Sedam teza o socijalnoj reprodukciji i pandemiji COVID-19

Članice Marksističko-feminističkog kolektiva iz antikapitalističke pozicije i okvira teorije socijalne reprodukcije demontiraju kapitalistički odgovor na aktualnu zdravstvenu krizu, uzimajući za polazišnu točku jedan od ključnih elemenata kapitalističkog sistema proizvodnje – rad koji proizvodi i održava život, a koji je istovremeno prva linija borbe protiv pandemije korona virusa.

Žene nose zaštitne maske tijekom epidemije gripe, Brisbane, 1919. (izvor)

Teza 1

Kapitalizam prioritizira stvaranje profita nad proizvodnjom života: Mi to želimo preokrenuti

Ova pandemija, kao i odgovor vladajuće klase, nudi jasnu, tragičnu ilustraciju ideje koja se nalazi u srcu teorije socijalne reprodukcije: proizvodnja života podređena je zahtjevima stvaranja profita.
 
Sposobnost kapitalizma da proizvodi vlastitu pokretačku snagu – profit – potpuno je ovisna o svakodnevnoj „proizvodnji“ radnika i radnica. To znači da ovisi o procesima proizvodnje života koje ne kontrolira ili kojima ne dominira u potpunosti i neposredno. Istovremeno, logika akumulacije iziskuje da zadrži nadnice i poreze koji podržavaju proizvodnju i održavanje života na što nižoj mogućoj razini. Ovo je glavna kontradikcija koja leži u srcu kapitalizma. Potonji degradira i podcjenjuje upravo one koji stvaraju pravo društveno bogatstvo: medicinske sestre i druge radnice i radnike u bolnicama i zdravstvu, poljoprivredne radnice i radnike, radnice i radnike u tvornicama hrane, zaposlenice i zaposlenike u supermarketima, kao i dostavljačice i dostavljače, čistačice i čistače, učiteljice i učitelje, te skrbnice i skrbnike o djeci i starijima. Ovo su rasizirani, feminizirani radnici i radnice koje kapitalizam ponižava i stigmatizira niskim nadnicama i nerijetko opasnim radnim uvjetima. Međutim, trenutna pandemija jasno pokazuje da opstanak društva bez njih naprosto nije moguć. Također, društvo ne može opstati ako se farmaceutske kompanije natječu za profit i eksploatiraju naše pravo na život. Razvidno je i da „nevidljiva ruka tržišta“ neće proizvesti te administrirati zdravstvenu infrastrukturu na planetarnoj razini koja je, kao što aktualna pandemija pokazuje, potrebna čovječanstvu.
 
Dakle, zdravstvena kriza primorava kapitalizam da se fokusira na život i rad koji proizvodi život, kao što su zdravstvena i socijalna skrb, te proizvodnja i distribucija hrane. Zahtijevamo da se fokus zadrži na tome čak i kada pandemija prođe, tako da se zdravstvo, obrazovanje i druge aktivnosti koje proizvode život dekomodificiraju i učine dostupne svima.
 

Teza 2

Radnice i radnici koji obavljaju socijalnu reprodukciju su neophodni: Zahtijevamo da ih se odsad nadalje uvažava kao takve

Budući da su profiti i vrijednosti dionica većine robno-proizvodnih kompanija koje nemaju pristup radnicama i radnicima u naglom padu, one uviđaju da ovise o organizacijama, zajednicama, kućanstvima te pojedinkama i pojedincima koji proizvode ljude. Međutim, uzimajući u obzir potrebu kapitalizma da prioritizira stvaranje profita nad proizvodnjom života, takve organizacije, zajednice, kućanstva te pojedinke i pojedinci jedva su opremljeni da odgovore na taj izazov. Ne radi se samo o negativnom utjecaju COVID-19 na radnice i radnike u zdravstvenoj skrbi, javnom prijevozu i prehrambenim trgovinama, različite volonterke i volontere koji djeluju u zajednici i druge. Višegodišnje demontiranje esencijalnih socijalnih usluga u ime mjera štednje znači da je radna snaga u polju socijalne reprodukcije malobrojnija nego što je bila, da broj organizacija u zajednici opada, i da one raspolažu sve oskudnijim resursima.
 
Ne bi li u krizi kompenzirale desetljeća zanemarivanja, mnoge kapitalističke države i korporacije premještaju fokus svojih prioriteta, no čine to samo djelomično i privremeno. Šalju kućanstvima čekove, proširuju naknadu za nezaposlenost na prekarne radnice i radnike, nalažu proizvođačima automobila da se prebace na izradu maski i ventilatora. U Španjolskoj je država privremeno preuzela kontrolu nad profitnim bolnicama; u SAD-u se osiguravateljske kuće odriču participacija za testiranje COVID-19. Između ostalog, to pokazuje koliko su resursi za istinsko zadovoljenje ljudskih potreba lako dostupni i izdašni kada za to postoji politička volja.
 
Zahtijevamo da se radnice i radnike u sektorima socijalne reprodukcije – medicinske sestre i tehničare, bolničke čistačice i čistače, učiteljice i učitelje, radnice i radnike zadužene za uklanjanje otpada, proizvođače i proizvođačice hrane te zaposlenice i zaposlenike u supermarketima – trajno prepozna kao obnašatelje esencijalne usluge, a njihove nadnice, beneficije i društveni renome unaprijedi kako bi odražavao njihovu važnost za održavanje društva u cjelini.
 

Teza 3

Spašavajte ljude, a ne banke

Vladajući alociraju daleko više resursa u spašavanje poduzeća, u nadi da će izbjeći potpuni kolaps kapitalističke vrijednosti. Podsjećamo da se radi upravo o onim profitima koje stvara radna snaga – ista radna snaga kojom socijalno reproduktivni rad snabdijeva poduzeća. Glavni direktori hotela i restoranskih lanaca, tehnoloških i zrakoplovnih kompanija, i drugi, skidaju milijune radnica i radnika sa svojih platnih lista, istovremeno u velikoj mjeri štiteći vlastite hipernapuhane plaće i povlastice. Do toga dolazi zato što kapitalistički sistem traži da se kontradikcija između života i najamnog rada uvijek razriješi u korist kapitala, a ne ljudskih života.
 
Zahtijevamo da se svi financijski resursi i paketi poticaja ulože u rad na proizvodnji života, a ne u nesmetano operiranje kapitalističkih kompanija
 

Teza 4

Otvorite granice, zatvorite zatvore

Ova pandemija iznimno teško pogađa imigrante i zatvorenike: one koji su zaglavili u zatvorima ili prihvatnim centrima u neprihvatljivim higijenskim uvjetima i bez medicinskih resursa, one bez dokumenata, koji pate u tišini iz straha da će ih deportirati potraže li pomoć, one čiji je rad usmjeren na proizvodnju života (zdravstvena i socijalna skrb, agrikultura, itd.) i pod većim su rizikom od zaraze jer nemaju drugog izbora nego otići na posao (bez adekvatne ili ikakve zaštitne opreme), one koji su u tranzitu između zemalja i pokušavaju doći do svojih obitelji, i one koji ne mogu napustiti svoje zemlje zbog zabrana putovanja i sankcija.
 
Neovisno o pandemiji, Trump će zadržati sankcije protiv Irana (gdje stope zaraze i smrtnosti vrtoglavo rastu). Usto, ni Trump niti Europska unija neće primorati Izrael na ukidanje sankcija koje dva milijuna ljudi zarobljenih u Gazi lišavaju prijeko potrebnih medicinskih potrepština. Ovaj diferencirani odgovor na pandemiju u temelju ima i pojačava rasističku i kolonijalnu opresiju koje tvore mračnu pozadinu kapitalizma.
 
Zahtijevamo da zdravstvene potrebe dobiju prednost nad svim imigracijskim regulacijama, da se ljude koji su zatvoreni za većinu zločina smjesta pusti na slobodu, a alternativne, milosrdne sankcije osmisle za one koji su bolesni, te da se zatvore prihvatni centri i druge zatvorske institucije usmjerene na discipliniranje umjesto na održavanje života.
 

Teza 5

Solidarnost je naše oružje: upotrijebimo ga protiv kapitala

Pandemija je pokazala svijetu da će se radni ljudi u krizi uvijek snaći, korištenjem podužeg niza kreativnih strategija preživljavanja. Za većinu ljudi, to podrazumijeva oslanjanje na najbliže prijatelje i obitelj. Međutim, neki se snalaze kroz inicijative uzajamne pomoći. Za beskućnike i one koje je kapitalističko društvo odbacilo kao teret, podrška se pojavila u obliku herojskih inicijativa dobrovoljnih vršitelja i vršiteljica socijalne reprodukcije koje drugima nude ni manje ni više nego pravo na život. U kvartovima širom Ujedinjenog Kraljevstva stvaraju se WhatsApp grupe ne bi li se održao kontakt s najranjivijima te im se pomoglo nabaviti hranu i lijekove. Škole šalju vaučere za hranu siromašnim obiteljima s djecom koja imaju pravo na besplatni obrok. Raste broj volontera u pučkim kuhinjama i dobrotvornim organizacijama. Zajednička dobra za socijalnu reprodukciju pojavljuju se kao hitna potreba. Međutim, također smo naučili lekciju iz povijesti: nećemo dopustiti kapitalističkim vladama da upotrijebe zajednička dobra za socijalnu reprodukciju kao izliku za povlačenje države od njezine odgovornosti.
 
Kao socijalističke feministkinje, moramo dodatno raditi na tom tragu, kako bismo zajedno pozvale na javnu opskrbu svime što je potrebno za prosperitet ljudskog života. To podrazumijeva izgradnju solidarnosti širom različitih zajednica koje su nejednako pogođene i opremljene resursima. To znači podržavati najmarginaliziranije i zagovarati da sindikati, organizacije civilnog društva i lokalne organizacije, kao organizacije koje raspolažu s bilo kakvim socijalnim resursima, podijele iste i podrže one koji ih nemaju. To znači zahtijevati da država prepozna rad socijalne reprodukcije kao temelj društvenog postojanja.
 
Zahtijevamo da vlade uče od ljudi i politikama kopiraju ono što obični ljudi čine kako bi pomogli i podržali jedni druge.
 

Teza 6

Feministička solidarnost protiv obiteljskog nasilja

Mjere karantene koje su usvojene u većini zemalja kako bi se obuzdalo širenje COVID-19, iako apsolutno neophodne, ostavljaju teške posljedice na milijune ljudi koji žive u zlostavljačkim vezama. Izvješća o kućanskom nasilju nad ženama i LGBTQ osobama umnožila su se jer su žrtve prisiljene ostati doma s nasilnim partnerima ili članovima obitelji. Kampanje koje zagovaraju ostanak kod kuće, ne uzimajući pritom u obzir specifični problem zlostavljanja u obitelji, naročito su zabrinjavajuće u kontekstu u kojem su godine neobuzdanog neoliberalizma dovele do povlačenja sredstava iz skloništa i usluga koje se bore protiv nasilja.
 
Zahtijevamo da vlade smjesta preokrenu višegodišnje smanjivanje financiranja za usluge koje se bore protiv nasilja, i osiguraju resurse koji su agencijama potrebni za funkcioniranje i naširoko oglašavanje svojih telefona za pomoć.
 

Teza 7

Radnice i radnici koji obavljaju socijalnu reprodukciju imaju društvenu moć: možemo je iskoristiti kako bismo reorganizirali društvo

Ova pandemija može biti, i trebala bi biti trenutak kada će ljevica predstaviti konkretnu agendu kojom će se podržati život naspram profita na način koji će nam pomoći da nadiđemo kapitalizam. Ova nam je pandemija već pokazala koliko kapitalizam treba radnike i radnice koje obavljaju socijalnu reprodukciju – one koje rade za nadnicu, kao i one koje nisu plaćene, u bolnicama i infrastrukturi, u kućanstvima, u zajednicama. Nužno je nastaviti se na to podsjećati, kao i na društvenu moć koju takve radnice i radnici imaju. Ovo je trenutak kada kao radnice i radnici koji obavljaju socijalnu reprodukciju moramo razvijati svijest o društvenoj moći koju imamo u kontekstima naših pojedinačnih država, na granicama koje nas razdvajaju, i širom planete.
 
Ako mi stanemo, svijet staje. Taj uvid može biti osnova za politike koje respektiraju naš rad, kao i za političko djelovanje koje gradi infrastrukturu obnovljene antikapitalističke agende u sklopu koje naša društva ne pokreće stvaranje profita već proizvodnja života.
 
Marksističko-feministički kolektiv




Članice marksističko-feminističkog kolektiva su Tithi Bhattacharya, Svenja Bromberg, Angela Dimitrakaki, Sara Farris, i Susan Ferguson. Organizatorice smo marksističko-feminističkog streama konferencije Historical Materialism.






Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Vezani članci

  • 4. svibnja 2019.
    Featured Video Play Icon
    Što je teorija socijalne reprodukcije?
    Ususret dvama predavanjima Tithi Bhattacharyje na ovogodišnjem 12. Subversive festivalu, donosimo prijevod kratkog intervjua u kojem pojašnjava što je teorija socijalne reprodukcije i tko proizvodi radnu snagu u kapitalizmu, upućujući nas na nužnost nadilaženja istraživačkog fokusa na obitelj te uključivanja šireg antisistemskog otpora kako u teorijsko tako u praktično feminističko djelovanje.
  • 11. travnja 2020. Pandemija korona virusa zahtijevat će potpuno preoblikovanje ekonomije Porast epidemija uslijed prekomjernog iskorištavanja planetarnih resursa kapitalističkim se ekonomija vratio kao bumerang – posljedice pandemije Covida-19 na globalni kapitalizam, a posebice na njegov glavni motor, tržište rada, postaju sve opipljivije i dalekosežnije. Kvantitativna olakšavanja i drugi oblici financijskih intervencija ovoga puta neće ni izbliza biti dovoljni za rješavanje kontinuirane ekonomske, ekološke, zdravstvene, stambene, odnosno sveopće društvene krize.
  • 31. prosinca 2018. Socijalna reprodukcija: izvor života u kapitalizmu Kapitalistički status quo, odnosno mogućnost nastavka globalne proizvodnje i akumulacije kapitala inherentno je vezana uz oblike discipliniranja reproduktivne sfere. U periodima ekonomskih kriza kapital pojačano spušta cijenu nadnice te prebacuje troškove egzistencije na produktivni, a osobito reproduktivni rad, temeljni resurs te „historijski i analitički preduvjet kapitalističkog načina proizvodnje“.
  • 31. listopada 2016. Borba u polju diseminacije znanja U uvjetima depolitiziranog identitetskog (post)diskursa odvojenost koncepta roda od pripadajućih ekonomskih kategorija ideološka je nadgradnja buržoasko-tehnokratske vizije kurikularne reforme. U tom se kontekstu ključnima pokazuju emancipatorni napori za smještanjem feminističkog obrazovanja unutar obrazovnih institucija, ali uz očuvanje neformalnih oblika proizvodnje znanja koja bi trebala težiti širem, klasnom povezivanju te pomjeranju obrazovnog modela individualnog osnaživanja prema sistemskoj, kolektivnoj borbi za zajedničke društvene interese. O navedenim temama razgovarali smo s Andrejom Gregorinom iz Centra za ženske studije u Zagrebu.
  • 14. travnja 2018. Kapital je društveni odnos Kapitalizam kao proizvodni, ali i društveno-vlasnički odnos, specifičan je historijski poredak koji odgovarajućim institucionalnim mehanizmima osigurava uvjete za vlastiti opstanak. O tome kako liberalna pravno-institucionalna aparatura formalizira, a potom i afirmira klasne, rodne i rasne razlike, o doprinosima luksemburgijanske kritike političke ekonomije suvremenim marksističkim feminističkim analizama, te o emancipatornim antikapitalističkim strategijama otpora koje nužno moraju uključivati i aspekt proizvodnje i aspekt reprodukcije, razgovarale/i smo s Ankicom Čakardić, docenticom na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
  • 19. prosinca 2018. Nova klasna politika: perspektiva protiv desnih i neoliberalnih pripovijesti Uspon desnog populizma dio europske ljevice prepoznao je i kao indikator vlastite slabosti i povijesne erozije značaja. Da ljevica nema monopol na artikulaciju socijalnog pitanja nije nova lekcija. No ono što je relativno novo jest da ga je ljevica posljednjih desetljeća u sve manjoj mjeri postavljala. Ovako glasi kritička dijagnoza autora poput francuskog sociologa Didiera Eribona. Objavljivanje njemačkog prijevoda njegove sociološko-autobiografske monografije Povratak u Reims inicirao je 2016. godine opsežne rasprave unutar njemačke ljevice. Mnogi su usvojili Eribonovu dijagnozu i plediraju za povratak klasnoj politici, dok drugi upozoravaju na opasnost rehabilitacije starog klasnog redukcionizma i olakog dezavuiranja desetljeća nastojanja oko rodnih i manjinskih pitanja. Formuliran unutar tih rasprava, pojam „Nove klasne politike“ teži integraciji klasnog i „identitetskih“ pitanja kao temelja obnove integrativne lijeve politike, koja se mora suprotstavljati i desnim i neoliberalnim narativima. Pročitajte prijevod teksta Sebastiana Friedricha.
  • 26. prosinca 2017. Od socijalne države do socijalne majke U interesu kapitala i nacionalnih država, populacijske politike sve više posežu za instant socijalnim mjerama i jačanjem uloge obitelji i porodice, restrikcijama u području reproduktivnog zdravlja, te radu migrantkinja i migranata u komodificiranoj sferi društvene reprodukcije. O raznim načinima proizvodnje i oblicima zasnovanosti režimâ materinstva, njihovim ulogama u proizvodnji rodno uvjetovane prekarnosti u vrijeme krize kapitalizma i konzervativnog napada na reproduktivna prava te neophodnosti socijalizacije polja reprodukcije, razgovarale/i smo s Anom Vilenicom, historičarkom i teoretičarkom umjetnosti iz Beograda te istraživačicom na London South Bank Universityju.
  • 4. prosinca 2012. Zašto feminizam i marksizam ne djeluju kao cjelina?
  • 31. prosinca 2016. Feminizam nije moralna policija U koautorstvu s Nicole Cox, Silvia Federici je prije četiri desetljeća pokrenula „kuhinjsku kontraofanzivu“ na patrijarhat i njegova kapitalistička uporišta. Tadašnje isticanje problema neplaćenog kućanskog rada otvorilo je novu perspektivu kritike te neizmjerno obogatilo repertoar teorijske i praktične ljevice. Danas, kada se žene nalaze na udaru autoritarnih kapitalističkih režima i dok društvo prolazi snažnu repatrijarhalizaciju, važno je ponovo eksplicirati kako se kapitalizam i patrijarhat uzajamno konstituiraju. Takva perspektiva, koja objedinjuje historije eksploatacije i opresije otvara priliku za artikuliranje novih emancipatornih politika. Zato smo s ovom feminističkom historičarkom i teoretičarkom razgovarali o feminističkoj teoriji te njezinoj društvenoj i političkoj ulozi.
  • 11. svibnja 2015. Još jednom o kućanskom radu
  • 24. srpnja 2013. Nepodnošljiva lakoća društvene reprodukcije
  • 21. prosinca 2019. Onkraj tradicije liberalnog feminizma Konferencija “Gender Struggle in Eastern Europe. Legacy of the Socialist Past and Contemporary Issues”, održana u Litvi sredinom listopada, otvorila je prostor da se kroz rodnu i klasnu analizu društvenih i ekonomskih prilika u zemljama Istočne Europe te detektiranje aktera koji ugrožavaju društvene slobode i ekonomsku egalitarnost nastavi rad na izgradnji zajedničkih strategija borbe protiv nacionalističkih tendencija i neoliberalnih politika.
  • 27. prosinca 2017. Pet funti godišnje Povijesna aproprijacija borbe za žensko pravo glasa od strane buržoaskih feminističkih pokreta, do danas uspješno marginalizira doprinose lijevih feministkinja sufražetskom pokretu, a pritom i dimenziju egalitarnosti u kojoj se ogledaju ograničenja liberalne pozicije, koja uspjehom naziva činjenicu da je aktivno i pasivno pravo glasa bilo izboreno za ograničen broj privilegiranih žena. Andreja Gregorina, voditeljica marksističko-feminističkog kružoka FEMATIK, u okviru kojega se promišljala ova tema, ukazuje na demarkacije u polju političke participacije i subjektivacije žena te na važnost socijalističke agende kao zaloga radikalizaciji feminističke borbe.
  • 20. rujna 2017. Politička dimenzija reproduktivne sfere Historijsko-materijalistički pristup koji temu reproduktivnih prava politizira unutar neoliberalnog socioekonomskog okvira, a kao temeljno polje borbe prepoznaje sferu šire društvene reprodukcije, odnosno kapitalističkog sustava akumulacije, marginaliziran je unutar feminističkih strategija otpora koje argumentacijsku liniju grade na reaktivnim liberalno-legislativnim zahtjevima i konzervativnom zagovaranju autonomije ženskog tijela. O pravu na abortus i pravu na roditeljstvo kao ekonomskim kategorijama, posljedicama institucionalizacije socijalnih zahtjeva desnih subpolitičkih subjekata, režimima roda unutar kapitalizma, klasnim mobilizacijskim potencijalima LGBTIQ+ aktivizma, te o borbi za reproduktivno zdravlje kao dijelu šireg socijalističkog projekta razgovarale_i smo s Mijom Gonan, feminističkom i queer aktivistkinjom i teoretičarkom.
  • 31. prosinca 2019. Seksualni rad nasuprot rada "Prepoznati seksualni rad kao rad za neke je liberalni čin koji se izjednačava s trgovanjem tijelima. Protivno takvoj, pogrešnoj ideji, Morgane Merteuil predlaže razmatranje seksualnog rada kao jednog aspekta reproduktivnog rada radne snage i uspostavlja poveznice koje ujedinjuju kapitalističku proizvodnju, eksploataciju najamnog rada i opresiju nad ženama. Ona zorno prikazuje kako je borba seksualnih radnica moćna poluga koja dovodi u pitanje rad u njegovoj cjelini, te kako represija putem seksualnog rada nije ništa drugo doli oruđe klasne dominacije u internacionalnoj (rasističkoj) podjeli rada i stigmatizaciji prostitutke, koje hrani patrijarhat." Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Ane Mrnarević u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 2019, uz mentorstvo dr. sc. Maje Solar.
  • 31. prosinca 2016. Žensko i klasno – zaboravljeni historijat U trenutku kada su feminističke borbe i diskusije najzad došle na dnevni red ljevice, otvara se i diskusija o feminističkom nasljeđu jugoslavenskog socijalizma i Narodnooslobodilačke borbe kojom je inauguriran. Tako je 29. prosinca u Sarajevu predstavljen zbornik Izgubljena revolucija: AFŽ između mita i zaborava, a mi donosimo tekst Andreje Gregorine iz zagrebačkog Centra za ženske studije, u kojemu adresira današnje potencijale AFŽ-ovske tradicije. Te je potencijale važno obnavljati danas, kaže Gregorina, kada se ženski pokret dominantno oslanja na liberalno-radikalnu tradiciju i brani autonomiju ženskog tijela, dočim se ugroženost žena materijalnim uvjetima društvene reprodukcije često zanemaruje.
  • 23. lipnja 2017.
    Featured Video Play Icon
    Rodno uvjetovana prekarnost privatizirane društvene reprodukcije: rodno uvjetovano siromaštvo i država
    Problematizirajući rodnu dimenziju kriminalizacije siromaštva u neoliberalizmu, Adrienne Roberts koristi historijsko-materijalističku analizu te adresira pitanje procesa komodifikacije zemlje i rada, odnosno paralelni nastanak penalizirajućeg legislativnog okvira i aparata socijalne države, smještajući ga u kontekst kapitalističkog načina proizvodnje i društvene reprodukcije. Donosimo integralnu snimku i kratki osvrt na njezino predavanje „Rodno uvjetovana prekarnost privatizirane društvene reprodukcije: rodno uvjetovano siromaštvo i država“, održano 16. svibnja 2017. u sklopu AlterEkonomskog foruma 10. Subversive Festivala.
  • 31. prosinca 2019.
    Featured Video Play Icon
    Rodno, seksualno i ekonomsko nasilje u neoliberalizmu
    Iako se rodno uvjetovano nasilje pri tumačenju često svodi na interpersonalno nasilje, marksistička feministkinja Tithi Bhattacharya pokušava utvrditi kakve socioekonomske okolnosti pogoduju njegovoj proizvodnji. Eskalaciju nasilja razmatra u kontekstu četrdesetogodišnjeg pogubnog utjecaja neoliberalnih politika na polje socijalne reprodukcije i tržište rada. Pogledajte snimku i pročitajte pregled predavanja održanog u sklopu 12. Subversive festivala u suradnji s Centrom za ženske studije, a snimke s proteklih festivala potražite na plejlisti.
  • 31. prosinca 2019.
    Featured Video Play Icon
    U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma
    "U predavanju ću se baviti nekima od tema koje sam obrađivala u knjizi In the Name of Women’s Rights. The Rise of Femonationalism (Duke, 2017). U tom djelu istražujem nerijetku praksu da anti-islamističke i ksenofobne inicijative iskorištavaju feminističke ideje, kao i načine na koje se to događa. Uvodim termin „femonacionalizam“, kako bih njime opisala prakse i zagovaračke kampanje u sklopu kojih se, prikazivanjem muslimanskih muškaraca kao ugnjetavača, te naglašavanjem potrebe za spašavanjem muslimanskih žena, ove anti-islamističke skupine koriste rodnom jednakošću ne bi li opravdale svoje predrasude."
  • 31. prosinca 2019.
    Featured Video Play Icon
    Mariti dovoljno da se pobunimo: Feminizam za 99 posto i feminizam nove klasne borbe
    "Od ženskih štrajkova u Argentini i Španjolskoj do učiteljskih štrajkova u SAD-u i Alžiru, trenutno svjedočimo globalnom valu pokreta i štrajkova predvođenih ženama. Ovaj je popis pobuna zapravo GPS uređaj za mapiranje neoliberalizma. Svaka točka na karti pojavljuje se zbog zapanjujuće identičnog niza pitanja: manjka resursa zbog rezova u javnim servisima ili izostanka socijalnih usluga. U kontekstu aktualne krize, feministkinje moraju moći objasniti zašto su se navedeni pokreti pojavili u ovome trenutku, kao i osmisliti načine da ih se proširi. Ovo je moguće učiniti jedino ako je naš feminizam antikapitalistički. Feminizam za 99 posto odnosi se na sposobnost radničke klase, prevođene potlačenima, da utaba novi smjer za različite živote na ovoj planeti, kao i za nju samu."
  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve