U listopadu ove godine u Tbilisiju u Gruziji održan je New Politics in Post-Socialist Europe and the Former Soviet Union, prvi sastanak progresivnih lijevih organizacija, partija i kolektiva iz zemalja Jugoistočne Europe i bivšeg Sovjetskog Saveza s ciljem stvaranja platforme za drukčiju politiku. Pročitajte izvještaj Andreje Gregorine, jedne od govornica na panelu „Autoritativne tendencije, biopolitika i politička ekologija reprodukcije“, na kojem se iz feminističko-materijalističke perspektive raspravljalo o strategijama otpora protiv konzervativnih pokreta i inicijativa u zemljama Jugoistočne Europe te bivšeg Sovjetskog Saveza.
New Politics Platform (Platforma za novu politiku) je politički projekt Transnational Institutea s ciljem povezivanja i jačanja uloge društvenih pokreta i partija koje na lokalnoj i globalnoj razini sudjeluju u oblikovanju novih ekonomskih modela te demokratskih i emancipatornih politika. Dok su dosadašnje aktivnosti TNI-a u velikoj mjeri bile usmjerene na umrežavanje borbi progresivnih aktera globalnog Juga, New Politics Platform fokusira se na stvaranje preduvjeta za povezivanje aktivista_kinja i istraživača_ica lijevih organizacija, partija i kolektiva Jugoistočne Europe i zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza. Prvi regionalni sastanak NPP-a održan je u listopadu ove godine u Tbilisiju u Gruziji, uz suradnju gruzijske Solidarity Network (Mreže solidarnosti) te u partnerstvu s Heinrich Bӧll Stiftung South Caucusom i Institutom za političku ekologiju.
O aktualnoj političkoj, ekonomskoj i okolišnoj situaciji raspravljalo se u kontekstu globalnih promjena, dok su analitički uvidi imali cilj stvoriti konkretne preduvjete za kreiranje infrastrukturnog i političkog prostora koji će povezati rad različitih inicijativa unutar nove lijeve regionalne platforme.
Analitički uvidi imali su cilj stvoriti konkretne preduvjete za kreiranje infrastrukturnog i političkog prostora koji će povezati rad različitih inicijativa unutar nove lijeve regionalne platforme
Borba za radnička prava i novi oblici sindikalnog organiziranja, povezanost rada i socijalne reprodukcije, umreženost konzervativnih pokreta i stranaka te institucionalizacija njihovih zahtjeva, emancipatorni dosezi municipalizma u borbi za zajednička dobra i demokratizaciju društva, neka su od pitanja o kojima se raspravljalo tijekom radnog dijela sastanka.
U sklopu sastanka „New Politics“, održana su i dva javna panela na Državnom sveučilištu u Tbilisiju. Na panelu Zajednička dobra i solidarna ekonomija u Jugoistočnoj Europi (The Commons and the Solidarity Economy in South/East Europe) izlagači_ice iz Mađarske, Srbije, Hrvatske, Ukrajine, Rumunjske i Poljske iznijeli_e su konkretna iskustva različitih progresivnih inicijativa, partija i kolektiva, vezana uz radničko samoorganiziranje, borbu za solidarne modele stambenog zbrinjavanja, te nove oblike ekonomskog i političkog djelovanja. Na panelu Autoritativne tendencije, biopolitika i politička ekologija reprodukcije (Authoritarian Tendencies, Biopolitics, and the Political Ecology of Reproduction) kritički su se promišljale različite feminističke strategije otpora protiv konzervativnih pokreta i inicijativa u zemljama Jugoistočne Europe te bivšeg Sovjetskog Saveza.
Ispred uredništva ovog web-portala i kao članica marksističko-feminističkog kružoka FEMATIK pozvana sam da na potonjem panelu iznesem osvrt na situaciju u Hrvatskoj u kontekstu feminističkih odgovora na jačanje i institucionalizaciju desnih pokreta i stranaka. U nastavku izvještaja osvrnut ću se na tretman feminističkih tema u programu NPP-a, te artikulaciju političkih pozicija govornica na spomenutom feminističkom panelu.
Feministička je perspektiva u radnom dijelu programa tretirana kao integralni dio tema o kojima se raspravljalo, dok je za javno izlaganje ipak korištena add-on strategija te je organiziran zasebni panel. Pozitivnim bih ocijenila potez da se feminističke teme ne tretiraju kao dodatak „važnijim“ ekonomskim, političkim i ekološkim pitanjima –
radi se o stavu koji još uvijek nije uvriježen na ljevici, a utemeljen je na razumijevanju sistemske važnosti feminističke perspektive u artikulaciji antikapitalističke kritike. Međutim, treba napomenuti kako ova strategija zahtijeva postojanje šireg konsenzusa o važnosti edukacije i politizacije aktera/ica na ljevici o historijatu feminističkih borbi te suvremenim teorijskim raspravama. U protivnom, rasprava može izostati ili se odvijati na neadekvatnoj razini.
Odvajanje feminističkog panela u zasebni kolosijek predstavlja učestalu praksu na konferencijskim događanjima okupljenima oko lijeve agende (primjerice, na konferencijama časopisa Historical Materialism u Londonu). Organizatori_ce to uglavnom objašnjavaju potrebom da se osigura prostor za feminističke teme (zbog izostanka sustavne proizvodnje takvih sadržaja), ali treba naglasiti da se feministička kritika tako reducira na tzv. ženske teme te odvaja od ostatka programa. Ipak, mnogo većim problemom smatram činjenicu da takvi paneli i javne rasprave, čak i kada su organizirani u sklopu događanja koje organiziraju lijevo pozicionirane organizacije i inicijative, postaju svojevrsno utočište za najrazličitije feminističke teorije i prakse, bez obzira na političku nepomirljivost njihovih pozicija.
Na panelu Autoritativne tendencije, biopolitika i politička ekologija reprodukcije govornice su jasno artikulirale stav o važnosti feminističko-materijalističke analize u traženju radikalno lijevih socioekonomskih modela. Radi se o političkom okviru koji pred akterice crvenog feminizma ne postavlja zahtjev za kreiranjem „zajedničkog“ političkog prostora s predstavnicama liberalnog, radikalnog ili ekofeminizma, jer uzima u obzir metodološku i analitičku suprotstavljenost njihovog teorijskog i praktičnog djelovanja, što je na panelima u Hrvatskoj i regiji rijetko slučaj.
Analiza političkog, organizacijskog i financijskog konsolidiranja desnih pokreta i stranaka koja se ne zaustavlja tek na deskriptivnoj razini, mora uključiti socioekonomski kontekst unutar kojeg se ovaj uspjeh mogao realizirati
Analiza političkog, organizacijskog i financijskog konsolidiranja desnih pokreta i stranaka koja se ne zaustavlja tek na deskriptivnoj razini, mora uključiti socioekonomski kontekst unutar kojeg se ovaj uspjeh mogao realizirati. Naime, u raspravi o biopolitičkoj argumentaciji i autoritarnim tendencijama desnih i liberalnih režima, nužno je usmjeriti pozornost na ekonomske politike koje strukturno pogađaju prvenstveno žene i druge marginalizirane skupine. Međutim, dok detektiranje programske, logističke i financijske umreženosti aktera konzervativne kontrarevolucije postaje očigledno i nakon bazične analize njihovih programskih ciljeva te načina djelovanja, problem nastaje prilikom objašnjavanja uzroka njihova uspjeha, a sukladno tome i pri izboru strategije i taktika borbe. Otvoreni napad na reproduktivna prava žena i LGBTIQ+ osoba mobilizirao je ljudskopravaški dio nevladinog sektora u Hrvatskoj već tijekom 90-ih, no zbog nedostatka kritičke marksističke analize izostala je i reakcija na ekonomsku liberalizaciju i derogiranje socijalnih, radnih i mirovinskih prava deprivilegiranih članova_ica društva, što je otežalo stvaranje progresivne feminističke socijalističke agende.
Viktorija Kolbesnikova i Asta Volunge iz kolektiva Feminists Against Nationalism iz Kaunasa govorile su o materijalnim aspektima sve snažnijeg uspona desnice u Litvi, posebno se osvrnuvši na teorijsku različitost strategija otpora na tamošnjoj feminističkoj sceni. Istočnoeuropsko okupljanje koje su feministkinje ovoga ljeta organizirale u Kaunasu iz političkih se razloga nije financiralo putem projekta, dok je ideja za njegovim organiziranjem, podsjetila je Kolbesnikova, bila motivirana nezadovoljstvom zbog izostanka feminističkog otpora koji nije zasnovan na praksama kulturno-identitetskog feminizma i NGO aktivizma. Okupljanju je prethodilo osnivanje feminističko-materijalističkog kružoka i sindikata koji djeluje u području feminiziranih uslužnih djelatnosti, te izdavanje časopisa koji se radničkim borbama bavi u kontekstu socijalne reprodukcije. „Cilj nam je iz feminističko-materijalističke perspektive analizirati probleme s kojima se susreću žene“, naglasila je Kolbesnikova, „a ne etiketirati muškarce kao seksiste i aktere tzv. cispatrijarhata“. Nadalje, Volunge je napomenula da su vladajuće strukture iskoristile masovno iseljavanje stanovništva (koje je uslijedilo nakon ulaska Litve u EU 2004. godine te izbijanja ekonomske krize) za pojačani pritisak na reproduktivna prava žena. Zahtjevi za restauracijom „tradicionalne“ obitelji i zabrana abortusa korelirali su s nacionalističkim diskursom o opasnosti od ruske okupacije, nedovoljnim brojem vojnika te nedostatkom radne snage.
Agnes Gagyi, članica Metacooperative iz Budimpešte, osvrnula se na pritisak mađarske Vlade da se zatvori Odsjek za rodne studije, odnosno zabrani rad Centralnoeuropskog univerziteta (CEU), kojega je osnovao George Soros. Ovaj je potez privukao veliku međunarodnu pozornost, a liberalni su ga krugovi osudili kao dio ideološkog rata desničarske mađarske Vlade protiv institucija koje se bore za zaštitu ljudskih prava. Međutim, upozorila je Gagyi, politike koje su dovele do liberalizacije visokog obrazovanja, urušavanja socijalne infrastrukture te fleksibilizacije radnog zakonodavstva nisu postale predmetom rasprave i međunarodne solidarne mobilizacije. Narativ o obrani nacije od liberalne degradacije Gagyi je okarakterizirala kao pokušaj ideološke legitimacije loše ekonomske politike mađarske vlade koja je dovela do masovnog iseljavanja i krize reprodukcije.
Budući da država istovremeno provodi restriktivnu antiimigracijsku politiku, na udaru su se našla i reproduktivna prava žena. Kao i u litvanskom slučaju, pred žene se stavlja imperativ da rađaju i brinu se o budućoj radnoj snazi i vojnicima.
Veda Popovici članica je Common Front for Housing Rights iz Bukurešta, rumunjskog kolektiva koji se konstitutivno profilirao kroz diferenciranje od ljudskopravaškog diskursa i NGO industrije. „Za nas su antirasna, feministička i queer pozicija međusobno povezane, isprepletene s antikapitalističkom i antieurocentričnom pozicijom“, naglasila je Popovici. Osvrnula se na neuspjeli neokonzervativni referendum o braku koji se početkom listopada održao u Rumunjskoj u organizaciji klerikalne i desničarske Koalicije za obitelj. Referendum je, smatra izlagačica, potaknuo LGBTIQ+ pokret da temeljitije promisli vlastite strategije otpora – postalo je jasno da meta napada nisu samo članovi_ice LGBTIQ+ zajednice, nego sva nenormativna tijela, tijela žena, migranata, ljudi druge boje kože, periferna tijela čije prakse nisu prakse bijelih kapitalističkih i imperijalističkih tijela. Govornica je na kraju još jednom ukazala na regionalnu umreženost neokonzervativnih snaga, podsjetivši da se, primjerice, Hod za život, odnosno Marš za život organiziraju u Hrvatskoj i Rumunjskoj, a Marš za obitelj i Hod za obitelj u Rumunjskoj i Bugarskoj.
Kao izlagačica iz Hrvatske, govorila sam o agendi glavnih aktera konzervativnog pokreta u posljednjih 25 godina, oprimjerivši njihovo djelovanje kroz rad različitih građanskih inicijativa i grupa, poput Hoda za život i molitvene akcije 40 dana za život, koje za cilj imaju zabranu abortusa, referendumske inicijative Narod odlučuje, koja želi interpelirati u izborno zakonodavstvo te smanjiti politička prava nacionalnih manjina, referendumske inicijative Istina o Istanbulskoj konvenciji, kojom se zahtijeva odbacivanje europske legislative o sprečavanju nasilja protiv žena itd. Govoreći o regionalnoj umreženosti konzervativnih inicijativa, podsjetila sam na participaciju glavnih aktera_ica referendumske promjene ustavne definicije braka u Hrvatskoj u organizaciji konferencije „Referendum za brak; nacionalne i međunarodne perspektive“ koja je prethodila spomenutom neuspjelom rumunjskom referendumu.
Reproduktivna prava, kao i pravo na rađanje djece, predstavljaju dio socijalne reprodukcije unutar kapitalističkog načina proizvodnje, akumulacije i distribucije te ih je stoga potrebno razmatrati kao klasno pitanje, kako deprivilegirane žene ne bile izostavljene iz horizonta borbe
Nakon mapiranja trenutne situacije, naglasila sam podršku desnih inicijativa i pokreta politikama koje derogiraju socijalna, mirovinska i radna prava – zagovarajući tzv. tradicionalne obiteljske vrijednosti i naturalizirajući reproduktivnu ulogu žena, podržavaju prekarne oblike rada te urušavanje socijalne infrastrukture.
Naposljetku sam se osvrnula na feminističke strategije otpora vezane uz zahtjeve za restriktivnom revizijom zakona o abortusu te ukazala na promašenost argumentacije koja pravo na abortus primarno promatra kroz koncept ljudskih prava. Ahistorijski pristup pitanju reproduktivnih prava odvaja pitanje prava na abortus od nasljeđa socijalizma, u kojem su ta prava ostvarena, te socioekonomskih uvjeta u kojima se traži njegova zabrana. Kolektivizacija ženskog reproduktivnog rada i pravo na siguran i besplatan abortus dio su emancipatorne politike Komunističke partije nakon narodne revolucije, dok se zahtjev za njegovom restrikcijom javlja u kontekstu jačanja neoliberalizma i urušavanja socijalnih servisa. Pravo na abortus ne možemo svesti na pravo žene da odlučuje o svojem tijelu, što je česta argumentacija liberalnog i radikalnog feminizma. Naime, reproduktivna prava, kao i pravo na rađanje djece, predstavljaju dio socijalne reprodukcije unutar kapitalističkog načina proizvodnje, akumulacije i distribucije te ih je stoga potrebno razmatrati kao klasno pitanje, kako deprivilegirane žene ne bile izostavljene iz horizonta borbe.
Tijekom rasprave još se jednom potvrdila jasna politička pozicija govornica – komentar iz publike o „nužnosti“ suradnje s liberalno-feminističkim aktericama zbog složenosti aktualne situacije, odbačen je zbog nepomirljivosti argumentacijskih linija, liberalnih strategija selektivnog apropriranja nasljeđa socijalizma te izostanka eksplanatorne matrice koja bi obuhvatila totalitet uzroka socioekonomske krize. Govornice su se složile da strategija borbe progresivnih lijevih aktera_ica protiv rastućeg konzervativnog pokreta mora temeljiti na feminističko-materijalističkoj analizi – revolucionarni zahtjevi crvenog feminizma nezaobilazni su saveznik istinski progresivne (socijalističke) ljevice.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu.
31. prosinca 2017.Feminizam, revolucija, akademija
Da je proizvodnja politiziranog vaninstitucionalnog znanja moguća, ali i prijeko potrebna, pokazao je i veliki interes za prvu iz ciklusa tribina koje organiziraju akterice i akteri okupljene/i oko Inicijative za feministički Filozofski, naslova „Oktobarska revolucija iz rodne perspektive“, na kojoj je bilo riječi o kompleksnoj ulozi žena te njihovu doprinosu revolucionarnoj borbi za vrijeme i nakon Oktobra. Autorica reflektira o uzajamnosti koncepata roda i klase u kontekstu socijalističkog projekta, gotovo nepostojećoj politizaciji akademskog djelovanja te drugim relevantnim pitanjima za širu teorijsko-aktivističku feminističku scenu, koja su se otvorila tijekom tribine i rasprave.
15. rujna 2018.Klasna borba, a ne klasna suradnja
O važnosti teorijskog i pedagoškog rada za revolucionarnu praksu čitajte u tekstu o životu i djelovanju istarske revolucionarke Giuseppine Martinuzzi, članice Komunističke partije Italije i političke sekretarke Ženske komunističke grupe iz Trsta u razdoblju jačanja fašizma i revolucionarnog radničkog pokreta u Istri i Italiji. Tekst Andreje Gregorine nadovezuje se na nedavno objavljeni članak o borbi njemačke marksistkinje Clare Zetkin protiv fašizma, imperijalizma i kapitalizma nakon Prvog svjetskog rata.
14. srpnja 2016.Izvještaj: School for Politics and Critique 2016
Od 24. do 27. VI. na Ohridu je održana treća po redu School for Politics and Critique, u organizaciji skopskog Institute of Social Sciences and Humanities. Škola je, zamišljena kao regionalni marksistički edukacijsko-diskusijski forum na teorijske i političke teme, okupila preko tridesetero učesnika, uglavnom iz regije. Kao predavači, na njoj su sudjelovali Silvia Federici, Campbell Jones, Gal Kirn i Santiago Zabala.
13. studenoga 2018.„Građanski antifašizam” na braniku Tuđmanove Hrvatske
U trenutku dok desnica, s najekstremnijom agendom u zadnjih trideset godina, polako osvaja političke institucije i javne prostore, na ljevici je da koncipira progresivne i emancipatorne odgovore. Da taj proces ne ide baš glatko, pokazuje obrazovni program Centra za studij demokracije i ljudskih prava koji nudi samo još jedno pražnjenje pojma antifašizma od socijalističkog političkog sadržaja i njegovo reapropriranje u duhu građanskih vrijednosti. No ovaj program odlazi i korak dalje, pa antifašizmom pravda i tuđmanistički projekt samostalne i nezavisne Hrvatske. Problematični aspekti ovakvog edukacijskog okvira u tekstu su analizirani s obzirom na njihove historijske, teorijske i političke implikacije.
29. prosinca 2017.Ideologija pomirbe u službi desnog revizionizma
Nedavnom javnom komemoracijom 75. obljetnice četničko-talijanskog pokolja nad stanovnicima sela Gata, u omiškom zaleđu, službeni izaslanici hrvatske države još su jednom demonstrirali nepoznavanje ili svjesno ignoriranje povijesnog konteksta u kojemu se zločin dogodio. Suprotno tvrdnjama prisutnih nacionalista iz redova klera i visoke politike, pokolj u Gatima i okolnim selima, sproveden uz punu suglasnost tadašnjih ustaških vlasti, nije motiviran njihovom nacionalnošću ili vjerskim opredjeljenjem, nego antifašističkim diverzantskim aktivnostima i političkom potporom Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije – partizanima.
25. studenoga 2018.Statut i zapisnici I. i II. skupštine ŽKG-a iz Trsta
Na današnji je dan 1925. godine u Labinu u 81 godini života umrla Giuseppina Martinuzzi, istarska revolucionarka, socijalistkinja i marksistkinja koja je život posvetila teorijsko-pedagoškom radu s djecom radnica i radnika, seljanki i seljaka te revolucionarnom omladinom. Članicom Komunističke partije Italije postaje odmah po njenom osnivanju u rujnu 1921., a ubrzo preuzima i vođenje Ženske komunističke grupe iz Trsta u vrijeme snažnih revolucionarnih radničkih gibanja, ali i jačanja talijanskog fašističkog pokreta. Pročitajte prijevod Statuta te zapisnikâ Prve i Druge skupštine Ženske komunističke grupe iz Trsta (1921-1922), a više o političkom djelovanju i ostavštini Giuseppine Martinuzzi doznajte u tekstu kojeg smo nedavno objavili.
31. prosinca 2017.Ženski rad i sindikalne organizacije
Marksistička teoretičarka i revolucionarka Clara Zetkin uređivala je Die Gleichheit, časopis za žene Socijaldemokratske partije Njemačke, od 1892. pa sve do 1917. kada je smijenjena od strane reformističkog vodstva. Osim što je historijsko-materijalističkim tumačenjem socijalne i ekonomske podređenosti žena politički mobilizirao mnoge radnice, časopis je odigrao i važnu ulogu u oblikovanju partijskih i sindikalnih politika vezanih uz tzv. žensko pitanje. Donosimo tekst iz 1893. u kojem Zetkin ukazuje na posljedice povećane prisutnosti sindikalno neorganizirane ženske radne snage u kapitalizmu te partijske i sindikalne drugove oštro upozorava na važnost koju radnice kao nezaobilazne suborkinje u klasnoj borbi imaju za trajnost revolucije. Prijevod ovog teksta nastao je kao završni rad Barbare Šarić u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Andreje Gregorine.
27. prosinca 2017.Pet funti godišnje
Povijesna aproprijacija borbe za žensko pravo glasa od strane buržoaskih feminističkih pokreta, do danas uspješno marginalizira doprinose lijevih feministkinja sufražetskom pokretu, a pritom i dimenziju egalitarnosti u kojoj se ogledaju ograničenja liberalne pozicije, koja uspjehom naziva činjenicu da je aktivno i pasivno pravo glasa bilo izboreno za ograničen broj privilegiranih žena. Andreja Gregorina, voditeljica marksističko-feminističkog kružoka FEMATIK, u okviru kojega se promišljala ova tema, ukazuje na demarkacije u polju političke participacije i subjektivacije žena te na važnost socijalističke agende kao zaloga radikalizaciji feminističke borbe.
20. rujna 2017.Politička dimenzija reproduktivne sfere
Historijsko-materijalistički pristup koji temu reproduktivnih prava politizira unutar neoliberalnog socioekonomskog okvira, a kao temeljno polje borbe prepoznaje sferu šire društvene reprodukcije, odnosno kapitalističkog sustava akumulacije, marginaliziran je unutar feminističkih strategija otpora koje argumentacijsku liniju grade na reaktivnim liberalno-legislativnim zahtjevima i konzervativnom zagovaranju autonomije ženskog tijela. O pravu na abortus i pravu na roditeljstvo kao ekonomskim kategorijama, posljedicama institucionalizacije socijalnih zahtjeva desnih subpolitičkih subjekata, režimima roda unutar kapitalizma, klasnim mobilizacijskim potencijalima LGBTIQ+ aktivizma, te o borbi za reproduktivno zdravlje kao dijelu šireg socijalističkog projekta razgovarale_i smo s Mijom Gonan, feminističkom i queer aktivistkinjom i teoretičarkom.
14. travnja 2018.Kapital je društveni odnos
Kapitalizam kao proizvodni, ali i društveno-vlasnički odnos, specifičan je historijski poredak koji odgovarajućim institucionalnim mehanizmima osigurava uvjete za vlastiti opstanak. O tome kako liberalna pravno-institucionalna aparatura formalizira, a potom i afirmira klasne, rodne i rasne razlike, o doprinosima luksemburgijanske kritike političke ekonomije suvremenim marksističkim feminističkim analizama, te o emancipatornim antikapitalističkim strategijama otpora koje nužno moraju uključivati i aspekt proizvodnje i aspekt reprodukcije, razgovarale/i smo s Ankicom Čakardić, docenticom na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
27. rujna 2017.Promjena okvira #15O reproduktivnim pravima
U petnaestoj bilingvalnoj epizodi emisije Promjena okvira pogledajte prilog o reproduktivnim pravima u kojem se iz historijsko-materijalističke perspektive bavimo politizacijom prava na pobačaj i roditeljstvo, proizvodnjom režima materinstva u kapitalizmu te vezom društvene reprodukcije i reprodukcije kapitala, ograničenim dosegom liberalnih i radikalno feminističkih projekata u kontekstu reproduktivnih pitanja te konzervativnom agendom i naturalizacijom rodnih uloga. O navedenim temama u prilogu govore Mia Gonan, Maya Andrea Gonzalez, Nataša Mihoci i Ana Vilenica. Također, u ovoj epizodi donosimo fragmente prosvjednih reakcija na tzv. Hod za život. Nove epizode i reprize emisije pratite srijedom na TV Istra.
26. siječnja 2017.Rod kao društvena temporalnost: Butler (i Marx)
Autorica donosi neke od važnih teorijskih i analitičkih uvida za razumijevanje rodne i spolne opresije, ukazujući na vezu između temporalnosti i kapitalističke eksploatacije. Na primjeru analize performativnosti roda (Judith Butler), Arruzza ukazuje i na njezin temeljni propust. Butler temporalnosti pristupa na ahistorijskoj, apstraktnoj razini, oslanjajući se primarno na lingvistički pristup društvenim praksama, zanemarujući pritom materijalne i ekonomske aspekte potonjih. Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Jane Pamuković u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo dr. sc. Ankice Čakardić.
31. siječnja 2016.Kulturni materijalizam i politike identiteta
Kako stvoriti univerzalni socijalistički projekt u kontekstu prioritiziranja „identitetskih politika“ danas je jedno od ključnih pitanja prilikom promišljanja lijevih progresivnih strategija otpora. Iz Up&Undergrounda 27/28 prenosimo prijevod teksta Richarda Seymoura o važnosti materijalizacije kulture i „identitetskih pitanja“ te neophodnosti da se u izgradnji univerzalnog političkog subjekta operacionalizira realno postojeća partikularna iskustva nepravde kao dio materijalnih procesa.
26. prosinca 2017.Od socijalne države do socijalne majke
U interesu kapitala i nacionalnih država, populacijske politike sve više posežu za instant socijalnim mjerama i jačanjem uloge obitelji i porodice, restrikcijama u području reproduktivnog zdravlja, te radu migrantkinja i migranata u komodificiranoj sferi društvene reprodukcije. O raznim načinima proizvodnje i oblicima zasnovanosti režimâ materinstva, njihovim ulogama u proizvodnji rodno uvjetovane prekarnosti u vrijeme krize kapitalizma i konzervativnog napada na reproduktivna prava te neophodnosti socijalizacije polja reprodukcije, razgovarale/i smo s Anom Vilenicom, historičarkom i teoretičarkom umjetnosti iz Beograda te istraživačicom na London South Bank Universityju.
1. ožujka 2018.Dok se svaka kuharica ne politizuje
Dovođenje u pitanje eksplanatorne moći historijsko-materijalističke analize eksploatacije žena nije samo udaljilo feminističku borbu od socioekonomskih pitanja, nego i otvorilo put aproprijaciji progresivnih dosega socijalističkog i marksističkog feminizma. Iz 9. broja časopisa Stvar prenosimo tekst u kojem Maja Solar analizira položaj žena u carističkoj Rusiji i nakon Oktobra, ukazujući na važnost promišljanja „ženskog pitanja“ kao dijela klasne borbe i emancipatornih dosega revolucionarnog nasljeđa u području socijalnih, ekonomskih i političkih prava, koja su danas ponovo pod direktnim udarom kapitala.
4. rujna 2017.Lijeve emancipatorne prakse – što nas (ni)je naučila povijest feminističke borbe
Dok proces derogacije socijalne države i rezanja radničkih prava produbljuje klasne nejednakosti i potiče feminizaciju siromaštva, a sveprisutni liberalni feminizam problem vidi prvenstveno u neadekvatnoj implementaciji neoliberalnih politika, važno je prisjetiti se zanemarenih progresivnih praksi lijevog feminizma, odnosno njegova savezništva s radničkih pokretom u borbi protiv kapitalizma. Donosimo izvještaj s tribine „Lijeve emancipatorne prakse - što nas (ni)je naučila povijest feminističke borbe“ na kojoj su sudjelovale Jelena Tešija iz uredništva portala Libela i feminističkog kolektiva fAKTIV, Karolina Leaković, članica Socijaldemokratskog foruma žena SDP-a i Danijela Dolenec, predavačica na Fakultetu političkih znanosti, predsjednica uprave Instituta za političku ekologiju te članica platforme Zagreb je NAŠ!, uz moderaturu Jakova Kolaka. Tribina je nastala kao završni rad Jakova Kolaka u sklopu ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije 16/17 pod mentorstvom Andreje Gregorine, a u organizaciji Kluba studenata fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
23. lipnja 2017.Rodno uvjetovana prekarnost privatizirane društvene reprodukcije: rodno uvjetovano siromaštvo i država
Problematizirajući rodnu dimenziju kriminalizacije siromaštva u neoliberalizmu, Adrienne Roberts koristi historijsko-materijalističku analizu te adresira pitanje procesa komodifikacije zemlje i rada, odnosno paralelni nastanak penalizirajućeg legislativnog okvira i aparata socijalne države, smještajući ga u kontekst kapitalističkog načina proizvodnje i društvene reprodukcije. Donosimo integralnu snimku i kratki osvrt na njezino predavanje „Rodno uvjetovana prekarnost privatizirane društvene reprodukcije: rodno uvjetovano siromaštvo i država“, održano 16. svibnja 2017. u sklopu AlterEkonomskog foruma 10. Subversive Festivala.
22. listopada 2017.11 HM teza
Feministička borba za reproduktivna prava na području bivše Jugoslavije već više od dva desetljeća svoje argumente promišlja primarno u okvirima liberalnog koncepta ljudskih prava, strateški odvojena od socioekonomskog konteksta i vlastitog socijalističkog nasljeđa. Ponuđenih jedanaest historijsko-materijalističkih teza dio su nastojanja da se borbu za pravo na abortus ponovno pozicionira u kontekst klasne borbe, a feminističku teoriju i praksu u kontekst šireg antikapitalističkog projekta, što je i jedini način da legalni pobačaj postane i egalitaran, odnosno dostupan svim ženama. Tekst je korišten kao argumentacijska podloga prosvjedne akcije koju je u rujnu ove godine u Zagrebu organizirala Platforma za obranu reproduktivnih prava žena.