Posljednji put o pesimizmu

Ako realno sagledamo moć globalnog kapitala, aktualne klimatske promjene, postojane slabosti globalne ljevice, sve poraze na terenu, nerazumijevanje između aktivista/kinja i teoretičara/ki, izostanak dugotrajnih strategija i jakih političkih subjekata te mobilizacije odozdo – pesimizam je možda i jedino što nam preostaje, barem kao polazna točka. Pročitajte prijevod teksta glavne urednice časopisa Salvage, Rosie Warren.

Kameno sivilo (izvor).

Je li pesimistično dijagnosticirati rak kao rak?
Thomas Merton

hammersickle_glyph

Ne dijagnosticiramo karcinom jer smo pesimistični – pesimistični smo jer je naša dijagnoza karcinom. Ne nužno terminalan – ali niti jedan nije lako izlječiv, ako lijek i postoji, a šanse su nam nikakve tretiramo li ga kao običnu prehladu.

hammersickle_glyph

Kao što su mnogi komentatori istaknuli, postalo je lijevi klišej poentirati Jamesonovom izjavom, prema kojoj je lakše zamisliti kraj svijeta nego kraj kapitalizma. U svakom slučaju, tvrdnja stoji. Štoviše, moguće je da nećemo još dugo biti prepušteni isključivo vlastitoj mašti. U izvještaju naziva „Klimatsko stanje“, objavljenom 16. srpnja 2015. godine kao dijelu studije koja je okupila 413 znanstvenika iz 58 zemalja, kategorički se tvrdi da su klimatske promjene pogodovale podizanju razine vodenih površina te da će se posljedice porasta temperature mora osjećati još stoljećima, čak i kada bi smjesta bile poduzete mjere za smanjenje emisije ugljičnog dioksida u atmosferu.

Riječima Grega Johnsona, oceanografa američke Državne agencije za oceane i atmosferu (NOAA),

Čak i kada bismo mogli zadržati efekt staklenika na trenutnoj razini, morska temperatura nastavila bi rasti stoljećima i milenijima; zagrijavanje mora uzrokovat će njihovo širenje i, posljedično, podizanje.

Neovisno o nacrtima geo-inženjera koji, kao što je Andreas Malm istaknuo, shvaćaju da je realnije pokušati promijeniti sastav Zemljine atmosfere nego promijeniti našu ekonomiju i smanjiti emisije ugljičnog dioksida koje ona proizvodi, klimatske promjene više ne predstavljaju zastrašujuć ishod koji treba izbjeći pod svaku cijenu, već nešto izvjesno.

hammersickle_glyph

Dvije iteracije pesimizma često se brkaju. Prva je pesimistična vizura kroz koju čovjek promatra svijet; druga je nečiji osobni doživljaj koji proizlazi iz tog promatranja. One se ne poklapaju, iako mogu biti uzajamno konstituirajuće.

U povoljnijim okolnostima, prvu bismo mogli nazvati (kritičkim) realizmom. Međutim, ako je „ne demoralizirajte klasu!“ postao uobičajen prigovor u aktivističkim krugovima, neophodno je eksplicitnije zauzeti stav. Povratiti, usprkos takvim besmislicama, nešto što nazivamo „pesimizmom“, znači ustvrditi da smo u dubokoj zabludi kada, suočeni s uzastopnim porazima i opsegom zadatka koji stoji pred nama, vjerujemo da će optimizam na ijedan način biti motivirajuć ili prikladan za one koji pokušavaju promijeniti svijet.

Kao predmet analize, osobni doživljaj svijeta posve je druga stvar. Pitanje je: ostavlja li situacija prostora za nadu? Ovo ne može biti apriorni stav ni izraz afekta, već rezultat procjene. Ne bismo smjeli brkati nečiji osobni stav s analizom stanja stvari, ma koliko oni međusobno utjecali jedno na drugo.[*]

Aktivistički krugovi često su krivi po obje točke optužnice – redovno su prvo optimistični, a tek onda analitični i vječito dolaze do zaključka da postoje-ogromne-prilike-za-ljevicu, neovisno o realnom stanju na terenu.

hammersickle_glyph

Za neke ne postoji razlika između optužbe za nemar upućene pesimistima jer je njihova analiza pogrešna, i one koja ih proziva za nemar jer „demoraliziraju“ klasu, neovisno o istinitosti njihovih tvrdnji. Njihov je optimizam uvijek početna pretpostavka, neovisno o situaciji, ravnoteži snaga i svijetu koji ih okružuje. Uvijek je potrebno pronaći pozitivan spin. Ovakav stav Eagleton prikladno opisuje u svojoj knjizi Nada bez optimizma: „Budući da je istina često poprilično neugodna, postaje nužno nadjačati je nepokolebljivošću volje.“

Ovo je zanemarivanje dužnosti.

Ne činimo i ne bismo smjeli činiti stvari koje činimo jer smo uvjereni da ćemo pobijediti. Nikada u to ne možemo biti posve sigurni. Činimo ih – trebali bismo ih činiti – jer ne možemo činiti ništa drugo.

hammersickle_glyph

Ne treba se bojati pesimizma koji ostaje predan emancipaciji. Pesimizam nije istovjetan cinizmu.[†] Pesimisti možda naprosto inzistiraju, kao što to čini Salvage, da drugovi i drugarice u zajedničkom poduhvatu spoznaju zahtjevnost borbe koja nam predstoji – i postupaju sukladno tome.

Pesimistična analiza zasigurno ne znači da netko misli kako se dobre stvari nikada ne događaju.

No ne miješajte radost s optimizmom.

hammersickle_glyph

Neki ukazuju na nevjerojatan uspjeh Jeremyja Corbyna u Ujedinjenom Kraljevstvu i Bernieja Sandersa u SAD-u, te na iznenadnu pojavu lijevih parlamentarnih formacija uzduž europske „periferije“ – Syriza u Grčkoj, Podemos u Španjolskoj, Lijevi blok u Portugalu – i zaključuju da je pesimizam neutemeljen. No čak i do takvih uspjeha dolazi na pozadini historijske slabosti radničkog pokreta, u vrijeme kada je sindikalna gustoća rekordno niska, a radikalna ljevica fragmentiranija i usitnjenija no ikada prije. Ovo nije vrijeme naše snage. Nikada nismo bili slabiji, te (stoga) uspjeh spomenutih političkih aktera ovisi o neprestanoj spremnosti na borbu, kao što smo već imali prilike vidjeti na primjeru Syrize.

hammersickle_glyph

Pesimisti ne bi trebali biti predani pesimizmu. Naprotiv, trebalo bi im uvijek biti drago što se mogu ugodno iznenaditi kada se, protivno svim izgledima, dogode dobre stvari. Dakle, upravo pesimizam može omogućiti radost. Pesimizam nije investirani nihilizam, već promišljen rezultat analize koja sugerira da izgledi nisu dobri, da smo suočeni s poteškoćama koje su nemjerljive, i da će nam šanse biti jednake nuli, ne pristupimo li im svjesni koliko je trijumf zapravo neizvjestan.

hammersickle_glyph

Pesimizam nije glavni krivac za demoralizaciju. Možemo samo pretpostaviti da oni koji iznose takve tvrdnje nikada nisu iskusili krivnju – koju toliko mnogo aktivista/kinja potiho gaji – zbog manjka vjere u tvrdnje da uspjeh čeka iza ugla (makar i sami gorljivo inzistirali drugima na tome), zbog osjećaja iscrpljenosti i nemotiviranosti opetovanim egzibicijama strahovite urgentnosti koje se provlače iz tjedna u tjedan, zbog pregaranja od neprestanih zadataka i moralizma koji ih prati.

Možemo samo pretpostaviti da se takvi ljudi nikada nisu udaljili ili bili u iskušenju da odu, jer njihovo srce – ma koliko bilo i ostalo slomljeno pod jarmom svijeta – nije više kucalo za ideju ni vjerovalo da je sav taj nepromišljeni aktivizam učinkovit.

Pusta nadanja potiču očajavanje uprazno.

hammersickle_glyph

Dužnost ljevičara nije da budu utjeha u beznađu.

Pesimizam nije ljevičarsko zapostavljanje „dužnosti“, niti je „neodgovorno“ imati takvu perspektivu. Neodgovorno je pokušavati uvjeriti ljude da je sve u redu, da stvari idu nabolje, da okupljamo snage, zbijamo redove, gradimo utjecaj i zauzimamo teren, kada je očito da to ne činimo. Kao što kaže Terry Eagleton,

Optimist na liniji na sve odgovara na jednak, rigorozno unaprijed programiran način, čime ukida mogućnost slučajnosti i kontingencije.

Neodgovorno je ostaviti dojam da imamo odgovore kada je jasno da ih nemamo. Obvežimo se da ćemo postavljati pitanja.

hammersickle_glyph

Ako ljevičari imaju ikakvu dužnost, nije li to da budu vjerodostojni u svojoj procjeni situacije i osmisle strategiju u svjetlu analize u koju se može pouzdati? Pogledajte devastaciju i neuspjelu revoluciju u Siriji, ubojstva koja godinu za godinom nekažnjeno čini Izrael, slamanje grčkih pokušaja da se suprotstave zajmodavcima, pogledajte vodene topove uperene prema migrantima na mađarskoj granici dok leševi oplahuju plaže, pa samouvjereno ustvrdite da se stvari poboljšavaju.

hammersickle_glyph

Euforija oko Corbyna do koje je došlo na ljevici (a i prije njega, oko SNP-a) jasan je primjer zamjene radosti s optimizmom. Svi su bili zatečeni i presretni njegovim uspjehom. Međutim, ako ne priznamo koliko se stanje zapravo pogoršalo, možemo doći do toga da corbynmaniju pravocrtno poimamo kao zoru nove ere koja bi mogla upaliti iskru pokreta dovoljno snažnog da sruši vlast. Ispravno je ustvrditi da se radi o fantastičnom razvoju događaja, s obzirom na situaciju u posljednjih nekoliko godina. No, usporedimo li situaciju s postratnim razdobljem i vladom iz 1945. godine, koju ljevica nije idealizirala, veći dio programa kojega nude Corbyn i njegov tim ne predstavlja prevelik napredak u odnosu na tradicionalnu lijevu socijal-demokraciju. Povrh toga, izgledi da Corbyn dobije priliku implementirati takve ideje, posve su zanemarivi.

Mi smo uz njega u svim pokušajima da to učini. Bit ćemo oduševljeni – i iznenađeni – ako uspije, ali i spremni doživi li neuspjeh.

hammersickle_glyph

Dakako, postoji opasnost od pretjerivanja. Lako je odati se rigidnom pesimizmu, odnosno fetišiziranju pesimizma kao takvog, s jednako sigurne distance kao i oni koji tako strastveno naglašavaju pozitivan stav. Salvage nije zainteresiran za pesimizam koji je sam sebi svrha. Ne želimo perpetuirati naš pesimizam dulje no što ga možemo opravdati analizom, i žudimo za vremenima kada pesimizam više neće biti neophodan.

Kao znak da prepoznajemo porive koji odvlače u performativni, defenzivni, prepotentni pesimizam, ovo će biti posljednji put da je netko iz uredništva Salvagea prožvakao tu temu.

Puno smo zainteresiraniji za nastavak provođenja analize koja nas je dovela do trenutnog pesimizma – koja bi nas iz njega ujedno mogla izvući – te je smatramo važnijom od toga da trošimo ijednu stranicu više na rasprave o njegovim nijansama.

hammersickle_glyph

Pesimistično je samo još jedna riječ kojom se može opisati one koji se boje da bismo mogli biti osuđeni na propast, ali se ipak bore, one koji se osim velikoj mržnji i žalosti nemaju mnogočemu nadati, one koji imaju dovoljno žudnje za nečim većim, one koji ne vjeruju da ih išta više čeka, no ovako više ne mogu.









[*] Mnogi od onih koji javno denunciraju pesimizam, iza zatvorenih vrata priznaju da im je sve teže proizvoditi pozitivan spin. Takav stav, koji počiva na infantilizaciji, neće nas nikamo dovesti i mora biti iskorijenjen.

[†] Dovoljno je cinika na postojećoj i staroj ljevici. Novi nam ne trebaju.







Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu.

Vezani članci

  • 13. svibnja 2017. Budućnost ljevice u Europi Autor predviđa da će pozicije lijevog centra sve više slabjeti, odnosno da već sada nemaju budućnost, čime se otvara prostor za radikalne proeuropske lijeve opcije. No s obzirom na njihove unutarnje razjedinjenosti i antagonizme, istovremeno postavlja pitanje hoće li takva ljevica imati kapaciteta natjecati se s emotivnom snagom nacionalističke desnice. James K. Galbraith, postkejnzijanski je ekonomist koji će u Zagrebu održati nekoliko predavanja od kojih je prvo 14. svibnja 2017. na otvorenju Konferencije 10. Subversive Festivala s Costasom Lapavitsasom, na temu društveno-ekonomske krize Grčke. U narednim će danima na Festivalu i na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu otvoriti i teme političke ekonomije globalizacije te razvoja nejednakosti.
  • 29. prosinca 2017. Okovane tehnologije Uronjene u profitno orijentiranu instrumentalizaciju koja svakodnevno oblikuje dinamiku tehnoloških tranzicija u kapitalizmu, tehnologije su prošarane proturječnim silnicama i mjestima otpora. O tehnodeterminizmu, piratstvu, distributivnom karakteru i konfliktnim dimenzijama mrežnih medija, digitalnim repozitorijima, vlasničkim i autorskim pravima kao klasnom pitanju te manjku političke ekonomije u raspravama o mrežnoj slobodi, razgovarali smo s Katarinom Peović Vuković, docenticom na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci i članicom Radničke fronte.
  • 31. prosinca 2017. Kozmopolitizam bez internacionalizma Eksploatacijski temelji ekonomskog liberalizma, maskirani u ideologiju slobode i garnirani odozdo nametnutim demokratskim vrijednostima neosporno ukazuju na ograničene emancipatorne dosege liberalnog projekta, kojeg zadnje desetljeće prate sve dublje klasne i društvene razlike. U historijskom trenutku u kojem je politički centar u rasulu, a populistička desnica još uvijek nema dovoljno jaku infrastrukturu, lijevi projekt ne smije propustiti momentum. Pročitajte intervju s Bhaskarom Sunkarom, glavnim urednikom i izdavačem socijalističkog magazina Jacobin.
  • 4. prosinca 2011. Alberto Toscano i Jeff Kinkle: Kognitivno mapiranje i kapitalizam u Žici: Baltimore kao svijet i reprezentacija
  • 30. prosinca 2017. Gori sve Interpretacija klimatskih promjena kao niza ahistorijskih prirodnih fenomena bez korelacije s antropogenim aktivnostima (koju plasiraju političko-korporativne elite) sve više gubi na vjerodostojnosti pred dokazanom povezanošću kapitalizma i ekološke krize. U kontekstu kapitalnih ulaganja u fosilna goriva, obnovljive izvore energije i korektivna tehnološka rješenja osmišljena da kapitalizam održe na životu, Richard Seymour analizira izvještaj Međunarodne agencije za energetiku (IEA) o smanjenoj potrošnji ugljena.
  • 15. listopada 2013. CRS: Konferencija “Dileme ljevice: poteškoće, strategije, perspektive”, 17-19. 10.2013.
  • 31. prosinca 2017. Hegemonija i kolektivno djelovanje Historijski, kao i suvremeni razlozi izostanka kontinuiteta snažnog, organiziranog i politički artikuliranog radništva, neprestano otvaraju niz prijepora oko utjecaja vladajuće ideologije na radnički pristanak na eksploataciju. Donosimo prijevod teksta u kojem Tibor Rutar ukazuje na stranputice proizašle iz Althusserove interpretacije Gramscijeva koncepta hegemonije, koju do danas nastavljaju brojni utjecajni postmarksistički i postkolonijalni teoretičari. Autor radi jasan zaokret prema materijalističkom čitanju Gramscija, koje ideologiju i pristanak temelji u interesima eksploatiranih, ocrtavajući zablude kulturalističke optike i njezine oslonjenosti na totalitarizirajući učinak ideologije kao razloga za izostanak revolucionarnog subjekta promjene.
  • 31. prosinca 2017.
    Featured Video Play Icon
    Aktivisti su temelj političke stranke
    Za suvremena je društva karakteristično segmentiranje isprepletenih aspekata ljudskog života, pa se često i ekologija promatra kao zaseban pristup prirodi, odvojen od kulturnih, historijskih, političkih i ekonomskih aspekata. Donosimo snimku predavanja koje je predstavnik briselske zelene stranke Groen, Bruno de Lille, održao 24. ožujka 2017. godine na Plitvicama, u sklopu Zimskog seminara Zelene Akademije, u organizaciji Instituta za političku ekologiju. Tom smo prilikom s de Lilleom razgovarali o važnosti aktivizma za strukture predstavničke demokracije te o mogućnostima koje se nadaju angažmanom građana/ki kroz političku participaciju i političke stranke.
  • 27. prosinca 2017. Nitko neće zvati trola na konferenciju Povlačenjem direktne korelacije između obrazovnog sustava i tržišta rada zanemaruju se makroekonomske proporcije pronalaženja zaposlenja u sve fleksibiliziranijoj globalnoj ekonomiji i poseže u suspektne elaboracije teorija individualne akumulacije ljudskog kapitala. Sa sociologom Primožom Krašovcem, docentom s Filozofskog fakulteta u Ljubljani, razgovarali/e smo o hegemonijskoj i tjelesno disciplinirajućoj funkciji obrazovanja, važnosti klasne perspektive u analizi neoliberalnih modela obrazovanja, financiranju visokog obrazovanja, miopičnim kurikularnim intervencijama, permisivnim i autoritarnim pedagoškim trendovima te prijemčivosti akademskog polja za izazove kritičke teorije.
  • 28. prosinca 2016. Kapitalizam je u konfliktu s planetom Pitanja prirodnog okoliša najčešće se promatraju u opreci spram pitanja društvenih odnosa. Pozicija čovjeka utoliko je ambivalentna jer ga se promatra i kao prirodno i kao društveno biće. Jedna od paradigmi koja nadilazi binarnu opreku priroda-društvo politička je ekologija, koja u svoj fokus stavlja povratnu vezu između društvenih odnosa i promjena u prirodnom okruženju. S Tomislavom Tomaševićem iz zagrebačkog Instituta za političku ekologiju razgovarali smo o historiji političke ekologije i njezinim temeljnim postavkama, razvojnoj putanji političke ekologije u Hrvatskoj, kao i o praktičnoj sprezi zajedničkih dobara (commons), klimatske pravde i pokreta odrasta (degrowth).
  • 21. prosinca 2016. Tehnooptimizam na staklenim nogama Davna je socijalistička želja da se automatizacijom procesa proizvodnje viška vrijednosti smanji vrijeme društveno potrebnog rada. Međutim, uloga novih tehnologija u kapitalističkim procesima proizvodnje, čija su rezultanta smanjenje cijene rada i povećanje efikasnosti proizvodnje, pokazuje suprotno. Uočimo li da brojne tehnologije koje koristimo – pa i one u čije emancipatorne potencijale polažemo mnogo nada – štetno utječu po naš prirodni okoliš, potrebno je promijeniti okvir u kojemu o njima raspravljamo. O odnosu tehnologije i kapitalizma, njezinim emancipatornim potencijalima, ali i zamkama u koje nas dovodi, razgovarali smo s Tomislavom Medakom iz zagrebačkog Multimedijalnog instituta.
  • 14. veljače 2010. Snimka izlaganja: Kriza i strategije političkog otpora
  • 5. rujna 2015. Vlado Kokić: Bauk socijaldemokracije kruži Laburističkom strankom
  • 9. veljače 2012. Immanuel Wallerstein: Svjetska ljevica nakon 2011.
  • 2. rujna 2011. G. Albo, S. Gindin, L. Panitch: Mrtva točka radničkog pokreta i ljevica
  • 31. prosinca 2017. Razmišljati skromno Socijalistička Jugoslavija posebnu je pozornost posvećivala pitanju stambenih politika. Držalo se da je zadovoljavanje stambenih potreba stanovništva preduvjet za uspostavu egalitarnog društva. Raspadom Jugoslavije trendovi u polju stambenih politika sve više preuzimaju neoliberalne modele rješavanja ovog pitanja. Donosimo prijevod teksta F. T. Green, koji se bavi stambenom krizom u New Yorku u kontekstu aktualnih rasprava o (ne)prihvatljivosti „mikrojedinica“, minijaturnih urbanih nastambi koje postaju novi standard osiromašene populacije.
  • 31. prosinca 2017.
    Featured Video Play Icon
    Kako do neorganiziranih i podorganiziranih – panel
    Tijekom trećega dana konferencije „For Labour Rights! Trans-National Solidarity, Common Goods and Perspectives of Organizing“, u organizaciji Rosa Luxemburg Stiftung SEE, održana je panel rasprava „Reaching the Un- and Under-Organized“ sa sudionicima Goranom Lukićem iz Delavske svetovalnice (SLO), Sinišom Miličićem iz Regionalnog industrijskog sindikata (HR), Samom Nelsonom iz organizacije Jobs With Justice (SAD) i Florianom Wildeom iz RLS centrale u Berlinu. Izlagači su iznosili iskustva iznalaženja novih, proaktivnih oblika organizacije radništva, dok je cilj rasprave bio ponuditi odgovore na pitanja koja su otvorena prethodnih dana u uvodnim predavanjima i radionicama. Donosimo integralnu snimku i tekstualni sažetak rasprave. Preostale snimke s konferencije pogledajte na playlisti.
  • 29. prosinca 2017. Facelift fašizma Rušenjem realsocijalističkih društvenih uređenja krajem 20. stoljeća narodima istočne Europe obećani su prosperitet i neusporedivo bolja budućnost. Gotovo tri desetljeća kasnije „Europski san“ samo što se nije posve rasplinuo, no posljedice masovnog društvenog preodgoja, odnosno tzv. dekomunizacije, pružile su ideološku osnovu za ponovno političko oživljavanje ekstremne desnice. Možemo samo pretpostaviti koliko će novom fašizmu trebati da od prekrajanja povijesnih udžbenika i rehabilitiranja notornih zločinaca napokon skine i posljednji sloj maske za pomlađivanje.
  • 7. lipnja 2015. Lauren McCauley: Zbog zagrijavanja planeta oceanima prijete najveće promjene u posljednjih tri milijuna godina
  • 15. ožujka 2015. Miguel-Anxo Murado: Gdje je pošlo krivo za Podemos?
  • 27. veljače 2015. Richard Seymour: Syriza je pokošena na EU pregovorima

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve