Onkraj tradicije liberalnog feminizma

Konferencija “Gender Struggle in Eastern Europe. Legacy of the Socialist Past and Contemporary Issues”, održana u Litvi sredinom listopada, otvorila je prostor da se kroz rodnu i klasnu analizu društvenih i ekonomskih prilika u zemljama Istočne Europe te detektiranje aktera koji ugrožavaju društvene slobode i ekonomsku egalitarnost nastavi rad na izgradnji zajedničkih strategija borbe protiv nacionalističkih tendencija i neoliberalnih politika.

Programski letak konferencije “Gender Struggle in Eastern Europe. Legacy of the Socialist Past and Contemporary Issues”, Kaunas, 11. listopada 2019. (izvor: foto-galerija konferencije)
U Kaunasu i Vilniusu, najvećim litvanskim gradovima, od 11. do 13. listopada održana je feministička konferencija “Gender Struggle in Eastern Europe. Legacy of the Socialist Past and Contemporary Issues”, na kojoj su se okupile akademske radnice, studentice i aktivistkinje koje djeluju u Istočnoj Europi. Programski i logistički temelji za njezino organiziranje skicirani su tijekom prvog međunarodnog okupljanja feministkinja Istočne Europe održanom u ljeto 2018. godine u Kaunasu zahvaljujući entuzijazmu tamošnjih feministkinja organiziranih oko Društvenog centra “Emma” (Socialinis Centras “Emma”).
 
Angažiranje dijela aktivistkinja bilo je motivirano nezadovoljstvom zbog pomanjkanja feminističkog otpora koji nije zasnovan na praksama kulturno-identitetskog feminizma i civilnodruštvenog aktivizma
Uspostavljanje Društvenog centra “Emma”, nazvanog prema Emmi Goldman, poznatoj anarho-feministkinji rođenoj u Kaunasu, rezultat je povezivanja lijevih aktera tijekom zajedničke borbe protiv liberalizacije litvanskog radnog zakonodavstva 2016. godine. Fokus njihovog djelovanja od samog je početka usmjeren na kritičku analizu regionalnih i globalnih socioekonomskih prilika, te podršku litvanskim radnicama i radnicima u uslužnom sektoru. Angažiranje dijela aktivistkinja ujedno je bilo motivirano i nezadovoljstvom zbog pomanjkanja feminističkog otpora koji nije zasnovan na praksama kulturno-identitetskog feminizma i civilnodruštvenog aktivizma, kao što je na panelu “Authoritarian Tendencies, Biopolitics, and the Political Ecology of Reproduction”, održanom prošle godine u Gruziji u sklopu konferencije “New Politics in Post-Socialist Europe and the Former Soviet Union” istaknula Viktorija Kolbesnikova, jedna od organizatorica ovogodišnje konferencije. Navedeni stavovi i iskustva definirali su programske koordinate oba spomenuta okupljanja: analiza društvenih i ekonomskih prilika u zemljama Istočne Europe iz rodne i klasne perspektive radi izgradnje zajedničkih strategija borbe protiv rastućih nacionalističkih tendencija i sve snažnijih implementacija neoliberalnih politika.
 

Kaunas

Ovogodišnja feministička konferencija osmišljena je kao otvaranje prostora za kritičku razmjenu mišljenja i povezivanje progresivnih lijevih aktera s područja Istočne Europe kroz niz panelskih rasprava i dodatnih programa (poput koncerta litvanske punk grupe Lapkričio Dvidešimtosios Orkestras), organiziranih na Fakultetu društvenih i humanističkih znanosti Tehnološkog sveučilišta u Kaunasu (Kauno technologijos universitetas, Socialinių, humanitarinių mokslų ir menų fakultetas) i Društvenom centru “Emma“ te Kino centru “Skalvija” (Skalvijos kino centras) u Vilniusu. Za razliku od prošle godine, kada okupljanje nije bilo projektno financirano, ovogodišnje je konferencija organizirana uz podršku Rosa Luxemburg Stiftunga, što je omogućilo participaciju većeg broja izlagačica i izlagača. U fokus su stavljene teme i problemi koje su marginalizirane ili isključene iz (politički i znanstveno) sve konzervativnije akademske zajednice.
 
Sudionice i sudionici konferencije raspravljali su o važnosti socijalističkog (u velikoj mjeri sovjetskog) nasljeđa za suvremene rodne politike (na panelu “Learning from Herstories: Research on Socialist Women’s and Gender Politics”), ulozi rodnih studija u kreiranju današnjih feminističkih politika (“Gender Studies in Eastern Europe: Dominant Trends and Marginalized Issues”), liberalizaciji radnog zakonodavstva i feminizaciji siromaštva (“Gender and Labour: Multiplying Women’s Burdens”),
Panel “Gender and Labour: Multiplying Women’s Burdens”, Fakultet društvenih i humanističkih znanosti Tehnološkog sveučilišta u Kaunasu, listopad 2019. (foto: AČ)
odgovorima feminističkog, LGBTIQ+ i radničkog pokreta na sve jače napade desnice (“Nationalist Discourses in Eastern Europe: Analysing Right-Wing Politics”) te ulozi koju su nevladine udruge i liberalni feminizam odigrali u implementaciji neoliberalnih politika u Istočnoj Europi (“Limits of Liberal Feminism: NGOs and Feminist Activ-ism in Eastern Europe”). Dvije uvodne govornice, Magdalena Grabowska (Polska Akademia Nauk, Varšava) i Ankica Čakardić (Filozofski fakultet, Zagreb), intonirale su politički fokus konferencije, stavljajući naglasak na važnost promišljanja suvremenih rodnih teorija i feminističkih praksi u kontekstu socijalističkog nasljeđa i njegovih antikapitalističkih premisa i potencijala.
 
U predavanju “Broken Genealogies and Hidden Legacies: State Socialism, Women’s Agency, and Contemporary Gender Politics in Eastern Europe”, Magdalena Grabowska govorila je o procesu zaborava socijalističke prošlosti kreiranjem revizionističkih (antikomunističkih) i orijentalizirajućih narativa od strane Zapada, ali i istočnoeuropskih liberalnih aktera tijekom 1990-ih. Odričući se dosega emancipacijskih politika komunistkinja iz socijalističkog perioda te pristajanjem uz „modernizirajuće“ liberalne narative projektnog financiranja, feminizam je postao dio procesa orijentalizacije istočnoeuropskog prostora kao periferije „civiliziranog“ Zapada, kojega je kolonizirao Sovjetski Savez. Uključivanje komunističkog i klasnog nasljeđa u historijski i suvremeni diskurs način je da se decentriraju nacionalistički i neoliberalni narativi koji nam se nameću kao jedine emancipatorne i subjektivirajuće političke snage u Istočnoj Europi, zaključila je Grabowska.
 
U predavanju “Social Reproduction Theory: Critique of Capitalism and Bourgeois Feminism”, Ankica Čakardić govorila je o različitim tradicijama teorije socijalne reprodukcije kao jednom od najprogresivnijih aspekata razvoja marksističke misli danas, odnosno najboljem ključu za razumijevanje uzroka rodne opresije u kapitalizmu. Istaknula je kako početke teorije socijalne reprodukcije, koju najčešće povezujemo s djelovanjem suvremenih (unitarističkih) marksističkih feministkinja, možemo pronaći već u tekstovima Clare Zetkin, Rose Luxemburg, Aleksandre Kolontaj i Nadežde Krupskaje, socijalističkih feministkinja okupljenih oko Druge internacionale, koje su adresirale pitanja vezana uz klasu, reproduktivni rad i buržoaski feminizam. No, bez obzira na različitosti, smatra Čakardić, ono što je zajedničko svima jesu antikapitalističke premise i potencijali za sistemsku društvenu transformaciju.
Društveni centar “Emma”, Kaunas, listopad 2019. (foto: AČ)
Masovne mobilizacije žena diljem svijeta, poput štrajkova, izlagačica čita kao politički prijevod teorije socijalne reprodukcije, smatrajući da unitarni pristup, koji simultano promišlja pitanja opresije i eksploatacije, posjeduje eksplanatornu snagu za borbu protiv kapitalizma i sve snažnijih fašističkih tendencija.
 
Tijekom ostatka konferencije mogla su se čuti izlaganja o primjerima feminističkih borbi u prošlosti (primjerice, Alexandra Talaver, “‘Women should be given the right to decide for themselves’: De-criminalization of Abortion in the Soviet Union in 1955”), prezentacije rezultata istraživanja o degradaciji radnih prava žena (Laura Lapinske, “The Glitches of Reproductive Labor in Post-Soviet Lithuania: Precarious Single Mothers vs. Their Mothers”) i diskurzivne analize kolonizirajućeg narativa liberalnog feminizma (Natallia Paulovich, “‘We came to empower you’: Liberal Feminism Discourse Meets the Everyday Experience of Women in Modern Georgia”). Poseban naglasak stavljen je na sve učestalije napade na rodne studije u Istočnoj Europi, koji se ne nalaze samo pod optužbama konzervativnih krugova za „neznanstvenost“ i „ideologiziranost“ (Alena Minchenia i Olga Sasunkevich, “Post-Socialist Anxieties: Reflections on Special Issue About Gender Studies in Eastern Europe”), nego ih liberalne grupacije koje zagovaraju komodifikaciju obrazovnog sustava etiketiraju i kao „neisplative“ (Anikó Gregor, “A Neoliberal Gender Regime Without Gender Stud-ies: The Case of Hungary”). Tijekom rasprave problematizirana je uloga rodnih studija u zanemarivanju istočnoeuropskog feminističkog nasljeđa, budući da su kurikulumi i metodologija rada formirani uglavnom u skladu s tradicijom zapadnog liberalnog feminizma.
 

Vilnius

Posljednji dan konferencije, posvećen obilježavanju stogodišnjice ubojstva Rose Luxemburg, nosio je naziv “100 Years WITHOUT Red Rosa”. Održan je u novootvorenom Kino centru “Skalvija” u Vilniusu, u suorganizaciji s Institutom za kritično mišljenje DEMOS (DEMOS kritinės minties institutas). Izlagačice i izlagači osvrnuli su se na pojedine aspekte Luxemburgine biografije, promišljali njezine temeljne političke stavove (pitanje nacionalne suverenosti, slobode i revolucije, pacifizma i antiimperijalizma), analizirali doprinose feminističkoj teoriji i praksi, te predstavili različite modele umjetničke reprezentacije njezinog života i djelovanja.
 
Rasprava je donijela polemiku o utemeljenosti tvrdnji da Rosa Luxemburg nije bila marksistkinja i feministkinja. Ova interpretacija, koja je svoje zagovornike pronašla i među sudionicima konferencije (primjerice, u Jörnu Schütrumpfu), u velikoj se mjeri temelji na njezinoj kritici pojedinih aspekata boljševičke revolucije i zadršci iskazanoj na osnivačkoj skupštini Komunističke partije Njemačke (KPD) krajem 1918. godine,
Luxemburg je više od dvadeset godina bila predvodnica radikalno lijevog krila Druge internacionale, koje je kritiziralo reformističke tendencije unutar socijalističkog pokreta
odnosno izjavama u kojima se distancirala od feminizma kao važnog aspekta vlastitog političkog rada.
 
Intervencije iz publike, kao i nekih predavačica, ukazale su na manjkavosti ovog pristupa. Skrenuta je pozornost da je Luxemburg više od dvadeset godina bila predvodnica radikalno lijevog krila Druge internacionale, čiji su članovi i članice kritizirali reformističke tendencije unutar socijalističkog pokreta koje će dovesti do njegovog raspada i osnivanja Komunističke internacionale 1919. godine. Također, upozoreno je, Luxemburg je bila jedna od osnivačica grupe Internacionala i Spartakističke lige, revolucionarnih kolektiva nastalih tijekom Prvog svjetskog rata, koji su, u programskom i logističkom smislu, bili formativni za osnivanje KPD-a. Obrana „antiboljševičke“ pozicije Rose Luxemburg, koja najčešće referira na tekst „Ruska revolucija“ (1918), osim što zanemaruje činjenicu da je tekst nastao u izolaciji zatvorske ćelije u Wroclawu, ne uzima u obzir njezine jasno izrečene stavove o presudnoj historijskoj ulozi Oktobra za međunarodni radnički pokret. O uključenosti Rose Luxemburg u rasprave o tzv. ženskom pitanju i kritici buržoaskog feminizma u svojem je izlaganju detaljno govorila Ankica Čakardić, dok se tijekom rasprave još jednom ukazalo na njezinu dugogodišnju suradnju s partijskom suborkinjom Clarom Zetkin, sekretarkom međunarodnog socijalističkog pokreta žena, i uključenost u kampanju za univerzalno pravo glasa kao alat klasne borbe.
 

* * *

Konferencija je ukazala na veliku potrebu za povezivanjem feminističkih teoretičarki i aktivistkinja Istočne Europe u kontekstu jačanja desničarskih tendencija i nametanja socijalno restriktivnih ekonomskih politika kao neizostavnog dijela procesa „demokratske tranzicije“ u post-socijalističkim zemljama. Detektirani su akteri koji svojim djelovanjem ugrožavaju osnovne društvene slobode i podrivaju temelje ekonomske egalitarnosti – lokalne i globalne konzervativne grupe i inicijative, europski (i međunarodni) nalogodavatelji i nacionalni izvršitelji neoliberalnih ekonomskih politika, te liberalni feminizam kao agent klasno neosjetljivih rješenja.
 
Akademska praksa rodnih studija, koja predstavlja teorijski temelj za djelovanje većine feminističkih istraživačica i aktivistkinja, ponekad se pokazala kao potencijalna prepreka u politizaciji dobivenih rezultata
Akademska praksa rodnih studija, koja predstavlja teorijski temelj za djelovanje većine feminističkih istraživačica i aktivistkinja, ponekad se pokazala kao potencijalna prepreka u politizaciji dobivenih rezultata. Izoliranost istraživačkog polja, diskurzivne rodne analize koje zanemaruju socioekonomski kontekst, intersekcionalnost kao deskriptivni analitički alat, neki su od elemenata o kojima će se sigurno raspravljati u kontekstu očekivanog budućeg zajedničkog djelovanja. Tome treba pridodati i pitanje opterećenosti rasprava o socijalističkoj budućnosti historijskim realsocijalističkim specifičnostima postsovjetskih republika, što ne otežava samo prepoznavanje progresivnih elemenata vlastitog nasljeđa, nego i opstruira planiranje progresivnih taktika i strategija. Konferencija “Gender Struggle in Eastern Europe. Legacy of the Socialist Past and Contemporary Issues” pokazala je da postoje veliki potencijali za mobilizaciju i izgradnju feminističko-antikapitalističke platforme koja trenutno nedostaje na socijalističkoj ljevici Istočne Europe, i koja bi u kontekstu rastućeg broja protestnog organiziranja žena diljem svijeta otvorila prostor za klasno „prepoznavanje“ i zajedničku borbu različitih marginaliziranih i potlačenih društvenih grupa.






Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Vezani članci

  • 26. prosinca 2018. Učiteljski štrajk je ženski štrajk Nekoliko desetljeća postsocijalističke neoliberalne tranzicije u Litvi, praćene rapidnom urbanizacijom i konstantnim iseljavanjem stanovništva, dovelo je sustav javnih usluga, a naročito obrazovanja, pred sâm rub kolapsa. Nastavnice i nastavnici, frustrirani niskim plaćama i sve nesigurnijim uvjetima rada, tekuću su godinu bili primorani zaključiti višetjednim štrajkom i zauzimanjem zgrade resornog ministarstva, u pokušaju da se njihova prava uvaže. Pročitajte prijevod kratkog pregleda pozadine prosvjedne akcije i stanja u litvanskom sektoru obrazovanja.
  • 28. studenoga 2018. Platforma za novu politiku U listopadu ove godine u Tbilisiju u Gruziji održan je New Politics in Post-Socialist Europe and the Former Soviet Union, prvi sastanak progresivnih lijevih organizacija, partija i kolektiva iz zemalja Jugoistočne Europe i bivšeg Sovjetskog Saveza s ciljem stvaranja platforme za drukčiju politiku. Pročitajte izvještaj Andreje Gregorine, jedne od govornica na panelu „Autoritativne tendencije, biopolitika i politička ekologija reprodukcije“, na kojem se iz feminističko-materijalističke perspektive raspravljalo o strategijama otpora protiv konzervativnih pokreta i inicijativa u zemljama Jugoistočne Europe te bivšeg Sovjetskog Saveza.
  • 10. listopada 2019. Rosa Luxemburg i Clara Zetkin – Politička suradnja kao revolucionarna praksa Zajednička borba Luxemburg i Zetkin za revolucionarnu poziciju i ciljeve socijalističkog pokreta, a protiv revizionizma u njemačkom i međunarodnom radničkom pokretu, najuočljivija kroz kritiku oportunističkih praksi socijaldemokratskih partija s kraja 19. i početka 20. stoljeća, trajala je više od dva desetljeća. Zbog česte razdvojenosti, represije sustava i zdravstvenih tegoba, dvije su revolucionarke svoje prijateljstvo održavale putem pisama, čija analiza ukazuje na dodirne točke i intenzitet njihove suradnje.
  • 31. prosinca 2017. Ženski rad i sindikalne organizacije Marksistička teoretičarka i revolucionarka Clara Zetkin uređivala je Die Gleichheit, časopis za žene Socijaldemokratske partije Njemačke, od 1892. pa sve do 1917. kada je smijenjena od strane reformističkog vodstva. Osim što je historijsko-materijalističkim tumačenjem socijalne i ekonomske podređenosti žena politički mobilizirao mnoge radnice, časopis je odigrao i važnu ulogu u oblikovanju partijskih i sindikalnih politika vezanih uz tzv. žensko pitanje. Donosimo tekst iz 1893. u kojem Zetkin ukazuje na posljedice povećane prisutnosti sindikalno neorganizirane ženske radne snage u kapitalizmu te partijske i sindikalne drugove oštro upozorava na važnost koju radnice kao nezaobilazne suborkinje u klasnoj borbi imaju za trajnost revolucije. Prijevod ovog teksta nastao je kao završni rad Barbare Šarić u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Andreje Gregorine.
  • 31. prosinca 2017. O „Radnici“ Pitanje emancipacije žena u teorijskom je smislu konstitutivno za socijalističku ljevicu od polovice 19. stoljeća, dok je kasnije i politizacija i organiziranje ženskog dijela radništva postala važan aspekt njene klasne konsolidacije. Boljševička revolucionarka Nadežda Krupskaja, visoko pozicionirana politička radnica u Sovjetskoj Rusiji, zadužena za pitanje obrazovanja, autorica je prvog marksističkog teksta na temu oslobođenja žena napisanog na ruskom jeziku. Donosimo prijevod recenzije teksta „Radnica“ (1899), prevedenog na engleski jezik povodom obilježavanja 100. godišnjice Oktobarske revolucije.
  • 1. ožujka 2018. Dok se svaka kuharica ne politizuje Dovođenje u pitanje eksplanatorne moći historijsko-materijalističke analize eksploatacije žena nije samo udaljilo feminističku borbu od socioekonomskih pitanja, nego i otvorilo put aproprijaciji progresivnih dosega socijalističkog i marksističkog feminizma. Iz 9. broja časopisa Stvar prenosimo tekst u kojem Maja Solar analizira položaj žena u carističkoj Rusiji i nakon Oktobra, ukazujući na važnost promišljanja „ženskog pitanja“ kao dijela klasne borbe i emancipatornih dosega revolucionarnog nasljeđa u području socijalnih, ekonomskih i političkih prava, koja su danas ponovo pod direktnim udarom kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 15. rujna 2018. Klasna borba, a ne klasna suradnja O važnosti teorijskog i pedagoškog rada za revolucionarnu praksu čitajte u tekstu o životu i djelovanju istarske revolucionarke Giuseppine Martinuzzi, članice Komunističke partije Italije i političke sekretarke Ženske komunističke grupe iz Trsta u razdoblju jačanja fašizma i revolucionarnog radničkog pokreta u Istri i Italiji. Tekst Andreje Gregorine nadovezuje se na nedavno objavljeni članak o borbi njemačke marksistkinje Clare Zetkin protiv fašizma, imperijalizma i kapitalizma nakon Prvog svjetskog rata.
  • 1. ožujka 2017. Za oslobođenje žena! Na Međunarodnom radničkom kongresu u Parizu, održanom od 14. do 20. srpnja 1889. godine, politička radnica njemačkog i međunarodnog radničkog pokreta Clara Zetkin, koja je od 1890. upravljala ženskim proleterskim pokretom u Njemačkoj, održala je značajan govor o odnosu ženskog rada i kapitala te specifičnosti ženske nadnice u kapitalističkom sustavu. Ukazavši da pitanje ženske emancipacije nije izolirano pitanje, ustvrdila je da ga je nužno promatrati u kontekstu šire društvene reprodukcije unutar koje i radnici i radnice dijele zajednički interes i istog neprijatelja. Prijevod ovog govora nastao je kao završni rad Barbare Šarić u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Andreje Gregorine.
  • 11. ožujka 2017. Klasno cvijeće U osvrtu na revolucionarni historijat Osmog marta, autorica evaluira njegova suvremena obilježavanja koja više nego ikad moramo jasno pozicionirati kroz antikapitalističku optiku te ekonomski i politički angažman žena kako bismo nadišli/e liberalno konceptualiziranje oslobođenja žena oprimjereno individualnim uspjesima snažnih pojedinki. O socijalističkom nasljeđu obilježavanja Osmog marta te važnosti dugoročnih strategija obrane reproduktivnih i drugih prava piše Andreja Gregorina, koordinatorica obrazovnog programa Centra za ženske studije i članica feminističkog kolektiva FAKTIV.
  • 27. prosinca 2017. Pet funti godišnje Povijesna aproprijacija borbe za žensko pravo glasa od strane buržoaskih feminističkih pokreta, do danas uspješno marginalizira doprinose lijevih feministkinja sufražetskom pokretu, a pritom i dimenziju egalitarnosti u kojoj se ogledaju ograničenja liberalne pozicije, koja uspjehom naziva činjenicu da je aktivno i pasivno pravo glasa bilo izboreno za ograničen broj privilegiranih žena. Andreja Gregorina, voditeljica marksističko-feminističkog kružoka FEMATIK, u okviru kojega se promišljala ova tema, ukazuje na demarkacije u polju političke participacije i subjektivacije žena te na važnost socijalističke agende kao zaloga radikalizaciji feminističke borbe.
  • 31. prosinca 2018. Socijalna reprodukcija: izvor života u kapitalizmu Kapitalistički status quo, odnosno mogućnost nastavka globalne proizvodnje i akumulacije kapitala inherentno je vezana uz oblike discipliniranja reproduktivne sfere. U periodima ekonomskih kriza kapital pojačano spušta cijenu nadnice te prebacuje troškove egzistencije na produktivni, a osobito reproduktivni rad, temeljni resurs te „historijski i analitički preduvjet kapitalističkog načina proizvodnje“.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Borba se nastavlja Prije stotinu godina (15. siječnja 1919.), nakon radničkog ustanka u Berlinu, protofašistički Dobrovoljački odredi (tzv. Freikorps), uz potporu socijaldemokratske vlade na čelu s Friedrichom Ebertom, pogubile su Rosu Luxemburg i Karla Liebknechta, osnivače revolucionarne Spartakističke lige i Komunističke partije Njemačke. Pročitajte prijevod dvaju pisama koja je Rosa Luxemburg uputila dugogodišnjoj suborkinji Clari Zetkin nakon izlaska iz zatvora u studenom 1918. i za vrijeme trajanja Spartakističkog ustanka u siječnju 1919., problematizirajući pitanje agitacije među ženama u sklopu novoosnovanog časopisa Rote Fahne (Crvena zastava), glasila Spartakističke lige i Komunističke partije Njemačke te razmjenjujući s njom razmišljanja o političkim prilikama u novoosnovanoj Komunističkoj partiji Njemačke.
  • 31. prosinca 2017. Feminizam, revolucija, akademija Da je proizvodnja politiziranog vaninstitucionalnog znanja moguća, ali i prijeko potrebna, pokazao je i veliki interes za prvu iz ciklusa tribina koje organiziraju akterice i akteri okupljene/i oko Inicijative za feministički Filozofski, naslova „Oktobarska revolucija iz rodne perspektive“, na kojoj je bilo riječi o kompleksnoj ulozi žena te njihovu doprinosu revolucionarnoj borbi za vrijeme i nakon Oktobra. Autorica reflektira o uzajamnosti koncepata roda i klase u kontekstu socijalističkog projekta, gotovo nepostojećoj politizaciji akademskog djelovanja te drugim relevantnim pitanjima za širu teorijsko-aktivističku feminističku scenu, koja su se otvorila tijekom tribine i rasprave.
  • 24. kolovoza 2018. Dok je kapitalizma, bit će i fašizma Historijska povezanost fašizama i krize kapitalističkog načina proizvodnje, te antifašističkog pokreta i međunarodne borbe radništva, rijetko se spominje u raspravama o jačanju suvremenih ekstremno desnih političkih opcija. Donosimo tekst Andreje Gregorine o komunističkom nasljeđu antifašističke borbe kroz teorijski i praktični rad revolucionarke i marksističke feministkinje Clare Zetkin, autorice prve plauzibilne analize o borbi protiv fašizma koju je Kominterna u formi rezolucije usvojila 1923. godine. U narednom tekstu, autorica će se osvrnuti na političko djelovanje Giuseppine Martinuzzi, istarske revolucionarke i članice talijanske socijalističke i komunističke partije, s naglaskom na razdoblje jačanja talijanskog fašističkog pokreta.
  • 11. svibnja 2015. Još jednom o kućanskom radu
  • 14. travnja 2018. Kapital je društveni odnos Kapitalizam kao proizvodni, ali i društveno-vlasnički odnos, specifičan je historijski poredak koji odgovarajućim institucionalnim mehanizmima osigurava uvjete za vlastiti opstanak. O tome kako liberalna pravno-institucionalna aparatura formalizira, a potom i afirmira klasne, rodne i rasne razlike, o doprinosima luksemburgijanske kritike političke ekonomije suvremenim marksističkim feminističkim analizama, te o emancipatornim antikapitalističkim strategijama otpora koje nužno moraju uključivati i aspekt proizvodnje i aspekt reprodukcije, razgovarale/i smo s Ankicom Čakardić, docenticom na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
  • 19. prosinca 2018. Nova klasna politika: perspektiva protiv desnih i neoliberalnih pripovijesti Uspon desnog populizma dio europske ljevice prepoznao je i kao indikator vlastite slabosti i povijesne erozije značaja. Da ljevica nema monopol na artikulaciju socijalnog pitanja nije nova lekcija. No ono što je relativno novo jest da ga je ljevica posljednjih desetljeća u sve manjoj mjeri postavljala. Ovako glasi kritička dijagnoza autora poput francuskog sociologa Didiera Eribona. Objavljivanje njemačkog prijevoda njegove sociološko-autobiografske monografije Povratak u Reims inicirao je 2016. godine opsežne rasprave unutar njemačke ljevice. Mnogi su usvojili Eribonovu dijagnozu i plediraju za povratak klasnoj politici, dok drugi upozoravaju na opasnost rehabilitacije starog klasnog redukcionizma i olakog dezavuiranja desetljeća nastojanja oko rodnih i manjinskih pitanja. Formuliran unutar tih rasprava, pojam „Nove klasne politike“ teži integraciji klasnog i „identitetskih“ pitanja kao temelja obnove integrativne lijeve politike, koja se mora suprotstavljati i desnim i neoliberalnim narativima. Pročitajte prijevod teksta Sebastiana Friedricha.
  • 31. prosinca 2018. Prilično velika iznimka: Kako se preuzima kormilo – O komunističkoj dosljednosti Rose Luxemburg Marksistička revolucionarka i teoretičarka Rosa Luxemburg, suosnivačica Poljske socijaldemokratske partije i dugogodišnja istaknuta članica Socijaldemokratske partije Njemačke, prvenstveno je zapamćena kao oštra politička polemičarka i borkinja protiv reformističkih tendencija unutar Druge internacionale te autorica Akumulacije kapitala, studije o ekonomskim korijenima imperijalizma, pri čemu se često zaboravlja kako se radi o vrsnoj pamfletistici, satiričarki i odličnoj stilistici. Luxemburg u svojim publicističkim radovima o različitim društveno relevantnim temama, poput političkog dosega književnosti ili političke participacije žena, progovara ne samo s nevjerojatnom argumentativnom jasnoćom nego i poetski ritmičnim i izbrušenim rečenicama. Pročitajte prijevod pogovora Dietmara Datha knjizi izabranih spisa i govora Rose Luxemburg koju je izdavačka kuća Reclam izdala krajem godine, povodom obilježavanja stogodišnjice brutalnog ubojstva Rose Luxemburg.
  • 31. prosinca 2018. Feministička internacionala: Preuzimanje i prevrednovanje štrajka Štrajk, kao jedan od radikalnih instrumenata radničke borbe, danas je sveden na reformističke akcije sindikalno organizirane radne snage koja od države i kapitala pokušava ispregovarati sektorske ustupke za svoje članove_ice. Međunarodni štrajk žena, koji je prvi puta organiziran 8. marta 2017. godine, progovara o ženskoj borbi kao klasnoj borbi, uključujući u pokret različite radničke realnosti, one nezaposlenih i trans osoba, migranata i kućanica, žena koje trpe nasilje i domorodačkog stanovništva kojem je oteta zemlja zbog štetnih ekoloških projekata. Na koji način revolucionirati prakse feminističkog pokreta temeljem borbe protiv rodne i kolonijalne podjele rada koje su ključne za kapitalističku eksploataciju, pročitajte u tekstu Verónice Gago.
  • 31. prosinca 2016. Nijedna više Sve aktualniji napadi na ženska prava okupili su Europu na prosvjedima. Oni najmasovniji, održani u Poljskoj na „crni ponedjeljak“, 2.10.2016., istaknuli su probleme s kojima se žene suočavaju pri ugrožavanju njihovih reproduktivnih prava. Samo dva tjedna kasnije, 19.10. u Argentini su održani prosvjedi na „crnu srijedu“ povodom brutalnog ubojstva mlade Lucíje Pérez, no žene Argentine nisu propustile prepoznati ulogu kapitalističke agende u uzrocima njihovih problema. Ovaj put je izostala masovna solidarizacija iz Europe, pokazujući da naš internacionalizam teško prelazi kontinentalne granice. Kako bismo te granice bar nakratko premostili, preveli smo članak Luciane Zorzoli.
  • 27. rujna 2017.
    Featured Video Play Icon
    Promjena okvira #15
    O reproduktivnim pravima
    U petnaestoj bilingvalnoj epizodi emisije „Promjena okvira“ pogledajte prilog o reproduktivnim pravima u kojem se iz historijsko-materijalističke perspektive bavimo politizacijom prava na pobačaj i roditeljstvo, proizvodnjom režima materinstva u kapitalizmu te vezom društvene reprodukcije i reprodukcije kapitala, ograničenim dosegom liberalnih i radikalno feminističkih projekata u kontekstu reproduktivnih pitanja te konzervativnom agendom i naturalizacijom rodnih uloga. O navedenim temama u prilogu govore Mia Gonan, Maya Andrea Gonzalez, Nataša Mihoci i Ana Vilenica. Također, u ovoj epizodi donosimo fragmente prosvjednih reakcija na tzv. Hod za život. Nove epizode i reprize emisije pratite srijedom na TV Istra.
  • 26. prosinca 2017. Od socijalne države do socijalne majke U interesu kapitala i nacionalnih država, populacijske politike sve više posežu za instant socijalnim mjerama i jačanjem uloge obitelji i porodice, restrikcijama u području reproduktivnog zdravlja, te radu migrantkinja i migranata u komodificiranoj sferi društvene reprodukcije. O raznim načinima proizvodnje i oblicima zasnovanosti režimâ materinstva, njihovim ulogama u proizvodnji rodno uvjetovane prekarnosti u vrijeme krize kapitalizma i konzervativnog napada na reproduktivna prava te neophodnosti socijalizacije polja reprodukcije, razgovarale/i smo s Anom Vilenicom, historičarkom i teoretičarkom umjetnosti iz Beograda te istraživačicom na London South Bank Universityju.
  • 20. rujna 2017. Politička dimenzija reproduktivne sfere Historijsko-materijalistički pristup koji temu reproduktivnih prava politizira unutar neoliberalnog socio-ekonomskog okvira, a kao temeljno polje borbe prepoznaje sferu šire društvene reprodukcije, odnosno kapitalističkog sustava akumulacije, marginaliziran je unutar feminističkih strategija otpora koje argumentacijsku liniju grade na reaktivnim liberalno-legislativnim zahtjevima i konzervativnom zagovaranju autonomije ženskog tijela. O pravu na abortus i pravu na roditeljstvo kao ekonomskim kategorijama, posljedicama institucionalizacije socijalnih zahtjeva desnih subpolitičkih subjekata, režimima roda unutar kapitalizma, klasnim mobilizacijskim potencijalima LGBTIQ+ aktivizma, te o borbi za reproduktivno zdravlje kao dijelu šireg socijalističkog projekta razgovarale_i smo s Mijom Gonan, feminističkom i queer aktivistkinjom i teoretičarkom.
  • 4. rujna 2017.
    Featured Video Play Icon
    Lijeve emancipatorne prakse – što nas (ni)je naučila povijest feminističke borbe
    Dok proces derogacije socijalne države i rezanja radničkih prava produbljuje klasne nejednakosti i potiče feminizaciju siromaštva, a sveprisutni liberalni feminizam problem vidi prvenstveno u neadekvatnoj implementaciji neoliberalnih politika, važno je prisjetiti se zanemarenih progresivnih praksi lijevog feminizma, odnosno njegova savezništva s radničkih pokretom u borbi protiv kapitalizma. Donosimo izvještaj s tribine „Lijeve emancipatorne prakse - što nas (ni)je naučila povijest feminističke borbe“ na kojoj su sudjelovale Jelena Tešija iz uredništva portala Libela i feminističkog kolektiva fAKTIV, Karolina Leaković, članica Socijaldemokratskog foruma žena SDP-a i Danijela Dolenec, predavačica na Fakultetu političkih znanosti, predsjednica uprave Instituta za političku ekologiju te članica platforme Zagreb je NAŠ!, uz moderaturu Jakova Kolaka. Tribina je nastala kao završni rad Jakova Kolaka u sklopu ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije 16/17 pod mentorstvom Andreje Gregorine, a u organizaciji Kluba studenata fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve