Ian Angus 17. siječnja 2021.

Rekordno visoke temperature gornjeg sloja oceana

S engleskog prevela Karolina Hrga

Izvorno objavljeno 14. siječnja 2021. godine na portalu Climate and Capitalism.

Temperature oceana nastavile su divljati i u vrijeme pandemije COVID-19, kada je zbog različitih restrikcija došlo i do malog smanjenja ugljičnih emisija. Međutim, znanstvenici i znanstvenice upozoravaju da oceani apsorbiraju ogroman višak topline koji se stvara globalnim zatopljavanjem te da u pokušajima ublažavanja klimatskih promjena ne smijemo zaboraviti na zagrijavanje oceanâ, koje dovodi do čitavog niza globalnih nepogoda s dramatičnim posljedicama.

Jato crnonogih troprstih galebova i nekoliko čaplji na santi leda u nacionalnom parku Glacier Bay, Aljaska, SAD, 2. kolovoza 2010. godine (izvor: Alan Wu @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)

Preko 90 posto viška topline uzrokovanog globalnim zagrijavanjem apsorbiraju oceani

I pored neznatnog smanjenja globalnih ugljičnih emisija do kojega je dovelo ograničenje putovanja i drugih aktivnosti uslijed pandemije COVID-19, oceanske temperature su u 2020. godini nastavile trend obaranja rekorda. Novo istraživanje na kojem je radilo 20 znanstvenika i znanstvenica s 13 instituta diljem svijeta zabilježilo je najviše oceanske temperature od 1955. godine, počevši od površinske razine sve do dubine od 2000 metara.

Istraživanje je objavljeno 13. siječnja u časopisu Advances in Atmospheric Sciences, i u svojem zaključku apelira na donositelje politika i druge aktere da u svojim pokušajima ublažavanja učinaka klimatskih promjena uzmu u obzir trajnu štetu do koje može dovesti zagrijavanje oceana.

„Budući da oceani apsorbiraju više od 90 posto viška topline koja se stvara globalnim zatopljavanjem, zagrijavanje oceana izravni je indikator globalnog zagrijavanja – zagrijavanje koje smo zabilježili ocrtava trend dugoročnog globalnog zagrijavanja“, kaže dr. Cheng Lijing, glavni autor istraživanja i izvanredni profesor na Međunarodnom centru za klimu i okolišne znanosti pri Institutu za atmosfersku fiziku Kineske akademije znanosti.

„Međutim, zbog zakašnjelog odgovora oceana na globalno zagrijavanje, trendovi oceanskih promjena odolijevat će barem nekoliko desetljeća, te će se društva morati prilagoditi sada neizbježnim posljedicama našeg neobuzdanog zagrijavanja. No, još uvijek ima vremena za djelovanje i smanjenje naših emisija stakleničkih plinova.“

Koristeći metodu koju je osmislio Institut za atmosfersku fiziku, istraživačice i istraživači izračunali su kolike su oceanske temperature i salinitet do 2000 metara dubine, pomoću podataka dobivenih na temelju raspoloživih opažanja koja su zabilježile različite naprave za mjerenje iz Svjetske oceanske baze podataka. Utvrdili su kako je 2020. godine gornjih 2000 metara svjetskih oceana apsorbiralo 20 puta više zetadžula negoli 2019. godine. Za usporedbu, sve ljudske aktivnosti troše otprilike polovinu jednog zetadžula svake godine.

Promjene količine topline u gornjih 2000 metara globalnih oceana (Advances in Atmospheric Sciences, siječanj 2021.)

„Zašto ocean ne ključa? Zato što je ocean golem. Možemo zamisliti koliko energije ocean može apsorbirati i zadržati, te koliki je utjecaj kada se polagano otpušta.“

Istraživači su izvijestili i o drugim učincima, poput jačanja obrazaca saliniteta oceana i njegove pojačane stratifikacije – posljedice toga što se gornji sloj zagrijava brže od dubljih dijelova. Obje promjene mogle bi naškoditi oceanskim ekosistemima.

„Slatka voda još je slatkovodnija; slanija još slanija. Ocean prima ogromnu količinu topline koju proizvodi globalno zagrijavanje, te ga amortizira. Međutim, oceanske promjene do kojih pritom dolazi također predstavljaju ozbiljnu opasnost za ljudske i prirodne sisteme.“

Cheng podsjeća na vatrene stihije koje su 2020. godine poharale Australiju, dijelove područja Amazone, i zapadnu obalu SAD-a.

„Topliji oceani i toplija atmosfera također potiču intenzivnije oborine u svim olujama, osobito uraganima, povećavajući rizik od poplava. Ekstremni požari poput onih kojima smo svjedočili 2020. godine u budućnosti će postati i učestaliji. Zbog toplijih oceana jačaju i oluje, osobito tajfuni i uragani.“

Istraživači će nastaviti pratiti oceanske temperature i utjecaj zagrijavanja na druge karakteristike oceana, poput saliniteta i stratifikacije.

„Kako će se sve veći broj zemalja obvezivati na ostvarivanje ‘ugljične neutralnosti’ ili ‘nulte emisije ugljika’ u nadolazećim desetljećima, bit će iznimno važno obratiti pozornost na oceane. Sve aktivnosti ili sporazumi kojima se namjerava adresirati globalno zagrijavanje treba povezati s činjenicom da je ocean već apsorbirao ogromnu količinu topline i da će nastaviti apsorbirati višak energije Zemljinog sistema sve dok se atmosferske razine ugljika značajno ne smanje.“

Prilagođeno iz priopćenja kojeg je 13. siječnja 2021. u javnost uputila Kineska akademija znanosti.

Vezani članci

Lauren McCauley

7. lipnja 2015. Zbog zagrijavanja planeta oceanima prijete najveće promjene u posljednjih tri milijuna godina

Victor Wallis

8. ožujka 2015. 400 dijelova na milijun i klasna borba

John Bellamy Foster

29. studenoga 2020.

Promjena okvira #51 – John Bellamy Foster U pedesetprvoj bilingvalnoj epizodi emisije Promjena okvira pogledajte intervju s Johnom Bellamyjem Fosterom, marksističkim ekologom i profesorom sociologije na Sveučilištu u Oregonu, urednikom nezavisnog socijalističkog časopisa Monthly Review te autorom brojnih studija, među kojima je i nedavno kapitalno djelo The Return of Nature: Socialism and Ecology. U intervjuu snimljenom online u kolovozu ove godine razgovarali smo o materijalističkim i dijalektičkim aspektima ekologije, tržišnoj učinkovitosti, pravednoj ekološkoj tranziciji, globalnoj rezervnoj armiji jeftine radne snage, pandemiji COVID-19 i teoriji socijalne reprodukcije. Nove epizode možete pratiti na Kanalu Ri, a dosad objavljene bilingvalne epizode potražite na plejlisti. Bellamy Foster održat će predavanje 11. prosinca u 21h online u sklopu ovogodišnjeg 13. Subversive festivala.

Asbjørn Wahl

3. listopada 2014. Deset točaka o sindikalnoj strategiji borbe protiv klimatskih promjena

Ian Angus

24. siječnja 2021.

Dvanaest značajnih posljedica globalnih klimatskih promjena u 2020. godini Radna verzija izvještaja o globalnoj klimi za 2020. godinu koji objavljuje Svjetska meteorološka organizacija upozorava na kontinuiranu prijetnju klimatskih promjena, bilježeći porast stakleničkih plinova i globalnih temperatura, podizanje morske razine, zagrijavanje oceana uz jake morske toplinske valove, nastavak smanjivanja površine ledenog pokrova, jake kiše i poplave, najveći broj sjevernoatlantskih oluja te žestoke udare drugih tropskih oluja i teške suše, što je sve dodatno potaknulo ogromne migracije i otežalo postojeće.

Richard Seymour

30. prosinca 2017.

Gori sve Interpretacija klimatskih promjena kao niza ahistorijskih prirodnih fenomena bez korelacije s antropogenim aktivnostima (koju plasiraju političko-korporativne elite) sve više gubi na vjerodostojnosti pred dokazanom povezanošću kapitalizma i ekološke krize. U kontekstu kapitalnih ulaganja u fosilna goriva, obnovljive izvore energije i korektivna tehnološka rješenja osmišljena da kapitalizam održe na životu, Richard Seymour analizira izvještaj Međunarodne agencije za energetiku (IEA) o smanjenoj potrošnji ugljena.

Andreas Malm

23. prosinca 2018.

Lekcija iz pogrešnog načina ublažavanja klimatskih promjena Klimatske promjene uzrokovane višestoljetnom industrijskom eksploatacijom fosilnih goriva ubrzanim tempom postaju goruće političko-ekonomsko pitanje, no unatoč jasno postavljenom imperativu nadilaženja globalne socioekološke konfiguracije, šampioni kapitalizma rade sve što je u njihovoj moći kako bi očuvali sistem koji nas je doveo pred sâm rub klimatske provalije. Nedavne blokade željezničkog prijevoza ugljena u Njemačkoj, a naročito aktualne pobune tzv. žutih prsluka diljem Francuske stavljaju u fokus zaoštravanje klimatskog rata protiv siromašnih. U nastavku pročitajte prijevod članka ekologa Andreasa Malma.

Liza Featherstone

31. prosinca 2019.

Ne krivite djecu! Neomaltuzijanske tendencije koje odgovornost za klimatske promjene svaljuju na prekomjerni rast populacije pribjegavaju moralnoj ucjeni mladih ljudi od kojih se traži osobna žrtva odricanja od zasnivanja obitelji, umjesto da odgovornost pripišu industriji fosilnih goriva kao najvećem zagađivaču i uzrok traže u kapitalističkom pretpostavljanju planete stvaranju profita.

Michael Sorkin

9. kolovoza 2020.

250 stvari koje trebate znati ako se bavite arhitekturom Kritika kapitalističke arhitekture iz lijeve perspektive usmjerena je na arhitekturu vođenu profitom, a ne ljudskim potrebama. Kada se ozbiljnom promišljanju političke geografije i urbanizma doda i prstohvat književnosti, dobije se lucidni kompendij za arhitekte_ice Michaela Sorkina. Set arhitektonskih znanja u tom slučaju postaje sveobuhvatan i uključuje poznavanje aeroelastičnog vibriranja, običajnosti sahranjivanja kroz povijest, gradnje hramova prije dva tisućljeća, značaja vitamina D, nagiba rampe za osobe s invaliditetom, koje drveće uklanja ugljični dioksid iz atmosfere, kao i toga otkuda dolaze sirovine i kolike su nadnice građevinskih radnika, brojnih imena iz pejzažne arhitekture, ali i marksizma, psihoanalize, historije, filozofije, sociologije, književnosti itd. Za ovakvo kontekstualno razmatranje, na temelju kojeg utopija arhitekture za ljude dobiva svoje čvrste smjernice, podjednako je važno znanje o izolacijskim svojstvima različitih materijala kao i znanje londonskog taksista.

Paris Marx

18. listopada 2020.

Ne možemo zaustaviti klimatske promjene bez klasne borbe Uvriježeno je da se za klimatsku krizu optužuju obični ljudi i njihova navodno neodgovorna osobna potrošnja ili se, pak, okrivljuje trend rasta stanovništva, čime se maltuzijanski notirani diskurs opasno približava ekofašizmu. Ovakav narativ pogoduje ekomanipulaciji, odnosno greenwashingu brojnih milijardera koji obećavaju određene mjere u sklopu „zelenog kapitalizma“ dok istovremeno svojim praksama i ulogama u akumulaciji kapitala debelo sudjeluju u sve bržem zagađivanju.

Joan Martinez Alier

24. svibnja 2020.

Okolišna perspektiva ljudske povijesti U razgovoru s Joanom Martinezom Alierom, ekološkim ekonomistom i ekonomskim povjesničarem te istraživačem na Institutu okolišnih znanosti i tehnologije Autonomnog sveučilišta u Barceloni osvrnuli smo se na njegov intelektualni put koji je isprepleten s nastankom ekološke ekonomije, ekonomske grane koja kao ulaznu točku analize okolišnih sukoba postavlja prirodne procese, povezujući ih s funkcioniranjem kapitalističkog sistema industrijske proizvodnje. Kroz razlaganje povijesti i aktualnosti klimatskih izazova, dotaknuli smo se i teme odrasta, prava prirode te životinjskih i biljnih vrsta, zaštite okoliša za siromašne i diferencijacije između antropocena i kapitalocena.

Rosie Warren

31. prosinca 2017.

Posljednji put o pesimizmu Ako realno sagledamo moć globalnog kapitala, aktualne klimatske promjene, postojane slabosti globalne ljevice, sve poraze na terenu, nerazumijevanje između aktivista/kinja i teoretičara/ki, izostanak dugotrajnih strategija i jakih političkih subjekata te mobilizacije odozdo – pesimizam je možda i jedino što nam preostaje, barem kao polazna točka. Pročitajte prijevod teksta glavne urednice časopisa Salvage, Rosie Warren.

Rebekah Diski

13. ožujka 2021.

Prijedlog izgradnje ugljenokopa u Cumbriji duguje svoju popularnost izostanku zelene alternative "Vlada je odgovorna za stvaranje održivih radnih mjesta u dijelu zemlje koji još uvijek nosi ožiljke nanesene desetljećima deindustrijalizacije te se oporavlja od ekonomskih psoljedica pandemije COVID-19"

Ian Angus

6. prosinca 2020.

Rekordno visoke razine stakleničkih plinova unatoč COVID-19 karanteni Iako su karantenski uvjeti pandemije doveli do određenog smanjenja emisija ugljičnog dioksida i ostalih zagađivača, koncentracija CO₂ – koja je učinak dugotrajnih kumulativnih emisija i dugovječnog zadržavanja u atmosferi i oceanima ‒ nije se smanjila, a globalni prag odavno je prekoračen. Postojanije i radikalnije klimatsko djelovanje u pravcu ugljične neutralnosti odnosno približavanja emisija CO₂ iz fosilnih goriva nuli, zahtijeva ozbiljniju transformaciju industrijskih, energetskih i prometnih sustava.

28. prosinca 2018.

Unatoč svim preprekama: možemo li transformirati globalnu tehnosferu kako bismo spriječili ekstremne klimatske promjene? Globalna dominacija kapitalističke proizvodnje pogonjene fosilnim gorivima nije rezultat njihovih superiornih karakteristika ili autonomnog tehnološkog razvoja, već predstavlja reakciju industrijskog kapitalizma 19. stoljeća na prve uspjehe organiziranog radničkog pokreta. Danas, kada smo suočeni s rezultatima pretjerane eksploatacije fosilnih goriva, iznalaženje rješenja za borbu protiv klimatskih promjena postalo je jedno od ključnih globalnih sociopolitičkih pitanja. Međutim, tehnološki napredna kapitalistička društva, koja razvoj temelje na imperijalističkoj eksploataciji i ekocidu, i dalje nisu sklona odustati od mehanicističko-instrumentalnog odnosa prema prirodi, stavljajući naglasak na rješenja iz sfere klimatskog inženjeringa. Pogledajte snimku i pročitajte pregled izlaganja o tehnološkim i političkim aspektima ekološke tranzicije te važnosti otpora u formiranju pravednijeg i ekološki održivog socioekonomskog modela, koje je Tomislav Medak ove godine održao na Zelenoj akademiji na Visu, a snimke s proteklih izdanja potražite na plejlisti.

Rena Niamh Smith

25. listopada 2020.

Devet načina na koje modna industrija uništava planet "Eko-moda je rastući trend, ali etički integritet nije se pokazao dovoljnim poticajem za ostvarivanje radikalne promjene. Marke poput Stelle McCartney ili People Tree bave se pitanjima kao što su pesticidi, organske tkanine, životinjska dobrobit i recikliranje, a njihovi osnivači_ce žele stvoriti bolji svijet. Međutim, iako ovakva poduzeća nedvojbeno imaju utjecaj na živote koje dotiču, ne adresiraju sistem kao cjelinu. Mnogo ove odjeće je skupo jer je proizvodnja prema etičkim standardima u kapitalizmu skupa. Nema svatko sredstva da je kupi. Moglo bi se argumentirati da se time što se osigurava tržišna niša za nekolicinu koja si može priuštiti brinuti za planet i ljude, potiče manje skrutiniziranja i pritiska na ostatak tržišta, koji ne samo da nitko ne dovodi u pitanje, nego se u određenim njegovim dijelovima čak i naslađuje neetičkim pozicijama, poput krznara koji hotimice koriste ugrožene životinje"

Chuang

11. rujna 2020.

Društvena zaraza: mikrobiološki klasni rat u Kini Onkraj ratnohuškačkih teorija zavjere, liberalnih zgražanja nad „nečistoćom“ i sličnih orijentalistički i rasistički intoniranih konstatacija o pripadnicima_ama jedne nacije, o pandemiji COVID-19 može se govoriti analitički i ustvrditi kako u virusu nema ničega „tipično kineskog“. Postavljanje pitanja ne samo o širenju, već i o uzrocima SARS-CoV-2 raskriva dublje dimenzije preplitanja socioekonomskog i biološkog, odnosno suštinsku vezu kapitalističke akumulacije i „prirodnog svijeta“, stoga bi se karakter virusa prije mogao označiti kao kapitalistički. Pored promišljanja kapitalističke proizvodnje pandemija, analiza aktualnih napetosti u kineskom društvu ukazuje na nove metode državne kontrole i protupobunjeničke mjere.

Andreja Gregorina

31. prosinca 2019.

Ekosocijalizam ili klimatski barbarizam U vrijeme degradiranja osnovnih materijalnih uvjeta za uspostavu održivog i pravednog društva, socijalistička ljevica mora redefinirati svoj odnos prema prirodi i ne-ljudskim životinjama, imajući istovremeno u vidu da je zahtjev za univerzalnošću različitih borbi otvorio politički prostor revolucionarnijem djelovanju, koje će moći ponuditi odgovore na trenutnu klimatsku krizu. Donosimo osvrt na 16. konferenciju Historical Materialism “Claps of Thunder: Disaster Communism, Extinction Capitalism and How to Survive Tomorrow”, održanu u studenom u Londonu, s programskim naglascima na promišljanju socijalističke budućnosti u kontekstu globalne ekološke krize.

Chris Conz

4. listopada 2020.

Jedan od načina odupiranja kapitalističkoj proizvodnji hrane "Agroekologija se oslanja na duboke sustave znanja kako bi suzbila štetu uzrokovanu kapitalističkim agrobiznisom."

Julian Göpffarth

19. srpnja 2020.

Kako je Heidegger postao glavni filozof ekstremne desnice? Brojni aspekti Heideggerove filozofije inspiriraju neke od ključnih ideja suvremene ekstremne desnice, kao i njezin pokušaj aproprijacije tema poput zaštite okoliša i životinja. Primjerice, Heideggerov geofilozofski koncept tubitka (Dasein) podupire desničarsku usmjerenost na regionalno oblikovanje identiteta i zavičajnu povijest kolektiva; populizam koji prezire znanstvenu racionalnost oslanja se na koncept postava (Gestell) i Heideggerovu kritiku modernosti i tehnologije; dok se umjesto zakonski kažnjivog biološkog rasizma koristi kulturni rasizam – inferiorizacija nebijelog, najčešće muslimanskog „Drugog“ – informiran Heideggerovom filozofijom esencijaliziranog kolektiva „ukorijenjenog“ u povijesti.

Tomislav Tomašević

28. prosinca 2016.

Kapitalizam je u konfliktu s planetom Pitanja prirodnog okoliša najčešće se promatraju u opreci spram pitanja društvenih odnosa. Pozicija čovjeka utoliko je ambivalentna jer ga se promatra i kao prirodno i kao društveno biće. Jedna od paradigmi koja nadilazi binarnu opreku priroda-društvo politička je ekologija, koja u svoj fokus stavlja povratnu vezu između društvenih odnosa i promjena u prirodnom okruženju. S Tomislavom Tomaševićem iz zagrebačkog Instituta za političku ekologiju razgovarali smo o historiji političke ekologije i njezinim temeljnim postavkama, razvojnoj putanji političke ekologije u Hrvatskoj, kao i o praktičnoj sprezi zajedničkih dobara (commons), klimatske pravde i pokreta odrasta (degrowth).

Cihan Tuğal

13. prosinca 2020.

Lenjinizam bez radničke klase? Izostavljeni subjekt u Malmovoj ekološkoj revoluciji "Malmov poziv na „libertarijanski lenjinizam” gađa pravo u sridu. Strategija dvadeset i prvog stoljeća koja spaja lenjinizam s anarhističkim, vijećničkim komunističkim, luksemburškim i drugim lijevo-libertarijanskim tendencijama, uz neke alate socijaldemokracije, naš je način izlaska iz ekološkog kolapsa. Međutim, trenutno ne postoje čak ni glavne konture takvog neolenjinizma, ni u Malmovoj knjizi ni bilo gdje drugdje."

Marija Jakovljević

11. prosinca 2016.

Ljudi bez empatije su užasno problematičan društveni činilac Među izazovima suvremenog kapitalizma koji se nalaze na dnevnom redu evropske ljevice sve više i sve češće nalaze se i ekološka pitanja, odnosno takozvana zelena agenda. Važnu ulogu pritom igra politička ekologija, pristup usmjeren na klasnu analizu uzroka i posljedica ekoloških promjena. Uključivanjem takvog pristupa, ljevica nadograđuje registar tema kojima se bavi i svoju političku borbu proširuje na dosad zanemarivane probleme i populacije. O odnosu političke ekologije i ljevice, crveno-zelenoj privredi, socijalnoj inkluziji marginaliziranih društvenih grupa, ali i odnosu čovjeka prema drugim živim bićima razgovarali smo s Marijom Jakovljević, sociologinjom iz Beograda.

Giacomo D'Alisa

11. prosinca 2017.

Nismo svi u istom čamcu S Giacomom D'Alisom, ekološkim ekonomistom, političkim ekologom i višim istraživačkim suradnikom IPE-a za 2017./18., razgovarali smo o odnosu koncepta neograničenog ekonomskog rasta i stvarnosti ograničenih planetarnih resursa, ulozi kapitalizma u globalnim klimatskim promjenama, migrantskim politikama, konceptu odrasta (degrowth) te sužavanju proizvodne sfere naspram feminističkog jačanja društvene reprodukcije. Intervju je snimljen 2016. godine na Visu, za vrijeme Zelene akademije, a D'Alisa će u utorak 12. prosinca u Zagrebu održati predavanje pod naslovom „Odrast i država“.

Jason Moore

31. prosinca 2019.

O diferenciranom jedinstvu prirode i društva Odbacujući dualizam između Prirode i Čovječanstva, Jason W. Moore, historičar okoliša, historijski geograf i docent na Odsjeku za sociologiju Sveučilišta Binghamton te koordinator World Ecology Research Network, preispituje koncept antropocena, prema kojemu je za ekološku krizu kriva ljudska vrsta u cjelini. Nadomještajući ga pojmom kapitalocena, Moore naglašava presudni utjecaj kapitalizma, koji je historijski isprepleten s mrežom života, teži neodrživom ekonomskom rastu te parazitira na besplatnom i jeftinom radu ljudi i ostatka prirode.

Stathis Kouvelakis

22. studenoga 2020.

Politika nije isključiva privilegija stranaka Politička ljevica koja pretendira na osvajanje moći izbornim metodama ne može biti samo posrednik izvanparlamentarnih aktivnosti, već mora i potaknuti demokratsku samoorganizaciju odozdo. U intervjuu sa Stathisom Kouvelakisom, političkim teoretičarem i bivšim članom Syrize razgovarali smo o srazu grčke vlade pod njezinim vodstvom s neoliberalnim centrom eurozone, makedonskom pitanju, režimima i sukonstituciji roda, klase i rase, kulturalizaciji Gramscijevog poimanja hegemonije te ograničenom dosegu komunikativne racionalnosti u političkom polju.

Joshua Manson

31. prosinca 2019.

Protiv recikliranja "Individualno recikliranje samo po sebi jednostavno nije dovoljno za spas planeta. Čak i najrevnosniji i najodgovorniji reciklatori, moderne Susan Spotlesses, suočavaju se sa strukturnim preprekama pri smanjivanju svojeg otpadnog otiska. Čak i ako smo svi Susan Spotlesses i sustavi za recikliranje rade besprijekorno, sredstva za proizvodnju američkog industrijskog kapitalizma i dalje će beskonačno generirati otpad koji će sudjelovati u procesu proizvodnje."

Pablo Sanchez Centellas

10. prosinca 2018.

Do zadnje kapi: tajni rat za vodu u Europi Nakon hrvatske premijere dokumentarca Up to the Last Drop: The Secret Water War in Europe (2017, r: Yorgos Avgeropoulos) na ovogodišnjoj Zelenoj akademiji u Komiži, o filmu i specifičnostima borbe protiv privatizacije vodnih resursa i infrastrukture u Europi, ali i globalno, te različitim institucionalnim aranžmanima demokratskog, ekološkog upravljanja vodom kao javnim dobrom i ljudskim pravom, govorio je sindikalist Pablo Sanchez Centellas iz European Water Movementa, koji u toj borbi okuplja sindikate, udruge civilnog društva, društvene pokrete i ekološke udruge. Snimke s proteklih izdanja Zelene akademije potražite na plejlisti.

Christian Iaione

31. prosinca 2017.

O urbanim zajedničkim dobrima Prema procjenama UN-a, trenutno preko 50% svjetskog stanovništva živi u gradovima. Urbana populacija rapidno raste i predviđa se da će do 2030. godine čak 60% stanovništva obitavati u urbanim sredinama. Ove su statistike zabrinjavajuće jer veći dio urbanog stanovništva nema pristup čistom zraku, pitkoj vodi i sanitarnoj infrastrukturi. Donosimo intervju s Christianom Iaioneom, profesorom prava s rimskog sveučilišta LUISS Guido Carli i članom znanstvenog odbora organizacije LabGov (LABoratory for the GOVernance of the City as a Commons), te snimku njegova predavanja, održanog 25. ožujka 2017. godine u sklopu Zimskog seminara Zelene akademije na Plitvicama. Iaione je zagovornik ideje zajedničkih urbanih dobara kao odgovora na suvremene izazove urbanog života.

Erik Swyngedouw

22. prosinca 2018.

Politika klimatskih promjena i postpolitički populizam Antropogeograf Erik Swyngedouw sa Sveučilišta u Manchesteru, u predavanju u sklopu modula posvećenog klimatskim promjenama i pravednoj tranziciji ovogodišnje Zelene akademije, govorio je o potrebi da se problem klimatskih promjena razmotri s obzirom na moment političkog, odnosno trenutak uprizorenja jednakosti od strane onih koji nemaju drugog izbora. Također, upozorio je na tendenciju populističkog fetišiziranja smanjenja emisija CO₂, ali bez kritičke analize socioekonomske stvarnosti koja sukonstituira ekološku konjunkturu i namjere da je se transformira. Snimke s proteklih izdanja Zelene akademije potražite na plejlisti.

Ulrich Brand

18. listopada 2018.

Rast i dominacija – manjkavosti rasprave o (od)rastu Današnji svijet uvelike je uvjetovan paradigmom rasta, ali trenutni rast ekonomije, ako i postoji, ne podrazumijeva bolji život za većinu, već njezinu prekarizaciju u ime poboljšanja ekonomskih pokazatelja. Kako je recentna povijest pokazala, ljevica nije uspjela parlamentarnim polugama pokrenuti svjetsku promjenu te kapitalizam stoga i dalje nesmetano tendira prema razvoju autoritarnih politika. U svojem izlaganju, Urlich Brand pokušava otvoriti put analizi društvenih ograničenja koja predstavljaju izazove za teoriju odrasta (degrowth) i još uvijek postojeće mogućnosti emancipatorne reartikulacije demokratskog društva koje će biti kadro zaustaviti ekološku destrukciju.

Panel

18. prosinca 2018.

Različiti putevi prema pravednoj tranziciji u Europi i šire Na večernjem panelu trećeg dana ovogodišnje Zelene akademije predstavljeni su različiti ekološki pokreti i struje te njihova postignuća i nedostaci, ali i konvergencije u izgradnji koordiniranijih i konsolidiranijih političkih projekata pravedne ekološke tranzicije. Jagoda Munić (Friends of the Earth Europe), Vincent Liegey (French Degrowth Movement), Ágnes Gagyi (Sveučilište u Göteborgu), Andreas Novy (Institute for Multi-Level Governance and Development, Austrija) i Dirk Holemans (Green European Foundation) govorili su o konceptu dobrog života za sve, nadilaženju sektorskih podjela i eurocentrizma, potencijalima političkog djelovanja izgradnjom kontramoći nacionalnoj državi na municipalnoj razini i ograničenjima takve strategije te paradigmi odrasta. Snimke s ove i proteklih izdanja Zelene akademije potražite na plejlisti.

31. prosinca 2016.

Tko profitira na vodi u Hrvatskoj? U Novinarskom domu, u ponedjeljak 5. prosinca, održana je tribina pod naslovom „Tko profitira na vodi u Hrvatskoj?“. Povod za tribinu, kao i za konferenciju o vodama koja je održana ranije toga dana, objavljivanje je istraživanja udruge Zelena akcija na temu „Analiza javne politike sustava koncesija za crpljenje vode radi flaširanja i prodaje na tržištu“. Na tribini, koju su organizirale udruge Zelena akcija i Pravo na grad, govorili su autor istraživanja Tomislav Tomašević (Institut za političku ekologiju), ekologinja Lidija Runko Luttenberger (FFRI) i redatelj Dario Juričan. Donosimo cjelovitu snimku i kratki izvještaj.

Seminar

7. kolovoza 2016.

Zelena akademija / zimski seminar Donosimo snimku jednodnevnog seminara "New Economic Thought, Policies and Practices for Green-Left Alliances" posvećenog promišljanju novih ekonomskih alternativa kao potencijalnih prostora suradnje zelenih i lijevih političkih pokreta širom Europe. Kroz tri panela i dva predavanja više od 60 participanata raspravljalo je o eurocentrizmu, mjerama štednje i demokratizaciji javnih usluga, socijalnoj državi, bezuvjetnom temeljnom dohotku, odrastu, samoupravljanju, zajedničkim dobrima, lijevim političkim snagama na europskoj (polu)periferiji i u Južnoj Americi, pitanju rada i duga, crpljenju prirodnih resursa, epistemičkim zajednicama te civilnom društvu kao ekonomskom subjektu.

Rekordno visoke temperature gornjeg sloja oceana

Vezani članci

Događanja

Bookmarks

Fusnote

Natječaji i prijave

Plenum FFZG-a