicije, i običaji dobri i ugroženi. Petersonova logika ide otprilike ovako: mi – ne radi se o inkluzivnoj kategoriji – se nalazimo na tankom ledu pod kojim leže zmajevi, i pod zmajevima žene, a žene su kaos, koji dolazi izvana, i stranci prijete razbiti led te ukrasti klizaljke Zapadne civilizacije koje su se stvarale tisućama godina … međutim, realno, u redu je da se nešto leda otopi, a da si snažniji bio bi i bolji u klizanju, gubitniče.
 
Petersonova proza možda je nešto rasutija, njegove anegdote prošaranije patetikom, njegovi arhetipski primjeri pop-kulturniji (ne preporučam njegovo trosatno predavanje pod nazivom Carl Jung i Kralj Lavova), a za njegova iskonska čudovišta jednako je vjerojatno da počivaju u mozgu, kao i u nesvjesnom, ali jungijanski je utjecaj očigledan. Uz svo njegovo inzistiranje na univerzalnim aspektima psihičkog života, Jungov rad na sličan je način bio usmjeren na bijelog, muškog, kršćanskog subjekta, otrgnutog iz sigurne luke tradicije. U svojem tekstu iz 1937. godine, Walter Benjamin, njemačko-židovski filozof koji je pet godina ranije pobjegao iz nacističke Njemačke, ukazuje kako Jungova psihologija nudi terapiju koja je rezervirana isključivo za „arijevsku dušu“.
 
Neki komentatori napominju da Petersonovi radovi nisu toliko zlokobni koliko njegovi kritičari s ljevice sugeriraju. Navode kako 12 životnih pravila nije ukrašena svastikama, već je puna bezopasnih anegdota o vjevericama. Štoviše, pomaže ljudima. No Peterson ne kaže samo uspravi se, pospremi sobu i nemoj biti gubitnik; on neobavezno inzistira na tome da je „zlo“ inherentno ljudskoj vrsti i da je dominacija jedne vrste ljudi nad drugima biološki utemeljena. Peterson uklanja svaku specifičnost iz nasilne povijesti koju navodno želi razumjeti, a preteče njegovih nasilnih vizija o praiskonskoj psihi pritom padaju u zaborav.






Hannah Proctor je suradnica na ICI Berlin koja radi na historijama i teorijama radikalne psihijatrije.
 



Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Vezani članci

  • 9. kolovoza 2020. Iza eksplozije u Bejrutu stoji bezakonje svijeta međunarodne špedicije Katastrofalna eksplozija 2750 tona amonijevog nitrata – zapaljive tvari često korištene u bombaškim napadima – uskladištenih u luci blizu stambenih četvrti Bejruta, u kojoj je živote izgubilo preko 150 ljudi, ozlijeđeno 5000, a bez krova nad glavom ostalo 300 000, posljedica je neodgovornosti libanonskih lučkih vlasti i države, ali i offshoring pravnih makinacija pomorskog kapitala kojima je svrha profitno motivirana radna, zdravstvena, sigurnosna i okolišna deregulacija.
  • 9. kolovoza 2020. Naša mjesta i gradove oblikuju zakoni, a ne zgrade "Rory Olcayto objašnjava zašto politika mora imati prvenstvo pred radom arhitekata i urbanih dizajnera, želimo li dovesti do promjena koje su nam potrebne u našim gradovima."
  • 9. kolovoza 2020. 250 stvari koje trebate znati ako se bavite arhitekturom "Prisjećamo se našeg prijatelja i autora Michaela Sorkina, kritičara arhitekture koji nas je naučio pristupati gradovima s većom dozom inteligencije i moralne jasnoće. Kao pionir kritike kapitalističke urbanizacije, tijekom svojega je života riječju i djelom oblikovao generacije koje su iz lijeve perspektive promišljale gradove i arhitekturu."
  • 2. kolovoza 2020. Pobuna protiv laži opasnih po život Prosvjedi u Srbiji početkom srpnja bili su potaknuti nizom laži i manipulacija kojima je vlast pokušala prikriti katastrofalno upravljanje pandemijom koronavirusa. Učinivši si medvjeđu uslugu pobjedom na izborima na kojima je parlament ispražnjen od opozicije, Vučićeva ambicija da održi privid demokracije u državi kojom vlada autokratski dodatno je dovedena u pitanje uslijed žestoke represije policijskih snaga protiv heterogene mase ljudi koja je izašla na ulice da iskaže svoje nezadovoljstvo na jedini preostali način u Vučićevoj Srbiji.
  • 2. kolovoza 2020. „Zašto glumiš marksista?“ "Biti „kapital“ nije supstantivna kvaliteta. Društveni odnosi kapitalizma pretvaraju stroj u kapital, što on nikako nije sam po sebi. Primjerice, krušna peć u kooperativnoj pekari u Montreuilu nije kapital, zato što je ugrađena u kooperativne i nenadničke društvene odnose. Međutim, ista krušna peć u industrijskoj pekari postaje kapital. Ista krušna peć. Kapital na jednom mjestu, ne-kapital na drugom. Biti kapital nije supstantivno svojstvo stvari."
  • 31. srpnja 2020. Iza leđa korone: rad, kuća i vrijeme Višak vremena za dokolicu, prividno nataložen u kućanstvima tijekom pandemije korona virusa, zakriva diferencijaciju rada po klasnim, rodnim i rasnim linijama, što autorica razmatra na podlozi teorije socijalne reprodukcije. Uz intenzifikaciju kućanskog, javnog odnosno komodificiranog orodnjenog reproduktivnog rada, na pretpostavljeni stambeni prostor eksternaliziran je i dio proizvodnog rada, bez adresiranja svih njegovih materijalnih dimenzija i pojačano prekarne izvedbe, dok je istovremeno veliki broj radnica i radnika van kućanstava nastavio obavljati onaj rad koji je neophodan za svakodnevno namirivanje potreba društva.
  • 26. srpnja 2020. Liberali još uvijek misle da će utvrđivanje činjenica zaustaviti desnicu "Za današnje liberale, standardni pristup borbi protiv desnice provjera je činjenica koje iznosi. Međutim, konzervativci nisu natjecatelji u debati: vode političku borbu i usmjereni su na pobjedu. Utvrđivanje činjenica neće nas spasiti."
  • 26. srpnja 2020. Toplinski valovi globalno su sve dulji i učestaliji "Nova studija donosi „nedvosmislene indikatore“ da globalno zagrijavanje nije samo u tijeku, već da i ubrzava. Znanstvenici i znanstvenice inzistiraju kako je „vrijeme za pasivnost prošlo“."
  • 26. srpnja 2020. Službeno je – Steven Pinker priča gluposti "Kada Steven Pinker uporno tvrdi da se stanje u svijetu sve više poboljšava, dobar dio njegova argumenta temelji se na tvrdnjama o smanjenju globalnog siromaštva. Međutim, novi izvještaj UN-ova stručnjaka za temu siromaštva poništava navedeni argument, demonstrirajući kako je globalno siromaštvo ostalo gotovo nepromijenjeno tijekom posljednjih četrdeset godina."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve