Crveni abolicionizam

Održavanje robovlasničkog političko-ekonomskog sustava neizbrisiva je mrlja u američkoj povijesti. Ne treba nas stoga začuditi što su među najupornijim inicijalnim pobornicima ukidanja ropstva nezanemariv utjecaj imale socijalističke i komunističke ideje i prakse starog kontinenta. U današnjim se srednjostrujaškim medijima ova činjenica prigodno zaboravlja, no vratimo li se izvorima, uočit ćemo da ni neprijatelji abolicionističkog pokreta iz sredine 19. stoljeća nisu bili slijepi po pitanju inherentne poveznice između rasne, klasne i rodne eksploatacije. Njihovi su zaključci uglavnom točni: borba za emancipaciju uistinu se bazira na političkoj, ali i ekonomskoj jednakosti.

Sjetva slatkih krumpira na plantaži Jamesa Hopkinsona, oko 1862/63. godine (izvor).

Pobornici ropstva s pravom su identificirali ideološke poveznice između abolicionizma i socijalizma.

 

Nekadašnji zagovornici robovlasničkog sustava kakav je postojao prije Građanskog rata uvidjeli su ideološke poveznice između abolicionizma i socijalizma možda i bolje od većine na današnjoj američkoj ljevici. Mogli bismo ih nazvati „intersekcionalistima desnice“ jer su pokušavali demonstrirati kako su abolicionizam, socijalizam, ženska emancipacija i druge progresivne borbe povezane s napadima na prava vlasništva.

Oni koji su se borili za očuvanje ropstva znali su da njihov rat nije samo lokalna, nego i međunarodna borba protiv istih tendencija koje su se manifestirale u europskom socijalizmu. Njihove su primjedbe za čitavu generaciju preduhitrile njemačkog filozofa Friedricha Nietzschea koji je predstavio abolicionizam, feminizam i radnički pokret kao dio jedinstvene kulturne logike modernosti, oslobođene jakobinskim energijama Francuske revolucije.

Čak i u današnje vrijeme, neokonfederativni i revizionistički povjesničari dodjeljuju Lincolnu ulogu „američkog Robespierrea“ ili čak „američkog Lenjina“.

Prilažemo nekoliko citata vođa Konfederacije i zagovornika ropstva, vezanih uz zajedničku logiku abolicije [ukidanja ropstva, op. prev.] i socijalizma.

Senator iz Virginije, Robert M.T. Hunter, 25. ožujak 1850. godine:

„Gospodine predsjedniče, bit ćemo prisiljeni prepustiti svijet anarhiji ako ne priznamo nijedan zakon kao obvezujuć i nijednu vladu kao legitimnu zato što dozvoljava nesvojevoljno slugovanje; jer još nije postojala vlast koja nije prepoznala i primijenila nesvojevoljno slugovanje, i to ne samo kao kaznu za zločine. Uništiti to znači poništiti svu nejednakost u vlasništvu; jer dok god ove razlike postoje, bit će i nesvojevoljnog služenja čovjeka čovjeku.

 

Socijalist je istinski abolicionist i jedino on u potpunosti razumije svoju zadaću.“

Jefferson Davis, uoči Građanskog rata:

„Ustvari, europski socijalisti, koji se u divljem radikalizmu (…) podudaraju s američkim abolicionistima, afirmiraju istu doktrinu prema svakom vlasništvu kao i abolicionisti prema robovlasništvu. Tvrde kako onaj tko ima vlasništvo pljačka onog koji ga nema.

 

‘Vlasništvo je krađa,’ poznata je teza socijalista Proudhona. Kada bi iste takve teorije, korištene u napadu Sjevera na robovlasništvo Juga, bile dovedene do svojih legitimnih i nužnih logičkih posljedica, njihov bi prvi potez u slučaju uspjeha bio nadovezati se napadima na svako vlasništvo, na Sjeveru i na Jugu.“

George Fitzhugh, iz njegove knjige Cannibals All!:

„Upozoravamo Sjever da svi vodeći abolicionisti agitiraju po pitanju crnačkog ropstva isključivo kako bi  ostvarili prikrivene ciljeve i one ciljeve koji su im bliži srcu (…) Oni znaju da su ljudi koji su nekoć bili poprilično predani agitaciji u vezi crnačkog ropstva – sveobuhvatnom principu prema kojemu ‘čovjek kao moralni agent, odgovoran Bogu za svoje postupke, ne bi trebao dopustiti da se te postupke kontrolira i njima upravlja tuđom voljom,’ – u suštini posvećeni socijalizmu, komunizmu i najekstremnijim doktrinama Garrisona, Goodella, Smitha i Andrewsa: ukidanju privatnog vlasništva, crkve, zakona i vlasti, na putu prema slobodnoj ljubavi, slobodnim zemljama, slobodnim ženama i slobodnim crkvama.“

George Fitzhugh Williamu Lloydu Garrisonu, 1856. godine:

„Tijekom iznošenja svoje argumentacije, u suštini ću ustvrditi da je svaki abolicionistički teoretičar na Sjeveru socijalist ili komunist te da predlaže ili odobrava radikalne promjene u organizaciji društva.“

Friedrich Nietzsche, 1884. godine, iz Nachlassa:

„Nastavak kršćanstva Francuskom revolucijom. Rousseau je zavodnik: on iznova uklanja lance ženi, koju se od tada nadalje predstavlja na sve zanimljiviji način, kroz njezinu patnju. Zatim robovima i gospođi Beecher-Stowe. Zatim siromašnima i radnicima. Zatim opakima i bolesnima – sve navedeno postavlja se u prvi plan.“

§
 

A evo i par citata abolicionista koji su se angažirali u radničkoj borbi…

Wendell Phillips nakon iznenadne uspostave Pariške komune 1871. godine:

„Nema nade za Francusku osim s Crvenima.“

Theodore Tilton:

„Ista logika i naklonost – isto uvjerenje i žar – zbog kojih smo prije dvadeset godina postali abolicionisti, danas nas čine komunistima.“



Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2016. godinu.

Vezani članci

  • 10. studenoga 2016. Kolateralne žrtve kolonijalnih politika Humanitarna kriza nastala ulaskom velikog broja izbjeglica na teritorij EU prošle je godine otkrila inherentna proturječja „zapadne civilizacije“. Strukturna ksenofobija i kolonijalistička institucionalna agenda suočili su se sa samoorganiziranom solidarnošću formalnih i neformalnih mreža, pojedinaca, inicijativa i udruga. Danas, kada je očito da je prolazak ljudi tzv. Balkanskom rutom nužnost, postavljaju se pitanja kako stati na kraj imperijalnim politikama vladajućih elita, ali i kako poboljšati položaj izbjeglica koje se već nalaze u Europi. O ovim i drugim vezanim temama razgovarali smo s Julijom Kranjec iz zagrebačkog Centra za mirovne studije.
  • 16. listopada 2016. Lekcije iz Cable Streeta Prije nekoliko dana obilježena je 80. godišnjica radničkog otpora jačanju fašizma u Velikoj Britaniji. Najupečatljiviji moment ovog historijskog događaja nije bio fizički okršaj između fašista i antifašista, nego brutalna upotreba policijske represije nad potonjima koji su, unatoč svemu, pokušali (i uspjeli) spriječiti javnu demonstraciju rasizma i neprikrivenog imperijalizma. Pouke izvučene iz ove borbe upućuju na čvrstu vezu između kapitala i fašizma čemu jedini efikasni odgovor pronalazimo u zajedništvu organizirane radničke klase.
  • 15. listopada 2016. Uloga sećanja i zaborava u postsocijalizmu Zagovornici uobičajenog narativa o kulturi sjećanja naglašavaju potrebu za suočavanjem s traumatičnom historijskom prošlošću. Nakon sloma socijalizma i restauracije kapitalizma kasnih 1980-ih nisu privatizirane isključivo tvornice, nego i samo pravo na sjećanje. Proizvodnjom nove, revizionističke kolektivne memorije nastao je ideološki paravan koji stoji ispred procesa primitivne akumulacije kapitala i sustavnog uništavanja radničkih prava. Postali smo, naime, svjedocima redefiniranja društvenih odnosa koje počiva na relegitimaciji nejednakosti, do koje zasigurno ne bi došlo bez svojevrsnog kolektivnog – zaborava.
  • 6. kolovoza 2016. Fašizam i kultura zaborava Jedno od utemeljujućih mjesta suvremenog historijskog revizionizma korištenje je sporazuma Molotov-Ribbentrop kao dokaza da je Sovjetski Savez, baš kao i Treći Reich, imao agresivne ekspanzionističke namjere prema ostatku europskog kontinenta. Nasuprot uvriježenim vjerovanjima, autor teksta nastoji mapirati cjelovitu sliku dinamike svjetske vanjske politike u predratnom periodu, u kontekstu kojega sklapanje sporazuma o nenapadanju između SSSR-a i Njemačke u kolovozu 1939. godine postaje očajnički sovjetski pokušaj odgađanja rata.
  • 16. svibnja 2016. Egalitarni ili liberalni sindrom? Potaknut nedavno održanim okruglim stolom, pod nazivom „Egalitarni sindrom – teorijska fantazija ili razvojna kočnica?“, autor teksta se osvrće na aktualne rasprave o radu sociologa Josipa Županova (1923-2004), u javnom prostoru ponovno inicirane znanstvenom kritikom Danijele Dolenec. Svjedočimo li procesu ideološkog sloma liberalizma čiji predstavnici odbijaju uočiti da je jednakost jedan od neophodnih temelja demokracije, a ne tek puki „sindrom“ ili „kočnica“?
  • 30. travnja 2016. Cionizam i Izrael danas Sukob između Izraela i Palestine tema je koja već skoro 70 godina okuplja svjetsku ljevicu. A kako i ne bi kada nije riječ o samo jednom brutalnom militarističkom režimu, već i o sukobu kojemu se ne nazire kraj. Kao doprinos raspravi o ovome pitanju intervjuirali smo Moshéa Machovera, profesora matematike, dugogodišnjeg političkog aktivista te marksista i osnivača izraelske socijalističke organizacije Matzpen. U podosta opširnom intervjuu razgovarali smo o cionizmu, antisemitizmu, izraelskoj ljevici, ali i o perspektivama otpora te rješavanja sukoba.
  • 15. travnja 2016. John Locke protiv slobode Tekstovi Johna Lockea obično se smatraju utemeljujućim dokumentima liberalizma, no ako se uzmu u obzir Lockeov životni put i povijesni značaj, dolazimo do radikalno drukčijeg razumijevanja njegove političke filozofije. Locke je bio veliki ulagač u engleskoj trgovini robljem te je promovirao iskorištavanje ropstva (u određenim uvjetima), kao i eksproprijaciju zemlje starosjedilačkih populacija, što može djelovati kao nepomirljiva kontradikcija naspram njegove proklamirane filozofske pozicije (ili pozicije koja mu se naknadno pripisuje).
  • 22. siječnja 2016. Grobari kapitalizma Pristupajući povijesti iz perspektive “političkog marksizma”, koji se temelji na pokušaju rehistoriziranja i repolitiziranja marksističkog projekta, nedavno preminula marksistička povjesničarka i politička teoretičarka Ellen Meiksins Wood (1942-2016) u tekstu kritizira teleologiju i formalizam “konzekvencijalističkog” pristupa poimanju kapitalizma i buržoaske revolucije: "Ovaj konzekvencijalizam također mora vrlo specifične 'zakone kretanja' kapitalizma – njegove specifične imperative za poboljšanje proizvodnih snaga i uklanjanje prepreka tom poboljšanju – tretirati kao univerzalne zakone povijesti. Ili, preciznije, ovi konzekvencijalisti usvajaju najjednostavniju vrstu tehnološkog determinizma kako bi izbjegli objasniti specifičnost kapitalizma."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve