Dobra ekonomija u metalskoj industriji – egzotika sa sjevera Hrvatske

Donosimo snimku i tekstualni sažetak otvorene rasprave „Dobra ekonomija u metalskoj industriji – egzotika sa sjevera Hrvatske“ održane u sklopu prošlogodišnje, Treće konferencije o dobroj ekonomiji. Uz moderiranje Gorana Jerasa (Zadruga za etično financiranje), uvodna izlaganja održali su Dragutin Varga (ITAS Prvomajska d.d.) i Stjepan Pavlović (Metal Euro d.o.o.), predstavivši dva od mnogih primjera klasičnih poduzeća koja surađuju s lokalnom zajednicom te brinu za prava radnika i zaštitu okoliša. Usprkos tome, nitko se ne bavi sustavnom analizom rada ovih poduzeća pa često ne prepoznajemo njihov potencijal za budućnost radnih mjesta i daljnji razvoj lokalnih zajednica.

Featured Video Play Icon


Goran Jeras iz Zadruge za etično financiranje otvorio je sesiju kratkim predstavljanjem same ideje iza organiziranja ove rasprave – namjera je pokazati da modeli dobre ekonomije postoje na mjestima gdje ih najmanje očekujemo.
 
Pojam dobre ekonomije obično se veže uz pojam društvenog poduzetništva, udruge civilnog društva i građanske inicijative, ali naznake dobre ekonomije koja brine o okolišu i zajednici u kojoj djeluje nalaze se i u mnogim klasičnim poduzećima u Hrvatskoj. Mnogo je primjera poduzeća koja svjesno odabiru sačuvati radna mjesta svojih radnika, u slučajevima u kojima bi njihovo otpuštanje značilo uštedu i dodatni profit za vlasnika tvrtke. Ona na različite načine nerijetko podržavaju lokalna kulturna društva, sportske klubove, škole i druge obrazovne programe. Čest je slučaj da niti ona sama nisu svjesna koliko su drugačija od „dominirajuće ekonomske dogme koja se bazira na maksimizaciji profita“. Jeras smatra da je čak i pojam „socijalno poduzetništvo“ kod nas često shvaćen kao uvreda ili kritika poslovanju zbog toga što je sama riječ „socijalno“ u našem jeziku izrazito negativno obilježena. Razvoj i analiza rada ovih poduzeća pružaju nam mogućnost širenja dobre ekonomije u budućnosti i educiranja o njihovim metodama upravljanja.
 
Nakon uvoda, Dragutin Varga, sindikalni povjerenik i predsjednik upravnog odbora u tvornici ITAS Prvomajska d.d., ukratko je izložio povijest te tvornice te uzroke i metode njezine transformacije tijekom i nakon razdoblja pretvorbe i privatizacije 1990-ih. Objasnio je na koji se način taj proces odrazio na živote radnika ITAS-a i ispričao put koji su prošli kako bi preuzeli tvornicu u svoje vlasništvo i, još važnije, svoje upravljanje. Na kraju je predstavio današnje stanje i metode funkcioniranja poduzeća, upravljanja tvornicom i suradnje s lokalnom zajednicom.
 
Ivanečka tvornica alatnih strojeva (ITAS) nastala je 1961. godine, a kasnije se pridružila okviru SOUR-a (Složene organizacije udruženog rada) Prvomajska. Tijekom 1970-ih bila je šesti najveći izvoznik alatne industrije u svijetu, a danas je jedini proizvođač alata u Hrvatskoj. Tijekom procesa pretvorbe i privatizacije 1990-ih, tvornica je zbog lošeg upravljanja i divergentnih interesa novih vlasnika pala u značajne dugove i probleme u proizvodnji. Namjera tadašnje vlasnice, bivše gradonačelnice grada Ivanca, bila je, čini se, različitim načinima zaustaviti proizvodnju ITAS-a, izvući imovinu iz tvornice i prodati zemljište na kojemu je predviđena izgradnja trgovačkog centra.
 
Sva dobit tvornice ulaže se u razvoj proizvodnje i očuvanje kolektiva, a jedan od ciljeva kolektiva, još uvijek u procesu ozakonjenja, jest osigurati da se vlasništvo uvijek prenosi na radnike u tvornici (npr. u slučaju umirovljenja pojedinih radnika) i onemogućiti da netko izvana kupi tvornicu
Nakon dramatičnih akcija obrane tvornice i sukoba s vlasničkom strukturom, koje Varga detaljno opisuje, radnici su 9. srpnja 2005. zauzeli tvornicu i postavili stražu te cijeli proces prijavili nadležnim državnim institucijama kako bi se nesmetano provela istraga financijskih malverzacija. Stečaj tvornice pokrenut je u listopadu 2005. godine na inzistiranje samih radnika. Zbog pokušaja obrane tvornice mimo zakona radnici trpe psihičke pritiske iz lokalnih vladajućih struktura. Stečajni upravitelj koji je dodijeljen tvornici u tom trenu upravlja stečajevima još dvadesetak drugih poduzeća, a namjera mu je likvidirati ITAS. U jednom trenutku radnici stupaju i u trodnevni štrajk glađu kako bi prisilili Hrvatsku elektroprivredu da im propusti struju u pogone.
 
2006. godine izboreno je postavljanje novog stečajnog upravitelja koji je radio u korist tvornice i njezinih radnika te je zaslužan za izradu novog stečajnog plana. 1. siječnja 2007. ITAS d.d. osniva novu firmu ITAS Prvomajska koja kreće s proizvodnjom, a radnicima se pruža mogućnost da manji postotak svojih potraživanja naplate u obliku dionica nove tvornice. Velika većina radnika pristaje, za razliku od dobavljača i banaka kojima je ponuđeno isto, što je rezultiralo time da je tvornica danas u gotovo stopostotnom vlasništvu radnika. Da bi sačuvao radna mjesta svih radnika tvornice, radnički kolektiv je idućih 8 mjeseci djelovao punom snagom bez isplate plaća.
 
Tijekom perioda stabilizacije proizvodnje, radnici su razvili zadrugarski model upravljanja tvornicom kojeg još uvijek pokušavaju ozakoniti. Radnici tvornice danas su ujedno njezini upravitelji i vlasnici. ITAS Prvomajska danas zapošljava gotovo 250 radnika, a 95 % svojih proizvoda izvozi na svjetsko tržište. Tijekom posljednje 4 godine zaposleno je preko 80 mladih radnika, što je velik pomak za ovo poduzeće. Mladi inženjeri koji su došli bez prethodnog iskustva u međuvremenu su postali voditelji sektora. Sva dobit tvornice ulaže se u razvoj proizvodnje i očuvanje kolektiva, zbog čega prosječna plaća radnika iznosi ne više od cca. 4000 kn. Jedan od ciljeva kolektiva, još uvijek u procesu ozakonjenja, jest osigurati da se vlasništvo uvijek prenosi na radnike u tvornici (npr. u slučaju umirovljenja pojedinih radnika) i onemogućiti da netko izvana kupi tvornicu. Od ostalih ciljeva kolektiva Varga ističe obranu prava svih radnika, zadržavanje ljudi u Hrvatskoj putem otvaranja novih radnih mjesta i zadržavanje resursa u lokalnoj zajednici.
 
Kao drugi uvodničar, Stjepan Pavlović iz tvrtke Metal Euro detaljno je izložio svoje iskustvo razvoja ideje, osnivanja tvrtke i izazova na koje je naišao tijekom rada te potencijale koje rad njegove tvrtke pruža za lokalnu zajednicu i očuvanje okoliša. Metal Euro d.o.o. proizvodi peći za domaćinstvo koje se lože na biomasu koja je obnovljivi izvor energije. Loženje na drvnu sječku, jedan od oblika biomase, spada među najjeftinije dostupno grijanje odmah nakon grijanja na solarni pogon – gorivo za cijelu sezonu grijanja prostora od 250 kvadratnih metara iznosi 1500 kn.
 
Loženje na drvnu sječku, jedan od oblika biomase, spada među najjeftinije dostupno grijanje odmah nakon grijanja na solarni pogon – gorivo za cijelu sezonu grijanja prostora od 250 kvadratnih metara iznosi 1500 kn
Pavlović je 20 godina svog radnog iskustva proveo u Austriji gdje je, udaljen od obitelji i prijatelja, iskusio velik pritisak otuđenog rada. Ondje je zbog stresa obolio od hiperglikemije, ali i razvio ideju za posao koji će sam pokrenuti kod kuće. Nakon što je sakupio dovoljno novca, odlučio se vratiti kući i započeti proizvodnju. S obzirom da je na ove prostore donio novitet u proizvodnji, susreo se s problemom manjka iskustva i razumijevanja ljudi koji su, primijetio je, nepovjerljivi prema novim izvorima energije. Želja mu je bila da peći budu hrvatski proizvod, ali je uočio da u Hrvatskoj nema dovoljno inženjera energetike. Nije uspio naći stručnjaka za elektroniku pa je peć u vrijeme izlaganja na konferenciji funkcionirala po sistemu poluautomatike. Uz proizvodnju peći tvrtka razvija mnoge druge projekte, a u planu je bilo i otvaranje 40-ak novih radnih mjesta.
 

Pavlović je istaknuo da se poduzetnici u Hrvatskoj susreću s mnogim preprekama, a smeta mu što se danas umjesto kolektivnih gledaju isključivo osobni, sebični interesi. Vjeruje da svaki radnik treba ići na posao sa zadovoljstvom, a ne s grčem u želudcu. Usprkos svim preprekama, diljem Hrvatske se polako počinju prepoznavati prednosti grijanja na biomasu. Cilj mu je zaposliti i zadržati što više ljudi u Lici, a jedan od planova je i da npr. sirana s Velebita ne troši naftu iz Kuvajta, nego biomasu (ložive otpatke) iz lokalnog okoliša.

Tijekom rasprave koja je uslijedila, gosti i sudionici konferencije osvrnuli su se na aktualne tokove globalne ekonomije i njezine posljedice na uvjete poslovanja malih proizvođača, uzroke nepovjerenja hrvatskih građana u kvalitetu vlastite proizvodnje, neosporive dobrobiti proizvodnje koja je održiva i orijentirana na lokalnu zajednicu, stanje radničkih prava u kontekstu stanja industrije u Hrvatskoj i još mnoge teme. Uz to, izlagači su detaljnije govorili o svojim iskustvima suradnje s lokalnim zajednicama, poticanju motivacije i odgovornosti mladih radnika te analizirali stanje državnih poduzeća koja su pred propadanjem. Na kraju su istaknuli važnost međusektorskog povezivanja i dijeljenja znanja te ozakonjenja radničkog dioničarstva kao upravnog modela.

Martina Nekić

   

Dijelovi tribine prikazani su u mozaičnom pregledu programa vaninstitucionalnog političkog obrazovanja druge epizode edukativno-mozaične emisije „Promjena okvira“, emitirane 27.5.2016. na TV Istra te uskoro dostupne na SkriptaTV.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu.

Vezani članci

  • 11. siječnja 2010. Intervju – Catherine Samary: Ideje samoupravnog socijalizma su i sada popularne

    U Novostima broj 523 od 25.12.2009. izašao je razgovor s Catherine Samary, političkom teoretičarkom koja se bavi temama teorije i prakse socijalizma, problemima planiranja, tržišta, demokracije i globalizacije, a specijalizirana je i već desetljećima proučava područje bivše Jugoslavije. Ovdje, uz dozvolu autora, donosimo cijeli intervju. Naša sugovornica, Catherine Samary, idealan je sugovornik svakom novinaru iz […]

  • 4. prosinca 2016.
    Featured Video Play Icon
    Nekoliko generacija za obnovu ljevice

    Razina organiziranosti globalne ljevice i njezin odgovor na ekonomsku krizu iz 2007/8 oscilirali su u svojem intenzitetu i sadržaju. Možete li komentirati aktualne lijeve snage s obzirom na kontekst iz kojega dolazite – postoje li razlozi za optimizam ili pesimizam te što bi trebalo poduzeti? RS: Moja je polazna točka pesimizam. Ne nalazimo se u […]

  • 20. veljače 2014. Pitanja organizacije

    Iz temata “Ljevica: Uvjeti reprodukcije” (Zarez #361, 20. lipnja 2013. godine) prenosimo tekst Jovice Lončara Pitanje organizacije. “Pred sindikatima se nalazi izazov da iznađu nove načine organiziranja i pružanja solidarnosti koji bi mogli dovesti do promjene nabolje analizom uspješnih praksi radničke borbe.” Militantnost, u bilo kojem području ljudske aktivnosti, iziskuje iznimnu dozu velikodušnosti: jednostavni egoizam […]

  • 17. prosinca 2016. Mural solidarnosti na zgradi sindikata radnika u elektroprivredi, Chicago, SAD (izvor: Terence Faircloth prema Creative Commons licenci). Živo tkivo solidarnosti Posljednje desetljeće Jugoslavije obilježili su, mahom samoorganizirani, radnički štrajkovi – njih preko 5 000. No u vrijeme transformacije društveno-ekonomskog sustava smanjuje se radnička prosvjedna aktivnost. Rat i politički pritisci te prijetnje i napadi na sindikalne čelnike služili su kao osigurači za nesmetanu privatizaciju. Međutim, za razliku od Hrvatske gdje je sindikalna aktivnost u stalnom opadanju, u zemljama kapitalističkog centra stvaraju se novi organizacijski oblici i otvaraju nove fronte sindikalnih borbi. O njihovim političkim potencijalima, pogotovo u odnosu spram socijaldemokratskih aktera, razgovarali smo s Marinom Ivandić iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju.
  • 17. studenoga 2016. Novi odnos između radnika i poslodavaca, karikatura u švicarskim novinama iz 1896. godine (izvor). Zamor trećeputaškom socijaldemokracijom Praksa ideološkog razvodnjavanja dovela je socijaldemokratske stranke tzv. Trećeg puta do sve većeg oslanjanja na princip „biranja manjeg zla“. Dugogodišnji proces skretanja nominalne parlamentarne ljevice prema desnom centru rezultirao je gubljenjem političke vjerodostojnosti i trajne glasačke baze, suprotno očekivanjima stranačkog vodstva. S Karolinom Leaković, kandidatkinjom na predstojećim izborima za čelnu osobu Socijaldemokratske partije Hrvatske razgovarali smo, između ostaloga, o nužnoj transformaciji socijaldemokratskih političko-ekonomskih ciljeva, zahtjevima za snažnijim ideološkim pozicioniranjem te potrebi za suradnjom s izvanparlamentarnim lijevim snagama.
  • 29. travnja 2013. Snimka radionice: “Kako organizirati štrajk: primjer Akademske solidarnosti i Sindikata istre i Kvarnera”

    Pogledajte snimku radionice Kako organizirati štrajk: primjer Akademske solidarnosti i Sindikata Istre i Kvarnera (Radnički dom, 10. travnja) u organizaciji Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID). Nakon uvoda moderatorice Ive Ivšić, o pravnim, političkim, i praktičnim aspektima organiziranja štrajka, govorili su Slobodan Kapor (SSSH), Bruno Bulić (Sindikat Istre i Kvarnera), Marijana Hameršak (Sindikat Akademska […]

  • 27. siječnja 2015. Političke organizacije različitog ideološkog predznaka i izgradnja paralelnih struktura u društvu

    Sa stranice radnickaprava.org prenosimo snimku tribine “Političke organizacije različitog ideološkog predznaka i izgradnja paralelnih struktura u društvu”, na kojoj su o terenskom radu i praksama Crnih pantera, usponu turske Stranke pravde i razvoja (AKP) te izazovima slovenske Inicijative za demokratični socijalizam (IDS) govorile/i Marija Ćaćić, Nikolina Rajković i Dragan Nikčević. Ujedno, iz četvrtog broja časopisa […]

  • 22. listopada 2012. Solidarnost netko mora organizirati I.

    Donosimo proširenu verziju intervjua sa sindikalistima Marijem Ivekovićem i Tomislavom Kišom, članovima Novog sindikata, objavljenog u Zarezu broj 343. Intervju je nastao u sklopu projekta Povijest radničkih borbi u Hrvatskoj od 1990. kojeg provodi Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju. Iveković i Kiš progovaraju o svom sindikalnom iskustvu, manje ili više poznatim događajima iz nedavne […]

  • 28. prosinca 2016. Gašenje požara na naftnoj platformi u Meksičkom zaljevu, 21. travnja 2010. godine (izvor). Kapitalizam je u konfliktu s planetom Pitanja prirodnog okoliša najčešće se promatraju u opreci spram pitanja društvenih odnosa. Pozicija čovjeka utoliko je ambivalentna jer ga se promatra i kao prirodno i kao društveno biće. Jedna od paradigmi koja nadilazi binarnu opreku priroda-društvo politička je ekologija, koja u svoj fokus stavlja povratnu vezu između društvenih odnosa i promjena u prirodnom okruženju. S Tomislavom Tomaševićem iz zagrebačkog Instituta za političku ekologiju razgovarali smo o historiji političke ekologije i njezinim temeljnim postavkama, razvojnoj putanji političke ekologije u Hrvatskoj, kao i o praktičnoj sprezi zajedničkih dobara (commons), klimatske pravde i pokreta odrasta (degrowth).
  • 27. rujna 2016. Minirani spomenik Vuke Bombardellija posvećen borcima Prvog splitskog partizanskog odreda koje su pogubili ustaše u okolici Sinja (izvor: maz.hr , foto: Igor Grubić) Da je Tito živ, vjerojatno bi se sastajao s Junckerom U procesima okoštavanja režima tijekom druge polovice dvadesetog stoljeća, te nakon propasti realnih socijalizama u 1990-ima, naše je društvo raskinulo s partizanskim sjećanjem. No i partizanska praksa predstavlja raskid – na temeljnoj razini ona je ponudila emancipatornu projekciju transnacionalne antifašističke solidarnosti otvorene prema svim dijelovima društva, osim onim fašističkim. Emancipatorni potencijal sjećanja na partizanske prakse danas se razbija o nacionalističke i liberalne revizije. Prve im odriču transnacionalnost, a druge revolucionarnu emancipatornost. O političkim potencijalima partizanstva razgovarali smo s Galom Kirnom.