Gori sve

Interpretacija klimatskih promjena kao niza ahistorijskih prirodnih fenomena bez korelacije s antropogenim aktivnostima (koju plasiraju političko-korporativne elite) sve više gubi na vjerodostojnosti pred dokazanom povezanošću kapitalizma i ekološke krize. U kontekstu kapitalnih ulaganja u fosilna goriva, obnovljive izvore energije i korektivna tehnološka rješenja osmišljena da kapitalizam održe na životu, Richard Seymour analizira izvještaj Međunarodne agencije za energetiku (IEA) o smanjenoj potrošnji ugljena.

Žeravica na lomači (izvor).
I

Grumenje drevnog svijeta sporije će gorjeti u sljedećem desetljeću, sugerira Guardianov osvrt na najnovije izvješće o ugljenu Međunarodne agencije za energetiku (IEA):

„Međunarodna agencija za energetiku izjavila je da je u 2016. godini izgorjelo 5,3 milijarde tona ekvivalentnog ugljena, što je pad od 1,9 posto u odnosu na prethodnu godinu, a 4,2 posto u odnosu na 2014. godinu. Ovoliki pad nije zabilježen još od 1990. do 1992., kada se svjetska ekonomija našla u recesiji.

 

Svjetska potrošnja ugljena stagnirat će u sljedećih pola desetljeća, prognozira IEA, potvrđujući da rekordni pad upotrebe fosilnih goriva, zabilježen u posljednje dvije godine, nije jednokratni fenomen.“

Izvješće IEA-e jedno je u nizu analiza tržišnog sektora koje ova agencija izdaje svake godine, u kojem obuhvaća period za narednih šest godina. Problem je s ovakvim izvještajima što uglavnom nije jednostavna zadaća direktno izračunati njihov globalni značaj.

Ugljen je na svjetskoj razini već nekoliko godina u opadanju. To je pozitivna stvar, a oni koji pokušavaju spriječiti njegov pad, bilo u SAD-u, Njemačkoj ili Poljskoj, pišaju u vjetar. No, je li njegov pad dostatan i u dovoljnoj mjeri usklađen s padom upotrebe drugih fosilnih goriva, da bi opravdao neki stupanj optimizma? U političkom smislu, sugerira li to da je klimatsku promjenu koju Greenpeace naziva „zelenom točkom preokreta“, moguće doseći u okviru kapitalizma?

Ugljen je jedan od glavnih izvora globalne potrošnje energije i jedan od najvećih zagađivača. S njim se još može mjeriti samo nafta, koja je također iznimno veliki zagađivač. Posljednjih je nekoliko godina više naslova sugeriralo da su se naftne kompanije uplašile scenarija pod nazivom „peak oil“, odnosno točke u kojoj će biti dosegnuta najviša razina proizvodnje nafte – što ne odgovara podacima. U ovome trenutku, brzi rast potrošnje nafte i više nego uspješno nadoknađuje usporeni rast upotrebe ugljena.

II

Peak oil ne odgovara ni većini prognoza, koje predviđaju daljnji porast globalne upotrebe nafte. Do 2040. godine, najranije točke kada će, prema postojećim trendovima, proizvodnja nafte doseći vrhunac, njezina će upotreba u pojedinim državama, poput SAD-a, blago opasti, ali će naglo porasti u industrijalizirajućim društvima poput Kine i Indije, i rezultirati naglim globalnim porastom.

Ukupni učinak ove promjene smanjenje je udjela koji u globalnoj potrošnji energije čine fosilna goriva, no taj udio istovremeno ostaje na vrlo visokoj razini. Kombinirana upotreba ugljena, nafte i prirodnog plina u 2011. godini iznosila je 82 posto, a danas vjerojatno nije mnogo drugačija. Američka Uprava za energetske informacije (US Energy Information Administration) sugerira da će, prema aktualnim trendovima, fosilna goriva i dalje predstavljati 77 posto ukupne svjetske potrošnje energije do 2040. godine.
 

Smanjenje udjela globalne potrošnje energije koju čine fosilna goriva od pet posto nije zanemarivo. Međutim, očekuje se da će se ukupna potrošnja energije za više od četvrt stoljeća povećati za 28 posto – dakle, izvedimo računicu. 82 posto ukupne potrošnje energije trenutno iznosi 471,5 kvadrilijuna britanskih termalnih jedinica (Btu). 77 posto ukupne potrošnje energije iznosit će 2040. godine 566,7 kvadrilijuna Btu.

Prema aktualnim trendovima, fosilna će goriva i dalje predstavljati 77 posto ukupne svjetske potrošnje energije do 2040. godine

Prema navedenom scenariju, ukupna emisija ugljičnog dioksida značajno će porasti – za oko petinu – a ne opasti. Pritom se gubi iz vida vrlo vjerojatno povećanje emisija ugljičnog dioksida kao posljedica korištenja biogoriva. Biogoriva predstavljaju svojevrstan izokrenuti mehanizam „izdvajanja i skladištenja ugljičnog dioksida“, jer iziskuju uklanjanje šuma i ostale vegetacije koja ga trenutno izdvaja i skladišti. Biogoriva bi mogla ispustiti bilo gdje između 17 i 420 puta više ugljičnog dioksida od fosilnih goriva koja zamjenjuju.

Međutim, što ako su ove procjene suviše konzervativne? Kao što Guardian neizravno ukazuje, Greenpeace uporno kritizira IEA na račun njezina značajnog podcjenjivanja obnovljivih izvora energije. Uzmemo li u obzir način na koji IEA temelji svoje projekcije o orijentiranju prema politici, to ne iznenađuje. Vrlo se malo politika usmjerava na obnovljive izvore energije. Unatoč tomu, iz godine u godinu, obnovljivi izvori proizveli su puno više energije, znatno učinkovitije i povoljnije od očekivanog.

Ipak, unatoč rekordnom povećanju potrošnje obnovljivih izvora energije, obnovljivi sektor čini tek mali udio u sveukupnoj potrošnji energije u čitavom svijetu. Razlog za to nisu tehnološka ograničenja. Međudržavni panel o klimatskim promjenama (Intergovernmental Panel on Climate Change – IPCC), koji je u pravilu iznimno oprezan u svojim projekcijama, prije šest je godina iznio podatak da bismo do 2050. godine mogli ostvarivati 80 posto naše energetske potrošnje iz obnovljivih izvora. Problem leži u politici, a onkraj nje, u zdanju koje strukturira politiku: fosilnom kapitalu.

III

U principu, kapitalizam bi svakako mogao bez kapitala fosilnih goriva. No sama količina destrukcije kapitala koja bi iz toga proizišla bila bi jednaka utjecaju rata ili ekonomske depresije. Za prilično veliki broj kapitalista, to bi bilo ravno spaljivanju novca.

Naftne platforme, rudnici ugljena, postrojenja, rafinerije, cjevovodi i čitava energetska infrastruktura oko koje su izgrađene temeljne industrije svjetske ekonomije, predstavljaju ozbiljne, dugoročne investicije. Potrebna su desetljeća da se otplati trošak inicijalnih ulaganja. Demontiranje ovih infrastruktura, što je nužnost, podrazumijeva i da ogromna vrijednost u trenutku može otići u dim. Andreas Malm uspoređuje to s „udarom asteroida koji uništava vrijednost veličine cijelog planeta“.
 

Iz navedenog možete vidjeti zašto je Christiana Figueres, jedna od kreatorica beskorisnih Pariških sporazuma i zagovornica neutemeljenog „optimizma“ koji polaže u klimatsku borbu, počela govoriti o „izdvajanju i skladištenju ugljičnog dioksida“ (Carbon Capture and Storage – CCS). Na istom tragu, izvješće IEA-e poziva na veća ulaganja, a EU izjavljuje da bi to ujedno moglo biti i jedino sredstvo smanjenja emisija, jer neke industrije počinju dosezati granice svoje energetske učinkovitosti.

Do 2050. godine mogli bismo ostvarivati 80 posto naše energetske potrošnje iz obnovljivih izvora, no problem leži u politici, a onkraj nje, u zdanju koje strukturira politiku: fosilnom kapitalu

CCS se u pravilu doživljava kao metoda greenwashinga fosilnih goriva. Nema dvojbe da bi se moglo sačuvati dosta vrijednosti kada bi se CCS-ovi rasporedili po termoelektranama koje troše ugljen. Međutim, ova je tehnologija uvelike podrazvijena, vrlo skupa i vrlo ograničena u opsegu svoje primjene. Nemoguće je reći do koje bi mjere ili koliko brzo postojana politika ulaganja mogla promijeniti takvu situaciju, ali dosadašnji obrazac daje naslutiti da bi cijena ulaganja bila drastično veća u odnosu na, vrlo vjerojatno, ograničenu dobit, i to u urgentnoj situaciji, kada je bitno da svako upošljavanje resursa poluči maksimalni učinak.

Iz ovoga možemo zaključiti da je CCS trenutno u stanju biti tek suplement obuhvatnije strategije masivnog reduciranja oslanjanja na fosilna goriva. Implikacije su naprosto neizbježne. Iako su klimatske promjene katastrofa za čovječanstvo, zaustavljanje klimatskih promjena katastrofa je za kapital.

Ostvarivanje cilja IPCC-a – dosezanje 80 posto obnovljivih izvora do 2050. godine, uz održavanje globalnih temperatura na razini koja ne prelazi predindustrijske prosjeke za više od 2 posto, iziskivalo bi golemu i dosad neviđenu dekomisiju, divovski otpis vrijednosti. Ako bi takav potez izvršio utjecaj nalik posljedicama rata, njime bi se nužno moralo upravljati kao da se o ratu i radi.

Kao što Naomi Klein tvrdi, to bi podrazumijevalo globalnu mobilizaciju resursa, intelekta i radne snage kakvu još nismo vidjeli u mirnodopskim periodima. Međutim, ili ćemo se udružiti i spaliti kapital, spaliti ga u ogromnim, dosad neviđenim količinama, ili ćemo sami gorjeti.







Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu.

Vezani članci

  • 11. prosinca 2017. Nismo svi u istom čamcu S Giacomom D'Alisom, ekološkim ekonomistom, političkim ekologom i višim istraživačkim suradnikom IPE-a za 2017./18., razgovarali smo o odnosu koncepta neograničenog ekonomskog rasta i stvarnosti ograničenih planetarnih resursa, ulozi kapitalizma u globalnim klimatskim promjenama, migrantskim politikama, konceptu odrasta (degrowth) te sužavanju proizvodne sfere naspram feminističkog jačanja društvene reprodukcije. Intervju je snimljen 2016. godine na Visu, za vrijeme Zelene akademije, a D'Alisa će u utorak 12. prosinca u Zagrebu održati predavanje pod naslovom „Odrast i država“.
  • 12. veljače 2017. Pojmovnik: Ekonomski rast Ekonomski rast izražen rastom bruto domaćeg proizvoda (BDP) često zauzima središnje mjesto političkih rasprava. No prihvaćanje tih dvaju koncepata kao središnjih mjesta političke diskusije na (polu)periferiji ignorira činjenicu da je riječ o konceptima skrojenima po mjeri razvijenih zemalja Zapada čija se ekonomija bazira na kapitalističkoj proizvodnji te koji zanemaruju onu ekonomsku aktivnost koja ne rezultira viškom vrijednosti, prije svega rad u javnom sektoru i kućanstvima. Kao doprinos diskusiji o njihovoj primjenjivosti, iz rubrike „Pojmovnik“ sedmog broja časopisa RAD. prenosimo tekst Tonija Pruga, u kojem autor analizira što zapravo jesu te kako su nastali koncepti ekonomskog rasta i BDP-a.
  • 28. prosinca 2016. Kapitalizam je u konfliktu s planetom Pitanja prirodnog okoliša najčešće se promatraju u opreci spram pitanja društvenih odnosa. Pozicija čovjeka utoliko je ambivalentna jer ga se promatra i kao prirodno i kao društveno biće. Jedna od paradigmi koja nadilazi binarnu opreku priroda-društvo politička je ekologija, koja u svoj fokus stavlja povratnu vezu između društvenih odnosa i promjena u prirodnom okruženju. S Tomislavom Tomaševićem iz zagrebačkog Instituta za političku ekologiju razgovarali smo o historiji političke ekologije i njezinim temeljnim postavkama, razvojnoj putanji političke ekologije u Hrvatskoj, kao i o praktičnoj sprezi zajedničkih dobara (commons), klimatske pravde i pokreta odrasta (degrowth).
  • 21. prosinca 2016. Tehnooptimizam na staklenim nogama Davna je socijalistička želja da se automatizacijom procesa proizvodnje viška vrijednosti smanji vrijeme društveno potrebnog rada. Međutim, uloga novih tehnologija u kapitalističkim procesima proizvodnje, čija su rezultanta smanjenje cijene rada i povećanje efikasnosti proizvodnje, pokazuje suprotno. Uočimo li da brojne tehnologije koje koristimo – pa i one u čije emancipatorne potencijale polažemo mnogo nada – štetno utječu po naš prirodni okoliš, potrebno je promijeniti okvir u kojemu o njima raspravljamo. O odnosu tehnologije i kapitalizma, njezinim emancipatornim potencijalima, ali i zamkama u koje nas dovodi, razgovarali smo s Tomislavom Medakom iz zagrebačkog Multimedijalnog instituta.
  • 11. prosinca 2016. Ljudi bez empatije su užasno problematičan društveni činilac Među izazovima suvremenog kapitalizma koji se nalaze na dnevnom redu evropske ljevice sve više i sve češće nalaze se i ekološka pitanja, odnosno takozvana zelena agenda. Važnu ulogu pritom igra politička ekologija, pristup usmjeren na klasnu analizu uzroka i posljedica ekoloških promjena. Uključivanjem takvog pristupa, ljevica nadograđuje registar tema kojima se bavi i svoju političku borbu proširuje na dosad zanemarivane probleme i populacije. O odnosu političke ekologije i ljevice, crveno-zelenoj privredi, socijalnoj inkluziji marginaliziranih društvenih grupa, ali i odnosu čovjeka prema drugim živim bićima razgovarali smo s Marijom Jakovljević, sociologinjom iz Beograda.
  • 7. kolovoza 2016.
    Featured Video Play Icon
    Zelena akademija / zimski seminar
    Donosimo snimku jednodnevnog seminara "New Economic Thought, Policies and Practices for Green-Left Alliances" posvećenog promišljanju novih ekonomskih alternativa kao potencijalnih prostora suradnje zelenih i lijevih političkih pokreta širom Europe. Kroz tri panela i dva predavanja više od 60 participanata raspravljalo je o eurocentrizmu, mjerama štednje i demokratizaciji javnih usluga, socijalnoj državi, bezuvjetnom temeljnom dohotku, odrastu, samoupravljanju, zajedničkim dobrima, lijevim političkim snagama na europskoj (polu)periferiji i u Južnoj Americi, pitanju rada i duga, crpljenju prirodnih resursa, epistemičkim zajednicama te civilnom društvu kao ekonomskom subjektu.
  • 1. kolovoza 2016. Nužno je uspostaviti kontrolu nad državnim institucijama U sklopu zimskog seminara Zelene Akademije na Plitvičkim jezerima razgovarali smo s Hilary Wainwright, stručnjakinjom za demokraciju i javni sektor te članicom uredništva lijevog britanskog online magazina Red Pepper. Wainwright iznosi teze o emancipatornom potencijalu tehnologije, sindikatima i prekarnim oblicima rada, grassroots mobilizacijama, razvoju paralelne ekonomije, obrani socijalne države te feminizmu i pitanju kućanskog rada.
  • 7. lipnja 2015. Lauren McCauley: Zbog zagrijavanja planeta oceanima prijete najveće promjene u posljednjih tri milijuna godina
  • 3. listopada 2014. Asbjørn Wahl: Deset točaka o sindikalnoj strategiji borbe protiv klimatskih promjena
  • 4. prosinca 2016.
    Featured Video Play Icon
    Nekoliko generacija za obnovu ljevice
    U protekloj godini dana američku i britansku političku scenu obilježili su usponi radikalno lijevih kandidata u strankama lijevog centra. Pročitajte i pogledajte intervju snimljen tijekom prošlogodišnjeg 8. Subversive festivala, u kojem politički analitičari Richard Seymour i Bhaskar Sunkara govore o stanju na radikalnoj ljevici prije navedenih proboja na centru, i problematiziraju potrebne okvire za ponovnu izgradnju snažnog lijevog pokreta, adresirajući otpornost dominantnog narativa, metode mobilizacije društvenih pokreta, pitanja političke estetike, identitetske modalitete klasnih pozicija, entrizam, strategije koordinacije parlamentarnog i izvanparlamentarnog djelovanja te odnos između teorije i prakse.
  • 8. veljače 2015. Richard Seymour: Kamo dalje, ljevico?
  • 12. svibnja 2014. Richard Seymour: Svi smo mi prekarni – o konceptu prekarijata i njegovim pogrešnim uporabama
  • 31. siječnja 2016. Kulturni materijalizam i politike identiteta Kako stvoriti univerzalni socijalistički projekt u kontekstu prioritiziranja „identitarnih politika“ danas je jedno od ključnih pitanja prilikom promišljanja lijevih progresivnih strategija otpora. Iz Up&Undergrounda 27/28 prenosimo prijevod teksta Richarda Seymoura o važnosti materijalizacije kulture i „identitarnih pitanja“ te neophodnosti da se u izgradnji univerzalnog političkog subjekta operacionalizira realno postojeća partikularna iskustva nepravde kao dio materijalnih procesa.
  • 16. rujna 2009. Ljetna škola – Richard Seymour: Kapital je oružje masovnog uništenja
  • 6. listopada 2011. Ljetna škola – Richard Seymour: O čemu se ovdje zapravo radi?
  • 24. svibnja 2010. Ljetna škola – Richard Seymour: Revolucija u Kirgistanu: nema tulipana
  • 11. svibnja 2012. Ljetna škola – Richard Seymour: Zaustavite ih prije no što ubiju
  • 9. kolovoza 2011. Richard Seymour: Dajemo poslodavcima 29 milijardi funti neplaćenih sati prekovremenog rada
  • 27. listopada 2010. Richard Seymour: Kralj Sunce i ja
  • 27. veljače 2015. Richard Seymour: Syriza je pokošena na EU pregovorima
  • 27. listopada 2015.
    Featured Video Play Icon
    Značenje pojma “prekarijat”
    Pogledajte snimku predavanja Richarda Seymoura, održanog na Akademiji likovnih umjetnosti 10. svibnja u sklopu programa Škole suvremene humanistike 8. Subversive festivala, koja se ove godine održavala pod naslovom "Socijalna dimenzija kulturne politike": "Smisao koncepta prekarijat je strateški. Njime nam se nudi razumijevanje mogućih klasnih saveza i agencija kroz koje je progresivna promjena moguća. Međutim, ovako kako je trenutno artikuliran, on ne uspijeva poslužiti toj svrsi. Prekarijat je najbolje razumjeti kao interpelaciju koja naglašava i dotiče promjenjive uvjete rada i života različitih društvenih klasa i klasnih strata, a ne kao 'klasu u nastajanju'. U predavanju ću zagovarati navedeno stajalište, pokazujući pritom kako razumijevanje prekarijata reartikulirano na tom tragu može pomoći u formiranju radikalne, transformativne politike za 21. stoljeće."
  • 13. svibnja 2016. Izbjeglička kriza: Gdje je granica između tragedije i masakra? Antiizbjeglička politika Europske unije nastavlja svoje destruktivno razračunavanje s izbjegličkom krizom, potičući moralnu paniku u svojim državama članicama. Posljedice su jasno vidljive u krvavim rezultatima izgona, koji pomno demonstriraju kršenje ljudskopravaških načela u ime očuvanja bedema tzv. Prvog svijeta.
  • 12. ožujka 2017. Nema rasprave s fašistima Globalno jačanje fašistoidnih tendencija zasad je, osim u zakonodavnom nazadovanju, najupadljivije u srednjostrujaškim medijima, preko kojih se u javnu raspravu pripuštaju i čije komunikacijske protokole iskorištavaju ekstremno desni freelance komentatori i pretendenti na parlamentarne i izvršne političke pozicije, kao tek jednu od stepenica na svom putu prema uspostavljanju režima u kojem više nema rasprave. Autor dovodi u pitanje koliko su komunikacijske prakse koje počivaju na racionalnosti, podastiranju dokaza i sučeljavanju argumenata, dobronamjernosti interpretacije te konstruktivnim namjerama svih uključenih, dostatne u srazu sa sugovornicima poput Miloa Yiannopoulosa, Donalda Trumpa i Marine Le Pen, koji jezik koriste kao bojni poklič – interpelativno sredstvo onkraj činjeničnosti ili unutarnje koherentnosti iskaza.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve