Gori sve

Interpretacija klimatskih promjena kao niza ahistorijskih prirodnih fenomena bez korelacije s antropogenim aktivnostima (koju plasiraju političko-korporativne elite) sve više gubi na vjerodostojnosti pred dokazanom povezanošću kapitalizma i ekološke krize. U kontekstu kapitalnih ulaganja u fosilna goriva, obnovljive izvore energije i korektivna tehnološka rješenja osmišljena da kapitalizam održe na životu, Richard Seymour analizira izvještaj Međunarodne agencije za energetiku (IEA) o smanjenoj potrošnji ugljena.

Žeravica na lomači (izvor).
Žeravica na lomači (izvor).
I

Grumenje drevnog svijeta sporije će gorjeti u sljedećem desetljeću, sugerira Guardianov osvrt na najnovije izvješće o ugljenu Međunarodne agencije za energetiku (IEA):

„Međunarodna agencija za energetiku izjavila je da je u 2016. godini izgorjelo 5,3 milijarde tona ekvivalentnog ugljena, što je pad od 1,9 posto u odnosu na prethodnu godinu, a 4,2 posto u odnosu na 2014. godinu. Ovoliki pad nije zabilježen još od 1990. do 1992., kada se svjetska ekonomija našla u recesiji.

 

Svjetska potrošnja ugljena stagnirat će u sljedećih pola desetljeća, prognozira IEA, potvrđujući da rekordni pad upotrebe fosilnih goriva, zabilježen u posljednje dvije godine, nije jednokratni fenomen.“

Izvješće IEA-e jedno je u nizu analiza tržišnog sektora koje ova agencija izdaje svake godine, u kojem obuhvaća period za narednih šest godina. Problem je s ovakvim izvještajima što uglavnom nije jednostavna zadaća direktno izračunati njihov globalni značaj.

Ugljen je na svjetskoj razini već nekoliko godina u opadanju. To je pozitivna stvar, a oni koji pokušavaju spriječiti njegov pad, bilo u SAD-u, Njemačkoj ili Poljskoj, pišaju u vjetar. No, je li njegov pad dostatan i u dovoljnoj mjeri usklađen s padom upotrebe drugih fosilnih goriva, da bi opravdao neki stupanj optimizma? U političkom smislu, sugerira li to da je klimatsku promjenu koju Greenpeace naziva „zelenom točkom preokreta“, moguće doseći u okviru kapitalizma?

Ugljen je jedan od glavnih izvora globalne potrošnje energije i jedan od najvećih zagađivača. S njim se još može mjeriti samo nafta, koja je također iznimno veliki zagađivač. Posljednjih je nekoliko godina više naslova sugeriralo da su se naftne kompanije uplašile scenarija pod nazivom „peak oil“, odnosno točke u kojoj će biti dosegnuta najviša razina proizvodnje nafte – što ne odgovara podacima. U ovome trenutku, brzi rast potrošnje nafte i više nego uspješno nadoknađuje usporeni rast upotrebe ugljena.

II

Peak oil ne odgovara ni većini prognoza, koje predviđaju daljnji porast globalne upotrebe nafte. Do 2040. godine, najranije točke kada će, prema postojećim trendovima, proizvodnja nafte doseći vrhunac, njezina će upotreba u pojedinim državama, poput SAD-a, blago opasti, ali će naglo porasti u industrijalizirajućim društvima poput Kine i Indije, i rezultirati naglim globalnim porastom.

Ukupni učinak ove promjene smanjenje je udjela koji u globalnoj potrošnji energije čine fosilna goriva, no taj udio istovremeno ostaje na vrlo visokoj razini. Kombinirana upotreba ugljena, nafte i prirodnog plina u 2011. godini iznosila je 82 posto, a danas vjerojatno nije mnogo drugačija. Američka Uprava za energetske informacije (US Energy Information Administration) sugerira da će, prema aktualnim trendovima, fosilna goriva i dalje predstavljati 77 posto ukupne svjetske potrošnje energije do 2040. godine.
 

Smanjenje udjela globalne potrošnje energije koju čine fosilna goriva od pet posto nije zanemarivo. Međutim, očekuje se da će se ukupna potrošnja energije za više od četvrt stoljeća povećati za 28 posto – dakle, izvedimo računicu. 82 posto ukupne potrošnje energije trenutno iznosi 471,5 kvadrilijuna britanskih termalnih jedinica (Btu). 77 posto ukupne potrošnje energije iznosit će 2040. godine 566,7 kvadrilijuna Btu.

Prema aktualnim trendovima, fosilna će goriva i dalje predstavljati 77 posto ukupne svjetske potrošnje energije do 2040. godine

Prema navedenom scenariju, ukupna emisija ugljičnog dioksida značajno će porasti – za oko petinu – a ne opasti. Pritom se gubi iz vida vrlo vjerojatno povećanje emisija ugljičnog dioksida kao posljedica korištenja biogoriva. Biogoriva predstavljaju svojevrstan izokrenuti mehanizam „izdvajanja i skladištenja ugljičnog dioksida“, jer iziskuju uklanjanje šuma i ostale vegetacije koja ga trenutno izdvaja i skladišti. Biogoriva bi mogla ispustiti bilo gdje između 17 i 420 puta više ugljičnog dioksida od fosilnih goriva koja zamjenjuju.

Međutim, što ako su ove procjene suviše konzervativne? Kao što Guardian neizravno ukazuje, Greenpeace uporno kritizira IEA na račun njezina značajnog podcjenjivanja obnovljivih izvora energije. Uzmemo li u obzir način na koji IEA temelji svoje projekcije o orijentiranju prema politici, to ne iznenađuje. Vrlo se malo politika usmjerava na obnovljive izvore energije. Unatoč tomu, iz godine u godinu, obnovljivi izvori proizveli su puno više energije, znatno učinkovitije i povoljnije od očekivanog.

Ipak, unatoč rekordnom povećanju potrošnje obnovljivih izvora energije, obnovljivi sektor čini tek mali udio u sveukupnoj potrošnji energije u čitavom svijetu. Razlog za to nisu tehnološka ograničenja. Međudržavni panel o klimatskim promjenama (Intergovernmental Panel on Climate Change – IPCC), koji je u pravilu iznimno oprezan u svojim projekcijama, prije šest je godina iznio podatak da bismo do 2050. godine mogli ostvarivati 80 posto naše energetske potrošnje iz obnovljivih izvora. Problem leži u politici, a onkraj nje, u zdanju koje strukturira politiku: fosilnom kapitalu.

III

U principu, kapitalizam bi svakako mogao bez kapitala fosilnih goriva. No sama količina destrukcije kapitala koja bi iz toga proizišla bila bi jednaka utjecaju rata ili ekonomske depresije. Za prilično veliki broj kapitalista, to bi bilo ravno spaljivanju novca.

Naftne platforme, rudnici ugljena, postrojenja, rafinerije, cjevovodi i čitava energetska infrastruktura oko koje su izgrađene temeljne industrije svjetske ekonomije, predstavljaju ozbiljne, dugoročne investicije. Potrebna su desetljeća da se otplati trošak inicijalnih ulaganja. Demontiranje ovih infrastruktura, što je nužnost, podrazumijeva i da ogromna vrijednost u trenutku može otići u dim. Andreas Malm uspoređuje to s „udarom asteroida koji uništava vrijednost veličine cijelog planeta“.
 

Iz navedenog možete vidjeti zašto je Christiana Figueres, jedna od kreatorica beskorisnih Pariških sporazuma i zagovornica neutemeljenog „optimizma“ koji polaže u klimatsku borbu, počela govoriti o „izdvajanju i skladištenju ugljičnog dioksida“ (Carbon Capture and Storage – CCS). Na istom tragu, izvješće IEA-e poziva na veća ulaganja, a EU izjavljuje da bi to ujedno moglo biti i jedino sredstvo smanjenja emisija, jer neke industrije počinju dosezati granice svoje energetske učinkovitosti.

Do 2050. godine mogli bismo ostvarivati 80 posto naše energetske potrošnje iz obnovljivih izvora, no problem leži u politici, a onkraj nje, u zdanju koje strukturira politiku: fosilnom kapitalu

CCS se u pravilu doživljava kao metoda greenwashinga fosilnih goriva. Nema dvojbe da bi se moglo sačuvati dosta vrijednosti kada bi se CCS-ovi rasporedili po termoelektranama koje troše ugljen. Međutim, ova je tehnologija uvelike podrazvijena, vrlo skupa i vrlo ograničena u opsegu svoje primjene. Nemoguće je reći do koje bi mjere ili koliko brzo postojana politika ulaganja mogla promijeniti takvu situaciju, ali dosadašnji obrazac daje naslutiti da bi cijena ulaganja bila drastično veća u odnosu na, vrlo vjerojatno, ograničenu dobit, i to u urgentnoj situaciji, kada je bitno da svako upošljavanje resursa poluči maksimalni učinak.

Iz ovoga možemo zaključiti da je CCS trenutno u stanju biti tek suplement obuhvatnije strategije masivnog reduciranja oslanjanja na fosilna goriva. Implikacije su naprosto neizbježne. Iako su klimatske promjene katastrofa za čovječanstvo, zaustavljanje klimatskih promjena katastrofa je za kapital.

Ostvarivanje cilja IPCC-a – dosezanje 80 posto obnovljivih izvora do 2050. godine, uz održavanje globalnih temperatura na razini koja ne prelazi predindustrijske prosjeke za više od 2 posto, iziskivalo bi golemu i dosad neviđenu dekomisiju, divovski otpis vrijednosti. Ako bi takav potez izvršio utjecaj nalik posljedicama rata, njime bi se nužno moralo upravljati kao da se o ratu i radi.

Kao što Naomi Klein tvrdi, to bi podrazumijevalo globalnu mobilizaciju resursa, intelekta i radne snage kakvu još nismo vidjeli u mirnodopskim periodima. Međutim, ili ćemo se udružiti i spaliti kapital, spaliti ga u ogromnim, dosad neviđenim količinama, ili ćemo sami gorjeti.







Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu.

Vezani članci

  • 11. prosinca 2017. Sirijske izbjeglice na putu prema Grčkoj, 2015. (foto: Yannis Behrakis; izvor: Jordi Bernabeu Farrús @ Flickr, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci). Nismo svi u istom čamcu S Giacomom D'Alisom, ekološkim ekonomistom, političkim ekologom i višim istraživačkim suradnikom IPE-a za 2017./18., razgovarali smo o odnosu koncepta neograničenog ekonomskog rasta i stvarnosti ograničenih planetarnih resursa, ulozi kapitalizma u globalnim klimatskim promjenama, migrantskim politikama, konceptu odrasta (degrowth) te sužavanju proizvodne sfere naspram feminističkog jačanja društvene reprodukcije. Intervju je snimljen 2016. godine na Visu, za vrijeme Zelene akademije, a D'Alisa će u utorak 12. prosinca u Zagrebu održati predavanje pod naslovom „Odrast i država“.
  • 12. veljače 2017. Plenarna dvorana konvencijskog centra kralja Husseina na Mrtvom moru u Jordanu, gdje je od 21-23. listopada 2011. održan izvanredni sastanak Svjetskog ekonomskog foruma o ekonomskom rastu i stvaranju radnih mjesta u arapskom svijetu (foto: Nader Daoud, izvor: World Economic Forum @ Flickr prema Creative Commons licenci). Pojmovnik: Ekonomski rast Ekonomski rast izražen rastom bruto domaćeg proizvoda (BDP) često zauzima središnje mjesto političkih rasprava. No prihvaćanje tih dvaju koncepata kao središnjih mjesta političke diskusije na (polu)periferiji ignorira činjenicu da je riječ o konceptima skrojenima po mjeri razvijenih zemalja Zapada čija se ekonomija bazira na kapitalističkoj proizvodnji te koji zanemaruju onu ekonomsku aktivnost koja ne rezultira viškom vrijednosti, prije svega rad u javnom sektoru i kućanstvima. Kao doprinos diskusiji o njihovoj primjenjivosti, iz rubrike „Pojmovnik“ sedmog broja časopisa RAD. prenosimo tekst Tonija Pruga, u kojem autor analizira što zapravo jesu te kako su nastali koncepti ekonomskog rasta i BDP-a.
  • 28. prosinca 2016. Gašenje požara na naftnoj platformi u Meksičkom zaljevu, 21. travnja 2010. godine (izvor). Kapitalizam je u konfliktu s planetom Pitanja prirodnog okoliša najčešće se promatraju u opreci spram pitanja društvenih odnosa. Pozicija čovjeka utoliko je ambivalentna jer ga se promatra i kao prirodno i kao društveno biće. Jedna od paradigmi koja nadilazi binarnu opreku priroda-društvo politička je ekologija, koja u svoj fokus stavlja povratnu vezu između društvenih odnosa i promjena u prirodnom okruženju. S Tomislavom Tomaševićem iz zagrebačkog Instituta za političku ekologiju razgovarali smo o historiji političke ekologije i njezinim temeljnim postavkama, razvojnoj putanji političke ekologije u Hrvatskoj, kao i o praktičnoj sprezi zajedničkih dobara (commons), klimatske pravde i pokreta odrasta (degrowth).
  • 21. prosinca 2016. Tvornica elektroničke robe u Šenženu u NR Kini (izvor: Steve Jurvetson prema Creative Commons licenci). Tehnooptimizam na staklenim nogama Davna je socijalistička želja da se automatizacijom procesa proizvodnje viška vrijednosti smanji vrijeme društveno potrebnog rada. Međutim, uloga novih tehnologija u kapitalističkim procesima proizvodnje, čija su rezultanta smanjenje cijene rada i povećanje efikasnosti proizvodnje, pokazuje suprotno. Uočimo li da brojne tehnologije koje koristimo – pa i one u čije emancipatorne potencijale polažemo mnogo nada – štetno utječu po naš prirodni okoliš, potrebno je promijeniti okvir u kojemu o njima raspravljamo. O odnosu tehnologije i kapitalizma, njezinim emancipatornim potencijalima, ali i zamkama u koje nas dovodi, razgovarali smo s Tomislavom Medakom iz zagrebačkog Multimedijalnog instituta.
  • 11. prosinca 2016. Fotografija iz 1870-ih koja prikazuje brdo bizonskih lubanja koje su kasnije samljevene za umjetno gnojivo (izvor). Ljudi bez empatije su užasno problematičan društveni činilac Među izazovima suvremenog kapitalizma koji se nalaze na dnevnom redu evropske ljevice sve više i sve češće nalaze se i ekološka pitanja, odnosno takozvana zelena agenda. Važnu ulogu pritom igra politička ekologija, pristup usmjeren na klasnu analizu uzroka i posljedica ekoloških promjena. Uključivanjem takvog pristupa, ljevica nadograđuje registar tema kojima se bavi i svoju političku borbu proširuje na dosad zanemarivane probleme i populacije. O odnosu političke ekologije i ljevice, crveno-zelenoj privredi, socijalnoj inkluziji marginaliziranih društvenih grupa, ali i odnosu čovjeka prema drugim živim bićima razgovarali smo s Marijom Jakovljević, sociologinjom iz Beograda.
  • 7. kolovoza 2016.
    Featured Video Play Icon
    Zelena akademija / zimski seminar

    Seminar:   New Economic Thought, Policies and Practices for Green-Left Alliances Discussion framework   Green Academy winter seminar aims to depart from analysis of current economic situation in Europe and present a landscape of current theoretical, political and practical alternatives which are being proposed, designed or developed by variety of European left and green actors. […]

  • 1. kolovoza 2016. Mural na sindikalnoj zgradi u Belfastu (Izvor:  William Murphy@Flickr) Nužno je uspostaviti kontrolu nad državnim institucijama U sklopu zimskog seminara Zelene Akademije na Plitvičkim jezerima razgovarali smo s Hilary Wainwright, stručnjakinjom za demokraciju i javni sektor te članicom uredništva lijevog britanskog online magazina Red Pepper. Wainwright iznosi teze o emancipatornom potencijalu tehnologije, sindikatima i prekarnim oblicima rada, grassroots mobilizacijama, razvoju paralelne ekonomije, obrani socijalne države te feminizmu i pitanju kućanskog rada.
  • 7. lipnja 2015. Lauren McCauley: Zbog zagrijavanja planeta oceanima prijete najveće promjene u posljednjih tri milijuna godina

    Globalno zatopljenje izrazito pogađa morski živi svijet i stabilnost ekosustava u svjetskim oceanima. Iako bi već i scenarij “umjerenog zatopljenja” mogao uzrokovati “trostruko veće promjene od onih koje su se dogodile tijekom proteklih 50 godina”, “najviše zabrinjava izrazito zatopljenje, s predviđenim porastom temperature između 0,8 i 4,8°C, koje bi moglo ‘pogoditi morsku bioraznolikost u većoj […]

  • 3. listopada 2014. Asbjørn Wahl: Deset točaka o sindikalnoj strategiji borbe protiv klimatskih promjena

    Uoči prosvjeda “People’s Climate March”, u New Yorku je održana panel diskusija “Radna mjesta, klimatske promjene i sistemska promjena”. Naglasak je stavljen na dvije točke koje često izostaju u borbi protiv klimatskih promjena: “Prva je da klimatske promjene mogu potaknuti otvaranje radnih mjesta. Druga je da, premda ćemo se trebati boriti za svaku neposrednu reformu […]

  • 4. prosinca 2016.
    Featured Video Play Icon
    Nekoliko generacija za obnovu ljevice

    Razina organiziranosti globalne ljevice i njezin odgovor na ekonomsku krizu iz 2007/8 oscilirali su u svojem intenzitetu i sadržaju. Možete li komentirati aktualne lijeve snage s obzirom na kontekst iz kojega dolazite – postoje li razlozi za optimizam ili pesimizam te što bi trebalo poduzeti? RS: Moja je polazna točka pesimizam. Ne nalazimo se u […]

  • 8. veljače 2015. Richard Seymour: Kamo dalje, ljevico?

    “Nemogućnost da se razumije uspjeh neoliberalizma kao sveobuhvatnog političkog, ekonomskog i kulturnog projekta, kao i neuspjeh pri razumijevanju njegova dugoročnog hegemonijskog karaktera, znači da ne uspijevamo razumjeti u kakvoj smo se vrsti konjunkture zatekli, i koji je stvarni omjer klasnih i političkih snaga. Potrebno je iz temelja preispitati razdoblje neoliberalizma i njegove učinke, te pokazati […]

  • 12. svibnja 2014. Richard Seymour: Svi smo mi prekarni – o konceptu prekarijata i njegovim pogrešnim uporabama

    Iz novog Up&Undergrounda prenosimo prijevod teksta Richarda Seymoura, kritiku pojma “prekarijata” (kojeg je popularizirao Guy Standing, čije predavanje u sklopu 7. Subversive festivala možete poslušati 13.5. u 19h u kinu Europa). “U svim europskim državama koje prolaze dugoročne strukturne prilagodbe prekarnost se nameće ne samo migrantskim radnicima i najsiromašnijima, ne samo radnicama koje ostaju u […]

  • 31. siječnja 2016. Kulturni materijalizam i politike identiteta "Činjenica je da 'identiteti' imaju materijalnu osnovu u kapitalističkim procesima. A samo zato što su konstruirani (iz te materijalne osnove) ne znači da se naprosto radi o spontanim odgovorima na životnu situaciju iz koje izrastaju, koja se može modificirati ili odbaciti po volji. Dakle nije realistično reći nekome 'imaš pogrešan identitet; trebaš zapravo misliti o sebi kao o radniku'. Govoriti o kapitalizmu znači govoriti o sustavu jedinstva u različitosti, kompleksnog jedinstva strukturiranog antagonizmima. U bilo kojoj konkretnoj kapitalističkoj formaciji, snage koje se pojavljuju kao podrška opozicijskim i ljevičarskim borbama obično dolaze iz neke identitetske pozicije; a obično iz više od jedne identitetske pozicije, jer se linije antagonizma križaju, a polja politizacije preklapaju."
  • 16. rujna 2009. Ljetna škola – Richard Seymour: Kapital je oružje masovnog uništenja

    U današnjem izdanju online ljetne škole Slobodnog Filozofskog objavljujemo prijevod teksta Kapital je oružje masovnog uništenja Richarda Seymoura, britanskog autora, aktivista i pisca jednog od najpoznatijih političkih blogova u Velikoj Britaniji Lenin’s Tomb. Seymour u svom tekstu daje uvid u mehanizme putem kojih kapital radi na izvlaštenju većine i uništenju resursa koje sustav nije u […]

  • 6. listopada 2011. Ljetna škola – Richard Seymour: O čemu se ovdje zapravo radi?

    U online ljetnoj školi Slobodnog Filozofskog iz temata “Deseta obljetnica 11. rujna” objavljenog u Zarezu br. 317 od 15. rujna 2011. prenosimo prijevod teksta Richarda Seymoura O čemu se ovdje zapravo radi? u kojem autor analizira efekte napada 11. rujna te “rata protiv terorizma” na vanjsku i unutarnju politiku SAD-a. O ljevici i ratu protiv […]

  • 24. svibnja 2010. Ljetna škola – Richard Seymour: Revolucija u Kirgistanu: nema tulipana

    Ljetna škola donosi prijevod teksta Richarda Seymoura, napisanog netom nakon ovogodišnje travanjske revolucije u Kirgistanu koja je uz masovnu mobilizaciju odozdo zbacila vladu koja je na vlast došla “Revolucijom tulipana” prije pet godina. “Temeljni motiv je sljedeći: Bakijev je po dolasku na vlast nastavio putem istog programa privatizacije i eksproprijacije javnih dobara kao i svi […]

  • 11. svibnja 2012. Ljetna škola – Richard Seymour: Zaustavite ih prije no što ubiju

    U online ljetnoj školi Slobodnog Filozofskog iz Zareza xiv/332 od 12. travnja 2012. donosimo prijevod teksta Richarda Seymoura Zaustavite ih prije no što ubiju koji govori o dimenzijama štetnosti KONY 2012 kampanje. Ugandom se vucara sumnjiva ekipa koja mora biti zaustavljena. Radi se o opasnom kultu ličnosti, otvorenom pozivu na nasilje i korištenju djece u […]

  • 9. kolovoza 2011. Richard Seymour: Dajemo poslodavcima 29 milijardi funti neplaćenih sati prekovremenog rada

    Tekst Richarda Seymoura objavljen u Guardianu 25. veljače 2011. opisuje strukturne uvjete današnjeg tržišta rada u Ujedinjenom Kraljevstvu. “Za „fleksibilne“ britanske radnike, satnica ide gore, produktivnost ide gore – ali njihov udio u dobiti je na dnu.” „Unatoč tome što imamo dulje radne sate od prijašnje generacije i više radimo neplaćeno, udio nacionalnog dohotka koji […]

  • 27. listopada 2010. Richard Seymour: Kralj Sunce i ja

    Donosimo prijevod teksta britanskog autora i aktivista Richarda Seymoura, preuzet s njegovog bloga http://leninology.blogspot.com, u kojem problematizira reformu visokog školstva u Velikoj Britaniji. Govori o izvješću lorda Browna koje su aktivisti koji se bave obrazovanjem proglasili objavom rata. Seymour je autor knjiga The Meaning of David Cameron i The Liberal Defence of Murder.Bivši šef British […]

  • 27. veljače 2015. Richard Seymour: Syriza je pokošena na EU pregovorima

    U proteklih mjesec dana ispisan je čitav niz analiza i osvrta koji su tematizirali neizvjesnost uspjeha Grčke na pregovorima s eurozonom, bauk potencijalnog Grexita te nezavidni položaj u kojem se nalazi Syrizina vlada otkako je dobila mandat. Nakon Robertsa, prevodimo i polemički osvrt Richarda Seymoura koji donosi nove uvide u kompleksnost grčke situacije, ukazujući na […]

  • 27. listopada 2015.
    Featured Video Play Icon
    Značenje pojma “prekarijat”

    Lokacija: Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb, Ilica 85, 11h, 13.5.2015.   “Zašto su naši životi danas toliko nesigurni? Što se dogodilo s poslijeratnim društvenim ugovorom? Zašto radnički pokret ne uspijeva preokrenuti njegovo propadanje? Pojam prekarijata u svojim dominantnim formulacijama pruža odgovor na ova pitanja. Njime se hoće reći da promjene na tržištima rada, u klasnim formacijama […]

  • 13. svibnja 2016. Izbjeglice iz Sirije i Iraka stižu preko Turske do grčkog otoka Lezbos, a pomažu im španjolski dobrovoljni spasioci (izvor: commons.wikimedia.org). Izbjeglička kriza: Gdje je granica između tragedije i masakra? Antiizbjeglička politika Europske unije nastavlja svoje destruktivno razračunavanje s izbjegličkom krizom, potičući moralnu paniku u svojim državama članicama. Posljedice su jasno vidljive u krvavim rezultatima izgona, koji pomno demonstriraju kršenje ljudskopravaških načela u ime očuvanja bedema tzv. Prvog svijeta.
  • 12. ožujka 2017. Dva motora zrakoplova B-707 i vjetrokaz (izvor: Lynn Greyling @ Public Domain Pictures prema Creative Commons licenci) Nema rasprave s fašistima Globalno jačanje fašistoidnih tendencija zasad je, osim u zakonodavnom nazadovanju, najupadljivije u srednjostrujaškim medijima, preko kojih se u javnu raspravu pripuštaju i čije komunikacijske protokole iskorištavaju ekstremno desni freelance komentatori i pretendenti na parlamentarne i izvršne političke pozicije, kao tek jednu od stepenica na svom putu prema uspostavljanju režima u kojem više nema rasprave. Autor dovodi u pitanje koliko su komunikacijske prakse koje počivaju na racionalnosti, podastiranju dokaza i sučeljavanju argumenata, dobronamjernosti interpretacije te konstruktivnim namjerama svih uključenih, dostatne u srazu sa sugovornicima poput Miloa Yiannopoulosa, Donalda Trumpa i Marine Le Pen, koji jezik koriste kao bojni poklič – interpelativno sredstvo onkraj činjeničnosti ili unutarnje koherentnosti iskaza.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve