Solidarnost u praksi

Prihvat izbjeglica na takozvanoj „balkanskoj ruti“, aktiviranoj 2015. godine, pokazala je različite strategije suočavanja s izbjegličkim valom koje su demonstrirali različiti akteri. Među njima se ističu samoorganizirane grassroots volontersko-aktivističke grupe. Nasuprot onim akterima koji su se u prihvat izbjeglica uključili po službenoj dužnosti ili tražeći strukturna rješenja za problem prihvata, takvi su kolektivi u fokus svojeg djelovanja postavili izgradnju solidarnosti na svakodnevnoj razini. O pozadini grassroots angažmana, ali i o izazovima koji pred njima stoje razgovarali smo s Aigul Hakimovom iz Protirasistične fronte brez meja.

Izvor: Ohranimo Tovarno Rog

Kako biste opisali svoje područje djelovanja vezano uz pitanje migracija?

Članica sam ljubljanskog kolektiva Socialni center Rog (Društveni centar Rog), dijela veće grassroots političke platforme Protirasistična fronta brez meja (Antirasistička fronta bez granica), u koju smo se organizirali kada se balkanska izbjeglička ruta počela masovno koristiti. S vremenom smo osnovali i radnu grupu za pitanja azila. Uglavnom se bavimo „politikama prijateljstva“. Ne nazivamo to integracijom, pružanjem pomoći i slično, već ističemo da gradimo nove, emancipatorne odnose horizontalnog tipa. Pokušavamo stvoriti prostor u kojem svi zajedno možemo raditi na pitanjima azila, izbjeglica, migracija i ostalim problemima s kojima se naši novi susjedi u Ljubljani suočavaju.
 
Društveni centar Rog zapravo je dio jednog od najvećih skvotova na Balkanu, a nalazi se na ogromnom prostoru bivše tvornice bicikala „Tovarna Rog“, zauzete akcijom skvotiranja prije 10 godina. Određeni prostor u ovom velikom skvotu od samih je početaka posvećen adresiranju migracijskih pitanja, širenju svijesti o tom problemu i kontinuiranom djelovanju kroz različite aktivnosti. Neposredno nakon otvaranja balkanske rute,
Ne nazivamo to integracijom ili pružanjem pomoći, već ističemo da gradimo nove, emancipatorne odnose horizontalnog tipa. Pokušavamo stvoriti prostor u kojem zajedno možemo raditi na problemima s kojima se naši novi susjedi u Ljubljani suočavaju.
mnogo je mladih ljudi iz Europe shvatilo da zemlja u kojoj žive nije sasvim otvorena i demokratična. Vidjeli su ograde, brutalnost, represiju i kriminalizaciju.
 
Za mnoge volontere i aktiviste iz Roga ovo nije novo iskustvo jer s migrantima radimo još od 2001. godine. Tada sam još bila vrlo mlada, ali moji su drugovi radili s bosanskim izbjeglicama u Sloveniji, a kasnije i na problemu „izbrisanih“. Zajedno s tražiteljima azila 2008. godine organizirali smo pokret pod nazivom „World For Everyone“ („Svijet za sve“), pomoću kojega smo pokušali pokazati društvu kako se formiraju politike azila te koliko su one u svojoj naravi represivne i zatvorene. Nakon toga smo četiri godine vrlo predano radili s migrantskim radnicima u Sloveniji. Uglavnom su to bili bosanski radnici – gotovo 100 000 radnika bilo je potpuno nevidljivo, eksploatirano i segregirano tijekom svojeg života i rada u Sloveniji. Ta nas je borba poprilično iscrpila.
 
Međutim, kada se balkanska ruta otvorila, s obzirom na dotadašnja iskustva, osjetili smo da trebamo nešto poduzeti te smo otvorili široko područje djelovanja. Naš angažman nazivamo djelovanjem na grassroots razini i smatramo ga iznimno političnim. Pojedini ljudi kažu da smo vrlo radikalni, ali ne bih se s time složila. Također, znaju reći kako „pomažemo izbjeglicama“, no ljudi koji svakodnevno rade s izbjeglicama znaju da se ustvari ne radi o pomoći, već o bazičnom ljudskom odnosu. Vjerujem da bi svatko postupio jednako kada bi bio izravno suočen s ovim problemima, ali veliki broj ljudi živi u svojim malim privilegiranim mjehurićima te odbija uvidjeti da sustav vrši segregaciju nad jednim dijelom populacije.
 
Ovih dana u Društvenom centru Rog organiziramo različite dnevne aktivnosti, jezične tečajeve i osiguravamo neformalni prostor za druženje uz društvene igre. Jednom mjesečno organiziramo velike tulume koji su se zapravo pokazali vrlo važnima jer ljudi u zajednici neprestano pate od velikih količina stresa. Kao prvo, prošli su migrantsku rutu, pristižu iz zemalja u kojima su bili ugnjetavani na različite načine. Dolaskom u Europu našli su se u iznimno neizvjesnoj situaciji bez jamstva da će se njihov pravni status ikada riješiti. Iščekivanje obično traje mjesecima, pa i godinama te izaziva veliku emocionalnu bol. Stoga pokušavamo osigurati siguran zajednički prostor u kojem se možemo družiti, ispoljavati svoje emocije i rješavati se stresa.
 

„Dan na moru“ – Protirasistična fronta bez meja 13. srpnja 2016. odvela je 110 azilanata na slovensku obalu (izvor: Gregor @ Youtube)

U ovom iznimno teškom periodu, primijetili smo da stari oblici prijateljstava isčezavaju. Primjerice, više nisam tako često u kontaktu s prijateljima koje sam upoznala ranije u životu jer te svijet natjera da se promijeniš – ako želiš napraviti neke promjene u društvu, moraš oblikovati život s obzirom na situaciju, a situacija u Europi je tijekom 2015. i 2016. godine značila izvanredno stanje za ljude koji mare za pitanja migracija i prava izbjeglica. 
 
U današnje se vrijeme uspostavljaju novi tipovi odnosa koje nazivamo „solidarnost u praksi“. Neprestano čujemo fraze poput „Treba biti solidaran“, „Moramo biti tolerantni.“, i tome slično. U redu, nema problema. Međutim, što to točno znači u praksi? Ti ljudi žive u našem susjedstvu i imaju svoje probleme, a mi im često kažemo: „Vi ste naši.“ No oni zapravo nisu dio naše zajednice jer ih sustav ne prepoznaje kao takve – nemaju dokumente, pravo na rad, zdravstveno osiguranje, nikakva socijalna prava. Žive u kontroliranim, reguliranim kampovima. U slučaju da netko nije poslušan, učini nešto pod velikim stresom ili se ne uklapa u predviđeni zakonski okvir, biva deportiran ili ga mjesecima drže zatvorenog.
 

Kako vidite rješenja izbjegličkih problema?

Ne bih rekla da postoji rješenje za ono što se upravo događa jer je migracija kontinuiran proces koji se nikada u povijesti nije zaustavio, niti će se to dogoditi u budućnosti. Stav lijevih stranaka često glasi: „Moramo pronaći neku vrstu strukturnog rješenja ovog problema i aktualne krize.“ Ne vidim problem u rješavanju određenih problema. No, s druge strane, moramo biti svjesni da su ova pitanja dio naših života, naše svakodnevice, našega društva i političkog sistema.
Važno je imati autonomne, samosvjesne i samoorganizirane političke pokrete koji okupljaju izbjeglice, migrante, beskućnike, nezaposlene i prekarne radnike – svi se mi nalazimo na dnu društva koje je uređeno u skladu s idejom udobnog života, orijentirano prema profitu i vrlo individualizirano.
Migranti su dio europskih društava i htjeli vi to ili ne – postat će sve većim dijelom vaših života, premda europska društva poduzimaju velike napore da to spriječe.
 
Vjerujem da je jedino rješenje boriti se i ne posustati. Također, moramo biti postojani u našoj svakodnevnoj borbi i preuzeti odgovornost za naše riječi i postupke. Nije dovoljno naprosto reći: „Želim ti pomoći, promišljam o tvojim potrebama i svjestan sam tvojih problema“ ili „Svjestan sam segregacijskih politika Tvrđave Europe.“ Moramo na tome raditi svakodnevno, a rezultati će možda biti vidljivi tek za desetak godina. Važno je imati autonomne, samosvjesne i samoorganizirane političke pokrete koji okupljaju izbjeglice, migrante, beskućnike, nezaposlene i prekarne radnike – svi se mi nalazimo na dnu društva koje je konstruirano u skladu s idejom udobnog života, orijentirano prema profitu i vrlo individualizirano. Želimo li napraviti pukotine u ovoj zoni komfora, moramo se okupiti i zajedno politički djelovati, ustati za svoja prava i na taj način učiniti ovo društvo u većoj mjeri zajedničkim nego što je to trenutno, u sklopu svakodnevnog života i načina proizvodnje u neoliberalnom kapitalizmu.
 

Je li u posljednje vrijeme bilo aktivnosti ili događanja povezanih uz pitanje migrantskog rada u Sloveniji?

Od 2008. do 2012. godine djelovao je prilično jak aktivistički pokret pod imenom „Nevidljivi radnici svijeta“. Prema mojim saznanjima, u posljednje vrijeme u Sloveniji nema samoorganiziranih pokreta koji se bave pitanjima migrantskog rada, no postoje udruge koje prate izrabljivanje, očajne uvjete rada i života te kršenja zakona koje čine poslodavci. Trenutno je u Sloveniji najveći problem pomanjkanje zakonskih mogućnosti za zapošljavanje osoba koje nemaju dokumente, a žive na području Slovenije već duže vrijeme. Zapravo se radi o velikom problemu na razini Europe – s jedne strane, europske migracijske politike proizvode ogroman broj ljudi bez dokumenata i tjeraju ih u ilegalu, dok s druge ne postoje mehanizmi za dobivanje amnestije ili drugačiji načini da se započne novi život. Europska unija jedna je od formacija koje proizvode ljude bez države, a i Slovenija tome uvelike doprinosi.
 

„Balet bagera u b-molu“ – održano u Tovarni Rog u sklopu uličnog festivala Ana Desetnica 2. srpnja 2016. (izvor: Komunal @ Youtube)

Ovoga proljeća svjedočili smo pokušaju zatvaranja Društvenog centra Rog. Što se zapravo dogodilo i kakva je trenutna situacija s radom Centra i Protirasistične fronte?

Početkom svibnja više od trideset zaposlenika privatne zaštitarske kuće Valina nasilno je ušlo u skvot i pokušalo ga isprazniti. Vjerujemo da je to dio prljave igre koju su pokrenule lokalne ljubljanske vlasti. Zaposlenici zaštitarske tvrtke pretukli su nekoliko aktivista i pokušali radnicima jedne građevinarske tvrtke omogućiti rušenje zgrade dok je u prostoru još bilo nekoliko ljudi. Korisnici Roga, uz pomoć podržavatelja, zajedno su se oduprli i uspjeli spriječiti pokušaje uništavanja svojih aktivnosti i života. Korisnici Društvenog centra Rog više od mjesec dana održavali su razne aktivnosti pomoću kojih su sačuvali svoje autonomne prostore. Trenutno smo jaki, ali u dugoročnoj ćemo se perspektivi morati konsolidirati i pokušati osmisliti daljnje poteze, uzimajući u obzir neprekidne prijetnje evikcijom koje nam upućuju gradske vlasti. Protirasistična fronta brez meja i njezine sastavne grupe stajale su uz Rog tijekom cijelog trajanja borbe. Trenutno smo najaktivniji u radnoj grupi za azil. Provodimo aktivnosti podrške tražiteljima azila, izbjeglicama i migrantima, a uspostavljen je i prostor kojega vode sami migranti.
 

Je li moć grassroots pokreta dovoljno snažna da pruži otpor ovom sustavu?

Teško je dati odgovor na to pitanje. Vaninstitucionalni oblici političkog organiziranja vrlo su moćni, ali istovremeno mogu biti i iznimno krhki. Autonomni centar Rog i Protirasistična fronta brez meja jedni su od rijetkih prostora u Sloveniji koji se trenutno bave antifašizmom i društvenim borbama. Pokreti odozdo u stanju su adresirati ova pitanja na dobar način, ali pitanje je koliko dugo mogu trajati njihove aktivnosti. Da bismo naš rad učinili što stabilnijim, moramo puno više razmišljati i djelovati u smjeru organiziranja u zajednici. Potrebne su nam bazične strukture koje će preživjeti čak i najveće prijetnje poput evikcije. Trebamo i jake alternativne ekonomske strukture koje će nam pomoći u izgradnji dugoročne političke i društvene solidarnosti.
 
Dijelovi intervjua prikazani su u prilogu o migracijama druge epizode edukativno-mozaične emisije „Promjena okvira“, emitirane 27.5.2016. na TV Istra te uskoro dostupne na SkriptaTV-u.
 
Sugovornici su naknadno postavljena posljednja tri pitanja.

Vezani članci

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve