Aktivisti su temelj političke stranke

Za suvremena je društva karakteristično segmentiranje isprepletenih aspekata ljudskog života, pa se često i ekologija promatra kao zaseban pristup prirodi, odvojen od kulturnih, historijskih, političkih i ekonomskih aspekata. Donosimo snimku predavanja koje je predstavnik briselske zelene stranke Groen, Bruno de Lille, održao 24. ožujka 2017. godine na Plitvicama, u sklopu Zimskog seminara Zelene Akademije, u organizaciji Instituta za političku ekologiju. Tom smo prilikom s de Lilleom razgovarali o važnosti aktivizma za strukture predstavničke demokracije te o mogućnostima koje se nadaju angažmanom građana/ki kroz političku participaciju i političke stranke.

Featured Video Play Icon


U svojem ste izlaganju govorili o nužnosti da se političke stranke nakon izbora pozicioniraju ovisno o tome jesu li neophodne za formiranje većine – na koji je način to moguće postići?

Naravno, da bi zelena stranka mogla sudjelovati u parlamentarnoj većini, mora biti dovoljno snažna, odnosno ostvariti određeni izborni rezultat – osvojiti dovoljno mjesta u parlamentu ili gradskom vijeću. No, to nije dovoljno. Konkretno, naša stranka, Groen, prilično je velika i drži gotovo 80 posto glasova nizozemskog biračkog tijela u Bruxellesu. Međutim, postali smo preveliki pa je stranka veća od naše, s najviše osvojenih glasova na izborima, odabrala surađivati s nekim drugim, manje jakim strankama, da bi uspjela formirati parlamentarnu većinu. Dakle, pozicioniranje stranke nakon izbora ovisi o tome jeste li potrebni za formiranje parlamentarne većine i hoće li vam se uopće druge stranke obratiti s prijedlogom za takav oblik suradnje.

 

Primjerice, ako ste osvojili deset mandata, i ako je potrebno deset mandata za formiranje većine, a dvije druge stranke, koje su pozvane na participiranje u koaliciji, zajedno imaju deset mandata – nemojte sudjelovati u toj koaliciji jer će postojeće okupljene stranke ionako postupati po svom, a vas iskoristiti za jačanje imidža ili nešto slično, i naposljetku odbaciti. Naravno, priključite li se formiranju većine u kojoj se, bez vašega glasa, o pojedinom pitanju ne može uspostaviti potrebna većina, u poziciji ste sudjelovati u većinskoj koaliciji i ne morate se brinuti za svoju poziciju.

 

Kako interpelirati biračko tijelo ekologijom, imamo li u vidu da je karikaturalno svođenje zelene agende na akcije grljenja drveća još uvijek prisutno u popularnoj i svakodnevnoj kulturi?

Još uvijek je snažan klišej da se zelene stranke, kao u pjesmi, bave pticama, pčelama, cvijećem i drvećem, i to naravno ne stoji. Kada govorimo o ekologiji, ne govorimo samo o velikim parkovima i vjetrenjačama – ekologija je vizija društva koje voli prirodu, ali ne zbog prirode same, već činjenice da ljudi trebaju prirodu da bi preživjeli. Ako želite dostojanstven život i biti sretni u društvu u kojem živite, naravno da želite okoliš koji nije zagađen. Međutim, cilj zelenih stranaka nije briga o prirodi po sebi.

 

Dakle, potrebno je iskomunicirati da se borimo za puno više, i demonstrirati to kroz svoj program i aktivnosti. Groen tako djeluje u Belgiji, poručujući „ne stajemo samo u obranu ekoloških, već i socijalnih pitanja“. Ekološka i socijalna pitanja zapravo su kao dvije noge – teško ćete biti posve stabilni ako stojite samo na jednoj nozi, potrebne su vam obje. Ako se pobrinete i za jedno i za drugo, proizvest ćete narativ o društvu koji je dovoljno sveobuhvatan da uvjeri veliki broj ljudi da za vas glasa i pomogne vam promijeniti društvo i svijet nabolje.

 

Što bismo trebali uzeti u obzir prilikom planiranja infrastrukturnih ulaganja? U svojem ste izlaganju naglasili da za takve projekte, tijekom mandata, najčešće postoji samo jedna prilika.

Mi se kao zelena stranka snažno zalažemo protiv nuklearnih elektrana, velikih autoputeva itsl. U pravilu su sve to vrlo logične pozicije, ali kada uđete u parlamentarnu većinu ne smijete ostati samo na protivljenju projektima svojih koalicijskih partnera – prije svega morate ići prema realizaciji vlastitih ciljeva i projekata. Ako se primarno usredotočite na zaustavljanje tuđih poteza, ljudi će se naposljetku pitati što ste uopće napravili kao dio parlamentarne većine. Ako želite stvoriti bolji svijet, ne možete to postići isključivo opstruiranjem projekata političara iz drugih stranaka, već morate sami pokretati nove projekte. Potrebno je izgraditi taj novi zeleni svijet, ciglu po ciglu, drvo po drvo. Ta pozicija podrazumijeva da morate težiti ravnoteži. Naime, kada uđete u parlamentarnu većinu, znate da su raspoloživa sredstva ograničena. Dakle, ako spriječite neki projekt, već će se pokrenuti neki drugi, a vi ćete ostati bez prilike da ostvarite ono što ste nakanili učiniti.

 

Zbog toga morate birati svoje bitke, morate točno znati što želite realizirati, a što pod svaku cijenu želite spriječiti u ostvarenju. Ako to znate, ako ste sa sobom načisto, tada možete pokrenuti određene promjene. No, vrlo često, a slično je i u Belgiji, nismo na to pripremljeni, pa kada uđemo u parlamentarnu većinu mislimo da će svi biti prijatelji te imati priliku izjasniti se o tome što ne želimo, a poslije raspravljati o tome što želimo, ali stvari naravno tako ne funkcioniraju. Velike odluke donose se na samome početku, kada se pregovara o ulasku u parlamentarnu većinu – to je zapravo trenutak u kojem se posao mora odraditi, a poslije toga ide samo realizacija projekata koji su već dogovoreni. Naknadno postavljanje novih projekata na dnevni red podrazumijeva vrlo tešku bitku.

 

Koji oblici lokalne samoodrživosti i samoorganizacije imaju kapaciteta za dugoročnu održivost?

Kao zelena politička opcija, uvijek smo u potrazi za partnerima u društvu i društvenim pokretima koji žele realizaciju istih stvari koje želimo i sami. S njima je moguće surađivati na dva načina. S jedne strane, možete se nadati da će htjeti ostvariti točke vašeg programa i u tome ih možete podržavati, dok im, s druge, možete pomagati u njihovim vlastitim aktivnostima.

 

Primjerice, u Bruxellesu smo dugo vremena željeli obustavu automobilskog prometa u centru grada, ali to nije bilo moguće ostvariti. Ostale političke stranke nisu željele surađivati, govorile su nam da je takav potez preuranjen i nerealan, pa do toga nikada nije došlo. Onda se 2012. godine odjednom pojavio građanski pokret koji je to predstavio kao jednu od točaka svojeg programa te počeo zauzimati ulice i održavati piknike u najužem centru grada, na velikim briselskim avenijama. Ubrzo su ostale političke stranke primijetile da taj zahtjev podržava velik broj ljudi, između ostalog i osobe s malom djecom, i da ogroman broj ljudi dolazi na organizirane piknike. Kako je taman bilo predizborno vrijeme i političke su stranke osjetile potrebu da nešto poduzmu kako bi ih ljudi podržali, obećale su da će automobilski promet izmjestiti iz centra grada. Danas je to realnost – imamo vrlo veliku pješačku zonu u centru Brisela.

 

Drugačiji način suradnje podrazumijeva obratan pristup. Ponekad građanski pokreti imaju vrlo važne točke u svojem programu, koje kao zelena stranka podržavate. U tom se slučaju možete obratiti tim pokretima i obećati im da ćete njihove zahtjeve uvrstiti u program stranke te im pomoći kod njihove realizacije u slučaju izborne pobjede. Tako se stvaraju nova prijateljstva i zadobiva podrška tih građanskih pokreta, što je vrlo zahvalno, jer pokreti često imaju veliki oslonac u društvu. Time također dobivate na istinskom kredibilitetu, jer ne gradite politiku samo unutar bjelokosnih kula, daleko od društva, već odgovarate na njegova realna pitanja i zahtjeve. Mislim da je iznimno važno imati takav kontakt s društvom, odnosno stanovništvom grada u kojem živite i djelujete.

 

Kako kombinirati paralelne strukture s dominantnim državnim ili gradskim institucijama, a da to ne dovede do samoporažavajućih rezultata?

Mislim da je za zelenu stranku iznimno važno da ima dovoljno aktivista u svojim redovima jer se političko djelovanje ne svodi samo na rad u gradskome vijeću, ili obnašanje dužnosti zamjenika gradonačelnika, odnosno gradonačelnika. Naravno da nam je potrebna i takva vrsta ljudi, koja je u stanju dovesti do izgradnje kompromisa i koja pokušava provesti točke stranačkog programa u praksi, no uglavnom je potrebna određena dinamika prije nego se uopće dođe do ulaska u parlamentarnu većinu. Ta dinamika najčešće dolazi od aktivista/kinja, ljudi koji tvrde da svijet u kojem živimo nije dovoljno dobar i da nam je potreban bolji svijet, bolje društvo i bolji grad. Onih koji znaju kako bi taj novi svijet trebao izgledati i kako doći do željenih promjena. Takvi vam aktivisti/kinje daju moć da se krećete naprijed, ali i snagu da uopće izađete na izbore i tražite od ljudi da za vas glasaju.

 

Međutim, stvari se mijenjaju kada nakon ostvarenog rezultata na izborima uđete u zastupnička tijela, jer ako nemate apsolutnu parlamentarnu većinu, ne možete biti u uvjerenju da će samo vaš zeleni program ući u realizaciju. Morate biti spremni raditi kompromise s drugim političkim strankama s kojima ulazite u većinu, a to podrazumijeva i drugačiju vrstu djelovanja. Naravno, velika je opasnost da u tom trenutku izgubite kontakt s aktivistima, a potom i njihovu podršku – riskirate da vam poruče kako im se ne sviđa kompromis i to što trenutno radite, jer nije dovoljno radikalno, te da će vas početi kritizirati i u konačnici napustiti. Ako se to dogodi, riječ je o pravoj katastrofi, jer su vam oni zaista potrebni – oni su vaše korijenje u društvu. Dakle, mislim da je potrebno pronaći ravnotežu između aktivističkog dijela stranke i onog dijela stranke koji je spremniji pristati na kompromise u svrhu pokretanja i realizacije projekata, što je vrlo teško.

 

U zelenim strankama često djeluje veliki broj aktivista, što je dobro jer znači da smo uistinu povezani s društvom i opravdano ljuti zbog stvari koje ne funkcioniraju. Mnoge druge političke stranke izgubile su taj doticaj s realnošću i politikom se bave samo zbog moći. Smatram to izrazito pogrešnim pristupom. Naravno, teško je pronaći pravu ravnotežu, radi se o neprestanom eksperimentiranju. Mislim da je ravnotežu moguće postići samo kroz raspravu i elaboraciju razloga za povlačenje konkretnih poteza. Potrebno je djelovati otvoreno i transparentno, sa spremnošću da se objasne vlastiti potezi i naprosto vjerovati da su ljudi dovoljno zreli i da će razumjeti što radite. Međutim, ako to ne činite i ako smatrate da vam je potrebno bezpogovorno vjerovati, stvar se svaki put izjalovi.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu.

Vezani članci

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve