Kako zaustaviti politički pomak udesno?

Donosimo prijevod komentara u kojem Immanuel Wallerstein u širokim potezima naznačuje obrise globalne političko-ekonomske situacije u kojoj je, uslijed pada životnog standarda većine svjetskog stanovništva, uočljiv generalni politički pomak ka lijevoj, ali i desnoj radikalizaciji. Premda kratkoročni politički ciljevi radikalno lijevih stranaka ponekad uspijevaju umanjiti posljedice po najsiromašnije slojeve, jačanje lijeve pozicije i uspostava pravednijeg svjetskog sistema na dugi rok ipak zahtijevaju političko djelovanje drugačije vrste – izgradnju savezâ odozdo.

Članovi političke platforme Ahora Madrid u Campo de Cebada, 19. travnja 2014. (izvor: Ahora Madrid @ Flickr prema Creative Commons licenci)
Članovi političke platforme Ahora Madrid u Campo de Cebada, 19. travnja 2014. (izvor: Ahora Madrid @ Flickr prema Creative Commons licenci)
Političke opcije koje se pozicioniraju lijevo od centra već neko vrijeme postavljaju to pitanje. Na različite načine, isto se pitaju u Latinskoj Americi, u velikom dijelu Europe, arapskim i islamskim zemljama, južnoj Africi i sjeveroistočnoj Aziji. Pitanje je dramatičnije utoliko što se u mnogima od ovih zemalja postavlja nakon perioda u kojem je bilo značajnih pomaka ulijevo.
 
Problem za ljevicu leži u prioritetima. Živimo u svijetu u kojemu je geopolitička moć Sjedinjenih Država u kontinuiranom opadanju. Također, globalna ekonomija ozbiljno smanjuje državne i osobne prihode, zbog čega pada životni standard najvećeg dijela svjetskog stanovništva. Ovo su ograničenja bilo koje političke aktivnosti ljevice, na koja ona ne može previše utjecati.
 
Sve je više pokreta koji svoju poruku temelje na prokazivanju srednjostrujaških centrističkih političkih stranaka, zazivajući radikalno nove transformativne politike. Međutim, mogli bismo reći da se radi o dvije različite verzije tih pokreta – desnoj i lijevoj. Desnu verziju moguće je pronaći u Trumpovoj kampanji za predsjednika SAD-a, u kampanji Rodriga Dutertea za borbu protiv narkotika u Filipinima, u poljskoj stranci Pravo i pravda te brojnim drugim primjerima. Za ljevicu je prioritet spriječiti da ovakvi pokreti preuzmu državnu moć. Oni su suštinski ksenofobni, isključujući i koristit će kontrolu nad državom ne bi li slomili lijeve pokrete.
 
Na ljevici pak postoje pokreti koji se također organiziraju na temelju radikalno novih transformativnih politika. Među njih ubrajamo i pokušaj Bernija Sandersa da osvoji nominaciju Demokratske stranke za predsjednika SAD-a, nastojanja Jeremyja Corbyna da vrati britansku Laburističku stranku na njezin povijesni put podrške socijalizmu, stranke Syriza u Grčkoj i Podemos u Španjoskoj te brojne druge. Naravno, kada se takvi pokreti približe zauzimanju državne moći, svjetska desnica (srednjostrujaška ili radikalno anti-establišmentska) ujedinjuje se kako bi ih eliminirala ili primorala na značajno prilagođavanje vlastite pozicije. Upravo se to dogodilo Syrizi.
 
Dakle, ovaj drugi prioritet ima inherentna ograničenja. Spomenute su političke opcije prinuđene postati još jedna verzija socijaldemokratske stranke lijevog centra, što ipak služi konkretnoj funkciji: time se ograničava i umanjuje kratkoročna šteta nanesena siromašnijim slojevima u društvu. No to ne pomaže procesu transformacije.
 
Srednjoročni cilj uspostave novog, relativno demokratskog i egalitarnog svjetskog sistema iziskuje politički angažman drugačije vrste. On zahtijeva da se posvuda organiziramo na najnižim političkim razinama i gradimo saveze odozdo – umjesto odozgo, iz pozicije državne moći. U tome se krije snaga nedavnih desničarskih anti-establišmentskih pokreta.
 
Ljevica će biti u stanju ostvariti nadmoć tijekom sljedećih 20-40 godina borbe za uspostavu sustava koji će naslijediti postojeći, sada već vidno oslabljen kapitalistički sustav, uspije li objediniti kratkoročne politike savezništava ostvarenih u svrhu umanjivanja štete koju srezani proračuni nanose siromašnijim slojevima u društvu, pružanje žestokog otpora državnoj moći pod kontrolom desnih anti-establišmentskih pokreta i kontinuitet organiziranja svjetske ljevice na najnižoj političkoj razini. Riječ je o velikom izazovu koji zahtijeva neprekidnu jasnoću analize, čvrste moralne stavove o eventualnom drugačijem svijetu kojem stremimo i mudre taktičke političke odluke.
 

Copyright Immanuel Wallerstein, distribucija Agence Global. Za prava i dozvole, uključujući prijevode i prenošenje na nekomercijalne stranice, kontaktirajte: rights[at]agenceglobal.com, 1.336.686.9002 ili 1.336.286.6606. Dozvola za skidanje, elektronsko prosljeđivanje ili slanje elektronskom poštom drugim osobama izdaje se pod uvjetom da esej ostane u nepromijenjenom obliku, i da se navede obavijest o copyrightu. Autora kontaktirajte na: immanuel.wallerstein[at]yale.edu.




Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu.

Vezani članci

  • 8. veljače 2015. Richard Seymour: Kamo dalje, ljevico?

    “Nemogućnost da se razumije uspjeh neoliberalizma kao sveobuhvatnog političkog, ekonomskog i kulturnog projekta, kao i neuspjeh pri razumijevanju njegova dugoročnog hegemonijskog karaktera, znači da ne uspijevamo razumjeti u kakvoj smo se vrsti konjunkture zatekli, i koji je stvarni omjer klasnih i političkih snaga. Potrebno je iz temelja preispitati razdoblje neoliberalizma i njegove učinke, te pokazati […]

  • 2. siječnja 2016. Naslovna fotografija preuzeta je sa stranice enikos.gr. Propala strategija Donosimo analizu političkog puta Syrize od izbora 25. siječnja, do pred Tsiprasovo raspuštanje vlade 20. kolovoza i novih izbora 20. rujna 2015., na kojima Syriza osvaja skoro apsolutnu većinu i ponovno formira vladu koja se sukladno sporazumu s "institucijama" ograničila na administriranje mjera štednje: "Radi se o poznatom obrascu nemoćnih političara i vlada koje se skrivaju iza EU tehnokrata, čija se otuđenost od realnih društvenih interesa može mjeriti jedino s njihovim tvrdnjama kako nisu u poziciji osigurati te interese zbog istih onih institucija za koje se tako grčevito drže. To da je Tsiprasu pošlo za rukom provesti jedan od najdrskijih zaokreta ikad viđen na radikalnoj ljevici odražava nepostojanje društvene baze za autentičnu alternativu."
  • 3. veljače 2011. Immanuel Wallerstein: Kraj recesije? Tko tu koga zavarava?

    Iz medija čujemo kako je ekonomska “kriza” gotova, a svjetska ekonomija još jednom vraćena u svoje normalno stanje rasta i profita. 30. prosinca, Le Monde je sažeo ovo raspoloženje u jednom od svojih uobičajeno briljantnih naslova: “Sjedinjene Američke Države žele vjerovati u ekonomski uspon.” Točno, “žele vjerovati”, i to ne samo ljudi u SAD. No […]

  • 3. kolovoza 2010. Immanuel Wallerstein: Ponzi-pasijans

    U 1920-ima Henry Ford bio je čuven po tome što daje svojim radnicima više plaće nego što je to bilo uobičajeno jer, rekao je, želi da budu njegove mušterije. Danas su njegovi nasljednici u Fordu smanjili svoju sjevernoameričku radnu snagu za 50% u zadnjih pet godina. (…) U bilo kojoj srednjoročnoj kalkulaciji, ako nema dovoljno […]

  • 9. veljače 2012. Immanuel Wallerstein: Svjetska ljevica nakon 2011.

    Prenosimo prijevod teksta Immanuela Wallersteina objavljen u Zarezu 2. veljače 2012. Wallerstein analizirajući anti-kapitalističke pokrete iz 2011. pokreće raspravu oko ujedinjavanja ljevice i prevladavanja prepreke parlamentarne borbe.Godina 2011. je po svim mjerilima bila dobra godina za svjetsku ljevicu – koliko god uže ili šire određujemo što to svjetska ljevica jest. Osnovni uzrok tomu negativni su […]

  • 26. travnja 2015. Bhaskar Sunkara: Zašto je američkom liberalizmu potreban socijalizam i obratno

    U tekstu Bhaskara Sunkare, osnivača i urednika časopisa Jacobin koji će u Zagrebu održati predavanje 13. svibnja kao gost 8. Subversive festivala, djelovanje američkog demokratskog socijalista Michaela Harringtona te povijest nastanka i slabljenja socijalne države predstavljaju kontekst za argumentaciju o važnosti današnje učinkovite suradnje i suprotstavljanja američkim “liberalima” (tj. socijalnim demokratima). I dok “liberali koji […]

  • 6. siječnja 2012. Hilary Wainwright: Novi sindikalizam u nastanku

    Kako je financijska kriza u svojoj trenutnoj fazi mutirala u krizu financiranja javnog sektora i javnog duga, razvijao se fundamentalni napad na javne službe i sindikate javnih službi u naprednim kapitalističkim državama. Takvi napadi karakteristična su značajka neoliberalizma. No u ovoj novoj, autoritarnijoj fazi neoliberalizma, rezovi u javnim službama bili su agresivniji, a napadi na […]

  • 12. lipnja 2016. Fašističko uništavanje sjedišta sindikata CGL, Rim, 1922. godine (izvor). Iste klase profitiraju od liberalizma i od fašizma Diskurs antitotalitarizama pretvorio je 20. stoljeće u „noć u kojoj su sve krave crne“, a njegove političke aktere u zlikovce podjednakih kalibara. U postsocijalističkim zemljama, to je diskreditiralo socijalizam kao političku i ekonomsku alternativu. Danas, kada ponovo svjedočimo formiranju bloka liberala i nacionalista, analitički se vraćamo u prošlost i ponovo osvjetljavamo uvjete u kojima je nastao fašizam, s naglaskom na strategije gušenja radničkog pokreta. Donosimo proširenu verziju intervjua s Lukom Matićem iz Antifašističkog VJESNIKA.
  • 31. prosinca 2016. Šiljci ispred dućana Harrods u Londonu, postavljeni kako bi se smanjila vidljivost problema beskućništva (izvor: SAITOR prema Creative Commons licenci). Posledice trodecenijskog sudara društva i ekonomije Od globalne neoliberalne ofanzive 1980-ih do nedavnih mjera štednje, brojni su uzroci zašto je pojam liberalizma na ljevici počeo funkcionirati gotovo isključivo kao denuncijacijska etiketa. Time se negiraju veze između liberalizma i socijalizma, bilo da je riječ o prisutnosti pozitivnih liberalnih tekovina u socijalističkim projektima, bilo da je riječ o njihovim historijskim sporovima. Da bismo vratili cjelinu liberalizma u odgovarajuću perspektivu, sa Stefanom Aleksićem, beogradskim antropologom, razgovarali smo o klasičnom liberalizmu, ordoliberalizmu i neoliberalizmu te smo otvorili temu problematičnosti liberalizma iz feminističke perspektive te socijalističkih alternativa današnjice.
  • 21. rujna 2016. Gustave Doré, „Vagabonds sur le pont d'Alcantara, a Tolède“. (izvor) Prema reartikulaciji otpora ekonomskom liberalizmu Aktualni politički trenutak nameće nam brojne teme, razumijevanjem kojih se stvaraju preduvjeti za uspješno emancipatorno političko organiziranje. Formiranje političkog polja u postsocijalističkoj Hrvatskoj, rast ekstremne desnice diljem Europe, odnos političke demokracije i ekonomskog liberalizma te struktura moći u Europskoj Uniji, neka su od pitanja koja smo otvorili u razgovoru s Danijelom Dolenec, docenticom na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti i predsjednicom Upravnog odbora Instituta za političku ekologiju.
  • 29. lipnja 2012. Razgovor s Joachimom Beckerom: Neoliberalizam u tranziciji

    Joachim Becker profesor je ekonomije na Sveučilištu u Beču, gdje predaje razvojnu ekonomiku, političku ekonomiju i teorije države. U prosincu je održao predavanje o krizi i finacijalizaciji u Istočnoj Europi, u sklopu godišnjeg ciklusa predavanja Delavsko-punkerske univerze na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Tu smo priliku iskoristili za razgovor o trenutnoj ideološkoj konjunkturi, genealogiji neoliberalizma u […]

  • 25. ožujka 2012. Werner Bonefeld: Koja je alternativa?

    Werner Bonefeld donosi analizu sadržaja koji stoji iza silovite borbe protiv politike štednje i rezova. Dolazi li ona iz socijaldemokratskog zahtjeva za „benevolentnim kapitalizmom“ ili iz težnje za ljudskom emancipacijom i politizacijom društvenih radnih odnosa? Autor nas podsjeća da klasa nije afirmativna kategorija, na posljedice globalizacije i svođenja ljudskog života na radno vrijeme te na […]

  • 4. travnja 2012. Toni Prug: 13 crtica o neizbježnim makro perspektivama direktne demokracije

    Prenosimo tekst Tonija Pruga objavljenog u Zarezu br. 329 u sklopu temata o Ekonomskoj demokraciji. Ističući problem fetišiziranja horizontalnih metoda organizacije u pobunama protiv trenutnog ekonomsko-političkog poretka, autor skicira natuknice za raspravu o demokratizaciji ekonomije i ulozi države u tom procesu. Pojam direktne demokracije vratio se u javnu sferu zadnjih nekoliko godina u mnogim zemljama […]

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve