Što Trump nije

"Trumpova temeljna glasačka baza mahom je istovjetna glasačkoj bazi Republikanske stranke. Drugim riječima, radi se o disproporcionalno bijeloj, parohijalnoj, militarističkoj i evangeličkoj srednjoj klasi. Trump je nedvojbeno privukao neke neodlučne glasače iz izbornih okruga radničke klase u deindustrijaliziranim državama koji su mu bili ključni za pobjedu (iako se većina te podrške otopila do 2018. godine), a Republikanci su oduvijek povlačili glasove određenog dijela manjine radnika koja se još uvijek zamara izborima. No ova legenda o nacionalističkom refluksu 'bijele radničke klase' zasigurno nije ništa manje vulgarna ili politički upitna u svojim implikacijama od simplificiranog izjednačavanja Trumpa s Hitlerom."

Donald Trump na predizbornom skupu u Arizoni 2016. godine (izvor: Gage Skidmore prema Creative Commons licenci).

Je li Trump fašist? Dylan Riley tvrdi da nije. Prikazi Trumpa kao fašista uglavnom su bili neodređeni, ahistorični i politički skučeni.

Naime, propuštaju uvidjeti što fašizam čini fašističkim. Prije svega, ogromni ratni pritisci u kapitalističkim državama centra: krvavu gigantomahiju koja je odjednom milijune ljudi pretvorila u oružane ubojice. Danas nema takvih pritisaka. Vojnici koji su se vratili iz rata preusmjeravani su u iznimno organizirano civilno društvo, prepuno desničarskih organizacija utemeljenih na udruženjima veterana i paramilitaraca, što je poprilično drugačija situacija od današnjeg masovnog izostanka građanskog angažmana. Nadalje, postojala je dokazana prijetnja socijalističke revolucije, ne samo u Rusiji nego i kroz nekoliko ustanaka diljem Europe, od 1917. do 1921. godine, što je užasnulo elite i prekarnu srednju klasu. A prije svega, bilo je to vrijeme katastrofalne depresije, obilježene kolapsom životnog standarda i sistemskih zdravstvenih rješenja na daleko ozbiljnijoj razini od ičega što smo mogli vidjeti od 2008. godine.

Prema Rileyju, Trumpovu administraciju puno je bolje analizirati koristeći Weberov koncept “patrimonijalizma”, pod čime se podrazumijeva država kojom se u suštini upravlja kao privatnim obiteljskim biznisom. Sklon sam složiti se s tim naglaskom. Rileyjeva je analiza dosad znakovito nalik onoj Enza Traversa, koji tvrdi da je Trump prema fašizmu ono što je pokret Occupy prema komunizmu. (Čime je uspješno istaknuta uloga političke turbulencije brendirane preko društvenih medija koja je prisutna u ovim nascentnim političkim trendovima.)

Međutim, iako je Rileyjeva intervencija utemeljena u historijskoj analizi, riječ je o političkoj intervenciji, reakciji na sljedeću logiku: “ako je Trump fašist, ljevica se mora približiti Demokratskoj stranci, liberalnoj državi i političkom centru koji drži poluge upravljačke moći. Sve mora biti podređeno jedinstvenom nadređenom strateškom cilju spašavanja ureda predsjednika od ovog vulgarnog Ducea. Na različite načine, Madeleine Albright, Timothy Snyder i John Bellamy Foster slažu se po pitanju ove premise. Međutim, iako bih očekivao da ću se upravo oko ovoga najviše složiti s Rileyjem, smatram da ovdje njegova analiza skreće u pogrešnom smjeru.

“U današnjem SAD-u”, tvrdi Riley, “proglobalistički profesionalni sloj huška se na ‘nacionalističku’ bijelu radničku klasu – riječ je o konfiguraciji koja je gotovo suprotna onoj iz međuratnog fašizma.” Trumpova izborna koalicija, tvrdi, mobilizira ljude koji imaju nešto viša primanja od prosječnih i nemaju fakultetsku diplomu, pod čime misli na “kvalificirane manualne radnike”. Nije mi uvjerljiva ova vrsta osiromašene, posredne klasne analize. Trumpova temeljna glasačka baza mahom je istovjetna glasačkoj bazi Republikanske stranke. Drugim riječima, radi se o disproporcionalno bijeloj, parohijalnoj, militarističkoj i evangeličkoj srednjoj klasi. Trump je nedvojbeno privukao neke neodlučne glasače iz izbornih okruga radničke klase u deindustrijaliziranim državama koji su mu bili ključni za pobjedu (iako se većina te podrške otopila do 2018. godine), a Republikanci su oduvijek povlačili glasove određenog dijela manjine radnika koja se još uvijek zamara izborima. No ova legenda o nacionalističkom refluksu “bijele radničke klase” zasigurno nije ništa manje vulgarna ili politički upitna u svojim implikacijama od simplificiranog izjednačavanja Trumpa s Hitlerom.

Zašto je ovo bitno? Riley tvrdi da se trampizam temelji na nacionaliziranom klasnom antagonizmu. Činjenica da se ovo u velikoj mjeri podudara s načinom na koji banoniti opisuju sami sebe i svoje desničarske saveznike iz Europe, očigledan je razlog za oprez. Implikacije za smjer kretanja i perspektivu trampizma uvelike su drugačije, ovisno o tome predstavlja li trampizam prvenstveno: i.) desničarsku radikalizaciju tradicionalne republikanske baze, popraćenu i tradicionalnom mržnjom prema radnicima, crnim ljudima, queer osobama, Muslimanima i strancima, ili, ii.) reakcionarnu artikulaciju antioligarhijskog sentimenta radničke klase. Trump postojano, i na svoj najgori dan, uživa podršku koja ne opada ispod 35 posto populacije. Što nam to ukazuje? Je li to indikacija lojalnosti nacionalističkih manualnih radnika, koji su oduševljeni njegovim kozmetičkim pregovaranjem o NAFTA-i, njegovim trivijalnim trgovinskim ratom s Kinom, i njegovim (uvelike prenapuhanim) poreznim rezovima? Ili se time nagovještava da je temeljno republikansko biračko tijelo odlučno raskinulo s establišmentom Republikanske stranke, i vjeruje kako Trump pokušava ostvariti (njima) najvažnije dijelove svoje agende, poput progona migranata?

Pored ovoga, u igri je i bitnije političko pitanje. Mislim da smo ustanovili kako trampizam ne nalikuje međuratnom fašizmu, dok se njegovu administraciju, iako se njezina agenda ne poklapa s tradicionalnim Washingtonom, ne može naprosto opisati kao neofašističku. Međutim, u kontekstu globalne revitalizacije ekstremno desnih tendencija, u kojem bismo smislu trebali očekivati da će fašizam 21. stoljeća nalikovati svojim prethodnicima? Po definiciji, on ne može biti tek ponavljanje dvadesetih ili tridesetih, jer je došlo do temeljite promjene globalnog konteksta, kao i cijelog političkog, kulturnog i medijskog sistema, da ne spominjemo strukture rase i spola. Produktivnije bi bilo ne pitati je li Trump neofašist, već koje bi aspekte budućeg fašizma, njegovih politika i elektoralne baze, mogao anticipirati. S obzirom na to, mislim da je Enzo Traverso na krivom tragu kada tvrdi da su trampizam i slične tendencije “postfašističke”: treba postaviti pitanje u kojim su pogledima predfašističke.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu.

Vezani članci

  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji, statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva ovisni o materijalnoj podlozi na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje - kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.
  • 31. prosinca 2018. Lekcije jugoslavenskih samoupravnih praksi „Ne treba previše da se oslanjamo na prošlost kao izvor borbe, već na trenutnu snagu i trenutne pozicije onih koji mogu da promene svet, a to je i dalje radnička klasa, koja se transformisala i ima neke nove elemente, ali koja suštinski još uvek živi od svoga rada, kao i stotinama godina u kapitalizmu. Trenutak kad shvati svoju snagu i moć da svrgne političke elite, trenutak je kome treba da se nadamo i na kom treba da radimo. Da li je u tom kontekstu sećanje na jugoslavenske samoupravne prakse instruktivno? Mislim da je, ali u relativno limitiranom smislu. Ukoliko pokazuje da neoliberalizam nije večan, utoliko je korisno kao pozitivna lekcija. Ukoliko koči stremljenja za idejom samoemancipacije radničke klase, utoliko je negativna lekcija.“

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve