Ian Angus
6. prosinca 2020.
Rekordno visoke razine stakleničkih plinova unatoč COVID-19 karanteni
"Vodeći meterolozi upozoravaju kako jedino potpuna transformacija naših industrijskih, energetskih i prometnih sustava može zaustaviti klimatske promjene"
Vodeći meterolozi upozoravaju kako jedino potpuna transformacija naših industrijskih, energetskih i prometnih sustava može zaustaviti klimatske promjene
Keelingova krivulja dosegnula je novi maksimum
Koncentracija CO2 u atmosferi na Opservatoriju Mauna Loa iznosila je 18. studenog 2020. godine 412,19 ppm (dijelova na milijun). To je najviši iznos u barem 800 000 godina. (vidi ovdje za pozadinu Keelingove krivulje).
Priopćenje za javnost Svjetske metereološke organizacije, 23. studenog
Svjetska metereološka organizacija (World Meteorological Organization, WMO) napominje da usporavanje industrijske proizvodnje zbog pandemije COVID-19 nije obuzdalo rekordno visoke razine stakleničkih plinova koji zarobljavaju toplinu u atmosferu, povećavajući temperature i uzrokujući ekstremne vremenske prilike, otapanje ledenog pokrova, podizanje razine mora i acidifikaciju oceana.
Karantena je dovela do smanjenja emisija mnogih zagađivača i stakleničkih plinova kao što je ugljični dioksid. Međutim, bilo kakav utjecaj na koncentraciju CO2 – koja je rezultat kumulativnih prošlih i sadašnjih emisija – de facto nije veći od uobičajenih fluktuacija u kruženju ugljika do kojih dolazi iz godine u godinu, kao ni od visoke prirodne varijabilnosti u spremnicima ugljika kao što je vegetacija.
Razine ugljičnog dioksida dodatno su porasle 2019. godine, a prema WMO-u, godišnji globalni prosjek probio je značajni prag od 410 dijelova na milijun. Rast se nastavio i 2020. godine. Od 1990. je zabilježen 45-postotni rast radijacijskog prisiljavanja – zagrijavajućeg učinka na klimu – dugovječnih stakleničkih plinova, od čega četiri petine otpada na CO2.
Izjave glavnog tajnika WMO-a Petterija Taalasa
„Ugljični dioksid zadržava se u atmosferi stoljećima, a u oceanima još duže. Na Zemlji je usporediva koncentracija CO2 prošli put bila prije 3-5 milijuna godina, kada je temperatura, u usporedbi s aktualnim trenutkom, bila viša za 2-3 Celzijevih stupnjeva, a razina mora viša za 10-20 metara. Međutim, tada na Zemlji nije bilo 7,7 milijardi stanovnika.“
„Globalni prag od 400 dijelova na milijun probili smo 2015. godine, a samo četiri godine kasnije prešli smo i 410 dijelova na milijun. Nikada prije nismo zabilježili takvu stopu porasta. Smanjenje emisija povezano s karantenom tek je točkica na dugoročnom grafikonu. Potrebno nam je kontinuirano izravnavanje krivulje.“
„Pandemija COVID-19 nije rješenje za klimatske promjene. Međutim, ona nam pruža platformu za postojanije i ambicioznije klimatsko djelovanje kako bismo smanjili emisije na nultu stopu putem potpune transformacije naših industrijskih, energetskih i prometnih sustava.“
„Potrebne promjene su ekonomski priuštive i tehnički izvedive, a tek bi marginalno utjecale na svakodnevni život. Treba pozdraviti to da je sve veći broj zemalja i kompanija posvećen ugljičnoj neutralnosti. Nema vremena za gubljenje.“
Iz WMO Greenhouse Gas Bulletina #16, 23. studenog 2020.
Procjenjuje se da su tijekom najintenzivnijeg perioda prisilnog ograničenja kretanja, u ranom dijelu 2020. godine, dnevne emisije CO2 bile manje i za do 17 posto, u usporedbi s prosječnom razinom dnevnih emisija CO2 iz 2019. godine. Kako trajanje i intenzitet mjera ograničavanja kretanja nisu jasni, vrlo je teško predvidjeti ukupno smanjenje emisija CO2 za 2020. godinu; međutim, preliminarne procjene predviđaju smanjenje od između 4,2 do 7,5 posto, u usporedbi s razinama iz 2019. godine.
Smanjenje emisija ovolike magnitude neće dovesti do smanjenja razina CO2 u atmosferi na globalnoj razini; one će se naprosto rasti nešto manjom brzinom, što će rezultirati očekivanom godišnjom atmosferskom koncentracijom CO2 koja je 0,08-0,23 ppm niža od one koja bi bila očekivana da nije došlo do pandemije. To se dobrano zadržava ispod prirodne među-godišnje varijabilnosti od 1 ppm, što znači da se utjecaj mjera karantene povezanih s pandemijom COVID-19 kratkoročno ne može razlikovati od prirodne varijabilnosti do koje dolazi iz godine u godinu.
Neto porast ekosistema i oceana počet će smanjivati razinu CO2 u atmosferi tek kada se neto emisije CO2 iz fosilnih goriva približe nuli. Čak i tada će većina CO2 koji je već ugrađen u atmosferu ostati u njoj nekoliko stoljeća, i nastaviti zagrijavati našu klimu. Pored toga, Zemljin klimatski sistem ima vremenski odmak od nekoliko desetljeća zbog toga što su oceani funkcionirali kao tampon zona za višak topline – dakle, što prije smanjimo naše emisije, to je manje vjerojatno da ćemo premašiti prag upozorenja oko kojeg je postignut dogovor na svjetskoj razini u Pariškom sporazumu.
