Nema rasprave s fašistima

Globalno jačanje fašistoidnih tendencija zasad je, osim u zakonodavnom nazadovanju, najupadljivije u srednjostrujaškim medijima, preko kojih se u javnu raspravu pripuštaju i čije komunikacijske protokole iskorištavaju ekstremno desni freelance komentatori i pretendenti na parlamentarne i izvršne političke pozicije, kao tek jednu od stepenica na svom putu prema uspostavljanju režima u kojem više nema rasprave. Autor dovodi u pitanje koliko su komunikacijske prakse koje počivaju na racionalnosti, podastiranju dokaza i sučeljavanju argumenata, dobronamjernosti interpretacije te konstruktivnim namjerama svih uključenih, dostatne u srazu sa sugovornicima poput Miloa Yiannopoulosa, Donalda Trumpa i Marine Le Pen, koji jezik koriste kao bojni poklič – interpelativno sredstvo onkraj činjeničnosti ili unutarnje koherentnosti iskaza.

Dva motora zrakoplova B-707 i vjetrokaz (izvor: Lynn Greyling @ Public Domain Pictures prema Creative Commons licenci)
Dva motora zrakoplova B-707 i vjetrokaz (izvor: Lynn Greyling @ Public Domain Pictures prema Creative Commons licenci)
Žalosno je živjeti u vremenima kada Huffington Post provjerava „istinitost tvrdnji“ Miloa Yiannopoulosa. Čini se da su američki mediji, netom utabavši Trumpu put prema moći (prije nego li su sami sebe tašto prozvali „pokretom otpora“), odlučili kako je nužno ovog tupastog sociopata uzeti za ozbiljno. Barem dok ne ostvari svoj cilj i postane Caesar Flickerman u kombinaciji s Donaldom kao jeftinom inkarnacijom predsjednika Snowa.
 
Međutim, kao i u slučaju Trumpa, Bannona, Spicera, Conway, Millera, i cijele te skaradne ekipe, rad na utvrđivanju istinitosti tvrdnji sve više promašuje poantu. Svrha radi koje oni koriste jezik je demonstracija moći – riječ je o konativnim, a ne konstativnim namjerama. Izjaviti da „trans osobe imaju psihički poremećaj“ nije deskriptivan iskaz, tvrdnja koja pretendira na istinitost, već govorni čin. Radi se o metodi potpirivanja razgovora ne bi li se isti pretvorio u fizički obračun, uglavnom usmjeren prema transrodnim osobama. Naravno, pri svakoj se replici može ukazati potreba za razjašnjavanjem „činjenica“, kakve god one bile. No osim što bi „uništenje“ Yiannopoulosa na Daily Showu pobudilo tek uzdah očajanja, ono je naprosto
Fašisti su na ovakvom terenu u prednosti jer se ne ponašaju kao da vode dijalog. Svjesni su da bacaju verbalne cigle te da će, kada za to dođe vrijeme i pod okolnostima koje sami izaberu, bacati stvarne cigle ili ispaljivati metke
neadekvatno. Vrijedi razmotriti na temelju čega se doima adekvatnim.
 
Problem dijelom leži u tome što operativne liberalne političke teorije o „govoru“ – teorije koje, neovisno o tome „vjerujemo“ li u njih ili ne, često dominiraju ljudskim postupcima i reakcijama – stoljećima kasne za razinom znanja o tome kako funkcionira jezik. Još se uvijek pretpostavlja da je jezik u principu neutralni kanal, koji prenosi značenje s jednog mjesta na drugo, umjesto da je jezik nešto čime se na nas djeluje. Samo značenje razmatra se kao sadržano u jeziku, kao nešto što možemo razložiti i o čemu možemo promisliti – umjesto kao oblik usmjeravanja, nešto što djeluje na nas samom materijalnošću jezika i onime što ista aktivira u nama. Ako jezik na nas djeluje, ako uvidimo da neslaganje naprosto nije dovoljno adekvatan odgovor, ako zbog toga poželimo potegnuti šakom, ili ciglom, mora da je tome tako jer smo razdražljive mimozice koje nisu u stanju uhvatiti se ukoštac s argumentom.
 
Fašisti su na ovakvom terenu u prednosti jer se ne ponašaju kao da vode dijalog. Svjesni su da bacaju verbalne cigle te da će, kada za to dođe vrijeme i pod okolnostima koje sami izaberu, bacati stvarne cigle ili ispaljivati metke. U međuvremenu, koriste se komunikacijskim protokolima srednjostrujaških medija kako bi pojačali svoj doseg, bez ulaženja u ikakvu ozbiljniju raspravu sa svojim protivnicima. Apologeti i glasnogovornici Trumpove administracije nisu nužno najbolji primjer ovakvog djelovanja, jer su nedisciplinirani i nekompetentni. Među njima ima fašista, no malo je fašističke organizacije. Marine Le Pen i njezin Nacionalni front na puno su boljem tragu. Izbjegavaju tiskane medije, a njihovi tjelesni čuvari premlaćuju novinare, jer finalnu verziju koja odlazi u tisak uvijek kontrolira netko drugi. No u potpunosti iskorištavaju audiovizualne medije, a osobito prijenose uživo, gazeći pritom spokojno preko svih diskurzivnih prepreka na koje naiđu, umjesto da uđu u diskusiju sa svojim sugovornicima.
 

Intervju Andrewa Marra s Marine Le Pen, 13. studenog 2016. (izvor: BBC News @ YouTube)

Tijekom poznatog intervjua održanog u nedjelju na Dan sjećanja, Le Pen je svojeg domaćina Andrewa Marra dočekala na nož, znajući da nije došla u njegovu emisiju kako bi se upustila u dijalog. Le Pen svrstava Marra i njegovu sortu u pripadnike neprijateljskog tabora – oni su prepreka koju je potrebno zaobići, a ne potencijalni sugovornici. Njezina je zadaća bila da pomoću vlastita glasa, izražaja i fizičkog držanja utjelovi strast prema onome što govori, izbjegne očite zamke i prenese poruku u glavnim crtama na što nezaboravniji način. Kada Le Pen izjavi da se „anglo-saksonci bude“, nije riječ o deskriptivnom iskazu kojega je moguće osporiti u debati, ili čiju se istinitost može utvrditi. Jednako bi imalo smisla provjeravati činjenice u reklami. Radi se o performativnoj izjavi, kojom se uspostavlja distinkcija između prijatelja i neprijatelja. Le Pen se u toj emisiji pojavila ne bi li interpelirala svoju publiku, poklonila se određenim pojedincima, zavela neodlučne i simbolički zgazila ostale.
Kada Le Pen izjavi da se „anglo-saksonci bude“, nije riječ o deskriptivnom iskazu kojega je moguće osporiti u debati, ili čiju se istinitost može utvrditi, već o performativnoj izjavi, kojom se uspostavlja distinkcija između prijatelja i neprijatelja
I to je postigla.
 
Naravno, ne treba me podsjećati da svrstati Marra među teškaše ima smisla jednako kao i staviti vjetrokaz u istu kategoriju. Možda bi netko drugi vodio intervju sa sviješću o čemu govori, ili bio zabrinutiji samim fašizmom od potencijalne prijetnje za „sigurnost Zapada“ ili europske institucije. Također je istina da je format takvih emisija usmjeren prema tome da kandidati izlože svoje stavove, zbog čega je nemoguće previše raspravljati, ili se konfrontirati: ako fašistkinja podigne svoj glas i krene agresivno gaziti po svemu što kažete, niste u prilici odgovoriti istom mjerom. Moguće je zamisliti drukčiji format koji bi bio prikladniji za „razotkrivanje“ fašizma. No temeljna ideja prema kojoj „razotkrivanje“ šteti fašistima te im je u cilju izbjeći ga, počiva na potpuno pogrešnom konceptu prema kojem oni ulaze u komunikaciju kako bi slobodno sučelili svoje ideje, diskutirali i logički branili različite istinitosne tvrdnje. Naime, ne bi se pojavili u vašoj televizijskoj emisiji, ili se toliko trudili jačati svoj publicitet kada bi bili zabrinuti da će zbog toga biti „razotkriveni“. „Provjera istinitosti“, i oh-tako-dovitljivo „uništenje“, u konačnici počiva na istoj logici.
 
Prioritet bi trebala biti opozicija, a ne razotkrivanje. Ne zagovaram suženost taktičkog djelovanja. Moguće su okolnosti u kojima ima smisla „raspravljati“ s fašistom. Vjerojatno postoje i one u kojima bi bilo gore s njima odbiti raspravu. No tu ne postoji prostor za dijalog, a provokacija ljigavih alt-right trolova, sadržana u prigovoru protivnicima koji odbijaju s njima ući u diskusiju, sastavni je dio trolanja.




Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu.

Vezani članci

  • 27. rujna 2016. Minirani spomenik Vuke Bombardellija posvećen borcima Prvog splitskog partizanskog odreda koje su pogubili ustaše u okolici Sinja (izvor: maz.hr , foto: Igor Grubić) Da je Tito živ, vjerojatno bi se sastajao s Junckerom U procesima okoštavanja režima tijekom druge polovice dvadesetog stoljeća, te nakon propasti realnih socijalizama u 1990-ima, naše je društvo raskinulo s partizanskim sjećanjem. No i partizanska praksa predstavlja raskid – na temeljnoj razini ona je ponudila emancipatornu projekciju transnacionalne antifašističke solidarnosti otvorene prema svim dijelovima društva, osim onim fašističkim. Emancipatorni potencijal sjećanja na partizanske prakse danas se razbija o nacionalističke i liberalne revizije. Prve im odriču transnacionalnost, a druge revolucionarnu emancipatornost. O političkim potencijalima partizanstva razgovarali smo s Galom Kirnom.
  • 6. kolovoza 2016. Japanski laki tenkovi elitne Kwantunške armije u ofenzivi protiv sovjetsko-mongolskih snaga na rijeci Khalkhi/Halki, srpanj 1939. godine (izvor: wikimedia). Fašizam i kultura zaborava Jedno od utemeljujućih mjesta suvremenog historijskog revizionizma korištenje je sporazuma Molotov-Ribbentrop kao dokaza da je Sovjetski Savez, baš kao i Treći Reich, imao agresivne ekspanzionističke namjere prema ostatku europskog kontinenta. Nasuprot uvriježenim vjerovanjima, autor teksta nastoji mapirati cjelovitu sliku dinamike svjetske vanjske politike u predratnom periodu, u kontekstu kojega sklapanje sporazuma o nenapadanju između SSSR-a i Njemačke u kolovozu 1939. godine postaje očajnički sovjetski pokušaj odgađanja rata.
  • 28. lipnja 2016. Talijanski fašisti prilikom tzv. Marša na Rim, 1922. godine (izvor). Fašizam u službi zaštite kapitalizma od demokracije U prilogu o fašizmu prve epizode edukativno-mozaične emisije „Promjena okvira“ razgovarali smo s Nikolom Vukobratovićem, urednikom hrvatskog izdanja Le Monde diplomatiquea. Pročitajte proširenu, prilagođenu verziju intervjua u kojoj se dotičemo pitanja društvenih implikacija preuske, odnosno preširoke definicije fašizma, političko-ekonomske funkcije povijesnih fašizama i njihovih ideoloških nasljednika te, kao jedinu uistinu djelotvornu metodu borbe protiv njihove revitalizacije, uočavamo potrebu za masovnom demokratskom mobilizacijom odozdo.
  • 12. lipnja 2016. Fašističko uništavanje sjedišta sindikata CGL, Rim, 1922. godine (izvor). Iste klase profitiraju od liberalizma i od fašizma Diskurs antitotalitarizama pretvorio je 20. stoljeće u „noć u kojoj su sve krave crne“, a njegove političke aktere u zlikovce podjednakih kalibara. U postsocijalističkim zemljama, to je diskreditiralo socijalizam kao političku i ekonomsku alternativu. Danas, kada ponovo svjedočimo formiranju bloka liberala i nacionalista, analitički se vraćamo u prošlost i ponovo osvjetljavamo uvjete u kojima je nastao fašizam, s naglaskom na strategije gušenja radničkog pokreta. Donosimo proširenu verziju intervjua s Lukom Matićem iz Antifašističkog VJESNIKA.
  • 15. ožujka 2016. Rafael Boban s mještanima i pripadnicima ustaške mladeži u Đurđevcu, 1944. godine (Izvor: Zbirka Matije Vogrinčića; Kralja Tomislava 11, Đurđevac) Biti vitez u NDH – elementi
    biografije Rafaela Bobana
    Rafael Boban bio je jedan od najutjecajnijih i najpoznatijih članova ustaškog pokreta, a kasnije i ustaškog režima u Nezavisnoj državi Hrvatskoj (NDH). Iako je bio jedan od osnivača „Crne legije“, svoju vojnu slavu stekao je političkim i vojnim djelovanjem u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, zbog čega je bio nagrađen titulom viteza u NDH. Odličja, titule i prateća slava koje su mu dodijelile institucije NDH, omogućile su kasnijoj ustaškoj emigraciji da od njega stvore legendu po kojoj se tijekom 1990-ih zvala IX. bojna HOS-a, u čiju se čast u Koprivnici nedavno pokušala podići spomen-ploča. Tekst je pokušaj dubljeg shvaćanja značenja sintagmi „vitez“, „zapovjednik Koprivnice - ustaškog Sigeta“ ili „legendarni borac za hrvatsku slobodu“ te što nam biografija Rafaela viteza Bobana zapravo govori o proklamiranim i praktičnim politikama na kojima se NDH temeljila.
  • 14. listopada 2016.
    Featured Video Play Icon
    Kritika građanskog antifašizma

    U sklopu konferencije Politike prijateljstva 9. Subversive festivala, 7. svibnja 2016. godine održan je panel „Kritika građanskog antifašizma“. Nakon uvodnih izlaganja Nikole Vukobratovića, Luke Matića, Aleksandra Matkovića, Dragana Markovine i Žarka Puhovskog, uslijedila je 40-minutna rasprava, no bez Markovine koji je imao drugih obaveza. Zadnjih dvadesetak minuta bilo je rezervirano za pitanja iz publike. S […]

  • 28. rujna 2014.
    Featured Video Play Icon
    Liberalizam, fašizam i zagonetka masovnog društva

    Ishay Landa: Liberalizam, fašizam i zagonetka masovnog društva Filozofski fakultet, dvorana 6, Ivana Lučića 3, Zagreb, 20.9.2104., 19h   U izlaganju ću preispitati standardno poimanje fašizma kao ”masovne politike” ili čak ”masovne histerije”. Pristup koji su desetljećima branili i perpetuirali bezbrojni stručnjaci i promatrači iz različitih disciplina i perspektiva oslanja se na duboko ukorijenjenu sliku […]

  • 16. listopada 2016. Detalj s murala u Cable Streetu (izvor: Nick prema Creative Commons licenci). Lekcije iz Cable Streeta Prije nekoliko dana obilježena je 80. godišnjica radničkog otpora jačanju fašizma u Velikoj Britaniji. Najupečatljiviji moment ovog historijskog događaja nije bio fizički okršaj između fašista i antifašista, nego brutalna upotreba policijske represije nad potonjima koji su, unatoč svemu, pokušali (i uspjeli) spriječiti javnu demonstraciju rasizma i neprikrivenog imperijalizma. Pouke izvučene iz ove borbe upućuju na čvrstu vezu između kapitala i fašizma čemu jedini efikasni odgovor pronalazimo u zajedništvu organizirane radničke klase.
  • 28. studenoga 2009. Ljetna škola – Reinhard Kühnl: Oblici građanske vladavine – liberalizam – fašizam

    Novo izdanje online Ljetne škole Slobodnog Filozofskog donosi dio teksta iz knjige Reinharda Kühnla „Oblici građanske vladavine – liberalizam – fašizam“ (str. 37-62). Liberalni koncepti ljudskih prava imaju vlastitu statističku povijest, a njihovi konkretni socijalni sadržaji od samog početka predmet su političke borbe. Za razumijevanje koncepata koji proizlaze iz liberalno-demokratskih tradicija i konkretnih uloga koji […]

  • 3. travnja 2014. Mathias Wörsching: Što je to – fašizam?

    Iz hrvatskog izdanja Le Monde diplomatiquea za siječanj 2014. godine prenosimo prijevod teksta Mathiasa Wörschinga, uz urednički uvod: “Ni fašizam ni teorije o njemu ne postoje u singularu. Onoliko koliko je raznovrstan fašizam, toliko su raznovrsni i (spoznajni) interesi pri njegovu istraživanju. No pritom je pojam “fašizma” previše često degradirao na puku političku borbenu etiketu […]

  • 18. srpnja 2016. Izvor: Maciej Lewandowski @ Flickr Privatizacija društva: proizvodnja ljudskog viška Na pozadini demontaže socijalnih država i resemantizacije „društva“ kao „zone nesputane trgovinske razmjene“, neujednačena tržišna utakmica tretira mase ljudi u najboljem slučaju kao jeftinu radnu snagu, a ni srednja klasa više ne uživa nekadašnju razinu sigurnosti i materijalnih privilegija – zbog čega postaje potencijalno prijemčiva za fašizirajuće trendove obračunavanja s percipiranom „nelojalnom konkurencijom“. Pročitajte proširenu, prilagođenu verziju intervjua s voditeljicom programa „Motor mijene“.
  • 27. lipnja 2016.
    Featured Video Play Icon
    Promjena okvira #1
    O fašizmu

    Mozaik: [00:00:57] Danijela Dolenec / Uvodna riječ zimskog seminara Zelene akademije | integralna snimka [00:03:35] Andreas Novy / Avenues of Alternative Economic Thought/Policy in Europe | integralna snimka [00:03:59] Marko Kostanić / Bilans stanja: doprinos analizi restauracije kapitalizma u Srbiji | integralna snimka [00:04:32] Vladimir Simović / Bilans stanja [00:05:09] Jelena Veljić / Bilans stanja […]

  • 27. srpnja 2016. Detalj sa spomenika ustanku naroda Hrvatske u Srbu kipara Vanje Radauša, učesnika NOB-a (izvor: SNV / Jovica Drobnjak). S roguljama boj smo bili U suradnji s Antifašističkim Vjesnikom, donosimo tekst posvećen 75. obljetnici ustanka narodā Hrvatske. U pregledu povijesne situacije u Hrvatskoj 1941. godine naglasak je na dinamici odnosa između fašističkog terora kojeg je provodio ustaški represivni aparat i partizanskog pokreta, koji se pod vodstvom KPJ ubrzo nakon narodnih ustanaka u Hrvatskoj i drugim krajevima Jugoslavije prometnuo u jedan od najmasovnijih antifašističkih pokreta u okupiranoj Europi.
  • 5. veljače 2017.
    Featured Video Play Icon
    Što da se radi? Politizacija radničkog pokreta kao kritika fašizma

    Rastko Močnik, sociolog iz Ljubljane, poznat je publici koja prati temu pojačane fašizacije društva već desetljećima, za što je uvelike zaslužna njegova knjiga Koliko fašizma?, objavljenoj u slovenskom izvorniku 1995. godine, a u hrvatskom prijevodu Srećka Puliga i Borislava Mikulića 1999. godine. Još u toj knjizi možemo naći misao koja je strukturirala i Močnikovo predavanje […]

  • 9. travnja 2016. Glumci baleta „Partizansko kolo“, izvedenog u oslobođenom Splitu, preobučeni u ustašku, četničku, njemačku i talijansku uniformu (dio izložbe o 1945. godini u Hrvatskom povijesnom muzeju / foto: BČ). Viktimizacija zločinaca u kontekstu historijske relativizacije Autor teksta osvrnuo se na nedavnu raspravu u HRT-ovoj emisiji, u kojoj jedna od sugovornica inzistira na relativiziranom tumačenju povijesti, lišenom političko-ekonomskih implikacija po suvremenu društvenu zbilju. Prema njenom shvaćanju, termin ideologije ne obuhvaća nikakvu aktualnu/relevantnu političku dimenziju te ga, u duhu ahistorijske post-konfliktne teorije razvitka društva, odbacuje kao relikt vremena koje je danas već jamačno prevladano. Što stoji iza koncepta o post-ideološkom društvu?
  • 4. prosinca 2016.
    Featured Video Play Icon
    Nekoliko generacija za obnovu ljevice

    Razina organiziranosti globalne ljevice i njezin odgovor na ekonomsku krizu iz 2007/8 oscilirali su u svojem intenzitetu i sadržaju. Možete li komentirati aktualne lijeve snage s obzirom na kontekst iz kojega dolazite – postoje li razlozi za optimizam ili pesimizam te što bi trebalo poduzeti? RS: Moja je polazna točka pesimizam. Ne nalazimo se u […]

  • 29. prosinca 2016. Vojnici Viet Minha, zajedno s generalom Vo Nguyen Giapom, razgledavaju olupinu francuskog F8F Bearcata (američke proizvodnje) nakon pobjede kod Dien Bien Phua, svibanj 1954. godine (izvor: manhhai prema Creative Commons licenci). Tigar protiv slona 19. prosinca 2016. označio je 70. godišnjicu početka Prvog indokineskog rata. Te večeri 1946. godine eksplodirala je elektrana u Hanoiju, nakon čega je gradom zavladao mrak. Bila je to prva veća diverzija boraca Viet Minha, Revolucionarne lige za neovisnost Vijetnama, protiv francuskih kolonijalnih vlasti. Ova akcija će označiti uvod u sedmogodišnji ratni sukob (do 1. kolovoza 1954. godine) čija nam povijest pomaže rasvijetliti narav globalnih međunarodnih odnosa u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata te locirati konkretne ideološke pretpostavke koje su, čak i nakon bolnog iskustva nacifašističke okupacije, motivirale francuske političare da slične modele eksploatacije nastave primjenjivati u kolonijama.
  • 4. ožujka 2016. Crvena zvijezda petokraka kojom je netko precrtao ustaško „U“, iscrtano na fasadi Muzeja za suvremenu umjetnost u Zagrebu, 2015. godine (foto: IJ) Zašto je bitno raspravljati
    o ustašama i partizanima?
    Walter Benjamin je upozorio da se budućnost, kao promjena prema boljemu, može ukazati iz naše prošlosti samo ako tu prošlost ispunimo sadašnjošću. Inauguracijom nove vlade, na putu prema crnjoj budućnosti, sadašnjost se ispunjava prošlošću, a javnost može svjedočiti kako se, kroz proces pomjeranja institucionalnog i zakonodavnog te preoznačavanja simboličkog okvira, intenzivira već poodmakli projekt poništavanja društvenih standarda utemeljenih tijekom borbe Narodnooslobodilačkog pokreta 1941-45. Međutim, osim kada se ustaški i partizanski pokret, kao regionalne antagoniste, iz konceptualno površnog antitotalitarnog rakursa stavlja na istu vrijednosnu ravan, iz liberalnog društvenog spektra u javnom prostoru sve učestalije dolazi do apela za pomicanjem fokusa s navodno apsolviranih povijesnih tema, a u ime okretanja prema produktivnoj budućnosti.
  • 31. siječnja 2016. Kulturni materijalizam i politike identiteta "Činjenica je da 'identiteti' imaju materijalnu osnovu u kapitalističkim procesima. A samo zato što su konstruirani (iz te materijalne osnove) ne znači da se naprosto radi o spontanim odgovorima na životnu situaciju iz koje izrastaju, koja se može modificirati ili odbaciti po volji. Dakle nije realistično reći nekome 'imaš pogrešan identitet; trebaš zapravo misliti o sebi kao o radniku'. Govoriti o kapitalizmu znači govoriti o sustavu jedinstva u različitosti, kompleksnog jedinstva strukturiranog antagonizmima. U bilo kojoj konkretnoj kapitalističkoj formaciji, snage koje se pojavljuju kao podrška opozicijskim i ljevičarskim borbama obično dolaze iz neke identitetske pozicije; a obično iz više od jedne identitetske pozicije, jer se linije antagonizma križaju, a polja politizacije preklapaju."
  • 8. veljače 2015. Richard Seymour: Kamo dalje, ljevico?

    “Nemogućnost da se razumije uspjeh neoliberalizma kao sveobuhvatnog političkog, ekonomskog i kulturnog projekta, kao i neuspjeh pri razumijevanju njegova dugoročnog hegemonijskog karaktera, znači da ne uspijevamo razumjeti u kakvoj smo se vrsti konjunkture zatekli, i koji je stvarni omjer klasnih i političkih snaga. Potrebno je iz temelja preispitati razdoblje neoliberalizma i njegove učinke, te pokazati […]

  • 12. svibnja 2014. Richard Seymour: Svi smo mi prekarni – o konceptu prekarijata i njegovim pogrešnim uporabama

    Iz novog Up&Undergrounda prenosimo prijevod teksta Richarda Seymoura, kritiku pojma “prekarijata” (kojeg je popularizirao Guy Standing, čije predavanje u sklopu 7. Subversive festivala možete poslušati 13.5. u 19h u kinu Europa). “U svim europskim državama koje prolaze dugoročne strukturne prilagodbe prekarnost se nameće ne samo migrantskim radnicima i najsiromašnijima, ne samo radnicama koje ostaju u […]

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve