Ekosocijalizam ili klimatski barbarizam

U vrijeme degradiranja osnovnih materijalnih uvjeta za uspostavu održivog i pravednog društva, socijalistička ljevica mora redefinirati svoj odnos prema prirodi i neljudskim životinjama, imajući istovremeno u vidu da je zahtjev za univerzalnošću različitih borbi otvorio politički prostor revolucionarnijem djelovanju, koje će moći ponuditi odgovore na trenutnu klimatsku krizu. Donosimo osvrt na 16. konferenciju Historical Materialism “Claps of Thunder: Disaster Communism, Extinction Capitalism and How to Survive Tomorrow”, održanu u studenom u Londonu, s programskim naglascima na promišljanju socijalističke budućnosti u kontekstu globalne ekološke krize.

Više od 3500 klimatskih akvista blokiralo je vlakove koji prevoze ugljen, Welzow-Süd, Lusatia, Njemačka, 14. svibnja 2016. (foto: Paul Lovis Wagner, izvor: Break Free @ Flickr prema Creative Commons licenci)
Programski naglasak 16. konferencije Historical Materialism “Claps of Thunder: Disaster Communism, Extinction Capitalism and How to Survive Tomorrow”, održane od 7. do 10. studenog u Londonu, ove je godine stavljen na promišljanje odgovora o socijalističkoj budućnosti unutar konteksta globalne ekološke krize. Osim na „tradicionalnim“ streamovima, kao što su ”Marxist-Feminism”, “Race and Capital”, “Workers’ Inquiry” i “Sexuality and Political Economy”, te onima na kojima se kritički reflektiralo o temama suvereniteta, utopije i postkapitalizma, umjetnosti i marksizma, suvremenih radikalnih politika na Bliskom Istoku i u Sjevernoj Africi, itd., sudionice i sudionici konferencije imali su mogućnost participiranja u velikom broju rasprava o konceptima, strategijama i vizijama ekološki održivih socijalističkih alternativa.
 
Na panelima u sklopu streama ”Left Ecology” raspravljalo se o reakcijama političkih elita na sve dublju ekološku krizu – od negirajućih, autoritarnih politika desno-libertarijanskih aktera, poput Donalda Trumpa i Jaira Bolsonara, do liberalnodemokratskog zagovaranja tržišta emisija stakleničkih plinova, odnosno takozvanih zelenih tehnologija. Suprotno reformističkim i komodifikacijskim strategijama „zelenog kapitalizma“, kao i etički apelativnoj, često depolitiziranoj tradiciji ekološkog pokreta, ekosocijalizam postavlja zahtjev za radikalnom i sveobuhvatnom transformacijom kapitalističkog sustava. Kao teorijska i praktična platforma za promišljanje demokratskih i održivih političkih i ekonomskih koncepata, ekosocijalizam svojim rješenjima ukazuje na sistemsku i historijsku ograničenost kapitalističkog načina proizvodnje.
Suprotno reformističkim i komodifikacijskim strategijama „zelenog kapitalizma“, kao i etički apelativnoj, često depolitiziranoj tradiciji ekološkog pokreta, ekosocijalizam postavlja zahtjev za radikalnom i sveobuhvatnom transformacijom kapitalističkog sustava
Proces maksimizacije profita, koji eksternalizira troškove društvene reprodukcije i zagađenja okoliša, ne ostavlja prostora za planiranje plauzibilnih demokratskih i održivih koncepata unutar postojećih ekonomskih sustava. Kapitalistički način proizvodnje, vođen imperativom rasta, historijski je ovisan o razvoju fosilnih goriva te inherentno destruktivan po ljude i prirodu.
 
O potencijalima socijalističke kritike u situaciji akutne globalne ekološke krize, raspravljalo se na tridesetak panela, predstavljanja knjiga i velikoj završnoj raspravi. Rasprava o različitim vizijama komunističke budućnosti, postavljena u fokus ovogodišnje konferencije, provučena je kroz raster raznovrsnih tema. Primjerice, kritički se reflektiralo o zahtjevima za energetskom tranzicijom (“A Justice Transition for Who?”, Samantha Mason), agendi suvremenih klimatskih pokreta (“Extinction Rebellion and the Commodification of Environmental Protest”, Francesca Kilpatrick), geoinženjeringu (“Geoengineering: The Wet Dream of Capitalism”, Louise Wagner), tržištu emisija stakleničkih plinova (“New Frontiers in the Commodification of Carbon: What is New about Negative Emissions?”, Wim Carton), opasnosti od ekofašizma (“Perspectives for a Red-Green Antifascism”, David Renton), klasnom pitanju i okolišu (“Proletarian Ecology: Building an Environmental Politics for the Working Class”, Matt Huber), „plavom kapitalizmu“ (“Blue Capitalism and the Oceanic Pursuit of Growth: Limits, Disruptions and Struggle at the Spanish Ports”, Borja Nogué Algueró), itd.
 
U sklopu panela posvećenih uništavanju bioraznolikosti poseban je naglasak stavljen na ulogu „životinjskog kapitala“ u reprodukciji postojećeg sustava i ekološke krize. Kao pozitivan pomak treba istaknuti činjenicu da su antispecističke teme, poput izumiranja sve većeg broja životinjskih vrsta, analizirane iz marksističke perspektive (“Bracing the Spell of Identity: Animals and the End of Capitalism”, André Krebber), kritički se odnoseći prema komodifikaciji životinjske sfere (“Vegan Tech Bros Won’t Save Us”, Leah Kirts) i zanemarivanju iste na ljevici (“Animals are Waiting for the Revolution Too”, Dominic O’Key).
 
Važno mjesto u raspravama o vizijama održivih socijalističkih alternativa zauzelo je pitanje političkog potencijala „prijelaznih“ rješenja, koncepta koji u vrijeme katastrofičnih klimatskih projekcija privlači sve više pažnje, a podrazumijeva i projekte poput Zelenog New Deala. Zagovarajući radikalnu promjenu, ovakvi projekti prioritiziraju rješenja koja donose trenutna konkretna poboljšanja životnih i radnih uvjeta korištenjem takozvanih zelenih tehnologija, istovremeno ukazujući na važnost javne sfere u borbi protiv klimatske krize. Na prezentaciji knjige “A Planet to Win: Why We Need a Green New Deal”, autor i autorica Daniel Aldana Cohen i Alyssa Battistoni govorili su o potencijalima politika koje u postavljanju progresivnih zahtjeva unutar društvene sfere potiču dekarbonizaciju, kao što je to, primjerice, besplatni javni prijevoz ili podrška radu u sferi društvene reprodukcije. Ove politike, smatraju autori, ukazujući na rastuće ekonomske i rasne nejednakosti, također mogu predstavljati efikasni alat za poticanje klasne mobilizacije i osnaživanje izgradnje ekološkog, antiimperijalističkog pokreta.
 
U situaciji ubrzanog približavanja točki ireverzibilnosti degradirajućih klimatskih procesa, borba nerevolucionarnim sredstvima je jedan od načina obrane materijalnih pretpostavki za izgradnju pravedne i održive socijalističke budućnosti
„Socijalistička ljevica suočena je s krizom revolucionarnih razmjera u nerevolucionarnoj situaciji“, konstatirao je Richard Seymour, jedan od govornika na prezentaciji, podržavši upotrebu (i) radikalnijih, „nereformističkih reformi“, u svrhu ostvarivanja (revolucionarnog) cilja. Istovremeno je iskazao zabrinutost zbog opasnosti da „zeleni kapitalizam“ aproprira ekosocijalistička rješenja te da desne političke opcije ojačaju i realiziraju „klimatski apartheid“. Na panelu “The Ecological Crisis and the Ecosocialist Response” slične se argumentacijske linije držao i Alan Thornett, autor knjige Facing the Apocalypse – Arguments for Ecosocialism (2019). Kao član Laburističke partije koji je niz godina radio na radikalizaciji partijske borbe protiv klimatske krize, Thornett je u svojem izlaganju problematizirao pitanje izbora strategija djelovanja na socijalističkoj ljevici. U situaciji ubrzanog približavanja točki ireverzibilnosti degradirajućih klimatskih procesa, borba nerevolucionarnim sredstvima, smatra Thornett, jedan je od načina obrane materijalnih pretpostavki za izgradnju pravedne i održive socijalističke budućnosti.
 
Promišljanja o ekološki održivim socijalističkim alternativama inkorporirana su i u rasprave unutar drugih streamova. Tako se, primjerice, u sklopu „Marxist-Feminism“, ovaj put u kontekstu antirasnog i antikapitalističkog pokreta, kritički analizirala bogata (ali povremeno i problematična) tradicija ekofeminizma (“The Contribution of Indigenous Struggle and Ecofeminism as s Key Part of the Fight for Ecosocialism”, Terry Conway), na panelu “Utopia, Degrowth and Ecosocialism” raspravljalo o dinamikama između različitih egalitarnih političkih i ekonomskih postkapitalističkih vizija (Aaron Vansintjan), dok smo na panelu “Queer Materialism” mogli slušati o oslobođenju queer osoba u kontekstu Marksove ekologije (Holly Lewis).
 
Za kraj bi svakako valjalo istaknuti i dvije prezentacije radova koje smatram osobito vrijednim doprinosom budućim raspravama – “Political Ecologies of the Far Right: Updates and Historical Perspectives” Andreasa Malma, autora Fosilnog kapitala i The Zetkin Collectivea, te “Karl Marx’s Ecosocialism: Capital, Nature, and the Unfinished Critique of Political Economy” Kohei Saita. I dok nam Saitova analiza, djelomično izgrađena i na analizi Marxovih prirodnoznanstvenih bilježnica, pruža uvid u ekološku perspektivu Marxove kritike kapitalizma te pruža ojačali teorijski alat za zamišljanje ekosocijalističke budućnosti, istraživanje Andreasa Malma i The Zetkin Collectivea (koje je u tijeku), fokusirano na analizu veza između ekološke krize i uspona desnice, skicira historijske uzroke i potencijalne paradigme ekofašizma.
 

* * *

Danas je, nažalost, sve lakše zamisliti fašistički odgovor na klimatsku katastrofu, „rješenje“ koje bi nužno uključivalo procese poput ekstraktivnog imperijalizma ili genocidnih neomaltuzijanskih politika, a koje bi desnica, uz podršku (primarno fosilnog) kapitala, prezentirala kao „učinkovit“ način suprostavljanja ekološkoj krizi. Koketiranje ekoloških pokreta, partija i organizacija civilnog društva sa „zelenim kapitalizmom“, ali i izostanak konkretnih, ekonomski održivih te emancipatornih rješenja socijalističke ljevice, pridonijelo je jačanju autoritarnih desnih tendencija. U situaciji degradiranja osnovnih materijalnih preduvjeta za uspostavu održivog i pravednog postkapitalističkog društva, socijalistička ljevica mora redefinirati svoj odnos s prirodom i neljudskim životinjama, te u skladu s time i količinu, ali i sadržaj potrošnje. Istovremeno treba imati u vidu da je zahtjev za univerzalnošću različitih – radničkih, ekoloških, antiimperijalističkih, feminističkih, queer, antirasnih, antispecističkih – borbi otvorio politički prostor za osmišljavanje komunističke alternative kao jedinog pravog i održivog rješenja trenutne ekološke krize.






Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Vezani članci

  • 31. prosinca 2019. O diferenciranom jedinstvu prirode i društva Odbacujući dualizam između Prirode i Čovječanstva, Jason W. Moore, historičar okoliša, historijski geograf i docent na Odsjeku za sociologiju Sveučilišta Binghamton te koordinator World Ecology Research Network, preispituje koncept antropocena, prema kojemu je za ekološku krizu kriva ljudska vrsta u cjelini. Nadomještajući ga pojmom kapitalocena, Moore naglašava presudni utjecaj kapitalizma, koji je historijski isprepleten s mrežom života, teži neodrživom ekonomskom rastu te parazitira na besplatnom i jeftinom radu ljudi i ostatka prirode.
  • 31. prosinca 2018. Socijalna reprodukcija: izvor života u kapitalizmu Kapitalistički status quo, odnosno mogućnost nastavka globalne proizvodnje i akumulacije kapitala inherentno je vezana uz oblike discipliniranja reproduktivne sfere. U periodima ekonomskih kriza kapital pojačano spušta cijenu nadnice te prebacuje troškove egzistencije na produktivni, a osobito reproduktivni rad, temeljni resurs te „historijski i analitički preduvjet kapitalističkog načina proizvodnje“.
  • 4. prosinca 2012. Zašto feminizam i marksizam ne djeluju kao cjelina?
  • 12. studenoga 2011. Historical Materialism – izvještaj s 1. dana konferencije
  • 12. studenoga 2011. Historical Materialism – izvještaj s 2. dana konferencije
  • 13. studenoga 2011. Historical Materialism – izvještaj s 3. dana konferencije
  • 15. studenoga 2011. Historical Materialism – izvještaj s 4. dana konferencije
  • 21. prosinca 2014. Izvještaj s 11. konferencije Historical Materialism
  • 28. prosinca 2018.
    Featured Video Play Icon
    Unatoč svim preprekama: možemo li transformirati globalnu tehnosferu kako bismo spriječili ekstremne klimatske promjene?
    Globalna dominacija kapitalističke proizvodnje pogonjene fosilnim gorivima nije rezultat njihovih superiornih karakteristika ili autonomnog tehnološkog razvoja, već predstavlja reakciju industrijskog kapitalizma 19. stoljeća na prve uspjehe organiziranog radničkog pokreta. Danas, kada smo suočeni s rezultatima pretjerane eksploatacije fosilnih goriva, iznalaženje rješenja za borbu protiv klimatskih promjena postalo je jedno od ključnih globalnih sociopolitičkih pitanja. Međutim, tehnološki napredna kapitalistička društva, koja razvoj temelje na imperijalističkoj eksploataciji i ekocidu, i dalje nisu sklona odustati od mehanicističko-instrumentalnog odnosa prema prirodi, stavljajući naglasak na rješenja iz sfere klimatskog inženjeringa. Pogledajte snimku i pročitajte pregled izlaganja o tehnološkim i političkim aspektima ekološke tranzicije te važnosti otpora u formiranju pravednijeg i ekološki održivog socioekonomskog modela, koje je Tomislav Medak ove godine održao na Zelenoj akademiji na Visu, a snimke s proteklih izdanja potražite na plejlisti.
  • 11. prosinca 2017. Nismo svi u istom čamcu S Giacomom D'Alisom, ekološkim ekonomistom, političkim ekologom i višim istraživačkim suradnikom IPE-a za 2017./18., razgovarali smo o odnosu koncepta neograničenog ekonomskog rasta i stvarnosti ograničenih planetarnih resursa, ulozi kapitalizma u globalnim klimatskim promjenama, migrantskim politikama, konceptu odrasta (degrowth) te sužavanju proizvodne sfere naspram feminističkog jačanja društvene reprodukcije. Intervju je snimljen 2016. godine na Visu, za vrijeme Zelene akademije, a D'Alisa će u utorak 12. prosinca u Zagrebu održati predavanje pod naslovom „Odrast i država“.
  • 10. listopada 2019. Rosa Luxemburg i Clara Zetkin – Politička suradnja kao revolucionarna praksa Zajednička borba Luxemburg i Zetkin za revolucionarnu poziciju i ciljeve socijalističkog pokreta, a protiv revizionizma u njemačkom i međunarodnom radničkom pokretu, najuočljivija kroz kritiku oportunističkih praksi socijaldemokratskih partija s kraja 19. i početka 20. stoljeća, trajala je više od dva desetljeća. Zbog česte razdvojenosti, represije sustava i zdravstvenih tegoba, dvije su revolucionarke svoje prijateljstvo održavale putem pisama, čija analiza ukazuje na dodirne točke i intenzitet njihove suradnje.
  • 28. studenoga 2018. Platforma za novu politiku U listopadu ove godine u Tbilisiju u Gruziji održan je New Politics in Post-Socialist Europe and the Former Soviet Union, prvi sastanak progresivnih lijevih organizacija, partija i kolektiva iz zemalja Jugoistočne Europe i bivšeg Sovjetskog Saveza s ciljem stvaranja platforme za drukčiju politiku. Pročitajte izvještaj Andreje Gregorine, jedne od govornica na panelu „Autoritativne tendencije, biopolitika i politička ekologija reprodukcije“, na kojem se iz feminističko-materijalističke perspektive raspravljalo o strategijama otpora protiv konzervativnih pokreta i inicijativa u zemljama Jugoistočne Europe te bivšeg Sovjetskog Saveza.
  • 21. prosinca 2019. Onkraj tradicije liberalnog feminizma Konferencija “Gender Struggle in Eastern Europe. Legacy of the Socialist Past and Contemporary Issues”, održana u Litvi sredinom listopada, otvorila je prostor da se kroz rodnu i klasnu analizu društvenih i ekonomskih prilika u zemljama Istočne Europe te detektiranje aktera koji ugrožavaju društvene slobode i ekonomsku egalitarnost nastavi rad na izgradnji zajedničkih strategija borbe protiv nacionalističkih tendencija i neoliberalnih politika.
  • 24. kolovoza 2018. Dok je kapitalizma, bit će i fašizma Historijska povezanost fašizama i krize kapitalističkog načina proizvodnje, te antifašističkog pokreta i međunarodne borbe radništva, rijetko se spominje u raspravama o jačanju suvremenih ekstremno desnih političkih opcija. Donosimo tekst Andreje Gregorine o komunističkom nasljeđu antifašističke borbe kroz teorijski i praktični rad revolucionarke i marksističke feministkinje Clare Zetkin, autorice prve plauzibilne analize o borbi protiv fašizma koju je Kominterna u formi rezolucije usvojila 1923. godine. U narednom tekstu, autorica će se osvrnuti na političko djelovanje Giuseppine Martinuzzi, istarske revolucionarke i članice talijanske socijalističke i komunističke partije, s naglaskom na razdoblje jačanja talijanskog fašističkog pokreta.
  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 15. rujna 2018. Klasna borba, a ne klasna suradnja O važnosti teorijskog i pedagoškog rada za revolucionarnu praksu čitajte u tekstu o životu i djelovanju istarske revolucionarke Giuseppine Martinuzzi, članice Komunističke partije Italije i političke sekretarke Ženske komunističke grupe iz Trsta u razdoblju jačanja fašizma i revolucionarnog radničkog pokreta u Istri i Italiji. Tekst Andreje Gregorine nadovezuje se na nedavno objavljeni članak o borbi njemačke marksistkinje Clare Zetkin protiv fašizma, imperijalizma i kapitalizma nakon Prvog svjetskog rata.
  • 22. prosinca 2018.
    Featured Video Play Icon
    Politika klimatskih promjena i postpolitički populizam
    Antropogeograf Erik Swyngedouw sa Sveučilišta u Manchesteru, u predavanju u sklopu modula posvećenog klimatskim promjenama i pravednoj tranziciji ovogodišnje Zelene akademije, govorio je o potrebi da se problem klimatskih promjena razmotri s obzirom na moment političkog, odnosno trenutak uprizorenja jednakosti od strane onih koji nemaju drugog izbora. Također, upozorio je na tendenciju populističkog fetišiziranja smanjenja emisija CO2, ali bez kritičke analize socioekonomske stvarnosti koja sukonstituira ekološku konjunkturu i namjere da je se transformira. Snimke s proteklih izdanja Zelene akademije potražite na plejlisti.
  • 11. ožujka 2017. Klasno cvijeće U osvrtu na revolucionarni historijat Osmog marta, autorica evaluira njegova suvremena obilježavanja koja više nego ikad moramo jasno pozicionirati kroz antikapitalističku optiku te ekonomski i politički angažman žena kako bismo nadišli/e liberalno konceptualiziranje oslobođenja žena oprimjereno individualnim uspjesima snažnih pojedinki. O socijalističkom nasljeđu obilježavanja Osmog marta te važnosti dugoročnih strategija obrane reproduktivnih i drugih prava piše Andreja Gregorina, koordinatorica obrazovnog programa Centra za ženske studije i članica feminističkog kolektiva FAKTIV.
  • 14. travnja 2018. Kapital je društveni odnos Kapitalizam kao proizvodni, ali i društveno-vlasnički odnos, specifičan je historijski poredak koji odgovarajućim institucionalnim mehanizmima osigurava uvjete za vlastiti opstanak. O tome kako liberalna pravno-institucionalna aparatura formalizira, a potom i afirmira klasne, rodne i rasne razlike, o doprinosima luksemburgijanske kritike političke ekonomije suvremenim marksističkim feminističkim analizama, te o emancipatornim antikapitalističkim strategijama otpora koje nužno moraju uključivati i aspekt proizvodnje i aspekt reprodukcije, razgovarale/i smo s Ankicom Čakardić, docenticom na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
  • 27. prosinca 2017. Pet funti godišnje Povijesna aproprijacija borbe za žensko pravo glasa od strane buržoaskih feminističkih pokreta, do danas uspješno marginalizira doprinose lijevih feministkinja sufražetskom pokretu, a pritom i dimenziju egalitarnosti u kojoj se ogledaju ograničenja liberalne pozicije, koja uspjehom naziva činjenicu da je aktivno i pasivno pravo glasa bilo izboreno za ograničen broj privilegiranih žena. Andreja Gregorina, voditeljica marksističko-feminističkog kružoka FEMATIK, u okviru kojega se promišljala ova tema, ukazuje na demarkacije u polju političke participacije i subjektivacije žena te na važnost socijalističke agende kao zaloga radikalizaciji feminističke borbe.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 1. ožujka 2017. Za oslobođenje žena! Na Međunarodnom radničkom kongresu u Parizu, održanom od 14. do 20. srpnja 1889. godine, politička radnica njemačkog i međunarodnog radničkog pokreta Clara Zetkin, koja je od 1890. upravljala ženskim proleterskim pokretom u Njemačkoj, održala je značajan govor o odnosu ženskog rada i kapitala te specifičnosti ženske nadnice u kapitalističkom sustavu. Ukazavši da pitanje ženske emancipacije nije izolirano pitanje, ustvrdila je da ga je nužno promatrati u kontekstu šire društvene reprodukcije unutar koje i radnici i radnice dijele zajednički interes i istog neprijatelja. Prijevod ovog govora nastao je kao završni rad Barbare Šarić u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Andreje Gregorine.
  • 31. prosinca 2017. Ženski rad i sindikalne organizacije Marksistička teoretičarka i revolucionarka Clara Zetkin uređivala je Die Gleichheit, časopis za žene Socijaldemokratske partije Njemačke, od 1892. pa sve do 1917. kada je smijenjena od strane reformističkog vodstva. Osim što je historijsko-materijalističkim tumačenjem socijalne i ekonomske podređenosti žena politički mobilizirao mnoge radnice, časopis je odigrao i važnu ulogu u oblikovanju partijskih i sindikalnih politika vezanih uz tzv. žensko pitanje. Donosimo tekst iz 1893. u kojem Zetkin ukazuje na posljedice povećane prisutnosti sindikalno neorganizirane ženske radne snage u kapitalizmu te partijske i sindikalne drugove oštro upozorava na važnost koju radnice kao nezaobilazne suborkinje u klasnoj borbi imaju za trajnost revolucije. Prijevod ovog teksta nastao je kao završni rad Barbare Šarić u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Andreje Gregorine.
  • 3. listopada 2014. Deset točaka o sindikalnoj strategiji borbe protiv klimatskih promjena
  • 19. prosinca 2018. Nova klasna politika: perspektiva protiv desnih i neoliberalnih pripovijesti Uspon desnog populizma dio europske ljevice prepoznao je i kao indikator vlastite slabosti i povijesne erozije značaja. Da ljevica nema monopol na artikulaciju socijalnog pitanja nije nova lekcija. No ono što je relativno novo jest da ga je ljevica posljednjih desetljeća u sve manjoj mjeri postavljala. Ovako glasi kritička dijagnoza autora poput francuskog sociologa Didiera Eribona. Objavljivanje njemačkog prijevoda njegove sociološko-autobiografske monografije Povratak u Reims inicirao je 2016. godine opsežne rasprave unutar njemačke ljevice. Mnogi su usvojili Eribonovu dijagnozu i plediraju za povratak klasnoj politici, dok drugi upozoravaju na opasnost rehabilitacije starog klasnog redukcionizma i olakog dezavuiranja desetljeća nastojanja oko rodnih i manjinskih pitanja. Formuliran unutar tih rasprava, pojam „Nove klasne politike“ teži integraciji klasnog i „identitetskih“ pitanja kao temelja obnove integrativne lijeve politike, koja se mora suprotstavljati i desnim i neoliberalnim narativima. Pročitajte prijevod teksta Sebastiana Friedricha.
  • 8. ožujka 2015. 400 dijelova na milijun i klasna borba
  • 31. prosinca 2018. Borba se nastavlja Prije stotinu godina (15. siječnja 1919.), nakon radničkog ustanka u Berlinu, protofašistički Dobrovoljački odredi (tzv. Freikorps), uz potporu socijaldemokratske vlade na čelu s Friedrichom Ebertom, pogubile su Rosu Luxemburg i Karla Liebknechta, osnivače revolucionarne Spartakističke lige i Komunističke partije Njemačke. Pročitajte prijevod dvaju pisama koja je Rosa Luxemburg uputila dugogodišnjoj suborkinji Clari Zetkin nakon izlaska iz zatvora u studenom 1918. i za vrijeme trajanja Spartakističkog ustanka u siječnju 1919., problematizirajući pitanje agitacije među ženama u sklopu novoosnovanog časopisa Rote Fahne (Crvena zastava), glasila Spartakističke lige i Komunističke partije Njemačke te razmjenjujući s njom razmišljanja o političkim prilikama u novoosnovanoj Komunističkoj partiji Njemačke.
  • 30. prosinca 2017. Gori sve Interpretacija klimatskih promjena kao niza ahistorijskih prirodnih fenomena bez korelacije s antropogenim aktivnostima (koju plasiraju političko-korporativne elite) sve više gubi na vjerodostojnosti pred dokazanom povezanošću kapitalizma i ekološke krize. U kontekstu kapitalnih ulaganja u fosilna goriva, obnovljive izvore energije i korektivna tehnološka rješenja osmišljena da kapitalizam održe na životu, Richard Seymour analizira izvještaj Međunarodne agencije za energetiku (IEA) o smanjenoj potrošnji ugljena.
  • 13. studenoga 2011. Feminizam i politika zajedničkog
  • 1. ožujka 2018. Dok se svaka kuharica ne politizuje Dovođenje u pitanje eksplanatorne moći historijsko-materijalističke analize eksploatacije žena nije samo udaljilo feminističku borbu od socioekonomskih pitanja, nego i otvorilo put aproprijaciji progresivnih dosega socijalističkog i marksističkog feminizma. Iz 9. broja časopisa Stvar prenosimo tekst u kojem Maja Solar analizira položaj žena u carističkoj Rusiji i nakon Oktobra, ukazujući na važnost promišljanja „ženskog pitanja“ kao dijela klasne borbe i emancipatornih dosega revolucionarnog nasljeđa u području socijalnih, ekonomskih i političkih prava, koja su danas ponovo pod direktnim udarom kapitala.
  • 25. siječnja 2011. Kapitalizam i hrana: neka jedu smeće!
  • 8. kolovoza 2014. Kapitalizam i negativni rast: teorem nemogućnosti + snimka tribine: “Dosta?: prirodna ograničenja ekonomskog rasta”
  • 28. prosinca 2016. Kapitalizam je u konfliktu s planetom Pitanja prirodnog okoliša najčešće se promatraju u opreci spram pitanja društvenih odnosa. Pozicija čovjeka utoliko je ambivalentna jer ga se promatra i kao prirodno i kao društveno biće. Jedna od paradigmi koja nadilazi binarnu opreku priroda-društvo politička je ekologija, koja u svoj fokus stavlja povratnu vezu između društvenih odnosa i promjena u prirodnom okruženju. S Tomislavom Tomaševićem iz zagrebačkog Instituta za političku ekologiju razgovarali smo o historiji političke ekologije i njezinim temeljnim postavkama, razvojnoj putanji političke ekologije u Hrvatskoj, kao i o praktičnoj sprezi zajedničkih dobara (commons), klimatske pravde i pokreta odrasta (degrowth).
  • 21. prosinca 2014. Klimatski sporazum iz Lime iznevjerio je čovječanstvo i Zemlju
  • 31. prosinca 2019. Komunizam katastrofe kao odgovor na klimatsko beznađe Perspektive koje svaljuju odgovornost za klimatsku krizu na nepromjenjivu ljudsku prirodu propuštaju uvidjeti nesrazmjeran utjecaj proteklih nekoliko stoljeća kapitalističke ekspanzije na okoliš, a time i zapreku koju vladavina kapitala postavlja borbi protiv klimatskih promjena. Nasuprot pretpostavkama da prirodne katastrofe prati desni zaokret, postoje znakovi koji pružaju optimizam po pitanju ozbiljenja „komunizma katastrofe“ – rekonstrukcije društva na temelju principa suradnje.
  • 23. prosinca 2018. Lekcija iz pogrešnog načina ublažavanja klimatskih promjena Klimatske promjene uzrokovane višestoljetnom industrijskom eksploatacijom fosilnih goriva ubrzanim tempom postaju goruće političko-ekonomsko pitanje, no unatoč jasno postavljenom imperativu nadilaženja globalne socioekološke konfiguracije, šampioni kapitalizma rade sve što je u njihovoj moći kako bi očuvali sistem koji nas je doveo pred sâm rub klimatske provalije. Nedavne blokade željezničkog prijevoza ugljena u Njemačkoj, a naročito aktualne pobune tzv. žutih prsluka diljem Francuske stavljaju u fokus zaoštravanje klimatskog rata protiv siromašnih. U nastavku pročitajte prijevod članka ekologa Andreasa Malma.
  • 5. veljače 2011. Pobjeda klimatskog kapitalizma u Cancunu
  • 31. prosinca 2019. Protiv recikliranja "Individualno recikliranje samo po sebi jednostavno nije dovoljno za spas planeta. Čak i najrevnosniji i najodgovorniji reciklatori, moderne Susan Spotlesses, suočavaju se sa strukturnim preprekama pri smanjivanju svojeg otpadnog otiska. Čak i ako smo svi Susan Spotlesses i sustavi za recikliranje rade besprijekorno, sredstva za proizvodnju američkog industrijskog kapitalizma i dalje će beskonačno generirati otpad koji će sudjelovati u procesu proizvodnje."
  • 17. svibnja 2014. Skrivena povijest prvobitne akumulacije i klasična politička ekonomija
  • 31. prosinca 2016.
    Featured Video Play Icon
    Tko profitira na vodi u Hrvatskoj?
    U Novinarskom domu, u ponedjeljak 5. prosinca, održana je tribina pod naslovom „Tko profitira na vodi u Hrvatskoj?“. Povod za tribinu, kao i za konferenciju o vodama koja je održana ranije toga dana, objavljivanje je istraživanja udruge Zelena akcija na temu „Analiza javne politike sustava koncesija za crpljenje vode radi flaširanja i prodaje na tržištu“. Na tribini, koju su organizirale udruge Zelena akcija i Pravo na grad, govorili su autor istraživanja Tomislav Tomašević (Institut za političku ekologiju), ekologinja Lidija Runko Luttenberger (FFRI) i redatelj Dario Juričan. Donosimo cjelovitu snimku i kratki izvještaj.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve