Ne krivite djecu!

"Utjecaj na okoliš jedne Zambijke nije niti približno jednak onome Amerikanke; iako njezina nacija ima puno višu stopu nataliteta, njezino društvo ne proizvodi ni približnu razinu ugljičnih emisija. Problem, dakle, ipak nije u djeci, već u ovisnosti našega društva o ugljičnom dioksidu koji osigurava sve naše potrebe za vožnjom, letenjem, grijanjem i hlađenjem, kupovinom i hranom, na sve moguće načine štetne po okoliš."

Jaslice
“Ne zasnivajte obitelj – loše je za planet.” Posljednji u nizu negativnih stavova o klimatskim promjenama izostavlja jednu sitnicu: imali djecu ili ne, industrija fosilnih goriva i dalje će postojati.



Nedavni video na portalu Fast Company, gdje se u ulozi pripovjedačice našla bljedolika, nervozna milenijalka, donosi nekoliko nesmotrenih tvrdnji, uključujući i sam naslov “Zašto je rađanje djece najgora stvar koju možete učiniti za planet”, dok u sažetku stoji da ćemo “globalno zatopljenje najbolje spriječiti tako da odlučimo ne zasnivati obitelj”.
 
Video elaborira ugljični otisak svakog novorođenčeta, posebno ističući da će možda svako to dijete u budućnosti također imati svoju djecu. Još jedno ljudsko biće na našem jadnom starom planetu nije mala stvar, pribojava se naša tjeskobna naratorica: to je gore i od vožnje automobilom ili odbijanja ishrane na biljnoj osnovi. Ne sumnjam u njezine podatke. No, zašto svaki čovjek ima tako ogroman ugljični otisak? To ne treba pripisivati vašoj (vjerojatno prilično slatkoj) bebi.
 
Krivnja je to industrije fosilnih goriva koja diktira na koji način organiziramo naše društvo, i kapitalističko pretpostavljanje profita zdravlju planeta. Utjecaj na okoliš jedne Zambijke nije niti približno jednak onome Amerikanke; iako njezina nacija ima puno višu stopu nataliteta, njezino društvo ne proizvodi ni približnu razinu ugljičnih emisija. Problem, dakle, ipak nije u djeci, već u ovisnosti našega društva o ugljičnom dioksidu koji osigurava sve naše potrebe za vožnjom, letenjem, grijanjem i hlađenjem, kupovinom i hranom, na sve moguće načine štetne po okoliš.
 
Svaljivanje krivnje za društvene boljke na rodilje i naše potomstvo nije novina: u kasnom 18. stoljeću pastor Thomas Robert Malthus za problem siromaštva okrivio je preveliki broj djece. Histerici “populacijske eksplozije” istu su buržujsku bojazan oživjeli šezdesetih godina prošlog stoljeća kada su, slično kao i u Malthusovo vrijeme, okrivili žene s više djece za siromaštvo, no ovoga puta i za visoku stopu kriminala. To je bilo posve pogrešno, tvrdi Jenny Brown, autorica knjige Birth Strike: The Hidden Fight Over Women’s Work; naposljetku, iako je američka stopa nataliteta danas niža, siromaštvo nije nestalo. Problem je oduvijek bio kapitalizam.
 
Isto vrijedi i za klimatsku krizu. Na UN-ovom međuvladinom panelu o klimatskim promjenama IPCC iznašli su razne načine da ukažu kako je našem ekonomskom sustavu potrebna promjena. Zaista je lijepo što je internetski portal Fast Company krivnju za ovaj problem svalio na maternice onih 99%, dok je istovremeno cijeli portal jedan veliki hvalospjev kapitalizmu – uključujući, primjerice, veličanje Amazonova “eksplozivnog rasta”. A zapravo, jedna od najgorih stvari koje možete učiniti za planet jest nastaviti navijati za održanje sustava koji ga pustoši.
 
ExxonMobil ne zanima hoćete li imati još jedno dijete. U stvarnosti “najbolja stvar koju možete učiniti” za planet jest poduzeti sve što je u vašoj moći kako biste smanjili političku moć industrije fosilnih goriva, dok je “najgora stvar koju možete učiniti” pokušati uvjeriti ljude u suprotno. I kao što mi je Bill McKibben rekao u prošlogodišnjem intervjuu “postati klimatski aktivist najvažnija je promjena načina života koju možete učiniti”. To bi moglo uključivati direktnu akciju obustave rada plinovoda, organiziranje ljudi da se zalažu za obnovljive izvore energije, rad na izboru više političara koji se zalažu za provođenje Zelenog New Deala poput Alexandrije Ocasio-Cortez, pridruživanje socijalističkoj organizaciji ili činjenje svega što možete kako biste reakcionare poput Donalda Trump zbacili s vlasti.
 
Teško je zamisliti gori oblik neoliberalnog pravljenja ludim od toga da mladoj ženi kažete da preuzme odgovornost za zločine kapitala tako što će napraviti ogromnu osobnu žrtvu – takvu koju će dio ljudi osjetiti kao neprirodnu i neljudsku, poput odricanja od ljubavi ili seksa – istovremeno lišavajući odgovornosti one koji imaju novac i moć. Neki ljudi nemaju djecu jer se brinu da će klimatske promjene budućim generacijama znatno otežati život. AOC je o tome raspravljala u naširoko pogrešno predstavljenom videozapisu na Instagramu, s pravom koristeći ovo pitanje, ne bi li pokazala koliko je pitanje klimatske krize hitno te da je neophodno da naša vlada brzo djeluje. Ovdje sam ukratko pisala o toj dvojbi i premda tema nije iscrpljena, upozoravanje na budućnost koja će vašu djecu suočiti s nadolazećim klimatskim krizama potpuno je različito od argumentacije da sama djeca i životni izbori žena uzrokuju klimatski problem.
 
Iskren i kratak videozapis na portalu Fast Company barem nudi pažljiva upozorenja na rizike, priznajući da suzdržavanje od reprodukcije neće biti od pomoći ne dođe li do drugih značajnih (neimenovanih) promjena. Dakle, oni teško da su najgori neomaltuzijanski prekršitelji. Skupina filozofa tvrdi da bismo se trebali suzdržati od reprodukcije ne samo kao pojedinci, već bi vlade trebale poduzeti mjere „demografskog inženjeringa“ kako bi potaknule takav izbor. (Kao da je ljudima potreban „poticaj“ da se ne razmnožavaju: kao što Brown ističe u knjizi Birth Strike, stupanj nataliteta već je ionako nizak, a u SAD-u je u stalnom opadanju, dijelom i zbog teških ekonomskih uvjeta i činjenice da neoliberalne vlade osiguravaju tako malo infrastrukture za podizanje djece).
 
Logično proširenje svega navedenoga nalazimo u pokretu zastrašujućeg naziva, Voluntary Human Extinction Movement (Pokret dobrovoljnog ljudskog izumiranja, op. prev.), gdje skupina ljudi poziva, za dobrobit planeta, na suzdržavanje od reprodukcije. Na njihovoj internetskoj stranici stoji objašnjenje: “Postupno ukidanje ljudske vrste voluntarnim prestankom biološke reprodukcije omogućit će Zemljinoj biosferi da ozdravi.” Zbog čega uopće spašavati planet, ako ne zbog ljudi?
 
Čovjek se zapita zašto takvi u potpunosti ne postupe poput pripadnika samoubilačkog kulta Jima Jonesa; čini se kako bi to ideološki bio najdosljedniji potez. Ako sebično uživate ili bar tolerirate vlastito postojanje toliko da se usprotivite dobrovoljnom odlasku (vi svinje koje izdišete ugljični dioksid), teško da isto možete zamjeriti ljudima budućnosti.
 
Mizantropija bi u krajnjem slučaju trebala biti prolazno mrzovoljno raspoloženje, a ne politički stav. Možda su naša vladajuća klasa i njezini politički lakeji vođeni samoubilačkim nagonom te čine sve što mogu kako bi uništili ljudsku vrstu – no zaista nema razloga da im u tome pomažemo.






Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Vezani članci

  • 31. prosinca 2019. Jugoslavija nije Galsko selo U javnim istupima kojima je cilj afirmacija antifašističkih vrijednosti i Narodnooslobodilačke borbe nerijetko imamo prilike čuti floskule koje prenaglašavaju posebnosti jugoslavenskog partizanskog pokreta. „Partizani su se oslobodili sami“ ili „Jugoslavija je bila jedina oslobođena država u okupiranoj Europi“ najčešće su formulacije ovakvih dezinformacija, a društvenim mrežama kruži i netočna karta koja ih potkrepljuje. Nasuprot takvim tvrdnjama, povijesna je činjenica da su domaći partizani mogli računati na solidarnost i konkretnu pomoć iz drugih zemalja i nikada nisu djelovali posve sami. Negacijom emancipatornih borbi širom svijeta ne činimo uslugu antirevizionističkim naporima u vlastitom dvorištu.
  • 31. prosinca 2019. O diferenciranom jedinstvu prirode i društva "Prije svega, nužno je da razumijemo na koji se način akumulacija kapitala historijski odvija kroz mrežu života, a ne na mreži života, kako se to uglavnom tumači. Priroda nije samo stvar, odnosno resurs ili, u slučaju ljudske prirode, izvor neplaćenog ili najamnog rada. Na djelu je puno aktivniji i dinamičniji proces. Kapitalizam prolazi kroz mrežu života i sudjeluje u stvaranju prirode, dok istovremeno mreža života prolazi kroz kapitalizam i oblikuje ga. Radi se o koprodukciji."
  • 31. prosinca 2019. Spašavanje klase od kulturnog zaokreta "Ako se cjelokupno društveno djelovanje fokusira na značenje, prijeti li materijalističkom razmatranju klase propast? Čini se da veliki broj, ako ne i većina društvenih teoretičarki i teoretičara smatra da je tome tako, te da su napustili strukturnu teoriju klase u prilog teoriji koja klasu predstavlja kao kulturni konstrukt. Ovaj rad pokazuje da je moguće prihvatiti temeljne uvide kulturnog zaokreta, istovremeno uvažavajući materijalističku teoriju klasne strukture i klasne formacije."
  • 31. prosinca 2019. Socijalni transferi na udaru fiskalnog konzervativizma U kontekstu jačanja privatizacijskih tendencija u sustavu primarne zdravstvene zaštite u Hrvatskoj i zemljama regije, donosimo intervju iz studenog 2017. godine s filozofom, aktivistom i članom kolektiva Gerusija, drugom i suborcem Ivanom Radenkovićem. Razgovarali smo o posljedicama komercijalizacije državnog apotekarskog sektora u Srbiji na dostupnost lijekova i farmaceutskih usluga te načinima na koje se restriktivna fiskalna politika srpskih vlada odrazila na sustav javnog zdravstva i ostalih socijalnih usluga.
  • 31. prosinca 2019. Seksualni rad nasuprot rada "Prepoznati seksualni rad kao rad za neke je liberalni čin koji se izjednačava s trgovanjem tijelima. Protivno takvoj, pogrešnoj ideji, Morgane Merteuil predlaže razmatranje seksualnog rada kao jednog aspekta reproduktivnog rada radne snage i uspostavlja poveznice koje ujedinjuju kapitalističku proizvodnju, eksploataciju najamnog rada i opresiju nad ženama. Ona zorno prikazuje kako je borba seksualnih radnica moćna poluga koja dovodi u pitanje rad u njegovoj cjelini, te kako represija putem seksualnog rada nije ništa drugo doli oruđe klasne dominacije u internacionalnoj (rasističkoj) podjeli rada i stigmatizaciji prostitutke, koje hrani patrijarhat." Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Ane Mrnarević u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 2019, uz mentorstvo dr. sc. Maje Solar.
  • 31. prosinca 2019. Foucault i revizija liberalizma "Foucaultova predavanja o liberalizmu i neoliberalizmu nisu teorijska slijepa ulica (poput njegovih ranijih eksperimentiranja s arheologijom znanja), dok nam produbljena historijska obrada, proizašla iz drugog vala recepcije, omogućuje da idemo onkraj samog Foucaulta, do ključnih pitanja za suvremenu ljevicu."
  • 31. prosinca 2019. Protiv recikliranja "Individualno recikliranje samo po sebi jednostavno nije dovoljno za spas planeta. Čak i najrevnosniji i najodgovorniji reciklatori, moderne Susan Spotlesses, suočavaju se sa strukturnim preprekama pri smanjivanju svojeg otpadnog otiska. Čak i ako smo svi Susan Spotlesses i sustavi za recikliranje rade besprijekorno, sredstva za proizvodnju američkog industrijskog kapitalizma i dalje će beskonačno generirati otpad koji će sudjelovati u procesu proizvodnje."
  • 31. prosinca 2019. Kurdsko pitanje nekada i danas "Politički kaos koji u posljednje vrijeme dominira Bliskim Istokom izražava se, između ostalog, i nasilnom reaktualizacijom kurdskog pitanja. Kako analizirati opseg kurdskih težnji za autonomijom, neovisnošću i jedinstvom u ovim novim uvjetima? Možemo li analizom zaključiti da ove težnje moraju podržati sve demokratske i progresivne snage u regiji i svijetu?"
  • 31. prosinca 2019. Ekosocijalizam ili klimatski barbarizam U vrijeme degradiranja osnovnih materijalnih uvjeta za uspostavu održivog i pravednog društva, socijalistička ljevica mora redefinirati svoj odnos prema prirodi i neljudskim životinjama, imajući istovremeno u vidu da je zahtjev za univerzalnošću različitih borbi otvorio politički prostor revolucionarnijem djelovanju, koje će moći ponuditi odgovore na trenutnu klimatsku krizu. Donosimo osvrt na 16. konferenciju Historical Materialism “Claps of Thunder: Disaster Communism, Extinction Capitalism and How to Survive Tomorrow”, održanu u studenom u Londonu, s programskim naglascima na promišljanju socijalističke budućnosti u kontekstu globalne ekološke krize.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve