Studentski prosvjedi u Albaniji: „Svjedočimo izravnoj posljedici neoliberalne reforme obrazovanja“
Proces komercijalizacije visokog obrazovanja u Albaniji, jednoj od najsiromašnijih europskih država u kojoj godišnje školarine trenutno iznose i do 2000 eura, nedavno je kulminirao odlukom neoliberalne, tek nominalno socijalističke vlade premijera Edija Rame o uvođenju sustava novčane naplate za svaki nepoloženi ispit. Nagomilano nezadovoljstvo studenata i njihovih roditelja, egzistencijalno ionako preopterećenih uslijed niskih prihoda i visokih troškova života, 4. prosinca ove godine napokon se prelilo na ulice prijestolnice, a uskoro i svih većih albanskih gradova. Pročitajte prijevod kratkog intervjua s jednim od organizatora prosvjeda i nastavnikom na Fakultetu geologije i rudarstva u Tirani.
Albanski studenti pokrenuli su masovni prosvjed protiv novog porasta školarina u jednoj od najsiromašnijih zemalja na europskom kontinentu. Uz prosječnu plaću koja iznosi 350 eura mjesečno, školarine dosežu i iznos od 2000 eura godišnje. Vlada je namjeravala natjerati studente da plaćaju ponovno polaganje ispita, ali je bila prisiljena povući se kako bi primirila pokret. Međutim, izgleda da to nije bilo dovoljno. Intervjuirali smo jednog od organizatora prosvjeda, Redija Muçija, predavača na Fakultetu geologije i rudarstva te člana Pokreta za sveučilište (Levizja Për Universitetin).
Prošlog je četvrtka (4. prosinca 2018, op. prev.) tisuće studenata izašlo na ulice Tirane i drugih gradova diljem zemlje. Kako je prosvjed počeo i za što se bore studenti?
Ovih dana svjedočimo izravnoj posljedici neoliberalne reforme obrazovanja čija implementacija traje od srpnja 2015. godine. Ova reforma temeljena je na ideji da će natjecanje između sveučilištâ u pribavljanju vlastitih sredstava dovesti do povećanja kvalitete obrazovanja. Jedina stvar koja se na osnovu takve politike mogla povećati bile su školarine. Ovoga semestra uvedena je dodatna pristojba za studente koji ponavljaju izlazak na ispit, što je bila iskra koja je zapalila grad. Sve je počelo na Fakultetu arhitekture i urbanog planiranja, a samo dan nakon 15 000 studenata pojavilo se na vratima Ministarstva.
Popis zahtjeva započinje snižavanjem cijene školarina te povećanjem državnog izdvajanja za obrazovanje, ali uključuje i brojne druge zahtjeve, poput boljih studentskih domova, uklanjanja korumpiranih profesora sa sveučilištâ, većih ulaganja u laboratorije i knjižnice i tako dalje.
Për Universitetin jedan je od organizatora demonstracija u Tirani – koji su vaši zahtjevi?
Pokret za sveučilište organizirao je više prosvjeda protiv ove reforme još od 2012. godine, kada je prvi put predstavljena, pozivajući pak na javno obrazovanje bez plaćanja školarina. Ukazali smo i na brojne probleme s kojima se studenti suočavaju u sveučilišnom životu, poput loše infrastrukture i različitih zlouporaba položaja predavača, o čemu i studenti učestalo progovaraju ovih prosvjednih dana.
Pokret za sveučilište drži kako je jedini poželjni pravac djelovanja za studente taj da odbiju bilo kakve pokušaje pregovora s vlastima i nedvosmisleno traže ukidanje postojećeg zakona o obrazovanju, kao kamena temeljca za uvođenje nove reforme koja će se prvenstveno temeljiti na studentskim zahtjevima.
Kako izgleda današnja studentska svakodnevica u Albaniji?
Mnogi studenti u Albaniji žive u iznimno teškim uvjetima. Školarine su među najvišima u regiji, osobito uzmemo li u obzir prosječnu plaću u Albaniji. Studentima se ništa ne subvencionira. Studentski domovi nalikuju katakombama iz prošlih stoljeća, a pod upravom su stranačkih eksponenata koji na njima žele što više zaraditi, bez ikakvih ulaganja. Pridodamo li ovome očajne infrastrukturne uvjete predavačkih dvorana i knjižnica, stječe se dojam da su se studenti odavno trebali pobuniti.
Kako je pokret organiziran? Postoje li plenumi ili mjesta za raspravu i organiziranje?
Studentski prosvjed dosegnuo je nezabilježene proporcije koje nitko nije mogao predvidjeti. Trenutno svakodnevnim prosvjedom, kroz formiranje različitih prosvjednih skupina, upravlja neka vrsta pozitivnog kaosa.
Najveći problem trenutno predstavljaju kontinuirani pokušaji militanata opozicijskih stranaka da usmjere energiju prosvjeda prema agendi vlastite stranke, što je u više prigoda dovelo do fizičkih okršaja s našim aktivistima, koji srećom uživaju podršku i zaštitu velikog broja studenata. Ipak, treba napomenuti fascinantnu koheziju studenata u odbijanju mogućih pregovora s vladom, kao i svake uključenosti političkih figura iz oporbenih stranaka.
Kako je reagirala vlast?
Premijer je isprva prozvao studente „budalašima“ za čije obrazovanje porezni obveznici ne bi trebali plaćati dodatne novce. No, to mu se spektakularno obilo o glavu i otad mijenja retoriku, pokušavajući namamiti studente da oforme svoj pregovarački tim, i prikazati iznimnu brigu za njihove zahtjeve. Ministar obrazovanja je jučer (8. prosinca) pokušao pristupiti mnoštvu, ali je zvižducima protjeran s trga.
Studenti u Francuskoj blokiraju sveučilišta i organiziraju prosvjede, između ostalog i protiv porasta školarina za strane studente koji dolaze izvan Europe; percipirajući ih kao korak prije općeg porasta studentskih školarina. Kakvu biste poruku poslali studentskom pokretu u Francuskoj u vezi s vašom mobilizacijom?
Imamo li u vidu povijest porasta školarina u Engleskoj, gdje je iz situacije u kojoj je obrazovanje bilo besplatno, Thatcherina administracija prvo povisila školarine za strane studente, a potom i sve ostale, studenti u Francuskoj s pravom su zabrinuti zbog ove nove mjere. „Anglosaksonskom“ aurom ispolirani su i momenti neoliberalne reforme u Albaniji. Naša je borba zajednička! Upravo kao i žuti prsluci, studenti bi se trebali oduprijeti neoliberalnom valu koji se širi našim društvima.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu.
