Studentice i studenti s Bosporskog sveučilišta protiv Erdoğana
S engleskog preveo Martin Beroš
Izvorno objavljeno 16. veljače 2021. godine na portalu Counterfire.
Postavljanje na čelo Bosporskog sveučilišta rektora koji je blizak vladajućoj Stranci pravde i razvoja, te poznat po svojim anti-LGBTIQ+ stavovima samo je korak u nizu proširenja dosega Erdoğanove autoritarne vlasti na nekoć nezavisne institucije i jačanja konzervativnog utjecaja na turski društveni život. Međutim, takav čin proizveo je dvomjesečne studentske prosvjede. Vlast demonizira pobunjenike_ce, označavajući ih kao teroriste, seksualne devijante, vandale i barbare, u pokušaju legitimiranja policijske brutalnosti i uhićenja. Studentski otpor u Istanbulu ipak žilavo opstaje, ali potrebna mu je međunarodna solidarnost.
Studentice i studenti u Istanbulu trenutno prkose Erdoğanovom autoritarnom režimu koji vrši represiju nad neistomišljenicima i guši akademske slobode.
„Nećemo obarati pogled“ postao je slogan otpora na Bosporskom sveučilištu (Boğaziçi Üniversitesi) nakon što je policijski službenik snimljen kako urla na prosvjednike ne bi li ih, u pokušaju da ih zastraši, natjerao da spuste pogled.
Međutim, prosvjednice i prosvjednici, predvođeni studenticama i studentima, odbijaju ustuknuti, i umjesto toga upiru prstom u one koji bi zapravo trebali pognuti svoje glave od srama.
Erdoğanov autoritarni stisak
Demokratska prava pod brutalnim su udarom u Turskoj otkako je Stranka pravde i razvoja (Adalet ve Kalkınma Partisi, AKP) prije gotovo dva desetljeća došla na vlast.
Prizori policijske brutalnosti i pokušaji utišavanja opozicije vladinoj zlouporabi moći u Turskoj stoga nisu rijedak prizor.
Nakon propalog puča iz 2016. godine, tisuće je akademskih radnica i radnika, odvjetnika i odvjetnica, novinara i novinarki te javnih službenika i službenica bilo privedeno je zbog uglavnom neutemeljenih sumnji na povezanost s terorizmom, a više od deset sveučilišta diljem zemlje je zatvoreno.
Predsjednik Recep Tayyip Erdoğan prošloga je mjeseca usmjerio svoj napad na akademske radnike i radnice te studente i studentice Bosporskog sveučilišta.
Bosporsko sveučilište jedna je od najprominentnijih institucija u Turskoj i jedna od glavnih znanstveno-istraživačkih institucija u Istanbulu, poznata po svojoj slobodoumnosti – što je postala rijetkost u ovoj zemlji.
Na valu kontinuiranih pokušaja da svoj konzervativni utjecaj proširi cjelokupnim turskim društvenim i kulturnim životom, Erdoğan je na mjesto rektora sveučilišta postavio Meliha Bulua, osnivačkog člana AKP-a. Bulu je još od vojnog puča iz 1980. godine prvi kojega su na to mjesto postavile strukture koje se nalaze izvan Sveučilišta.
Bulu je bio kandidat AKP-a na izborima za zamjenika rukovodstva u Istanbulu (prva regija) 2015. godine. Međutim, bliske veze s Erdoğanom i njegovom strankom nisu jedina stvar koja ga čini neprikladnom figurom za poziciju rektora.
Otkriveno je da je većina njegovih akademskih radova plagirana, a poznat je i po gnusnim komentarima o LGBT+ zajednici. Studentice i studenti poručili su da ne prihvaćaju Bulino namještenje jer se time jasno krše akademske slobode i znanstvena autonomija, kao i demokratske vrijednosti tog sveučilišta.
Akademsko osoblje također strahuje od mnogih negativnih posljedica njegova dolaska, poput zapošljavanja kadrova na temelju političkog svrstavanja, malicioznih istraga usmjerenih protiv kritički nastrojenih akademskih radnica i radnika, proračunskih rezova u humanistici i društvenim znanostima te otvaranja sveučilišnog kampusa privatnim investitorima.
Slamanje disenzusa
U protekla dva mjeseca prosvjedovanja na Bosporskom sveučilištu privedeno je više od 200 ljudi. Studentice i studenti izjavljuju kako im specijalne snage pretresaju domove usred noći, uglavnom zbog njihovih tweetova ili podrške prosvjednoj akciji.
Također, česti su slučajevi nezakonitih individualnih pretresanja uz skidanje do gola te policijskog zlostavljanja onih koje se zadržava u pritvoru.
Dužnosnici su označili prosvjednice i prosvjednike kao seksualne devijante zbog njihove podrške LGBT+ pravima, ukazujući na izložbu koja je u sklopu prosvjeda održana na kampusu.
Označavanje svakog oblika opozicije „terorizmom“ je Erdoğanova preferirana metoda gušenja disenzusa i jačanja vlastite nacionalističke baze. Studentice i studenti s Bosporskog sveučilišta nisu izuzeti od toga.
Vođa nacionalističke Stranke nacionalnog pokreta (Milliyetçi Hareket Partisi, MHP) Devlet Bahceli također je jedva dočekao priliku da kapitalizira na grabežu za moći, opisujući studentice i studente kao „vandale, barbare“ i „zmije otrovnice“ koje treba zgaziti prije negoli se otrov raširi.
Prosvjedi se nastavljaju
Nakon pritvaranja prosvjednica i prosvjednika, održane su brojne demonstracije solidarnosti u metropolskim gradovima, poput glavnog grada Ankare i Izmira.
Prizori mučenja i zlostavljanja prosvjednica i prosvjednika iz originalnih demonstracija, kao i prosvjedi solidarnosti, potaknuli su snažne reakcije opozicijskih parlamentarnih predstavnika i organizacija različitih političkih pozadina.
Međutim, prosvjednicama i prosvjednicima s Bosporskog sveučilišta očigledno je potrebna međunarodna solidarnost.
Prosvjetni sindikati, profesionalne organizacije i zagovornici ljudskih prava iz Britanije već su osudili napade turske vlade i izrazili svoju podršku prosvjednicama i prosvjednicima.
Preko 130 akademskih radnica i radnika, odvjetnica i odvjetnika te drugih stručnjakinja i stručnjaka potpisalo je izjavu solidarnosti s otporom, pozivajući sve čelne ljude različitih vlada, institucija visokog obrazovanja i UNESCO-a da apeliraju na turske dužnosnike da poštuju zahtjeve akademskog osoblja te studentica i studenata s Bosporskog sveučilišta.
Solidarnost s narodom Turske (Solidarity with the People Of Turkey, SPOT) održat će dan djelovanja u nedjelju 21. veljače, kako bi prenio poruke solidarnosti. Akcija će se od 13 sati moći pratiti preko streaminga na društvenim medijima ove organizacije.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.
29. prosinca 2020.Ethos: kontradikcije turskog društva na Netflixu
Turska mini-serija Ethos redatelja Berkuna Oye, u produkciji Netflixa, doživjela je međunarodni uspjeh i pohvale kritike. Kroz osam nastavaka serija dramatski umješno gradi nekoliko isprepletenih životnih priča likova različitog socijalnog i kulturnog habitusa i klasnog statusa u suvremenom Istanbulu. Redatelj gotovo dokumentaristički portretira svoje likove i situira njihove odluke, uvjerenja i vrijednosti unutar šireg socioekonomskog i historijskog konteksta turskog društva, kritički se odnoseći prema nasljeđu Erdoğanovog „umjerenog“ islamizma, ali i traumama moderne Turske koje sežu nešto dalje u povijest.
31. prosinca 2019.Kurdsko pitanje nekada i danas
"Politički kaos koji u posljednje vrijeme dominira Bliskim Istokom izražava se, između ostalog, i nasilnom reaktualizacijom kurdskog pitanja. Kako analizirati opseg kurdskih težnji za autonomijom, neovisnošću i jedinstvom u ovim novim uvjetima? Možemo li analizom zaključiti da ove težnje moraju podržati sve demokratske i progresivne snage u regiji i svijetu?"
7. rujna 2016.Migracije kao oblik adaptivne strategije
Nasuprot aktualnim uvriježenim mitovima o „migrantskoj krizi“, migracije su temeljni i formativni element gotovo svih ljudskih društava. Ksenofobna i panična retorika prisutna u mainstream medijima služi obrani „krhkih zidina“ Tvrđave Europe i imperijalističkih politika Globalnog sjevera. Taj diskurs nužno je raskrinkati, a aktualna migracijska zbivanja sagledati u historijskom i globalno-političkom kontekstu kako bismo spoznali obim problema i radili na sustavnim rješenjima. Naš sugovornik na ovu temu bio je Drago Župarić-Iljić iz Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu.
9. srpnja 2019.Tragovima devedeset devete: između imperijalizma i nacionalizma
Nedavno je navršeno 20 godina od završetka rata na Kosovu, posljednjeg poglavlja tragičnih devedesetih. Dugogodišnji napori srpskih i jugoslavenskih političkih elita da Albancima oduzmu pravo na samoopredjeljenje stvorili su napete međuetničke odnose koji se otada nisu bitno poboljšavali, a samim ratom i imperijalističkom agresijom na Srbiju već dugi niz godina uspješno manipuliraju vladajuće nacionalističke garniture. Naši sugovornici_ce razmatraju kako bi se progresivne snage trebale suprotstaviti dominantnim narativima i zauzeti stav naspram dobro poznatih neprijatelja ljevice na ovim prostorima: imperijalizma i nacionalizma.
31. prosinca 2019.Borba olovkama u rožavskom „ratu za obrazovanje“
"Sledeći Abdulaha Odželana, zatvorenog vođu PKK-a sa kojim samouprava dijeli ideološke korene, institut predlaže sistem koji se zasniva na tri potporna stuba „demokratske nacije“: demokratija, ekologija i feminizam. Od svojih početaka u tajnoj nastavi kurdskog jezika pre revolucije, obrazovni sistem se razvijao u pravcu izgradnje potpuno novog kurikuluma, a sada broji preko 3000 škola samo u kantonu Džezira i uključuje univerzitete koji su otvoreni u gradovima Kamišli i Kobana."
13. svibnja 2016.Izbjeglička kriza: Gdje je granica između tragedije i masakra?
Antiizbjeglička politika Europske unije nastavlja svoje destruktivno razračunavanje s izbjegličkom krizom, potičući moralnu paniku u svojim državama članicama. Posljedice su jasno vidljive u krvavim rezultatima izgona, koji pomno demonstriraju kršenje ljudskopravaških načela u ime očuvanja bedema tzv. Prvog svijeta.
10. studenoga 2016.Kolateralne žrtve kolonijalnih politika
Humanitarna kriza nastala ulaskom velikog broja izbjeglica na teritorij EU prošle je godine otkrila inherentna proturječja „zapadne civilizacije“. Strukturna ksenofobija i kolonijalistička institucionalna agenda suočili su se sa samoorganiziranom solidarnošću formalnih i neformalnih mreža, pojedinaca, inicijativa i udruga. Danas, kada je očito da je prolazak ljudi tzv. Balkanskom rutom nužnost, postavljaju se pitanja kako stati na kraj imperijalnim politikama vladajućih elita, ali i kako poboljšati položaj izbjeglica koje se već nalaze u Europi. O ovim i drugim vezanim temama razgovarali smo s Julijom Kranjec iz zagrebačkog Centra za mirovne studije.
3. siječnja 2016.Religija mira ili terorizma – Islam između dviju krajnosti
U svjetlu pariških terorističkih napada za koje je odgovornost preuzela 'Islamska država', a na pozadini migrantske krize, mnogi komentatori predstavljaju Islam kao inherentno nasilnu religiju, zanemarujući činjenicu da u njemu ne postoji centralni autoritet koji interpretira vjeru i pokazujući nerazumijevanje povijesti terorizma koji je tijekom 20. stoljeća bio uglavnom etno-nacionalističkog i sekularnog usmjerenja, da bi na pozadini geopolitičkih previranja postao fenomen koji se vezuje i uz djelovanje islamističkih skupina: "U svjetlu razbijanja ideje o 'doslovnoj interpretaciji Kurana', ni 'Islamska država', a ni njezini saveznici, ne mogu se nazivati 'pravim Islamom'. Oni, kako tvrde Navaz i Bernard Haykel, nisu ništa drugo do li proizvod povijesnih faktora – islamski reformisti koji nasiljem pokušavaju nametnuti svoju verziju Islama drugim muslimanima, a i šire."
31. listopada 2020.Živući pakao Morije i nasljeđe europskog kolonijalizma
Najveći izbjeglički kamp u Europi, Morija, smješten na grčkom otoku Lezvos, bio je još jedna manifestacija birokratiziranog europskog sustava azila i kolonijalnog nasljeđa, čiji je kontinuitet vidljiv i danas u brojnim ukorjenjenjim rasističkim imaginarijima i praksama. U kampu čiji su kapaciteti predviđeni za 3000 izbjeglica, bilo je smješteno više od 13 000 ljudi, izloženih krajnje dehumanizirajućim životnim uvjetima, izostanku sanitarnih čvorova, zdravstvene skrbi i elementarnog zaklona. Nakon njegova uništenja, Europa je na otoku postavila novi kamp u kojem su uvjeti još nepodnošljiviji.
6. prosinca 2016.Ece Temelkuran: Slobodu sam našla u apokaliptičnom realizmu
U Booksi je gostovala Ece Temelkuran, nagrađivana književnica i jedna od najpoznatijih turskih političkih novinarki. Temelkuran je u Booksi razgovarala s Antonijom Letinić, urednicom portala Kulturpunkt, o aktualnoj političkoj krizi u Turskoj te svom medijskom i aktivističkom radu. Potom je održala predavanje na temu "Odnos politike i pisanja" o svom angažmanu u pisanju novinarskih i književnih tekstova. Donosimo snimku razgovora i predavanja iz Bookse.
4. lipnja 2020.Covid-19 i njegove metafore IV
Kako su se mjere ublažavanja pandemije korona virusa odrazile na različite aspekte svakodnevice pročitajte u refleksijama o manifestacijama nasilja, šovinizma te prekarnih radnih i životnih uvjeta na (post)karantenskoj mizansceni kapitalističko-patrijarhalne realnosti, i novim, ali postojano kontradiktornim parametrima privremeno prekinutih ili izmještenih praksi društvenosti, preživljavanja, reartikulacije, solidarnosti i otpora.
12. srpnja 2020.Vučićeva izborna Pirova pobeda
Unatoč pokušajima da spuštanjem izbornog cenzusa za ulazak u Narodnu skupštinu i drugim intervencijama u izborni proces te mobilizacijom kapaciteta vlastite stranke fingira demokratsku pluralnost, a suočen s opozicijskim bojkotom izbora poveća izlaznost, kako bi svojoj predvidljivoj pobjedi prije svega u očima europske javnosti priskrbio demokratski legitimitet, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji u dobroj mjeri kroji politički život u zemlji, nije uspio u namjeri da izbjegne bjeloruski scenarij – parlament bez opozicije. U idućem tekstu, autor analizira aktualnu prosvjednu situaciju u Srbiji.
29. prosinca 2019.Južni vjetar novog sindikalizma: region kao radnička priča
U europskoj podjeli uloga, postsocijalističke zemlje Balkanskog poluotoka funkcioniraju kao rezervoar radne snage koja migrira u zemlje centra ili je firme iz centra jeftino upošljavaju putem podugovaranja i u sklopu direktnih stranih investicija. U pokušaju da stvore povoljnu investitorsku klimu, države oslabljuju i uklanjaju zakonske zaštite na koje se mogu pozvati radnice i radnici, dopuštajući i financijski potičući neljudske uvjete rada. Do relativno uspješnih radničkih borbi uglavnom dolazi u javnom sektoru, gdje je i sindikalna infrastruktura jača, kao u slučaju prosvjetnog štrajka u Hrvatskoj ili štrajka u Pošti Srbije. Međutim, otvaraju se i perspektive novog sindikalizma, kao odgovora na prekarnost u privatnom sektoru: nakon duge pravne bitke, 30 000 radnica i radnika zaposlenih u albanskim call centrima za talijansko tržište dobilo je svoj sindikat. Pročitajte pregled sindikalnih aktivnosti na europskoj periferiji.
28. prosinca 2018.Studentski prosvjedi u Albaniji: „Svjedočimo izravnoj posljedici neoliberalne reforme obrazovanja“
Proces komercijalizacije visokog obrazovanja u Albaniji, jednoj od najsiromašnijih europskih država u kojoj godišnje školarine trenutno iznose i do 2000 eura, nedavno je kulminirao odlukom neoliberalne, tek nominalno socijalističke vlade premijera Edija Rame o uvođenju sustava novčane naplate za svaki nepoloženi ispit. Nagomilano nezadovoljstvo studenata i njihovih roditelja, egzistencijalno ionako preopterećenih uslijed niskih prihoda i visokih troškova života, 4. prosinca ove godine napokon se prelilo na ulice prijestolnice, a uskoro i svih većih albanskih gradova. Pročitajte prijevod kratkog intervjua s jednim od organizatora prosvjeda i nastavnikom na Fakultetu geologije i rudarstva u Tirani.
27. prosinca 2020.Neoliberalna država globalnog Juga (1): kako je kulturni nacionalizam pobijedio sekularni
Prvi u nizu tekstova o globalnom Jugu nastao je kao bilješka za pripremu razgovora s teoretičarkom Radhikom Desai, koji se ove godine održao u sklopu Subversive festivala, a u njemu ćemo na primjeru Indije prikazati politički obrat između sekularnog i kulturnog nacionalizma, što je tema kojom se Desai bavila u svojim publikacijama u jeku dolaska na vlast BJP-a u Indiji i rasta Hindutve kao fundamentalističkog društvenog pokreta u Indiji.