Izbjeglice i dalje prkose beznađu „balkanske rute“

Od osnutka takozvane Islamske Države prošlo je već više od desetljeća, no posljedice nastanka ove zločinačke tvorevine tvrđavi Europi postale su vidljive tek 2015. godine, kada je Viktor Orbán, ultrakonzervativni predsjednik mađarske vlade, zatvorio granice države za izbjeglice iz ratom pogođene Sirije, Iraka i Afganistana, kao i za migrante iz velikog broja azijskih i afričkih zemalja. Ni nakon dvije godine izbjeglicama se ne pružaju alternative mogućem utapljanju na Sredozemlju ili beskrajnom čamljenju u nekome od istočnoeuropskih detencijskih centara, izbjegličkih kampova itsl. Donosimo prijevod teksta u kojem Tajana Tadić, volonterka Are You Syrious?, sagledava trenutnu situaciju i utjecaj hrvatskog pravnog sustava na istu.

Istok Hrvatske, septembar, 2015 (foto: LM; obrada: PB)
Istok Hrvatske, septembar, 2015 (foto: LM; obrada: PB)
U petak 26. svibnja još se jedan brod na Sredozemnome moru našao u nevolji.
 
Nosivost Prudencea, broda za spašavanje i traganje za migrantima, kojime upravljaju Liječnici bez granica, u tome je trenutku bila dvostruko premašena s obzirom da se na njemu nalazilo više od 1400 osoba.
 
Brod nije mogao pristati niti u jednu od sicilijanskih luka zbog sigurnosnih ograničenja povodom sastanka čelnika zemalja G7 koji se toga vikenda održavao u Taormini, te je posada bila prisiljena produljiti potresno putovanje izbjeglica i migranata za dodatnih 48 sati, koliko je brodu trebalo da pristane u Napulj.
 
Time je izbjegnuta tragedija, što je ogromno olakšanje u svjetlu činjenice da se ranije istoga tjedna prevrnuo brod pedesetak kilometara od libijske obale. Od 34 osobe koje su toga dana izgubile živote, velik broj žrtava bila su mala djeca.
 
Sve više ljudi pokušava migrirati ovom rutom, katkad čak i nekoliko tisuća osoba dnevno. Prema najnovijim podacima Međunarodne organizacije za migracije, 1530 osoba je poginulo ili nestalo na središnjoj mediteranskoj ruti od početka 2017. godine.
 
U skladu s politikom Europske unije, koja ljudsku patnju sakriva na pučini, njemački i talijanski ministri unutrašnjih poslova zatražili su da se u svrhe zaštite granica EU pošalju postrojbe na južnu granicu Libije, tvrdeći kako je to jedini način da se zaustavi
Prema najnovijim podacima Međunarodne organizacije za migracije, 1530 osoba je poginulo ili nestalo na središnjoj mediteranskoj ruti od početka 2017. godine.
postojani rast krijumčarenja i spriječi daljnji gubitak života na moru.
 
Nejasno je kako će to pomoći onima koji su zatočeni u detencijskim centrima u Libiji, gdje se suočavaju sa zlostavljanjem, mučenjem, otmicama, pa čak i mogućnošću da budu prisiljeni na prostituciju ili prodani u ropstvo.
 
Bacimo li pogled na pomalo zaboravljenu balkansku rutu, gdje se migracija odvija u tajnosti, vidjet ćemo da situacija nije toliko smrtonosna koliko poziva na malodušje.
 
U Mađarskoj je Ahmed H i dalje u zatvoru pod optužbom za terorizam, dok je prevoditeljica na pravnoj raspravi u slučaju Röszke 11 optužena za krivokletstvo nakon što je na vidjelo izašla činjenica da je iskaz jednoga od optuženika promijenila u tolikoj mjeri da je isti postao priznanje krivnje.
 
Izmjene i dopune mađarskog zakona o azilu iz ožujka 2017. godine legalizirale su pritvaranje svih tražitelja međunarodne zaštite. Isti su uhićeni i otpremljeni u izolirane kontejnerske kampove koji se nalaze na južnoj granici Mađarske sa Srbijom.
 
Potraživanje azila u tranzitnim zonama, gdje se obrađuje tek pet osoba dnevno, čini se gotovo nemogućom misijom, osobito ako uzmemo u obzir da u Srbiji tisuće ljudi čeka na priliku za prelazak granice.
 
Čak ni uvrštavanje nečijeg imena na popis ne osigurava prijelaz jer se imena često prodaju, što žrtve ostavlja bespomoćnima, a njihovu budućnost čini neizvjesnom.
 
Većina izbjeglica i migranata koja je zaglavila u Srbiji i tamo je već mjesecima – prema najnovijim podacima UNHCR-a, njih 6842 – smještena je u kampove kojima upravlja država. U Beogradu ih je sve manje,
Prevoditeljica na pravnoj raspravi u slučaju Röszke 11 optužena je za krivokletstvo nakon što je na vidjelo izašla činjenica da je iskaz jednoga od optuženika promijenila u tolikoj mjeri da je isti postao priznanje krivnje
jer su osobe koje su se bile sklonile u barake iza autobusnog kolodvora deložirane.
 
Njihove su fotografije zimus kolale u javnosti, izazvavši šok, no nedovoljan da se išta poduzme u vezi situacije, uz izuzetak akcija volontera i lokalnih nevladinih organizacija.
 
Nekima od njih su osobne stvari poprskane pesticidima u iščekivanju zakazanog rušenja zgrade i nastavka izgradnje projekta Beograd na vodi.
 
„Primili smo izvješća o 137 kolektivnih protjerivanja iz Hrvatske – više nego dvostruki broj u odnosu na prethodni tjedan – uz brojne navode o uskraćivanju pristupa postupku za traženje azila i prekomjernoj upotrebi sile od strane hrvatskih vlasti“, stoji u izvješću UNHCR-a.
 
Nakon objave dvaju izvješća početkom godine, volonteri i aktivisti hrvatskih nevladinih organizacija pokušavaju skrenuti pažnju na nasilna i nezakonita protjerivanja izbjeglica i migranata iz Hrvatske, no očito je da se nakon kratkog zatišja nastavilo sa sustavnim kršenjem ljudskih prava tražitelja međunarodne zaštite.
 
Volonteri iz hrvatske nevladine organizacije Are You Syrious? otputovali su u Srbiju i razgovarali s izbjeglicama koje su opisale zlostavljanje koje su pretrpjele.
 
„Prije dvije noći, granična policija u Hrvatskoj uhitila je skupinu od 15 mladih muškaraca, od kojih je najmlađi bio četrnaestogodišnjak“, rekla nam je jedna izbjeglica. „Uhićeni su zbog nezakonitog prelaska granice. Nakon što su uhićeni u Hrvatskoj, odvedeni su u policijski kombi i odvezeni na granicu sa Srbijom. Policajci su stali u dva paralelna kordona ispred kombija i prisilili muškarce da izlaze jedan po jedan dok su ih udarali policijskim palicama.“
 
Policajci su stali u dva paralelna kordona ispred kombija i prisilili muškarce da izlaze jedan po jedan dok su ih udarali policijskim palicama
„Također su im namjerno razbili mobilne telefone i potom ih poslali natrag u Srbiju. Neke od njih su tako gadno pretukli da su morali otići u bolnicu.“
 
Zbog povećanog nasilja na hrvatskim granicama, AYS i Centar za mirovne studije pripremili su još jedno izvješće, koje sadrži svjedočenja izbjeglica, kao i fotografske dokaze i medicinsku dokumentaciju Liječnika bez granica, koji zajedno s Liječnicima svijeta neprekidno skrbe o izbjeglicama koje su pretrpjele nasilje od strane hrvatske policije.
 
Osobito je zastrašujuć dio novoga izvješća nevladinih organizacija u kojemu je opisano nasilje koje je pretrpjela skupina djece bez pratnje, koja je u dva navrata pokušala napustiti Hrvatsku.
 
Nakon što su otkriveni u krijumčarevu automobilu u blizini graničnoga prijelaza, dječake su šamarali, tukli i prijetili im pištoljem uperenim u glavu, kako bi ih prisilili da odaju informacije o krijumčarima i iznosima koje su im platili.
 
Navedeno ulijeva strah, osobito ako imamo na umu da protjerivanja i policijska brutalnost koji ih prate nisu jedine metode pomoću kojih se Hrvatska obračunava s izbjeglicama i migrantima koji imaju tu nesreću da se zateknu na njenome teritoriju.
 
Posljednjih nekoliko mjeseci također je povećan broj odbijenih zahtjeva za međunarodnom zaštitom koje su podnijele osobe iz Sirije i Iraka, od kojih je većina iz Bagdada, Mosula i Alepa. Odbijenice se temelje na procjeni Sigurnosno-obavještajne agencije, koja se poziva na članak 41. Zakona o sigurnosnim provjerama, gdje se navode tzv. „sigurnosne zapreke“.
 
Nepotrebno je obrazlagati koliko je izopačeno označavati ljude koji bježe od sila Islamske Države ili od zračnih napada Assadova režima, ruskih zračnih snaga ili koalicije predvođene SAD-om – kao prijetnje nacionalnoj sigurnosti
Razlozi koji stoje u pozadini navedenih „sigurnosnih zapreka“ ne iznose se ni podnositeljima zahtjeva, niti njihovim pravnim zastupnicima, te ih je iznimno teško osporiti.
 
Nepotrebno je obrazlagati koliko je izopačeno označavati ljude koji bježe od sila Islamske Države ili od zračnih napada Assadova režima, ruskih zračnih snaga ili koalicije predvođene SAD-om – koja u sve većoj mjeri ugrožava civile – kao prijetnje nacionalnoj sigurnosti.
 
Neke od izbjeglica u Hrvatskoj, među kojima se nalaze i obitelji s malom djecom, iznimno su obeshrabrene primitkom opisanih odbijenica. „Dobrovoljni povratak“ nije neuobičajena stvar. No u kontekstu ovakvog nasilnog sustava i neizvjesnih situacija u koje izbjeglice zapadaju, takvi bi se povratci prije mogli opisati kao prisilni nego dobrovoljni.
 
Međutim, važno je imati na umu da bi bilo pogrešno smatrati balkanske zemlje iznimkama i misliti da je situacija za izbjeglice diljem Europe išta bolja.
 
Osvrnemo li se na pretrpane kampove u Grčkoj, agonizirajuće spor sustav preseljenja zbog kojega ranjive osobe nastavljaju živjeti u šatorima već više od godinu dana, kao i kolektivne deportacije tražitelja azila, koje su posljedica sporazuma između EU i Afganistana pod imenom „Zajednički put naprijed“, postaje jasno da nemamo posla s izbjegličkom krizom, već s krizom europskih azilantskih politika.




Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu.

Vezani članci

  • 13. svibnja 2016. Izbjeglice iz Sirije i Iraka stižu preko Turske do grčkog otoka Lezbos, a pomažu im španjolski dobrovoljni spasioci (izvor: commons.wikimedia.org). Izbjeglička kriza: Gdje je granica između tragedije i masakra? Antiizbjeglička politika Europske unije nastavlja svoje destruktivno razračunavanje s izbjegličkom krizom, potičući moralnu paniku u svojim državama članicama. Posljedice su jasno vidljive u krvavim rezultatima izgona, koji pomno demonstriraju kršenje ljudskopravaških načela u ime očuvanja bedema tzv. Prvog svijeta.
  • 31. siječnja 2016. Kulturni materijalizam i politike identiteta "Činjenica je da 'identiteti' imaju materijalnu osnovu u kapitalističkim procesima. A samo zato što su konstruirani (iz te materijalne osnove) ne znači da se naprosto radi o spontanim odgovorima na životnu situaciju iz koje izrastaju, koja se može modificirati ili odbaciti po volji. Dakle nije realistično reći nekome 'imaš pogrešan identitet; trebaš zapravo misliti o sebi kao o radniku'. Govoriti o kapitalizmu znači govoriti o sustavu jedinstva u različitosti, kompleksnog jedinstva strukturiranog antagonizmima. U bilo kojoj konkretnoj kapitalističkoj formaciji, snage koje se pojavljuju kao podrška opozicijskim i ljevičarskim borbama obično dolaze iz neke identitetske pozicije; a obično iz više od jedne identitetske pozicije, jer se linije antagonizma križaju, a polja politizacije preklapaju."
  • 7. travnja 2014. Cvetelina Hristova i Raja Apostolova: Euronacionalna granična patrola

    S novog regionalnog portala Bilten prenosimo tekst Cveteline Hristove i Raje Apostolove o institucionalnom jačanju Tvrđave Europe: “Svjedočimo kako se košmarna ideja fizičkog zida umnožava uzduž vanjskih granica Unije, usporedno s manje vidljivim ogradama koje migrantima priječe pristup socijalnim i političkim pravima. Dok EU proklamira demokraciju i univerzalna ljudska prava, u porastu je novi oblik […]

  • 9. kolovoza 2012. Goran Lukič: Pogled na makroekonomsku pozadinu migracija

    Iz temata o migrantskom radu, objavljenog u Zarezu, prenosimo članak Gorana Lukiča. Autor se bavi ekonomskim uzrocima migracija, uvjetima u kojima žive i rade imigrantski radnici, a sve to s posebnim naglaskom na Sloveniju, odnosno imigrantske radnike iz BiH. Ako pokušamo pogledati malo u budućnost migracija, vidjet ćemo da Međunarodna organizacija za migracije (IOM) projicira […]

  • 4. studenoga 2015. Guy Taylor: Prestanimo se poigravati sintagmom „dobri/loši migranti“

    Donosimo kritiku srednjostrujaške medijske (re)produkcije sablasti izbjegličke krize u čijem oblikovanju sudjeluju i stavovi koji naglašavaju jaz između izbjeglica i ekonomskih migranata: “Potrebna nam je solidarnost. Vidimo tek njezine djeliće: misiju na Calais, grassroots projekte koji migrantima pružaju osnovnu podršku, zdravstvene radnike koji otvaraju klinike za migrante koji nemaju reguliran status, profesionalne pravnike koji pružaju […]

  • 31. siječnja 2016. Fotografija murala kojeg je umjetnik Blu 2012. godine naslikao u Maroku preuzeta je sa stranice blublu.org. Imigranti su ključan element radničke klase U razgovoru o migracijama Sandro Mezzadra sa Sveučilišta u Bologni promatra iste kao društveni pokret s posebnim naglaskom na subjektivnom stremljenju za boljim životom, razlažući kako su zapravo prodiruće silnice kapitala te koje stubokom mijenjaju uvjete života i rada na prostoru Europe. Govori i o Dublinskom protokolu - režimu azila u okvirima implementacije Schengenskog sporazuma, te o jačanju rasizma koje podcrtava potrebu za kolektivnim europskim odgovorom na spomenute probleme.
  • 10. studenoga 2016. Marš solidarnosti pod sloganom „Za otvorenu Europu!“ u organizaciji Mreže antifašistkinja Zagreba i inicijative „Dobrodošli!“, Zagreb, 14. studeni 2015. godine (izvor: Ivana Schmidt / CMS). Kolateralne žrtve kolonijalnih politika Humanitarna kriza nastala ulaskom velikog broja izbjeglica na teritorij EU prošle je godine otkrila inherentna proturječja „zapadne civilizacije“. Strukturna ksenofobija i kolonijalistička institucionalna agenda suočili su se sa samoorganiziranom solidarnošću formalnih i neformalnih mreža, pojedinaca, inicijativa i udruga. Danas, kada je očito da je prolazak ljudi tzv. Balkanskom rutom nužnost, postavljaju se pitanja kako stati na kraj imperijalnim politikama vladajućih elita, ali i kako poboljšati položaj izbjeglica koje se već nalaze u Europi. O ovim i drugim vezanim temama razgovarali smo s Julijom Kranjec iz zagrebačkog Centra za mirovne studije.
  • 7. rujna 2016. „Štićenici“ detencijskog centra za ilegalne imigrante Amygdaleza u Grčkoj, oskudno odjeveni i obuveni. Veljača, 2015. godine (izvor: DTRocks prema Creative Commons licenci). Migracije kao oblik adaptivne strategije Nasuprot aktualnim uvriježenim mitovima o „migrantskoj krizi“, migracije su temeljni i formativni element gotovo svih ljudskih društava. Ksenofobna i panična retorika prisutna u mainstream medijima služi obrani „krhkih zidina“ Tvrđave Europe i imperijalističkih politika Globalnog sjevera. Taj diskurs nužno je raskrinkati, a aktualna migracijska zbivanja sagledati u historijskom i globalno-političkom kontekstu kako bismo spoznali obim problema i radili na sustavnim rješenjima. Naš sugovornik na ovu temu bio je Drago Župarić-Iljić iz Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu.
  • 21. rujna 2016. Gustave Doré, „Vagabonds sur le pont d'Alcantara, a Tolède“. (izvor) Prema reartikulaciji otpora ekonomskom liberalizmu Aktualni politički trenutak nameće nam brojne teme, razumijevanjem kojih se stvaraju preduvjeti za uspješno emancipatorno političko organiziranje. Formiranje političkog polja u postsocijalističkoj Hrvatskoj, rast ekstremne desnice diljem Europe, odnos političke demokracije i ekonomskog liberalizma te struktura moći u Europskoj Uniji, neka su od pitanja koja smo otvorili u razgovoru s Danijelom Dolenec, docenticom na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti i predsjednicom Upravnog odbora Instituta za političku ekologiju.
  • 18. srpnja 2016. Izvor: Maciej Lewandowski @ Flickr Privatizacija društva: proizvodnja ljudskog viška Na pozadini demontaže socijalnih država i resemantizacije „društva“ kao „zone nesputane trgovinske razmjene“, neujednačena tržišna utakmica tretira mase ljudi u najboljem slučaju kao jeftinu radnu snagu, a ni srednja klasa više ne uživa nekadašnju razinu sigurnosti i materijalnih privilegija – zbog čega postaje potencijalno prijemčiva za fašizirajuće trendove obračunavanja s percipiranom „nelojalnom konkurencijom“. Pročitajte proširenu, prilagođenu verziju intervjua s voditeljicom programa „Motor mijene“.
  • 27. kolovoza 2012. Razgovor s Arminom Salihovićem: Slovenski nevidljivi radnici

    Poticanje radnih migracija jedna je od najkontroverznijih politika nominalno socijalističke bivše Jugoslavije. Unatoč razvikanim blokovsko-ideološkim podjelama tadašnje Europe, tijekom šezdesetihi sedamdesetih upravo je Jugoslavija, uz npr. Tursku i Grčku, bila jedan od najvažnijih izvora radne snage za zemlje kao što su Njemačka, Austrija i Švicarska. Fenomen “gastarbajtera”, tj. migrantskih radnika, već desetljećima je dio kulture […]

  • 18. listopada 2016. Izvor: Ohranimo Tovarno Rog Solidarnost u praksi Prihvat izbjeglica na takozvanoj „balkanskoj ruti“, aktiviranoj 2015. godine, pokazala je različite strategije suočavanja s izbjegličkim valom koje su demonstrirali različiti akteri. Među njima se ističu samoorganizirane grassroots volontersko-aktivističke grupe. Nasuprot onim akterima koji su se u prihvat izbjeglica uključili po službenoj dužnosti ili tražeći strukturna rješenja za problem prihvata, takvi su kolektivi u fokus svojeg djelovanja postavili izgradnju solidarnosti na svakodnevnoj razini. O pozadini grassroots angažmana, ali i o izazovima koji pred njima stoje razgovarali smo s Aigul Hakimovom iz Protirasistične fronte brez meja.
  • 30. srpnja 2012. Stipe Ćurković: Proletarijat bez domovine

    Donosimo vam tekst Stipe Ćurkovića objavljenog u sklopu temata o migrantskom radu koji je nastao kao plod suradnje Centra za radničke studije i Zareza. Autor se u tekstu bavi pojavom migrantskog rada unutar “države blagostanja”, koji je poslužio kao najava nove, neoliberalne, sudbine radnika u cjelini. Tržišna demokracija Veći dio rasprava o restauraciji kapitalizma u […]

  • 10. rujna 2015. Mark Bergfeld: Izbjeglička kriza: Merkeličina dvostruka igra

    Iako prvotne reakcije njemačke vlade na izbjegličku krizu pozitivno odskaču u usporedbi s drugim svjetskim državama, aktivnosti neonacističkih skupina ukazuju na to da prijem u društvu nije posve srdačan. Nadalje, nedovoljna sredstva koja su alocirana kako bi se adresiralo potrebe smještaja masovnog broja ljudi, kao i fiskalni stisak koji ne omogućava gradskim vlastima da adekvatno […]

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve