Aktivisti su temelj političke stranke

Za suvremena je društva karakteristično segmentiranje isprepletenih aspekata ljudskog života, pa se često i ekologija promatra kao zaseban pristup prirodi, odvojen od kulturnih, historijskih, političkih i ekonomskih aspekata. Donosimo snimku predavanja koje je predstavnik briselske zelene stranke Groen, Bruno de Lille, održao 24. ožujka 2017. godine na Plitvicama, u sklopu Zimskog seminara Zelene Akademije, u organizaciji Instituta za političku ekologiju. Tom smo prilikom s de Lilleom razgovarali o važnosti aktivizma za strukture predstavničke demokracije te o mogućnostima koje se nadaju angažmanom građana/ki kroz političku participaciju i političke stranke.

Featured Video Play Icon


U svojem ste izlaganju govorili o nužnosti da se političke stranke nakon izbora pozicioniraju ovisno o tome jesu li neophodne za formiranje većine – na koji je način to moguće postići?

Naravno, da bi zelena stranka mogla sudjelovati u parlamentarnoj većini, mora biti dovoljno snažna, odnosno ostvariti određeni izborni rezultat – osvojiti dovoljno mjesta u parlamentu ili gradskom vijeću. No, to nije dovoljno. Konkretno, naša stranka, Groen, prilično je velika i drži gotovo 80 posto glasova nizozemskog biračkog tijela u Bruxellesu. Međutim, postali smo preveliki pa je stranka veća od naše, s najviše osvojenih glasova na izborima, odabrala surađivati s nekim drugim, manje jakim strankama, da bi uspjela formirati parlamentarnu većinu. Dakle, pozicioniranje stranke nakon izbora ovisi o tome jeste li potrebni za formiranje parlamentarne većine i hoće li vam se uopće druge stranke obratiti s prijedlogom za takav oblik suradnje.
 
Primjerice, ako ste osvojili deset mandata, i ako je potrebno deset mandata za formiranje većine, a dvije druge stranke, koje su pozvane na participiranje u koaliciji, zajedno imaju deset mandata – nemojte sudjelovati u toj koaliciji jer će postojeće okupljene stranke ionako postupati po svom, a vas iskoristiti za jačanje imidža ili nešto slično, i naposljetku odbaciti. Naravno, priključite li se formiranju većine u kojoj se, bez vašega glasa, o pojedinom pitanju ne može uspostaviti potrebna većina, u poziciji ste sudjelovati u većinskoj koaliciji i ne morate se brinuti za svoju poziciju.
 

Kako interpelirati biračko tijelo ekologijom, imamo li u vidu da je karikaturalno svođenje zelene agende na akcije grljenja drveća još uvijek prisutno u popularnoj i svakodnevnoj kulturi?

Još uvijek je snažan klišej da se zelene stranke, kao u pjesmi, bave pticama, pčelama, cvijećem i drvećem, i to naravno ne stoji. Kada govorimo o ekologiji, ne govorimo samo o velikim parkovima i vjetrenjačama – ekologija je vizija društva koje voli prirodu, ali ne zbog prirode same, već činjenice da ljudi trebaju prirodu da bi preživjeli. Ako želite dostojanstven život i biti sretni u društvu u kojem živite, naravno da želite okoliš koji nije zagađen. Međutim, cilj zelenih stranaka nije briga o prirodi po sebi.
 
Dakle, potrebno je iskomunicirati da se borimo za puno više, i demonstrirati to kroz svoj program i aktivnosti. Groen tako djeluje u Belgiji, poručujući „ne stajemo samo u obranu ekoloških, već i socijalnih pitanja“. Ekološka i socijalna pitanja zapravo su kao dvije noge – teško ćete biti posve stabilni ako stojite samo na jednoj nozi, potrebne su vam obje. Ako se pobrinete i za jedno i za drugo, proizvest ćete narativ o društvu koji je dovoljno sveobuhvatan da uvjeri veliki broj ljudi da za vas glasa i pomogne vam promijeniti društvo i svijet nabolje.
 

Što bismo trebali uzeti u obzir prilikom planiranja infrastrukturnih ulaganja? U svojem ste izlaganju naglasili da za takve projekte, tijekom mandata, najčešće postoji samo jedna prilika.

Mi se kao zelena stranka snažno zalažemo protiv nuklearnih elektrana, velikih autoputeva itsl. U pravilu su sve to vrlo logične pozicije, ali kada uđete u parlamentarnu većinu ne smijete ostati samo na protivljenju projektima svojih koalicijskih partnera – prije svega morate ići prema realizaciji vlastitih ciljeva i projekata. Ako se primarno usredotočite na zaustavljanje tuđih poteza, ljudi će se naposljetku pitati što ste uopće napravili kao dio parlamentarne većine. Ako želite stvoriti bolji svijet, ne možete to postići isključivo opstruiranjem projekata političara iz drugih stranaka, već morate sami pokretati nove projekte. Potrebno je izgraditi taj novi zeleni svijet, ciglu po ciglu, drvo po drvo. Ta pozicija podrazumijeva da morate težiti ravnoteži. Naime, kada uđete u parlamentarnu većinu, znate da su raspoloživa sredstva ograničena. Dakle, ako spriječite neki projekt, već će se pokrenuti neki drugi, a vi ćete ostati bez prilike da ostvarite ono što ste nakanili učiniti.
 
Zbog toga morate birati svoje bitke, morate točno znati što želite realizirati, a što pod svaku cijenu želite spriječiti u ostvarenju. Ako to znate, ako ste sa sobom načisto, tada možete pokrenuti određene promjene. No, vrlo često, a slično je i u Belgiji, nismo na to pripremljeni, pa kada uđemo u parlamentarnu većinu mislimo da će svi biti prijatelji te imati priliku izjasniti se o tome što ne želimo, a poslije raspravljati o tome što želimo, ali stvari naravno tako ne funkcioniraju. Velike odluke donose se na samome početku, kada se pregovara o ulasku u parlamentarnu većinu – to je zapravo trenutak u kojem se posao mora odraditi, a poslije toga ide samo realizacija projekata koji su već dogovoreni. Naknadno postavljanje novih projekata na dnevni red podrazumijeva vrlo tešku bitku.
 

Koji oblici lokalne samoodrživosti i samoorganizacije imaju kapaciteta za dugoročnu održivost?

Kao zelena politička opcija, uvijek smo u potrazi za partnerima u društvu i društvenim pokretima koji žele realizaciju istih stvari koje želimo i sami. S njima je moguće surađivati na dva načina. S jedne strane, možete se nadati da će htjeti ostvariti točke vašeg programa i u tome ih možete podržavati, dok im, s druge, možete pomagati u njihovim vlastitim aktivnostima.
 
Primjerice, u Bruxellesu smo dugo vremena željeli obustavu automobilskog prometa u centru grada, ali to nije bilo moguće ostvariti. Ostale političke stranke nisu željele surađivati, govorile su nam da je takav potez preuranjen i nerealan, pa do toga nikada nije došlo. Onda se 2012. godine odjednom pojavio građanski pokret koji je to predstavio kao jednu od točaka svojeg programa te počeo zauzimati ulice i održavati piknike u najužem centru grada, na velikim briselskim avenijama. Ubrzo su ostale političke stranke primijetile da taj zahtjev podržava velik broj ljudi, između ostalog i osobe s malom djecom, i da ogroman broj ljudi dolazi na organizirane piknike. Kako je taman bilo predizborno vrijeme i političke su stranke osjetile potrebu da nešto poduzmu kako bi ih ljudi podržali, obećale su da će automobilski promet izmjestiti iz centra grada. Danas je to realnost – imamo vrlo veliku pješačku zonu u centru Brisela.
 
Drugačiji način suradnje podrazumijeva obratan pristup. Ponekad građanski pokreti imaju vrlo važne točke u svojem programu, koje kao zelena stranka podržavate. U tom se slučaju možete obratiti tim pokretima i obećati im da ćete njihove zahtjeve uvrstiti u program stranke te im pomoći kod njihove realizacije u slučaju izborne pobjede. Tako se stvaraju nova prijateljstva i zadobiva podrška tih građanskih pokreta, što je vrlo zahvalno, jer pokreti često imaju veliki oslonac u društvu. Time također dobivate na istinskom kredibilitetu, jer ne gradite politiku samo unutar bjelokosnih kula, daleko od društva, već odgovarate na njegova realna pitanja i zahtjeve. Mislim da je iznimno važno imati takav kontakt s društvom, odnosno stanovništvom grada u kojem živite i djelujete.
 

Kako kombinirati paralelne strukture s dominantnim državnim ili gradskim institucijama, a da to ne dovede do samoporažavajućih rezultata?

Mislim da je za zelenu stranku iznimno važno da ima dovoljno aktivista u svojim redovima jer se političko djelovanje ne svodi samo na rad u gradskome vijeću, ili obnašanje dužnosti zamjenika gradonačelnika, odnosno gradonačelnika. Naravno da nam je potrebna i takva vrsta ljudi, koja je u stanju dovesti do izgradnje kompromisa i koja pokušava provesti točke stranačkog programa u praksi, no uglavnom je potrebna određena dinamika prije nego se uopće dođe do ulaska u parlamentarnu većinu. Ta dinamika najčešće dolazi od aktivista/kinja, ljudi koji tvrde da svijet u kojem živimo nije dovoljno dobar i da nam je potreban bolji svijet, bolje društvo i bolji grad. Onih koji znaju kako bi taj novi svijet trebao izgledati i kako doći do željenih promjena. Takvi vam aktivisti/kinje daju moć da se krećete naprijed, ali i snagu da uopće izađete na izbore i tražite od ljudi da za vas glasaju.
 
Međutim, stvari se mijenjaju kada nakon ostvarenog rezultata na izborima uđete u zastupnička tijela, jer ako nemate apsolutnu parlamentarnu većinu, ne možete biti u uvjerenju da će samo vaš zeleni program ući u realizaciju. Morate biti spremni raditi kompromise s drugim političkim strankama s kojima ulazite u većinu, a to podrazumijeva i drugačiju vrstu djelovanja. Naravno, velika je opasnost da u tom trenutku izgubite kontakt s aktivistima, a potom i njihovu podršku – riskirate da vam poruče kako im se ne sviđa kompromis i to što trenutno radite, jer nije dovoljno radikalno, te da će vas početi kritizirati i u konačnici napustiti. Ako se to dogodi, riječ je o pravoj katastrofi, jer su vam oni zaista potrebni – oni su vaše korijenje u društvu. Dakle, mislim da je potrebno pronaći ravnotežu između aktivističkog dijela stranke i onog dijela stranke koji je spremniji pristati na kompromise u svrhu pokretanja i realizacije projekata, što je vrlo teško.
 
U zelenim strankama često djeluje veliki broj aktivista, što je dobro jer znači da smo uistinu povezani s društvom i opravdano ljuti zbog stvari koje ne funkcioniraju. Mnoge druge političke stranke izgubile su taj doticaj s realnošću i politikom se bave samo zbog moći. Smatram to izrazito pogrešnim pristupom. Naravno, teško je pronaći pravu ravnotežu, radi se o neprestanom eksperimentiranju. Mislim da je ravnotežu moguće postići samo kroz raspravu i elaboraciju razloga za povlačenje konkretnih poteza. Potrebno je djelovati otvoreno i transparentno, sa spremnošću da se objasne vlastiti potezi i naprosto vjerovati da su ljudi dovoljno zreli i da će razumjeti što radite. Međutim, ako to ne činite i ako smatrate da vam je potrebno bezpogovorno vjerovati, stvar se svaki put izjalovi.






Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu.

Vezani članci

  • 30. siječnja 2012. Asbjørn Wahl: Imati vlast, ali nemati moć: lijeve stranke u procijepu između ljudskih očekivanja i nepovoljne ravnoteže moći

    Analizirajući motive i postignuća europskih lijevih stranaka koje su ušle u koalicijske vlade, norveški sindikalist Asbjorn Wahl, čiju smo analizu europskog radništva već objavili na našim stranicama, definira četiri minimalna uvjeta čije je zadovoljenje nužno da bi lijeva stranka ušla u takvu vladu. Ta četiri uvjeta su: protivljenje privatizaciji, dugoročna socijalistička strategija, prepoznavanje i priznavanje […]

  • 24. rujna 2017.
    Featured Video Play Icon
    Čovjek u prostoru

    Prvo izlaganje u ovom diskusijskom bloku održao je Slobodan Sadžakov, pod naslovom „Događanje krajolika kao intimizirano vreme“, čija je okosnica poglavlje Kangrgine knjige „Praksa, vrijeme, svijet“, koja propituje fenomen vremena ulazeći u dijalog s cijelom filozofijskom tradicijom koja promatra fenomen vremena. Konkretno, Sadžakov se fokusirao na onaj dio Kangrgina rada koji se bavi isprepletenošću vremenovanja, […]

  • 19. siječnja 2012. Emil Sader: Civilno društvo, nevladine organizacije i javna sfera

    Posljednjih desetljeća, kako je demokratska borba dobila na važnosti – nakon što ju je, općenito govoreći, ljevica podcjenjivala – tako se ponovno pojavila kategorija civilnog društva. Ona se sama po sebi protivi Državi i mijenja klasne odnose. Radi se o povratku klasičnom liberalizmu koji prati povratak liberalizma na ekonomskom planu – neoliberalizam.Veliki povratak Marksovom opusu […]

  • 30. listopada 2015. Emma Graham-Harrison: Neizvjesna sudbina sve rasprostranjenijih oblika solidarne ekonomije u Grčkoj

    Godine krize i neoliberalnih politika u Grčkoj dovele su do masovne nezaposlenosti i propadanja javnih usluga, a iz otpora mjerama štednje iznikle su različite inicijative – strategije za uspostavljanje paralelne ekonomije orijentirane prema ljudskim potrebama, umjesto profitu: “Neke su u potpunosti izbacile novac iz upotrebe, poput Vremenske banke i Helleniki klinike, centra u Ateni koji […]

  • 28. ožujka 2010. Intervju – Lev Centrih: Socijalizam nije raj na zemlji

    Povodom izlaska hrvatsko-srpskog ili srpsko-hrvatskog prijevoda knjige francuskog filozofa Alaina Badioua “Mračni raspad: kraj državne istine“, u Zagrebu je održan skup na temu “Mračni raspad: mišljenje Jugoslavije“. Sudionici, među njima i naš sugovornik, slovenski sociolog i povjesničar Lev Centrih, različito su tumačili razaranje zajedničke države, ono što mu je prethodilo, kao i ono što je […]

  • 16. listopada 2011. Intervju s Davidom Harveyjem: Gradovi i građani

    Igor Štiks je za Beton: Kulturno propagandni komplet br. 115 vodio razgovor s Davidom Harveyjem o tome što danas znači biti građanin, o emancipatornom potencijalu urbanog prostora i o drugačijim shvaćanjima uništavanja urbanog prostora tijekom sukoba nakon raspada Jugoslavije.Šta po vašem mišljenju danas znači biti građanin? Državljanstvo se generalno odnosi na države, ali većina stanovništva […]

  • 18. rujna 2016. Prosvjed „Britain Needs a Pay Rise“ u Londonu 18. 10. 2014. godine. Foto: MB. Kako do mobilizacije: lijeve stranke i sindikati na Balkanu Prenosimo tekst o mogućnostima zajedničkog djelovanja na mobilizaciji i stvaranju lijevih alternativa na Balkanu, ali i preprekama ostvarenju dugoročne zajedničke strategije, nastao u razgovoru sa sindikalistima i političkim aktivistima iz regije: „Osnovni problem elektoralističke strategije koja nade polaže u dovođenje proradničke partije na vlast jest pogrešno razumijevanje odnosa moći u kapitalističkoj državi, odnosno vjerovanje u to da samim osvajanjem vlasti nominalno radničke stranke osvajaju i moć potrebnu za reformiranje sustava u korist radništva.“
  • 29. prosinca 2017.
    Featured Video Play Icon
    Kako do neorganiziranih i podorganiziranih – Florian Wilde (RLS)

    Korijeni krize sindikalnog pokreta Uzroke slabljenja radničkog pokreta Wilde dijeli u dvije temeljne skupine – objektivne i subjektivne. Objektivni razlozi utemeljeni su na promjenama u proizvodnji – od 70-ih godina prošloga stoljeća svjedočimo valu rekonstrukcije kapitalističkog modusa proizvodnje. Automatizacija, digitalizacija i globalizacija u zemljama globalnog Sjevera uzrokovale su nestanak nekadašnjih bastiona radničkog organiziranja poput rudnika, […]

  • 31. prosinca 2017.
    Featured Video Play Icon
    Kako do neorganiziranih i podorganiziranih – panel

    Izlaganja panelista Prvi govornik, djelatnik Regionalnog industrijskog sindikata (RIS) Siniša Miličić, na prošlodnevnoj sesiji izložio je slučaj radničke obrane tvornice ITAS, a ovom je prilikom predstavio zadrugarski model vlasništva i upravljanja nad ITAS-om koji je u pripremi. Nezadovoljni radom nadležnog sindikata, Miličić i dvoje njegovih kolega osnovali su RIS kao regionalni nestrukovni sindikat koji trenutno […]

  • 28. studenoga 2009. Ljetna škola – Reinhard Kühnl: Oblici građanske vladavine – liberalizam – fašizam

    Novo izdanje online Ljetne škole Slobodnog Filozofskog donosi dio teksta iz knjige Reinharda Kühnla „Oblici građanske vladavine – liberalizam – fašizam“ (str. 37-62). Liberalni koncepti ljudskih prava imaju vlastitu statističku povijest, a njihovi konkretni socijalni sadržaji od samog početka predmet su političke borbe. Za razumijevanje koncepata koji proizlaze iz liberalno-demokratskih tradicija i konkretnih uloga koji […]

  • 15. listopada 2011. Manifest za promjenu režima u korist cijelog čovječanstva

    Na stranici Guardiana 14. listopada je objavljen manifest o novom modelu upravljanja svijetom povodom prosvjeda 15. listopada koji će se održati u gotovo 1000 gradova, 82 zemlje i na 6 kontinenata. Manifest koji donosimo je pisan četiri mjeseca putem konzultacija grupâ, aktivistâ i plenumâ u nizu zemalja, među kojima su Velika Britanija, Egipat, Tunis, Njemačka, Španjolska, […]

  • 7. svibnja 2017. „Hugo Boss kolekcija 1934“, autor: Cengizhankilicoglu (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci). Nemoguće je funkcionirati samo na parlamentarnoj razini S Tariqom Alijem, piscem, redateljem i urednikom New Left Reviewa razgovarali smo o kapitalističkoj rekonstrukciji političkog sustava i historijskom revizionizmu, opadanju moći sindikata, parlamentarnoj borbi i nužnosti izvanparlamentarnog djelovanja, feminizmu, LGBTIQ+ pravima te ekološkoj krizi. „Unutar civilnog društva, na razini gradova, regija i na nacionalnom nivou treba uspostaviti niz predstavničkih skupština u koje će se ljudi birati izvan postojećeg kapitalističkog sustava, i unutar kojih će moći raspravljati. Neće imati preveliku moć, ali će barem predstavljati uporište za radikale koji su uspjeli ući u parlament.“
  • 1. kolovoza 2016. Mural na sindikalnoj zgradi u Belfastu (Izvor:  William Murphy@Flickr) Nužno je uspostaviti kontrolu nad državnim institucijama U sklopu zimskog seminara Zelene Akademije na Plitvičkim jezerima razgovarali smo s Hilary Wainwright, stručnjakinjom za demokraciju i javni sektor te članicom uredništva lijevog britanskog online magazina Red Pepper. Wainwright iznosi teze o emancipatornom potencijalu tehnologije, sindikatima i prekarnim oblicima rada, grassroots mobilizacijama, razvoju paralelne ekonomije, obrani socijalne države te feminizmu i pitanju kućanskog rada.
  • 27. siječnja 2015. Političke organizacije različitog ideološkog predznaka i izgradnja paralelnih struktura u društvu

    Sa stranice radnickaprava.org prenosimo snimku tribine “Političke organizacije različitog ideološkog predznaka i izgradnja paralelnih struktura u društvu”, na kojoj su o terenskom radu i praksama Crnih pantera, usponu turske Stranke pravde i razvoja (AKP) te izazovima slovenske Inicijative za demokratični socijalizam (IDS) govorile/i Marija Ćaćić, Nikolina Rajković i Dragan Nikčević. Ujedno, iz četvrtog broja časopisa […]

  • 7. lipnja 2015. Selina Todd: Je li britanska Laburistička stranka nadživjela svoju korisnost?

    Povjesničarka Selina Todd daje kratki presjek povijesti britanske Laburističke stranke koja je na nedavnim parlamentarnim izborima u Ujedinjenom Kraljevstvu pretrpjela poraz, dovodeći u pitanje smislenost njezina daljnjeg opstanka: “Mogu li ljudi doista iznaći novi oblik politike? Neki će reći kako nema alternative osim novog oblika politike, pogotovo oni koji smatraju da svijet pljačkaju vlade koje […]

  • 3. veljače 2017. Demonstracije Podemosa u Madridu pod nazivom „Marš za promjenu“ (izvor: Barcex prema Creative Commons licenci). Solidarne prakse kao baza ljevice Paralelne strukture sve se češće javljaju kao strategija lijevih organizacija i pokreta za sidrenje u društvenom polju. Budući da odgovaraju na potrebe za nečime što u postojećim strukturama nedostaje te ih dopunjavaju, podrazumijeva se da one donose neku novu vrijednost. S druge strane, inzistiranje na paralelnim strukturama ponekad prati i zahtjev za udaljavanjem od tradicionalnih obrazaca, čime se zapada u opasnost da se, ionako erodirane, institucije socijalne države i dalje oslabljuju. O primjerima praksi te ulozi paralelnih struktura u izgradnji lijevih pokreta i organizacija razgovarali smo s Jovicom Lončarom iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju.
  • 31. prosinca 2017. #YoSoy132 prosvjedi na ulicama Guadalajare u vrijeme predsjedničkih izbora 2012. protiv kandidata Institucionalne revolucionarne stranke (Partido Revolucionario Institucional, PRI) Enriquea Peñe Nietoa, aktualnog predsjednika Meksika. (izvor: Gabriel Saldana prema Creative Commons licenci). Socijaldemokracija je dobra, ali nedovoljno dobra U polemičkom osvrtu na esej Johna Judisa „Socijalizam koji je danas potreban Americi“, Joseph M. Schwartz i Bhaskar Sunkara historiziraju različite modele socijaldemokracije i ukazuju na njihove sustavne manjkavosti u obrani država blagostanja. Kao nadopunu reformističkim nastojanjima socijaldemokrata okupljenih oko Bernija Sandersa, upozoravaju na štrajk kapitala kao oružje kojim se vladajuća klasa opire značajnijim promjenama kapitalističkog ustroja te ukazuju na potrebu izgradnje militantnog radničkog pokreta i masovnog socijalističkog fronta, na putu prema izgradnji demokratske socijalističke ekonomije, koja će u svojim temeljima prije svega imati drugačije vlasničke i upravljačke odnose.
  • 20. listopada 2011. Toni Prug: Direktna demokracija: od protesta do šire političke borbe

    Donosimo proširenu verziju teksta Tonija Pruga koji je objavljen u Betonu: kulturno propagandnom komitetu br. 115 o direktnodemokratskim praksama diljem svijeta te kakvi se zaključci i prijedlozi za djelovanje nameću iz trenutno postojećih napredaka k ciljevima direktne demokracije.Kada u najvećoj političko-ekonomskoj sili svijeta 45 od 312 milijuna ljudi prima socijalnu pomoć za hranu[1], a još […]

  • 24. svibnja 2015. George Monbiot: Zemlja zove

    Netom nakon poraza laburista na britanskim izborima, George Monbiot nudi savjete za dug put prema oporavku kroz izgradnju politike u skladu s potrebama i pulsom zajednice: “Životni vijek proveden u proučavanju taktika i manevara unutar vestminsterskog mjehura možda funkcionira za stranku koju podržavaju korporativni mediji, i koja može izazvati osjećaj straha kako bi pogurala glasače […]

  • 19. srpnja 2012. Intervju – Vinod Raina: Rights vs. needs, urban vs. rural, knowledge commons and past work

    SkriptaTV i Kolektiv za medijsku edukaciju (KOME) donose intervju s Vinodom Rainom napravljen tijekom njegovog gostovanja na ovogodišnjem Subversive forumu. U intervjuu govori o pravima i potrebama (čijim i u koju svrhu), razlici među ekonomijama grada i sela, zajedničkom intelektualnom dobru i minulom kolektivnom radu koji pri “zaštiti” autorskih prava biva zanemaren. Ostale snimke s […]

  • 14. prosinca 2014.
    Featured Video Play Icon
    Od krize do zajedničkih dobara

    From Crisis to the Commons – Saki Bailey, Giovanni Allegretti, Vinod Raina 16.5.2012, 10:00h, Zagrebačko kazalište mladih   From Crisis to the Commons   Izlagači: Saki Bailey (Occupying the Commons, Italy), Giovanni Allegretti (Center for Social Studies, Portugal), Vinod Raina (Right to Education, India)   Moderator: Vedran Horvat   The process of commodification of the […]

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve