Feminizam, revolucija, akademija

Da je proizvodnja politiziranog vaninstitucionalnog znanja moguća, ali i prijeko potrebna, pokazao je i veliki interes za prvu iz ciklusa tribina koje organiziraju akterice i akteri okupljene/i oko Inicijative za feministički Filozofski, naslova „Oktobarska revolucija iz rodne perspektive“, na kojoj je bilo riječi o kompleksnoj ulozi žena te njihovu doprinosu revolucionarnoj borbi za vrijeme i nakon Oktobra. Autorica reflektira o uzajamnosti koncepata roda i klase u kontekstu socijalističkog projekta, gotovo nepostojećoj politizaciji akademskog djelovanja te drugim relevantnim pitanjima za širu teorijsko-aktivističku feminističku scenu, koja su se otvorila tijekom tribine i rasprave.

Crtež Inesse Armand, Aleksandre Kollontai, Rose Luxemburg i Clare Zetkin koji je poslužio kao promotivni vizual za tribinu „Oktobarska revolucija iz rodne perspektive“. Autori vizuala: Dominik Brandibur i Leopold Rupnik
Crtež Inesse Armand, Aleksandre Kollontai, Rose Luxemburg i Clare Zetkin koji je poslužio kao promotivni vizual za tribinu „Oktobarska revolucija iz rodne perspektive“. Autori vizuala: Dominik Brandibur i Leopold Rupnik
„Inicijativa za feministički Filozofski“ prvu je tribinu, organiziranu u godini obilježavanja stogodišnjice od izbijanja Velike sovjetske revolucije, posvetila ulozi žena u Oktobarskoj revoluciji. Ova činjenica vrijedna je pažnje iz više razloga: osim podsjećanja na feminističke doprinose pobjedama radničkog pokreta, tribina je aktualizirala i pitanje zastupljenosti, ali i politizacije rodnih/ženskih tema u nastavnim kurikulima institucija visokog obrazovanja. Upravo se grupiranjem progresivnih studentskih akademskih i aktivističkih praksi oko feminističke agende, otvara prostor za raspravu o trenutnoj teorijskoj i aktivističkoj konstelaciji na feminističkoj sceni te važnosti feminizma za (antikapitalističku) ljevicu.
 
„Inicijativa za feministički Filozofski“, udruženje studentica i studenata Filozofskog fakulteta u Zagrebu, javnosti se predstavila u srpnju 2017. godine u klubu Močvara. Na predstavljanju su izlagale Marija Dejanović, Katarina Poljak i Petra Kurtović koje su rad Inicijative smjestile u kontekst studentske borbe protiv komercijalizacije javnog obrazovanja i pratećih konzervativnih programskih tendencija te feminističke (i šire društvene) borbe protiv različitih oblika opresije. Nasilje prema ženama, seksizam i objektivizacija žena te podzastupljenost feminističkih sadržaja u sveučilišnim programima, teme su koje su dominirale izlaganjima, dok je socioekonomska dimenzija navedenih problema, inače adresirana u opisu djelovanja Inicijative, spomenuta tek sporadično i to ponajviše u kontekstu komodifikacije sustava javnog obrazovanja. Poneka intervencija iz publike izlagačicama je omogućila da argumentaciju rodne opresije oblikuju unutar antikapitalističke paradigme, ali, zbog inzistiranja sudionika na „provokativnosti“ pitanja, nije se stvorio prostor za preciznije terminološko, metodološko i analitičko definiranje polazišta Inicijative.
 
Na prvoj tribini koja se pod nazivom „Oktobarska revolucija iz rodne perspektive“ održala početkom prosinca na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, organizatorice/i su argumentativni fokus stavile na historijsko-materijalističku perspektivu. O važnosti uloge proleterki i boljševikinja u izbijanju Februarske revolucije, ali i o njihovim desetljetnim naporima na organiziranju radnica prije Oktobarske revolucije, te velikom doprinosu revolucionarnoj borbi za vrijeme i nakon Oktobra govorile su Ankica Čakardić, docentica na Odsjeku za filozofiju FFZG te Andrea Anđelinić, studentica i članica Inicijative. Izlagačice su, analizirajući politike komunističke vlade adresirale problem nedovoljne ekonomske i političke subjektivacije žena u kontekstu buržoaske nuklearne obitelji, referirajući na niz progresivnih legislativnih rješenja iz područja radnog i obiteljskog zakonodavstva te reproduktivnog zdravlja žena (legalizacija pobačaja, razvod na zahtjev, osmosatno radno vrijeme, rodiljni dopust, dekriminalizacija homoseksualnosti itd.). Osvrnule su se i na poteškoće u provođenju spomenutih politika, posebno u vrijeme Staljinove vladavine kada su derogirana mnoga rješenja (primjerice, ponovno je zabranjen pobačaj i kriminalizirana homoseksualnost) te ukinuta ženska sekcija Centralnog komiteta Komunističke partije Rusije – Ženotdel. Treća govornica, sociologinja i programska koordinatorica Zagreb Pridea Mia Gonan, osvrnula se na ograničenja boljševičke politike koja je projekt emancipacije žena gradila primarno u kontekstu produktivizma, vodeći se pretpostavkom da će uključenje žena i LGBTIQ+ osoba u sferu rada dovesti do njihova oslobođenja i u tzv. privatnoj sferi unutar postojećih (još uvijek kapitalističkih) proizvodnih odnosa.
 
Međutim, neovisno o teorijskoj poziciji izlagačica te ulaznim točkama za promišljanje emancipatornih dosega tzv. ženskog pitanja unutar socijalističkog projekta, izlagačice su pojam roda koristile kao alat čiji analitički potencijal proizlazi iz povezanosti s konceptom klase. Tribina na kojoj se o oslobođenju žena (i svih ostalih deprivilegiranih članova/ica društva) govori kao o konstitutivnom dijelu svakog revolucionarnog nastojanja, trenutno je, s obzirom na prevladavajuću liberalno-radikalnu feminističku deskriptivnost, pravo osvježenje.
 
Tema Oktobarske revolucije „kontroverzna“ je i za dio akademske zajednice. Medijska prozivka voditelja/ica seminara „Filozofija Oktobarske revolucije“ Luke Bogdanića, Ankice Čakardić i Mislava Žitka s Odsjeka za filozofiju FFZG-a za „ideološko onečišćenje“ (valjda netaknutog) filozofskog polja, žalostan je dokaz sistemskog propadanja struke. Opaskama o „nefilozofičnosti“ radova V. I. Lenjina i neželjenoj “politizaciji” programa, akterice/i ovog napada pokazali su da ne razumiju ono što, očigledno, razumiju studentice/i – politično-povijesnu konkretnost svake teorije. A upravo je nedostatna politizacija akademskog djelovanja, koja (otvoreno) historizira vlastite materijalne uvjete proizvodnje, urušila kredibilitet institucionalnog znanja. Ili, da citiramo organizatorice/re tribine koji zagovaraju politizaciju svakodnevice: „naš aktivizam je akademski, naš akademizam je aktivistički“.
 
Usmjeravanjem fokusa na rodni aspekt Oktobarske revolucije, tribina je aktualizirala i pitanje podzastupljenosti ženskih/rodnih tema u sveučilišnim kurikulima, što je, uostalom, tema kojom će se Inicijativa detaljnije baviti na sljedećoj tribini. Osim što u Hrvatskoj ne postoje ženski/rodni studiji na institucijama visokog obrazovanja, zastupljenost feminističkih tema i analitičkih modela u službenim programima društvenih, humanističkih i umjetničkih usmjerenja je poražavajuća: kolegiji unutar kojih se spomenute teme obrađuju uglavnom su izborni, dok je zastupljenost u temeljnim kolegijima prepuštena razini pojedinih nastavnih jedinica. Jedini cjeloviti program koji trenutno postoji je modul na Akademiji likovnih umjetnosti, no i on je rezultat suradnje s Centrom za ženske studije iz Zagrebu, udrugom koja više od 20 godina jedina u Hrvatskoj provodi izvaninstitucionalni dvosemestralni ženskostudijski obrazovni program. Iako je neophodno problematizirati što institucionalizacija ženskih/rodnih studija donosi za feminističko obrazovanje, to ne mijenja činjenicu da feminističko obrazovanje predstavlja nezaobilazni dio javnog obrazovnog sustava i kao takvo treba biti javno financirano, a ne prepušteno arbitrarnom tržištu projekata.
 
Tribina „Oktobarska revolucija iz rodne perspektive“, u organizaciji feministkinja i feminista s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja je analizirala revolucionarne strategije feminističke borbe proizašle iz socijalističkog projekta, održana je pred punom dvoranom. Naime, Inicijativu treba pozdraviti jer je koherentna eksplanatorna pozicija organizatora/ica i izlagačica otvorila prostor širenju historijsko-materijalističke argumentacijske linije i na druge teme koje su u opisu njihova rada naznačene kao područje budućeg djelovanja, ali i činjenice da je tribina odaslala svojevrsni poziv visokoobrazovnim institucijama da promisli strukturne pozicije feminističke teorije i prakse. Dugoročni ciljevi nastojanja da feminizam postane dio javnoobrazovne i progresivno lijeve agende trebala bi biti gradnja strateških partnerstava u skladu sa sloganom Inicijative: „ženska borba je klasna borba, a klasna borba i ženska borba“.




Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu.

Vezani članci

  • 22. listopada 2017. Izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto prema Creative Commons licenci) 11 HM teza Feministička borba za reproduktivna prava na području bivše Jugoslavije već više od dva desetljeća svoje argumente promišlja primarno u okvirima liberalnog koncepta ljudskih prava, strateški odvojena od socioekonomskog konteksta i vlastitog socijalističkog nasljeđa. Ponuđenih jedanaest historijsko-materijalističkih teza dio su nastojanja da se borbu za pravo na abortus ponovno pozicionira u kontekst klasne borbe, a feminističku teoriju i praksu u kontekst šireg antikapitalističkog projekta, što je i jedini način da legalni pobačaj postane i egalitaran, odnosno dostupan svim ženama. Tekst je korišten kao argumentacijska podloga prosvjedne akcije koju je u rujnu ove godine u Zagrebu organizirala Platforma za obranu reproduktivnih prava žena.
  • 25. travnja 2013. Adrienne Roberts: Ženski pokreti su glavni pokretači progresivne društvene promjene
  • 31. listopada 2016. Skup Antifašističkog fronta žena u selu kraj Splita, svibanj 1944. godine (izvor: Znaci.net). Borba u polju diseminacije znanja U uvjetima depolitiziranog identitarnog (post)diskursa odvojenost koncepta roda od pripadajućih ekonomskih kategorija ideološka je nadgradnja buržoasko-tehnokratske vizije kurikularne reforme. U tom se kontekstu ključnima pokazuju emancipatorni napori za smještanjem feminističkog obrazovanja unutar obrazovnih institucija, ali uz očuvanje neformalnih oblika proizvodnje znanja koja bi trebala težiti širem, klasnom povezivanju te pomjeranju obrazovnog modela individualnog osnaživanja prema sistemskoj, kolektivnoj borbi za zajedničke društvene interese. O navedenim temama razgovarali smo s Andrejom Gregorinom iz Centra za ženske studije u Zagrebu.
  • 31. prosinca 2016. „Candy colors“ (izvor: Stig Nygaard prema Creative Commons licenci). Da sam, da sam, da sam žensko, ne bih bio muško Iako je spolna binarnost problematična čim se zagrebe dublje od nivoa reduktivnih javnih diskusija lišenih svake nijansiranosti argumenta i pluralizma perspektiva, ona presudno utječe na oblikovanje društvenih institucija, bile one formalne ili neformalne. Time društvo postaje polje neprihvaćanja za svaki identitet koji izlazi iz binarnih okvira. Ovo stvara situaciju u kojoj je: „život transrodne osobe kratka i tragična priča, dupkom ispunjena nasiljem čiji je rezultat smrt koja društvo napokon rješava bremena aberacije. Tjelesno postojanje transrodnih osoba polje je borbe u kojoj su transrodne osobe kolateralne žrtve koje svoja tijela nužno moraju prezirati, jer su naprosto nedopustiva.“
  • 24. srpnja 2013. Dora Levačić: Nepodnošljiva lakoća društvene reprodukcije
  • 13. ožujka 2013. Dora Levačić: Uzroci rodnih razlika u plaćama
  • 14. lipnja 2017. Potonula crkva, Rosa Luxemburg Platz, Berlin, 2017., autori: NOVOFLOT (foto: AG) Feministička teologija kao borbena politička praksa Danas, u vrijeme snažnog kontrarevolucionarnog zamaha klerikalnih struktura i njima bliskih subpolitičkih pokreta, mapiranje emancipatornih potencijala različitih religioznih teorija i praksi od strateške je važnosti za promišljanje ekonomski i socijalno pravednijeg društva. Donosimo vam pregled razvoja feminističke teologije, jedne od teorija oslobođenja koja iz rodne perspektive kritizira religijske tekstove i historiju kršćanstva, a materijalističku analizu koristi kao alat za prokazivanje sprege crkvenih institucija i vladajućih struktura, pozivajući rodno, klasno i rasno deprivilegirane grupe na solidarnost u otporu sistemskom nasilju i u crkvi i u društvu. Rad Roberte Nikšić o feminističkoj teologiji nastao je u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Ankice Čakardić.
  • 11. ožujka 2017. Crveni karanfili (izvor: ChadoNihi @ Pixabay prema Creative Commons licenci) Klasno cvijeće U osvrtu na revolucionarni historijat Osmog marta, autorica evaluira njegova suvremena obilježavanja koja više nego ikad moramo jasno pozicionirati kroz antikapitalističku optiku te ekonomski i politički angažman žena kako bismo nadišli/e liberalno konceptualiziranje oslobođenja žena oprimjereno individualnim uspjesima snažnih pojedinki. O socijalističkom nasljeđu obilježavanja Osmog marta te važnosti dugoročnih strategija obrane reproduktivnih i drugih prava piše Andreja Gregorina, koordinatorica obrazovnog programa Centra za ženske studije i članica feminističkog kolektiva FAKTIV.
  • 4. rujna 2017.
    Featured Video Play Icon
    Lijeve emancipatorne prakse – što nas (ni)je naučila povijest feminističke borbe
    Dok proces derogacije socijalne države i rezanja radničkih prava produbljuje klasne nejednakosti i potiče feminizaciju siromaštva, a sveprisutni liberalni feminizam problem vidi prvenstveno u neadekvatnoj implementaciji neoliberalnih politika, važno je prisjetiti se zanemarenih progresivnih praksi lijevog feminizma, odnosno njegova savezništva s radničkih pokretom u borbi protiv kapitalizma. Donosimo izvještaj s tribine „Lijeve emancipatorne prakse - što nas (ni)je naučila povijest feminističke borbe“ na kojoj su sudjelovale Jelena Tešija iz uredništva portala Libela i feminističkog kolektiva fAKTIV, Karolina Leaković, članica Socijaldemokratskog foruma žena SDP-a i Danijela Dolenec, predavačica na Fakultetu političkih znanosti, predsjednica uprave Instituta za političku ekologiju te članica platforme Zagreb je NAŠ!, uz moderaturu Jakova Kolaka. Tribina je nastala kao završni rad Jakova Kolaka u sklopu ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije 16/17 pod mentorstvom Andreje Gregorine, a u organizaciji Kluba studenata fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
  • 11. svibnja 2015. Lise Vogel: Još jednom o kućanskom radu
  • 15. ožujka 2016. Vida Tomšič na zaključnom plenarnom zasjedanju 5. kongresa SZDL Slovenije, 9. ožujka 1961. (Izvor: commons.wikimedia.org) O Vidi Tomšič, marksističkom feminizmu i djelovanju Autorica donosi kritiku članka Nanette Funk, koja obnovljeni interes za politički rad osoba poput Vide Tomšič (1913-1998) označava kao „reaktivnu formaciju“ spram neoliberalizma te akademski trend koji bi mogao „ugroziti reputaciju“ ženskih i rodnih studija u regiji. Bonfiglioli ukazuje da su navedeni stavovi tipičan pokušaj nasilnog kreiranja binarne distinkcije između ženske „volje za djelovanjem“[*] i socijalističke državne politike, tvrdeći kako je ostvarivanje ženskih prava unutar komunističkih partija i ženskih organizacija pod državnim socijalizmom uistinu bilo moguće. Nadalje, smatra kako je nužno smjestiti transnacionalni aktivizam Vide Tomšič u kontekst globalnog sustava antifašističkih, antikolonijalnih te internacionalističkih poslijeratnih mreža.
  • 27. prosinca 2017. Prve ženske članice parlamenta na svijetu izabrane su 1907. godine u Finskoj. Konzervativne parlamentarke nose crno, socijaldemokratkinje bijelo. (izvor: commons.wikimedia.org). Pet funti godišnje Povijesna aproprijacija borbe za žensko pravo glasa od strane buržoaskih feminističkih pokreta, do danas uspješno marginalizira doprinose lijevih feministkinja sufražetskom pokretu, a pritom i dimenziju egalitarnosti u kojoj se ogledaju ograničenja liberalne pozicije, koja uspjehom naziva činjenicu da je aktivno i pasivno pravo glasa bilo izboreno za ograničen broj privilegiranih žena. Andreja Gregorina, voditeljica marksističko-feminističkog kružoka FEMATIK, u okviru kojega se promišljala ova tema, ukazuje na demarkacije u polju političke participacije i subjektivacije žena te na važnost socijalističke agende kao zaloga radikalizaciji feminističke borbe.
  • 20. rujna 2017. Manuel Rivero, Ado-Nay, „Grave impedimento de existencia o desarrollo III“, ulje na drvu, 2016. (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci). Politička dimenzija reproduktivne sfere Historijsko-materijalistički pristup koji temu reproduktivnih prava politizira unutar neoliberalnog socio-ekonomskog okvira, a kao temeljno polje borbe prepoznaje sferu šire društvene reprodukcije, odnosno kapitalističkog sustava akumulacije, marginaliziran je unutar feminističkih strategija otpora koje argumentacijsku liniju grade na reaktivnim liberalno-legislativnim zahtjevima i konzervativnom zagovaranju autonomije ženskog tijela. O pravu na abortus i pravu na roditeljstvo kao ekonomskim kategorijama, posljedicama institucionalizacije socijalnih zahtjeva desnih subpolitičkih subjekata, režimima roda unutar kapitalizma, klasnim mobilizacijskim potencijalima LGBTIQ+ aktivizma, te o borbi za reproduktivno zdravlje kao dijelu šireg socijalističkog projekta razgovarale_i smo s Mijom Gonan, feminističkom i queer aktivistkinjom i teoretičarkom.
  • 13. studenoga 2011. Silvia Federici: Feminizam i politika zajedničkog
  • 17. kolovoza 2013. Silvia Federici: Rod i demokracija u neoliberalnoj agendi i feminističke politike u prošlosti i danas, 13.5.2013.
  • 3. prosinca 2013. Tribina “AFŽ: Nasljeđe i granice emancipacije”
  • 28. veljače 2013. Tribina “Osmi mart i važnost feminističke borbe za socioekonomsku jednakost danas”
  • 1. ožujka 2017. Clara Zetkin, crtež Roberta Diedrichsa (izvor: Krückstock, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci). Za oslobođenje žena! Na Međunarodnom radničkom kongresu u Parizu, održanom od 14. do 20. srpnja 1889. godine, politička radnica njemačkog i međunarodnog radničkog pokreta Clara Zetkin, koja je od 1890. upravljala ženskim proleterskim pokretom u Njemačkoj, održala je značajan govor o odnosu ženskog rada i kapitala te specifičnosti ženske nadnice u kapitalističkom sustavu. Ukazavši da pitanje ženske emancipacije nije izolirano pitanje, ustvrdila je da ga je nužno promatrati u kontekstu šire društvene reprodukcije unutar koje i radnici i radnice dijele zajednički interes i istog neprijatelja. Prijevod ovog govora nastao je kao završni rad Barbare Šarić u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Andreje Gregorine.
  • 13. svibnja 2017. „LEBANON HANOVER III“ (izvor: Rowena Waack @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci.) Zajedno protiv kapitalizma i patrijarhata Repozicioniranje feminističke borbe iz dominantno reformističkog polja (neo)liberalnog feminizma u revolucionarno polje lijevog feminizma od velike je važnosti za konsolidaciju ženskog pokreta, ali i promišljanje progresivnih strategija svih budućih antikapitalističkih platformi. S Petrom Odakom razgovarale smo o retradicionalizaciji rodnih odnosa, heteropatrijarhalnosti kapitalističkog sustava, zaboravu materijalističkog historijata crvenog feminizma te posljedicama marginalizacije njegova zahtjeva za klasnom solidarnošću, odnosno eksplanatornoj važnosti ovakvog pristupa za izgradnju širih savezništava u neoliberalnom društveno-ekonomskom kontekstu.
  • 31. prosinca 2016. Marija Šoljan-Bakarić u svojoj radnoj sobi, 1957. godine (fotografija je dio privatnog arhiva obitelji Šoljan-Bakarić). Žensko i klasno – zaboravljeni historijat U trenutku kada su feminističke borbe i diskusije najzad došle na dnevni red ljevice, otvara se i diskusija o feminističkom nasljeđu jugoslavenskog socijalizma i Narodnooslobodilačke borbe kojom je inauguriran. Tako je 29. prosinca u Sarajevu predstavljen zbornik Izgubljena revolucija: AFŽ između mita i zaborava, a mi donosimo tekst Andreje Gregorine iz zagrebačkog Centra za ženske studije, u kojemu adresira današnje potencijale AFŽ-ovske tradicije. Te je potencijale važno obnavljati danas, kaže Gregorina, kada se ženski pokret dominantno oslanja na liberalno-radikalnu tradiciju i brani autonomiju ženskog tijela, dočim se ugroženost žena materijalnim uvjetima društvene reprodukcije često zanemaruje.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve