Pandemija je pravo vrijeme za smanjenje sredstava policiji

Pandemija je usporila veliki dio policijskog posla u SAD-u, ali policija i dalje radi. „Od 17. svibnja, policajci na dužnosti u 2020. godini upucali su i umorili 375 osoba – dakle, stopa policijskih umorstava otprilike je ista kao i proteklih godina, unatoč pandemiji korona virusa“, napomenuo je u utorak Wesley Lowery, koji je pratio umorstva za Washington Post. Samo dan ranije, bijeli službenik policije Minneapolisa počinio je umorstvo Georgea Floyda, četrdesetšestogodišnjeg Crnog muškarca, oborivši ga na tlo, koljenom mu pet minuta pritišćući vrat. Floydove posljednje riječi zabilježene su na video snimci koja kruži Facebookom: „Nemoj me ubiti“ i „Ne mogu disati“. Gradonačelnik Minneapolisa Jacob Frey smjesta je otpustio četiri policajca te pozvao na podizanje kaznenih prijava.

Unatoč svim obećanjima nakon Fergusona, kada je prije gotovo šest godina (sada bivši) policijski službenik Darren Wilson upucao Michaela Browna, oduzevši mu život, policija ima neprekinuti ubilački niz. Prema Organizaciji za istraživanje policijskog integriteta (Police Integrity Research Group) s državnog sveučilišta Bowling Green, policajci i policajke na dužnosti svake godine oduzmu između 900 i 1100 života, od čega tek manje od osam slučajeva rezultira podizanjem optužnice, a još rjeđe presudom. „Jedini službenik policije Minneapolisa osuđen za ubojstvo osobe vatrenim oružjem na dužnosti je Mohamed Noor, koji je 2017. godine upucao i usmrtio Justine Ruszczyk,“ izvještava javni radio Minnesote. „Noor je Crn, Ruszczyk je bila bijela.“

Dok policija ubija, njezini joj sindikati staju u obranu. Prije no što je gradonačelnik Frey otpustio službenike uključene u Floydovo umorstvo, lokalni policijski sindikat Policijska federacija Minneapolisa (Minneapolis Police Federation), otvoreno se suprotstavio njegovoj zabrani službenicima da prisustvuju „ratničkim“ obukama, koje ih potiču da se prema svojem poslu odnose kao da su upleteni u vojni sukob. Jedan od reprezentativnih tečajeva zove se „O ubijanju“. Manje se radi o obučavanju, a više o uživljavanju u alternativnu stvarnost u kojoj, kao što opisuje Craig Atkinson, redatelj dokumentarca o militarizaciji policije Do Not Resist (Ne pružajte otpor), „svako zaustavljanje vozila može biti posljednje u vašem životu“.

Gradonačelnici poput Freyja, kao i gradska vijeća, barem na papiru, imaju moć nad policijom. Međutim, čak i kada se nadzor provodi, policajci nastavljaju ubijati i zadržavati svoja radna mjesta. Od nekih se gradskih uprava sada traži širenje horizonta: opće smanjivanje policijskih snaga kroz moć upravljanja proračunom, osobito u trenutku kada tolikom broju drugih socijalnih programa i esencijalnih servisa tijekom pandemije prijeti ukidanje.

U ljeto 2019. godine, povjerenik Njujorške policijske uprave (NYPD) James O’Neill otpustio je službenika krivog za ubojstvo Erica Garnera – koji je umro zdrobljen policajcima koji su ga pokušavali uhititi, ponavljajući „Ne mogu disati“. Kao odgovor na uručenje otkaza službeniku, policija je zaprijetila prosvjedovati usporavanjem svojih aktivnosti, jednako kao i pet godina ranije, nakon Garnerove smrti, kada su prosvjednici izašli na ulice. Uhićenja i pozivi na sud su se smanjili, kao i izvješća o teškim zločinima. Manje policijskog posla nije učinilo grad nesigurnijim. Policija je nehotice pružila studiju slučaja koja ide u prilog zagovarateljima reforme policijske službe.

Pandemija korona virusa također je dovela do opadanja policijskih aktivnosti i zločina – što je jedan od razloga zbog kojih je Projekt policije i socijalne pravde (Policing & Social Justice Project) pozvao grad na smanjivanje trenutnog proračuna NYPD-a od 5,6 milijarde za 1 milijardu tijekom četiri godine. Prekovremeni sati koje je policija odradila 2019. godine prevode se u 728 milijuna dolara, piše za New York Daily News Alex Vitale, koordinator projekta, a „New York troši više na policijski rad negoli odjele koji se bave zdravljem, pomoći beskućnicima, očuvanjem i razvojem stambenih kapaciteta te razvojem mlađe generacije i zajednica, ukupno.“ Pandemija je samo doprinijela argumentaciji teze da je novac potrošen na policijski rad, koji ne pomaže učiniti grad sigurnijim, puno bolje uložiti u zaštitu Njujorčana i Njujorčanki poboljšanjem zdravstvene skrbi i stanovanja.

Ovakvo restrukturiranje gradskih prioriteta nije bez presedana: tijekom proteklih nekoliko godina, aktivisti i aktivistkinje u Austinu u Texasu, uključujući skupine kao što su Austinska koalicija za pravdu (Austin Justice Coalition, AJC) izvršili su pritisak na grad da smanji policijski proračun i broj policajaca. Pritisnuli su gradsko vijeće da ne izglasa ugovor policijskom udruženju, pokrenuvši svoju kampanju tijekom sezone utvrđivanja proračuna, pišu Sukyi Mcmahon i Chas Moore iz AJC-a, „kako bi naši zahtjevi prekinuli dotok novca u policijski odjel.“ Ugovoru koji je vijeće kasnije izglasalo „cijena je iznosila 44 milijuna dolara, polovica ponude [policijskog] udruženja od 82,5 milijuna dolara.“ Nastavljaju utjecati na gradsko vijeće, zagovarajući da uspostavi izvanredne zdravstvene usluge kako bi odgovorila na krizu mentalnog zdravlja umjesto policije te realocira 1,75 milijuna dolara iz policijskog proračuna u izvanredne usluge – što bi također podrazumijevalo 30 manje policijskih službenika.

U Durhamu u Sjevernoj Karolini, aktivisti su tijekom procesa određivanja gradskog proračuna vodili uspješnu kampanju te izborili „izostanak proširenja policijskih snaga“, kako je to opisala koalicija Durham onkraj policije (Durham Beyond Policing). „Izradili smo ozbiljne prijedloge na temelju kojih bi Durham trebao ulagati u usluge koje održavaju život, a ne u neopravdano proširenje policijskih snaga“, izjavila je Indy Weeku njihova glasnogovornica Manju Rajendran. Prijedlog skupine započinje pitanjem „Kako izgleda sigurnost javnosti?“ Ovo je pomak do kojega je potrebno doći u debatama o policijskim ubojstvima. Delegirajući „sigurnost“ policajcima, ono što zajednice uistinu žele i trebaju biva izostavljeno. Jillian Johnson, privremena gradonačelnica Durhama zrcali njihove primjedbe, pišući o odluci da ne financira povećanje broja policijskih službenika: „Najsigurnije su one zajednice koje nemaju najviše policajaca, već najviše resursa.“