Živući pakao Morije i nasljeđe europskog kolonijalizma
S engleskog preveo Vir Lev
Izvorno objavljeno 27. listopada 2020. godine na openDemocracy.
Najveći izbjeglički kamp u Europi, Morija, smješten na grčkom otoku Lezvos, bio je još jedna manifestacija birokratiziranog europskog sustava azila i kolonijalnog nasljeđa, čiji je kontinuitet vidljiv i danas u brojnim ukorjenjenjim rasističkim imaginarijima i praksama. U kampu čiji su kapaciteti predviđeni za 3000 izbjeglica, bilo je smješteno više od 13 000 ljudi, izloženih krajnje dehumanizirajućim životnim uvjetima, izostanku sanitarnih čvorova, zdravstvene skrbi i elementarnog zaklona. Nakon njegova uništenja, Europa je na otoku postavila novi kamp u kojem su uvjeti još nepodnošljiviji.
Kada iz zgarišta Morije naprosto nastane Morija 2.0, sve se više čini da europski sistem sam održava vlastiti kontinuitet
Martinikanski pjesnik i esejist Aimé Césaire u svojem je Diskursu o kolonijalizmu (1955) ustvrdio da je Europa bacila kletvu nacizma na sebe još kada je izgubila dušu u kolonijama.[1] U njegovo su vrijeme stratezi i političari govorili da se granice Europe ne daju obraniti. Césaire je odgovorio da je najgore od svega to što je sama Europa moralno i duhovno neobranjiva. Europski kolonijalizam se pravdalo idejom da je Europa kolijevka prosvjetiteljstva, „civilizacije“, a kasnije i ljudskih prava. Europske živote oduvijek se smatralo vrednijima od života ne-Europljana. Upravo je taj dominantni stav postavljen u fokus Césaireove kritike.
Nedavno uništenje kampa Morija i posljedično natezanje i licitiranje ljudima suočavaju nas s načelnim pitanjem – je li Europu moguće braniti. Ili bismo izbjeglički kamp, kao i njegovo uništenje, trebali smatrati amblemom u kojem se ogleda nasljeđe kolonijalne Europe, koja se pogrešno i opetovano predstavlja kao moralni kompas čitavog planeta?
Europski sustav azila opisao je Moriju kao uobičajeni centar za registraciju u kojem tražitelji azila mogu pokrenuti azilni postupak u skladu s ljudskim pravima. Međutim, Morija nije bila ni blizu humanitarnom registracijskom centru. Kao rezultat dogovora između EU i Turske 2016. godine, Morija je pretvorena u najveći izbjeglički kamp u Europi, s više od 13 000 stanovnica i stanovnika, unatoč činjenici da je prvotno izgrađena za smještaj do 3000 izbjeglica. Osim posvemašnje nestašice sanitarnih čvorova i zdravstvenih centara, te prenatrpanog smještaja, manjak zaklona i prostora prisilio je velik broj izbjeglica na život u improviziranim skloništima izvan kampa. Bivši gradonačelnik Lezvosa već je 2015. godine upozorio na to da će se Morija pretvoriti u „europski Guantánamo Bay“. Afganistanske i sirijske izbjeglice (s kojima je tijekom terenskog istraživanja 2017. godine razgovarao jedan dio autorskog tima ovog teksta) koristile su izraz Jahannam pri opisivanju Morije: Jahannam na arapskom jeziku i farsiju denotira pakao.
Mediteranski lijes
Morija nije jedino mjesto gdje se izbjeglice dehumanizira: cijela mediteranska regija već godinama funkcionira kao lijes za sahranjivanje ljudskih tijela, a EU je proširila svoje granice duboko u Afriku kako bi migrantima zapriječila ulaz, bez obzira na ljudske gubitke. Tijekom posljednjih desetljeća, europski birokratski azilni aparat sveo je izbjeglice na brojke, statistiku, i tekuće mase koje prijete kontinentu i preplavljuju Europu. Označeni su kao tuđinci, izgrednici, oportunisti i paraziti, ekonomske izbjeglice – sve osim ljudi poput „nas“. Izbjeglice su osuđene na život u paklu na zemlji jer su morale napustiti svoje zemlje zbog rata, progona ili globalnih ekonomskih nejednakosti. Njihov je jedini zločin to što su izbjeglice.
Predstavnici ljudskih prava
Skloni smo se zavaravati da je ova situacija nastala pod pritiskom ekstremne desnice: kao protumjeru ultradesničarskoj politici, europski tehnokrati i stratezi umjerenih opcija zagovaraju strogu kontrolu izbjegličkih tokova i europske vanjske granice. Slijedeći ovu strategiju, „umjerene“ političke stranke postrožavaju svoje azilne politike i zauzimaju sve oštriji stav prema izbjeglicama.
No, što bi se dogodilo kada bismo prihvatili Césaireove uvide i spoznali da su trenutne azilne politike zapravo proizvod desetljeća dehumanizacije izbjeglica koju provodi europska birokracija i tehnokratska politika, a kojima iz pozadine čvrstom rukom kormilare nasljeđa kolonijalnih imaginarija i geografija? Što ako varljivo samopoimanje europskih liberalnih demokracija kao „predstavnica ljudskih prava“ nikada nije bilo opravdano?
Europske umjerene stranke i parlamentarne većine ne mogu se distancirati od nasljeđa europskog kolonijalizma koje je sve neeuropske živote učinilo inferiornima. Tome svjedoče brojne prakse. Ovo je nasljeđe osnova duboko ukorijenjenog rasizma u Europi, koji je pokret Black Lives Matter konačno stavio na dnevni red. Inferiorizacija i dehumanizacija također se nedvosmisleno manifestiraju kroz napuštanje, detenciju, deportaciju i utapanje na tisuće ljudskih bića na vanjskim granicama Europe. Možemo li Moriju prepoznati tek kao bolan simptom onoga što u Europi tek slijedi, a na tragu onoga što je već bilo? Ne bave li se zapravo mnoge europske institucije, stranke i parlamentarne većine – a ne samo ekstremna desnica – europskim, a ne ljudskim životima?
Nakon što je u rujnu 2020. godine Morija izgorjela do temelja, Europa je postavila novi izbjeglički kamp na Lezvos, u kojemu izbjeglice žive u klimavim šatorima koji prokišnjavaju, bez pristupa tekućoj vodi, zaštiti od vremenskih neprilika, medicinskoj skrbi i pravnoj podršci. Izbjeglice primorane nastanjivati kamp opisuju ovo neizvjesno stanje gorim od Morije.
Europa bi nedvojbeno na svom teritoriju bez ikakvih problema mogla smjestiti 12 000 tražitelja azila. Potrebna je samo naša politička volja. Međutim, s obzirom na to da povijest priča drugačiju priču, čini se da stvaramo nove Morije. Dapače, izbjeglice su već pronašle odgovarajuće ime za ažuriranu verziju najvećeg europskog izbjegličkog kampa: zovu ga „Morija 2.0“.
Bilješke:
[1] Césaire, A. (1989). Discours sur le colonialisme. Paris: Présence africaine. (izvorno djelo objavljeno 1955. godine)
22. listopada 2017.11 HM teza
Feministička borba za reproduktivna prava na području bivše Jugoslavije već više od dva desetljeća svoje argumente promišlja primarno u okvirima liberalnog koncepta ljudskih prava, strateški odvojena od socioekonomskog konteksta i vlastitog socijalističkog nasljeđa. Ponuđenih jedanaest historijsko-materijalističkih teza dio su nastojanja da se borbu za pravo na abortus ponovno pozicionira u kontekst klasne borbe, a feminističku teoriju i praksu u kontekst šireg antikapitalističkog projekta, što je i jedini način da legalni pobačaj postane i egalitaran, odnosno dostupan svim ženama. Tekst je korišten kao argumentacijska podloga prosvjedne akcije koju je u rujnu ove godine u Zagrebu organizirala Platforma za obranu reproduktivnih prava žena.
31. prosinca 2018.Le citoyen de souche*
U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
24. travnja 2017.Deset prijedloga za borbu protiv Europske unije
Perry Anderson u nedavnom je tekstu ustvrdio da ekstremna desnica uspijeva mobilizirati puno veću biračku bazu, igrajući na kartu rasističkih sentimenata i ksenofobnih rješenja te pojednostavljenih političko-ekonomskih manevara, dok se ljevica, uz iznimke, libi postaviti odveć nedvosmislene i izravne zahtjeve. Kako bi doskočili tom problemu, a zadržavajući se u duhu humanog internacionalizma, donosimo vam prijevod teksta skupine aktera/ki s europske ljevice koji na raspravu stavlja deset prijedloga kao pokušaj razračunavanja s izostankom jasne mobilizacijske podloge za izlazak iz europske krize.
31. prosinca 2019.U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma
"U predavanju ću se baviti nekima od tema koje sam obrađivala u knjizi In the Name of Women’s Rights. The Rise of Femonationalism (Duke, 2017). U tom djelu istražujem nerijetku praksu da anti-islamističke i ksenofobne inicijative iskorištavaju feminističke ideje, kao i načine na koje se to događa. Uvodim termin „femonacionalizam“, kako bih njime opisala prakse i zagovaračke kampanje u sklopu kojih se, prikazivanjem muslimanskih muškaraca kao ugnjetavača, te naglašavanjem potrebe za spašavanjem muslimanskih žena, ove anti-islamističke skupine koriste rodnom jednakošću ne bi li opravdale svoje predrasude."
29. studenoga 2020.Četiri stvari koje trebate znati o granicama
Međudržavne granice ne samo da su simbol susreta i razdvajanja, onoga što omeđuje i razlikuje nacije, nego ih se također u posljednje vrijeme prevalentno promatra u kontekstu kontrole migracija. Donosimo prilog o povijesti sustavnog nasilja nad migrantkinjama i migranitma, o ciljevima i metodologiji učvršćivanja granica, te o migracijama povezanima s kapitalnim investicijama i vojnim operacijama – koje se odvijaju daleko od fizičke američko-meksičke granice, koja je i dalje u središtu interesa imigracijskih politika.
31. prosinca 2019.Europska ekstremna desnica između neoliberalne i protekcionističke struje
Bez obzira na ključne sličnosti, poput nadređenog im identitarnog esencijalizma, suvremene stranke ekstremne desnice mogle bi se diferencirati na one koje promoviraju čistu neoliberalnu politiku i one koje se zalažu i za protekcionističke mjere. Političke struje ekstremne desnice nisu antikapitalističke, čak i kada koriste elemente takvog diskursa: društvena kolektivnost koja im je u osnovi je hijerarhijski ustrojena nacionalna zajednica, podređena vlasti i određena spram vanjskog neprijatelja. Debatirati s ekstremnom desnicom u navodno neutralnom polju rasprave stoga je besmisleno, jer daje još više prostora politikama mržnje. Donosimo intervju s politologom Janom Rettigom.
31. siječnja 2016.Imigranti su ključan element radničke klase
U razgovoru o migracijama Sandro Mezzadra sa Sveučilišta u Bologni promatra iste kao društveni pokret s posebnim naglaskom na subjektivnom stremljenju za boljim životom, razlažući kako su zapravo prodiruće silnice kapitala te koje stubokom mijenjaju uvjete života i rada na prostoru Europe. Govori i o Dublinskom protokolu – režimu azila u okvirima implementacije Schengenskog sporazuma, te o jačanju rasizma koje podcrtava potrebu za kolektivnim europskim odgovorom na spomenute probleme.
30. srpnja 2017.Izbjeglice i dalje prkose beznađu „balkanske rute“
Od osnutka takozvane Islamske Države prošlo je već više od desetljeća, no posljedice nastanka ove zločinačke tvorevine tvrđavi Europi postale su vidljive tek 2015. godine, kada je Viktor Orbán, ultrakonzervativni predsjednik mađarske vlade, zatvorio granice države za izbjeglice iz ratom pogođene Sirije, Iraka i Afganistana, kao i za migrante iz velikog broja azijskih i afričkih zemalja. Ni nakon dvije godine izbjeglicama se ne pružaju alternative mogućem utapljanju na Sredozemlju ili beskrajnom čamljenju u nekome od istočnoeuropskih detencijskih centara, izbjegličkih kampova itsl. Donosimo prijevod teksta u kojem Tajana Tadić, volonterka Are You Syrious?, sagledava trenutnu situaciju i utjecaj hrvatskog pravnog sustava na istu.
13. svibnja 2016.Izbjeglička kriza: Gdje je granica između tragedije i masakra?
Antiizbjeglička politika Europske unije nastavlja svoje destruktivno razračunavanje s izbjegličkom krizom, potičući moralnu paniku u svojim državama članicama. Posljedice su jasno vidljive u krvavim rezultatima izgona, koji pomno demonstriraju kršenje ljudskopravaških načela u ime očuvanja bedema tzv. Prvog svijeta.
10. studenoga 2016.Kolateralne žrtve kolonijalnih politika
Humanitarna kriza nastala ulaskom velikog broja izbjeglica na teritorij EU prošle je godine otkrila inherentna proturječja „zapadne civilizacije“. Strukturna ksenofobija i kolonijalistička institucionalna agenda suočili su se sa samoorganiziranom solidarnošću formalnih i neformalnih mreža, pojedinaca, inicijativa i udruga. Danas, kada je očito da je prolazak ljudi tzv. Balkanskom rutom nužnost, postavljaju se pitanja kako stati na kraj imperijalnim politikama vladajućih elita, ali i kako poboljšati položaj izbjeglica koje se već nalaze u Europi. O ovim i drugim vezanim temama razgovarali smo s Julijom Kranjec iz zagrebačkog Centra za mirovne studije.
7. rujna 2016.Migracije kao oblik adaptivne strategije
Nasuprot aktualnim uvriježenim mitovima o „migrantskoj krizi“, migracije su temeljni i formativni element gotovo svih ljudskih društava. Ksenofobna i panična retorika prisutna u mainstream medijima služi obrani „krhkih zidina“ Tvrđave Europe i imperijalističkih politika Globalnog sjevera. Taj diskurs nužno je raskrinkati, a aktualna migracijska zbivanja sagledati u historijskom i globalno-političkom kontekstu kako bismo spoznali obim problema i radili na sustavnim rješenjima. Naš sugovornik na ovu temu bio je Drago Župarić-Iljić iz Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu.
31. siječnja 2016.Kulturni materijalizam i politike identiteta
Kako stvoriti univerzalni socijalistički projekt u kontekstu prioritiziranja „identitetskih politika“ danas je jedno od ključnih pitanja prilikom promišljanja lijevih progresivnih strategija otpora. Iz Up&Undergrounda 27/28 prenosimo prijevod teksta Richarda Seymoura o važnosti materijalizacije kulture i „identitetskih pitanja“ te neophodnosti da se u izgradnji univerzalnog političkog subjekta operacionalizira realno postojeća partikularna iskustva nepravde kao dio materijalnih procesa.
19. prosinca 2018.Mogu li žuti prsluci govoriti?
Masovni prosvjedi posljednjih se tjedana kapilarno šire europskim centrom i periferijom kao sve glasniji izraz bunta i nagomilanog nezadovoljstva protiv nesmiljenih zaoštravanja neoliberalnih politika koje udaraju na golu egzistenciju. Pročitajte komentar pisca Édouarda Louisa, glasnog podržavatelja pokreta gilets jaunes (žuti prsluci), o medijskoj i političkoj diskvalifikaciji onih koji na ulicama demonstriraju da je klasna borba odozdo prijeko potrebna i još uvijek moguća.
4. svibnja 2019.Neoliberalizam, migrantkinje i komodifikacija brige
Statistički podaci jasno ukazuju da je europsko tržište rada strogo rodno i rasno uvjetovano. Istovremeno s rastom nezaposlenosti među muškarcima, ona je među ženama u padu. Međutim, ovi naizgled suprotni učinci krize ne ukazuju na privilegirani položaj radnica, već na proces ubrzane feminizacije migracija, kao rezultat porasta potražnje za radnom snagom u tradicionalno „ženskim“ poljima kućanskog rada i rada brige. Autorica objašnjava što nam sudbina migrantkinja može reći o sve lošijem položaju radništva u cjelini. Sara R. Farris održat će 7. svibnja u 19h u kinu Europa predavanje pod naslovom „U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma“, u sklopu ovogodišnjeg 12. Subversive festivala.
19. srpnja 2019.Na braniku kluba, kvarta i antifašizma
Solidarnost s lokalnom zajednicom, napadački nogomet, rezultatski usponi i padovi, politički angažman i podrška vjernih ultrasa Bukanerosa, sukobi s upravom – sve ovo dio je svakodnevnice španjolskog drugoligaša Raya Vallecana, jednog od simbola antisistemske borbe u sportu, koji uskoro kreće u novu sezonu. Koegzistencija progresivnih vrijednosti, navijača i kluba nastalog usred siromašnog madridskog kvarta Vallecasa u vrijeme revolucionarnih previranja, opetovano apostrofira da su borbe i inicijative van terena barem jednako bitne kao i nadmetanje igrača na njemu.
11. prosinca 2017.Nismo svi u istom čamcu
S Giacomom D'Alisom, ekološkim ekonomistom, političkim ekologom i višim istraživačkim suradnikom IPE-a za 2017./18., razgovarali smo o odnosu koncepta neograničenog ekonomskog rasta i stvarnosti ograničenih planetarnih resursa, ulozi kapitalizma u globalnim klimatskim promjenama, migrantskim politikama, konceptu odrasta (degrowth) te sužavanju proizvodne sfere naspram feminističkog jačanja društvene reprodukcije. Intervju je snimljen 2016. godine na Visu, za vrijeme Zelene akademije, a D'Alisa će u utorak 12. prosinca u Zagrebu održati predavanje pod naslovom „Odrast i država“.
19. prosinca 2018.Nova klasna politika: perspektiva protiv desnih i neoliberalnih pripovijesti
Uspon desnog populizma dio europske ljevice prepoznao je i kao indikator vlastite slabosti i povijesne erozije značaja. Da ljevica nema monopol na artikulaciju socijalnog pitanja nije nova lekcija. No ono što je relativno novo jest da ga je ljevica posljednjih desetljeća u sve manjoj mjeri postavljala. Ovako glasi kritička dijagnoza autora poput francuskog sociologa Didiera Eribona. Objavljivanje njemačkog prijevoda njegove sociološko-autobiografske monografije Povratak u Reims inicirao je 2016. godine opsežne rasprave unutar njemačke ljevice. Mnogi su usvojili Eribonovu dijagnozu i plediraju za povratak klasnoj politici, dok drugi upozoravaju na opasnost rehabilitacije starog klasnog redukcionizma i olakog dezavuiranja desetljeća nastojanja oko rodnih i manjinskih pitanja. Formuliran unutar tih rasprava, pojam „Nove klasne politike“ teži integraciji klasnog i „identitetskih“ pitanja kao temelja obnove integrativne lijeve politike, koja se mora suprotstavljati i desnim i neoliberalnim narativima. Pročitajte prijevod teksta Sebastiana Friedricha.
18. srpnja 2016.Privatizacija društva: proizvodnja ljudskog viška
Na pozadini demontaže socijalnih država i resemantizacije „društva“ kao „zone nesputane trgovinske razmjene“, neujednačena tržišna utakmica tretira mase ljudi u najboljem slučaju kao jeftinu radnu snagu, a ni srednja klasa više ne uživa nekadašnju razinu sigurnosti i materijalnih privilegija – zbog čega postaje potencijalno prijemčiva za fašizirajuće trendove obračunavanja s percipiranom „nelojalnom konkurencijom“. Pročitajte proširenu, prilagođenu verziju intervjua s voditeljicom programa „Motor mijene“.
2. svibnja 2020.Sedam teza o socijalnoj reprodukciji i pandemiji COVID-19
Članice Marksističko-feminističkog kolektiva iz antikapitalističke pozicije i okvira teorije socijalne reprodukcije demontiraju kapitalistički odgovor na aktualnu zdravstvenu krizu, uzimajući za polazišnu točku jedan od ključnih elemenata kapitalističkog sistema proizvodnje – rad koji proizvodi i održava život, a koji je istovremeno prva linija borbe protiv pandemije korona virusa.
31. srpnja 2019.Skvotiranje je deo stambenog pokreta
Teorijska i politička razmatranja praksi skvotiranja moraju uzeti u obzir sve veći broj ljudi koji ostaje bez krova nad glavom zbog nemogućnosti otplate stambenih kredita, preniskih plaća te vrtoglavog rasta cijena najma, kao i historijske borbe za stanovanje te organiziranje u lokalnim zajednicama. Izostanak adekvatne socijalne raspodjele stambenog prostora i sve učestalije deložacijske prijetnje u Srbiji su pokrenule val recentnih borbi koje ukazuju na važnost uspostavljanja saveza militantnih i drugih oblika skvoterskih praksi te politički snažnog stambenog pokreta.
26. srpnja 2020.Službeno je – Steven Pinker priča gluposti
"Kada Steven Pinker uporno tvrdi da se stanje u svijetu sve više poboljšava, dobar dio njegova argumenta temelji se na tvrdnjama o smanjenju globalnog siromaštva. Međutim, novi izvještaj UN-ova stručnjaka za temu siromaštva poništava navedeni argument, demonstrirajući kako je globalno siromaštvo ostalo gotovo nepromijenjeno tijekom posljednjih četrdeset godina."
18. listopada 2016.Solidarnost u praksi
Prihvat izbjeglica na takozvanoj „balkanskoj ruti“, aktiviranoj 2015. godine, pokazala je različite strategije suočavanja s izbjegličkim valom koje su demonstrirali različiti akteri. Među njima se ističu samoorganizirane grassroots volontersko-aktivističke grupe. Nasuprot onim akterima koji su se u prihvat izbjeglica uključili po službenoj dužnosti ili tražeći strukturna rješenja za problem prihvata, takvi su kolektivi u fokus svojeg djelovanja postavili izgradnju solidarnosti na svakodnevnoj razini. O pozadini grassroots angažmana, ali i o izazovima koji pred njima stoje razgovarali smo s Aigul Hakimovom iz Protirasistične fronte brez meja.
31. prosinca 2019.Zatvorski kolonijalizam
"Suvremena ulaganja Ujedinjenog Kraljevstva u deportacijsku infrastrukturu replika su povijesnih praksi deportacije antikolonijalnih disidenata i agitatora, koje je britanski kolonijalni režim izbacio iz Lagosa zbog dovođenja u pitanje imperijalne vladavine u metropoli. Primjerice, predsjednik Nigerijskog sindikata željezničara, Michael Imoudu, deportiran je iz Lagosa u svoj rodni grad u Beninu 1941. godine, i označen kao “potencijalna prijetnja nacionalnoj sigurnosti” zbog svoga radničkog organiziranja. Britanci već dugo koriste prakse deportacije i zatvaranja kako bi kontrolirali kretanje i politički otpor nigerijskih kolonijalnih i postkolonijalnih subjekata."
12. srpnja 2020.Zašto su feminizam i antirasizam sastavni dijelovi klasne borbe
Kapital je strukturno ovisan o domestifikaciji žena i familijalizaciji socijalno-reproduktivnog rada, kao i o proizvodnji te institucionalnoj konsolidaciji konstrukata rasijaliziranog Drugog. Svođenjem feminizma i antirasističke borbe na politike identiteta, kojima je namjera režimom kvota kompenzirati stereotipni odnos prema ženama i rasijaliziranim osobama, zakrivaju se doprinosi socijalističkog feminizma kao feminističke klasne borbe za sistemsku emancipaciju sviju žena i dokidanje strukturnih nejednakosti, a izmiče iz vida i uloga rasizma u smanjivanju vrijednosti rada, osiguravanju supereksploatacije i organizacijske razjedinjenosti radničke klase te legitimaciji imperijalističke eksproprijacije i porobljavanja autohtonog stanovništva.
31. prosinca 2017.Ekonomska kriza – tri alternativna pogleda
Donosimo snimku i izvještaj s panela o ekonomskoj krizi na kojem se razgovaralo o trenutnim ekonomskim odnosima snaga u Europi i njihovim političkim dimenzijama, različitim odgovorima na krizu i mogućnostima koje se u takvoj situaciji nadaju za ljevicu. Kroz raspravu je dominiralo suprotstavljanje dviju teza o uzrocima krize: radi li se o krizi profitabilnosti ili financijskoj krizi. Panel je održan 16. svibnja 2017. godine u sklopu Subversive Foruma 10. Subversive festivala, a na njemu su, uz moderaturu Domagoja Mihaljevića, sudjelovali Joachim Becker, Zoltán Pogátsa i Costas Lapavitsas. Dosad objavljene snimke s prethodnih Subversive festivala potražite na playlisti.
31. prosinca 2019.Rodno, seksualno i ekonomsko nasilje u neoliberalizmu
Iako se rodno uvjetovano nasilje pri tumačenju često svodi na interpersonalno nasilje, marksistička feministkinja Tithi Bhattacharya pokušava utvrditi kakve socioekonomske okolnosti pogoduju njegovoj proizvodnji. Eskalaciju nasilja razmatra u kontekstu četrdesetogodišnjeg pogubnog utjecaja neoliberalnih politika na polje socijalne reprodukcije i tržište rada. Pogledajte snimku i pročitajte pregled predavanja održanog u sklopu 12. Subversive festivala u suradnji s Centrom za ženske studije, a snimke s proteklih festivala potražite na plejlisti.